REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4431/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Mirjana Oredić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu ROŽMAN&OREDIĆ, Karlovac, Dr. V. Mačeka 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/20999, URBROJ: 511- 01-212-24-5 od 19. kolovoza 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/20999, URBROJ: 511-01-212-24-5 od 19. kolovoza 2024., u točki 1. izreke odbijen je tužiteljičin zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, dok je točkom 2. izreke naloženo tužiteljici da u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja napusti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljena.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je ruska državljanka, supruga i majka osoba kojima je u Hrvatskoj već odobrena međunarodna zaštita (suprug KE i kći SE), dok sin G vodi postupak. Ističe da su svi članovi obitelji bili izloženi vjerskom progonu zbog pripadnosti vjerskoj zajednici Jehovinih svjedoka, što potvrđuju dokazi i prijašnja rješenja o azilu. Tvrdi da je tuženik zanemario činjenicu da je ona član obitelji azilanta i da ima pravo na spajanje obitelji prema čl. 66. st. 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te čl. 4. st. 1. t. 18. Zakona. Osporava navode tuženika o nepostojanju rizika povratka, jer je bila ispitivana i praćena od FSB-a, a njezina obitelj bila izložena represiji, montiranim kaznenim postupcima i prijetnjama. Poziva se na presude ESLJP-a i stavove Vijeća Europe, prema kojima je progon K svjedoka u [adresa] protuzakonit. Naglašava da se u Hrvatskoj spojila s obitelji, živi u obiteljskoj nekretnini u [adresa], uči jezik i integrira se u zajednicu te da ni povratak u Rusiju značio ozbiljnu prijetnju slobodi i sigurnosti.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je tužba neosnovana jer je postupak međunarodne zaštite proveden zakonito, uz potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Smatra da navodi tužiteljice o progonu temeljem vjere nisu potvrđeni, budući da se kazneni postupak protiv njezina supruga vodi zbog kaznenih djela pronevjere i suučesništva, a ne zbog vjerske pripadnosti, dok i sama tužiteljica nije dokazala pripadnost vjerskoj zajednici. Odluke o zaštiti donose se individualno, pa se status članova obitelji ne može automatski prenijeti na nju. Ukazuje da je priloženi dokaz o pretrazi nepotpun i nije podnesen u samom upravnom postupku. Predlaže se odbiti tužbu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica, državljanka Ruske Federacije, dana 12. srpnja 2023. godine izrazila namjeru, a 19. srpnja 2023. podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica je navela kako ne prakticira nikakvu vjeroispovijest i da u zemlji podrijetla nije imala problema zbog religijske pripadnosti, a kao razloge za napuštanje zemlje navela je probleme obitelji: suprug optužen u Rusiji za financiranje ekstremističke organizacije, a sestra uhićena i protiv nje vođen postupak.
6.1. Sud primjećuje da tužiteljica u tužbi tvrdi da se radi o progonu zbog pripadnosti članova njene obitelji vjerskoj zajednici Jehovini svjedoci i financiranja te zajednice, a kao dokaz prilaže Zapisnik o pretrazi od 9. studenog 2017. Federalne sigurnosne službe Rusije (FSB), kada je pregledom ureda u prisutnosti KE Poskochina pronađena publikacija vjerske zajednice Jehovini svjedoci „Sveto pismo“, zabranjena od strane Vrhovnog suda Ruske Federacije.
7. Tuženik je prihvatio samo tužiteljičine izjave o identitetu i državljanstvu, dok ostali navodi nisu ocijenjeni vjerodostojnima. Nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23.) niti okolnosti koje bi opravdavale priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Stoga je zahtjev odbijen, a tužiteljici je naloženo napustiti Europski gospodarski prostor.
8. Tužiteljičinom suprugu KE rješenjem tuženika KLASA: UP/I-217-03/17-06/1733, URBROJ: 511-01-212-23-51 od 8. kolovoza 2023., a tužiteljičinoj kćerki SE rješenjem tuženika KLASA: UP/I-217-03/19- 06/116, URBROJ: 511-01-212-23-52 od 7. veljače 2023., odobreni su zahtjevi za međunarodnu zaštitu te im je priznat azil u Republici Hrvatskoj.
9. Zahtjev za međunarodnu zaštitu ne može prihvatiti, kao takav, zato što član obitelji podnositelja zahtjeva osnovano strahuje od proganjanja ili je izložen stvarnoj opasnosti od ozbiljne nepravde. Međutim, prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu potrebno je uzeti u obzir takve prijetnje prema članu obitelju podnositelja zahtjev kako bi se utvrdilo je li podnositelj zahtjeva, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen prijetnjama od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi. S tim u vezi, i kao što je to naglašeno u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu su izloženi opasnosti da se i oni sami nađu u osjetljivoj situaciji (tako Sud Europske unije u predmetu S i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018., točka 44.-51.).
10. Članak 4. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite treba tumačiti na način da prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba uzeti u obzir prijetnje od proganjanja i ozbiljne nepravde prema članu obitelji podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li potonji, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen takvim prijetnjama (tako Sud Europske unije u predmetu S i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018.).
11. Međunarodna zaštita ne priznaje se automatski samo zato što je član obitelji podnositelja izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, već se svaki zahtjev procjenjuje pojedinačno. Međutim, u individualnoj procjeni ne može se zanemariti ugroženost člana obitelji. Ako je član obitelji u zemlji podrijetla izložen riziku, onda i sam podnositelj zahtjeva može biti posredno ili direktno ugrožen zbog obiteljske povezanosti. To proizlazi iz uvodne izjave 36. Direktive 2011/95/EU i potvrđeno je praksom Suda EU (S, C-652/16, t. 44.–51.) – članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu se nalaze u osjetljivoj situaciji.
12. Tužiteljičin suprug ulazi u krug osoba koje se u smislu članka 4. stavka 1. točke 18. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smatraju članovima obitelji, a činjenice iz suprugova predmeta mogu biti odlučne za procjenu tužiteljičinog zahtjeva, kroz materijalnu procjenu postojanja rizika zbog obiteljske povezanosti i postupanja vlasti prema članovima obitelji u zemlji podrijetla u takvim ili sličnim slučajevima. Iako punoljetna kćerka tužiteljice ne ulazi u krug osoba koje se u smislu članka 4. stavka 1. točke 18. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smatraju članovima obitelji, činjenice iz kćerina predmeta iz istih razloga mogu biti odlučne za procjenu majčina zahtjeva.
13. Iako se međunarodna zaštita ne priznaje automatski članovima obitelji osobe kojoj je odobren azil, tuženik je bio dužan u okviru pojedinačne procjene tužiteljičinog zahtjeva uzeti u obzir činjenicu da su njezin suprug i kći dobili azil upravo zbog osnovanog straha od proganjanja. Iz obrazloženja osporenog rješenja ne proizlazi da je tuženik navedene okolnosti razmotrio na način koji zahtijeva pravo Unije. Stoga je osporeno rješenje doneseno protivno članku 4. Direktive 2011/95/EU.
14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da osporavano rješenje nije zakonito.
15. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 26. rujna 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
DNA:
1. Odvjetnica Mirjana Oredić – elektroničkim putem
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ilica 335, [adresa] Zagreb
3. U spis
