Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Gž-469/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Ane Bosančić kao suca izvjestitelja i Vesne Vrkić Perak kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika HRVATSKE CESTE D.O.O., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-159/2024-9 od 23. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj: P-159/2024-9 od 23. svibnja 2025..
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I Nalaže se tuženiku HRVATSKE CESTE D.O.O., OIB: 55545787885, da tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, isplati iznos od 12.705,33 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 8.774,61 eur od 20. veljače 2024. i
na iznos od 3.930,72 eur od 17. siječnja 2025.
do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest (15) dana. II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovani."
2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 142/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da tužbeni zahtjev bude odbijen uz dosudu parničnog troška tuženiku, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se u cijelosti protivio svim žalbenim navodima tuženika.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano poziva tuženik, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ista sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u samom postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici RZ za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 12.705,33 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
7. Navedeni tužbeni zahtjev prvostupanjski sud prihvaća i to na temelju članka 161. stavka 2. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22; u daljnjem tekstu: ZMO), u vezi sa člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. – dalje: ZOO), te smatra kako je tužitelj ovlašten potraživati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu osiguranici.
8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je kao nesporno da se 3. rujna 1995. dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranica tužitelja RZ zadobila teške tjelesne ozljede, kao i da je zbog istih došlo do invalidnosti na strani osiguranice, kao i da je rješenjem tužitelja broj: 011734 od 21. listopada 1999. osiguraniku RZ određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad.
9. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako je između istih stranaka doneseno više pravomoćnih presuda gdje je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju pojedine iznose s iste osnove kako je to zatraženo i u ovom predmetu, s time da se potraživanje tužitelja u svakom pojedinom predmetu odnosi na drugo razdoblje.
10. Iz presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-201/07-9 od 6. travnja 2007., koja je potvrđena odlukom Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž- 2923/07-2 od 5. svibnja 2008. proizlazi kako je pred istim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem P-3085/01, gdje je tužiteljica bila RZ (osiguranica tužitelja), a tuženik, kao i u ovom predmetu, te se u navedenom postupku odlučivalo o odgovornosti za nastanak štetnog događaja iz kojeg posljedično ovdje tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje trpi štetu. Navedeni postupak prekinut je do pravomoćnog okončanja parnice pod poslovnim brojem P-3085/01, upravo na prijedlog tuženika, a kako bi se utvrdilo pitanje odgovornosti za štetu. Nakon što je postupak pravomoćno okončan utvrđeno je kako je za štetu, koja je osiguranici tužitelja nastala u štetnom događaju 3. rujna 1995., u cijelosti odgovoran tuženik. Naime, u tom postupku proizlazi kako je tuženikova odgovornost utvrđena zbog propusta u saniranju oštećene ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda, u propustu postavljanja adekvatne prometne signalizacije koja bi korisnike upozorila da vožnju prilagode takvim uvjetima, a što je bio uzrok nastanku prometne nezgode.
10.1. U pogledu odgovornosti tuženika za štetni događaj, a time posljedično i za štetu na strani tuženika, prvostupanjski sud ističe kako je činjenična utvrđenja iz ranijih odluka prihvatio, a posebno cijeneći da je tuženik u postupku aktivno sudjelovao, kao i da je jasno utvrđen uzrok prometne nezgode iz čega, kako je već navedeno proizlazi odgovornost tuženika, te navedeni zaključak prvostupanjskog suda kao osnovan prihvaća i ovaj sud.
11. Žalbom tuženik neosnovano ukazuje na zapisnik o uviđaju policijske postaje Labin kao javnu ispravu iz kojeg bi proizlazilo da je između ostalog uzrok prometne nesreće neprilagođena vožnja i brzina ulaska u nepregledan zavoj osiguranice tužitelja, kada je nesporno ranije vođen postupak u kojem su izvođeni dokazi i pored navedenog zapisnika, te je utvrđena odgovornost tuženika za štetni događaj, a sam tuženik sudjelovao je aktivno u tom postupku.
12. Tuženiku također treba ukazati na odredbe članka 140. a stavak 1. ZMO-a koja propisuje da se isprave koje Zavod izdaje u granicama svoje nadležnosti i u propisanom obliku smatraju javnim ispravama, te se time ukazuje neosnovanim žalbeni navod kako potvrda koju je tijelo (tužitelj) izdalo radi sudskog postupka nije javna isprava, odnosno da tužitelj nije dokazao da je novčana davanja iz mirovinskog osiguranja stvarno i isplatio na temelju dostavljenih obračunskih isprava. Upravo suprotno, ukoliko tuženik smatra kako utuženi iznos nije isplaćen na temelju isprava tužitelja priloženih u sudski spis na navedene okolnosti bio je obvezan predložiti adekvatne dokaze, a što tuženik tijekom cijelog postupka nije učinio.
13. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. točka ZPP- a, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijanu presudu.
U Vukovaru, 26. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Željko Marin
