REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-370/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice-protuovršenice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv ovršenika-protuovrhvoditelja PL iz [adresa] II. ogranak 9, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika-protuovrhvoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1183/2022-3 od 30. prosinca 2022., 26. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika-protuovrhvoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-1183/2022-3 od 30. prosinca 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev ovršenika-protuovrhvoditelja od 28. listopada 2022. za donošenjem rješenja o protuovrsi (točka I. izreke) te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu 312,50 kuna (točka II. izreke).
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik- protuovrhovoditelj. Ističe da je sud donio pogrešnu odluku o podnesenom prijedlogu za protuovrhu. Naime, smatra da, s obzirom da je sud mišljenja da je promašena pasivna legitimacija (što se u cijelosti osporava), tada je sud trebao prijedlog za protuovrhu odbaciti, a ne odbiti. Takvim postupanjem počinjena je bitna povreda odredbi parničnog postupka. U obrazloženju pobijanog rješenja naslovni sud navodi kako je predmet ovog postupka zahtjev za povrat naknade koju je naplatila Financijska agencija te da je zbog toga ovršenik-protuovrhovoditelj promašio pasivnu legitimaciju pogrešno označujući ovrhovoditeljicu-protuovršenicu, kao osobu koja je tu naknadu dužna vratiti. Naslovni sud to smatra iz razloga jer da ovrhovoditeljica- protuovršenica nije stekla tih 70,00 kuna čiji se povrat zahtijeva, a niti je dala nalog da se taj iznos prisilno ustegne s njegovog računa. Žalitelj navodi da je Financijska agencija prvotno provela prisilnu naplatu u iznosu od 400,00 kuna u korist ovrhovoditeljice-protuovršenice, a istovremeno je Financijska agencija provela i prisilnu naplatu u iznosu od spornih 70,00 kuna, kao naknadu za prethodno provedenu prisilnu naplatu, čiji je nalog dala upravo ovrhovoditeljica-protuovršenica. Oba ustegnuta iznosa su izravno povezana, jer da nije bilo ove prvotne, ne bi se uopće desila prisilna naplata za iznos od 70,00 kuna protiv koje je ovršenik- protuovrhovoditelj podnio prijedlog za protuovrhu. Dakle, Financijska agencija je sporni iznos od 70,00 kuna prisilno naplatila upravo zbog prethodne radnje ovrhovoditeljice-protuovršenice. Zbog toga je potpuno pogrešan zaključak suda da ovrhovoditeljica-protuovršenica nije dala nalog da se sporni iznosi ustegnu s računa ovršenika-protuovrhovoditelja. Nije upitno da je iznos od 70,00 kuna stekla Financijska agencija, međutim ista je navedenu naknadu naplatila neposredno nakon što je provedena prisilna naplata u iznosu od 400,00 kuna u korist ovrhovoditeljice- protuovršenice. Financijska agencija u datom trenu nije mogla, niti trebala znati da je ovršenik-protuovrhovoditelj već platio iznos od 400,00 kuna i da to što ona provodi prisilnu naplatu zapravo znači da se ovršeniku-protuovrhovoditelju neosnovano s njegova računa skida dodatni iznos od 400,00 kuna, a koji iznos je on već podmirio. Republika Hrvatska je dužna vratiti prisilno ustegnuti iznos od 70,00 kuna jer da nije bilo prvotnog naloga iste za prisilnu naplatu od 400,00 kuna (za koju se kasnije ispostavlja da je neosnovana) ne bi došlo ni do prisilne naplate sporne naknade od 70,00 kuna. Predlaže da se prihvati žalba i ovršenikov prijedlog za protuovrhu na način da sud donese rješenje o protuovrsi i da se ovršeniku-protuovrhovoditelju naknadi trošak postupka u iznosu od 312,50 kuna / 41,48 eura za podneseni prijedlog za protuovrhu, kao i da se ovršeniku-protuovrhovoditelju naknadi trošak podnesene žalbe u iznosu od 585,94 kuna / 77,77 eura.
3. Žalba ovršenika-protuovrhovoditelja nije osnovana.
4. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev ovršenika-protuovrhovoditelja za donošenjem rješenja o protuovrsi protiv ovrhovoditeljice-protuovršenice, s obrazloženjem, u bitnome, da je spornu naknadu od 70,00 kuna naplatila Financijska agencija, a ne ovrhovoditeljice-protuovršenice, pa je ovršenik-protuovrhovoditelj promašio pasivnu legitimaciju pogrešno označujući Republiku Hrvatsku kao osobu koja je tu naknadu dužna vratiti.
5. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.
6. Naime, u konkretnom slučaju nije ispunjena osnovna pretpostavka iz članka 62. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) za protuovrhu, a ta je da ovršenik može zatražiti da sud naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio. Ovršenik-protuovrhovoditelj prijedlogom za protuovrhu ne traži iznos od 400,00 kuna koji je u korist Republike Hrvatske ustegnut u postupku prisilne naplate, i koji mu je vraćen sukladno članku 32. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018.), već iznos od 70,00 kuna, a koji se odnosi na naknadu koju je Financijska agencija naplatila prilikom naplate sudske pristojbe u iznosu od 400,00 kuna, pa ovršenik-protuovrhovoditelj nema zakonskog osnova za traženje protuovrhom predmetnog iznosa od 70,00 kuna od ovrhovoditeljice-protuovršenice, koja navedeni iznos nije niti dobila.
7. Neosnovano žalitelj navodi da je zbog promašene pasivne legitimacije prijedlog za protuovrhu trebalo odbaciti a ne odbiti, jer je u konkretnom slučaju pasivna legitimacija materijalnopravno pitanje, odnosno pretpostavka od koje zavisi osnovanost zahtjeva, stoga o utvrđenju postojanja ili nepostojanja stvarne aktivne i pasivne legitimacije u konkretnom sporu ovisi odluka suda kojom će sud zahtjev tužitelja protiv označenog tuženika usvojiti ili odbiti.
8. Svi žalbeni navodi žalitelja o uzročnoj vezi između dvostruko naplaćene sudske pristojbe, plaćanja sporne naknade i štete koja je postupanjem ovrhovoditeljice- protuovršenice nastala za žalitelja u vidu plaćanja naknade Financijskoj agenciji nisu relevantni, jer ovrhovoditeljica-protuovršenica nije dobila iznos koji se protuovrhom traži, a ako je u njenom postupanju bile neke protupravnosti zbog koje je žalitelju nastala šteta, istu može potraživati u parničnom postupku protiv Republike Hrvatske, u kojem će dokazivati sve elemente koje zakon traži kod instituta naknade štete.
9. Slijedom navedenog, odbijena je žalba ovršenika-protuovrhovoditelja kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje, po članku 380. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.), koji se primjenjuje po članku 21. stavku 1. OZ-a.
U Puli-Pola 26. rujna 2025.
Sutkinja:
Nataša Babić
