REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PN-2518/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja RE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko upravni odjel Zagreb, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 10. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.672,30 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2022. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 1.709,93 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.09.2025. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana., u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 2.244,33 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.09.2022. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je 08.08.2019. uhićen zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela te mu je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 09.08.2019. posl.br. Kir-1244/19, određen istražni zatvor koji je Rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.09.2019. posl.br. Kov-889/19, ukinut i tužitelj je pušten na slobodu. Nadalje navodi kako je Rješenjem Županijskog suda od 08.08.2019. posl.br. Kir-t-370/19, naloženo Zagrebačkoj banci d.d. da tužitelju kao vlasniku računa br. [broj bankovnog računa], uskrati raspolaganje novčanim sredstvima koja se nalaze na predmetnom računu, da bi zatim Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 02.12.2021. posl.br. Kir-t-569/23, bila ukinuta privremena obustava izvršenja financijske transakcije i to iz razloga što je istraga protiv tužitelja obustavljena Rješenjem ODO Zagreb od 03.09.2021. posl.br. Kis-DO-74/21.

Budući da je tužitelj 36 dana bio neosnovano lišen slobode pri čemu mu je bilo neosnovano uskraćeno raspolaganje novčanim sredstvima na računu u Zagrebačkoj banci, na kojem računu je bio položeno 122.953,41 kuna, to je tužitelju nastala šteta zbog neosnovanog lišenja slobode u iznosu 12.600,00 kuna te na ime zakonske zatezne kamate na iznos 122.953,41 kuna u razdoblju od 08.08.2019. do 02.12.2021. u iznosu 17.120,24 kuna.

1.1. Slijedom navedenog tužitelj, a po provedenom vještačenju, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 03.02.2024. traži od suda da donese odluku kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati 3.916,63 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja odnosno od 27.09.2022. do isplate kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik odgovorom na tužbu ne spori da je tužitelj u razdoblju od 08.08.2019. do 13.09.2019. bio u istražnom zatvoru iz kojeg je pušten budući da je Rješenjem ODO Zagreb 03.09.2021. posl.br. Kis-DO-74/21, obustavljena istraga za kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, ne sporeći pri tome i činjenicu da tužitelju pripada pravo na naknadu štete temeljem odredbe čl. 480 st. 1 toč. 1 Zakona o kaznenom postupku, međutim sporeći visinu naknade štete kako to tužitelj zahtjevom tužbe potražuje, dok je u preostalom dijelu, tuženik osporio osnovanost i visinu zahtjeva.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 09.08.2019. posl.br. Kir-1244/19, Rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.09.2019. posl.br. Kov-889/19, Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 08.08.2019. posl.br. Kir-t-370/19 i od 02.12.2021. posl.br. Kir-t-569/21, Rješenje ODO Zagreb od 03.09.2021. posl.br. Kis-DO-74/21, Potvrdu Zagrebačke banke od 09.03.2022., Potvrdu o prometu po računu Zagrebačke banke od 09.03.2022., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Poslovna analiza d.o.o., provedeno je medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete nastale mu uslijed neosnovanog lišenja slobode u razdoblju od 08.08.2019. do 13.09.2019., odnosno 36 dana, radi čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti te naknadom štete nastale mu uslijed uskrate raspolaganjem novčanim sredstvima u iznosu 122.953,41 kuna položenih kod Zagrebačke banke i to u razdoblju od 08.08.2019. do 02.12.2021..

5. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 09.08.2019. posl.br. Kir- 1244/19, Rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13.09.2019. posl.br. Kov- 889/19 i Rješenje ODO Zagreb od 03.09.2021. posl.br. Kis-DO-74/21, utvrđeno je kako je tužitelj uhićen 08.08.2019. te mu je određen istražni zatvor radi sumnje u počinjenje kaznenog djela opisanog u čl. 236 st. 1 i st. 2, čl. 317 st. 1, čl. 278 i čl. 281 st. 1 sve KZ/11, a koji istražni zatvor je 13.09.2019. ukinut kada je tužitelj pušten na slobodu budući da je protiv njega istraga obustavljena.

5.1. Uvidom u Rješenje Županijskog suda u Zagrebu od 08.08.2019. posl.br. Kir-t-370/19 i od 02.12.2021. posl.br. Kir-t-569/21, utvrđeno je kako je Zagrebačkoj banci, 08.08.2019., naložena uskrata isplate i raspolaganja po računu [broj bankovnog računa] uz nalog da se novčana sredstva po predmetnom računu deponiraju na poseban račun, a koji nalog je ukinut 02.12.2021..

5.1.1. Uvidom u Potvrdu Zagrebačke banke od 09.03.2022. i Potvrdu o prometu po računu Zagrebačke banke od 09.03.2022., utvrđeno je kako je računa br. [broj bankovnog računa], korisnik ovdje tužitelj, a na kojem računu je u razdoblju od 01.10.2019. bilo položeno 122.953,41 kuna kojem iznosu je pripisana pasivna kamata tako da je stanje na dan 13.06.2021. iznosilo 122.971,84 kuna.

6. Slijedom navedenog, a budući da je temeljem ranije navedene dokumentacije koja u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a predstavlja javne isprave, nedvojbeno utvrđeno kako je protiv tužitelja, radi sumnje u počinjenje kaznenih djela, bila pokrenuta istraga te mu je bio određen istražni zatvor u kojem je proveo 36 dana posljedično čemu mu je bilo zabranjeno raspolaganje novčanim sredstvima u visini 122.953,41 kuna na računu kojeg je bio vlasnik u razdoblju od 08.08.2019. do 02.12.2021., a koja istraga je obustavljena, to je tuženik temeljem odredbe čl. 14 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ b. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11- pročišćeni tekst, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 dalje u tekstu ZKP/08), pasivno legitimiran i odgovoran tužitelju naknaditi štetu sukladno općim pravilima kojima su regulirane pretpostavke naknade štete u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 dalje ZOO).

6.1. S tim u vezi, a budući da na utvrđivanje osnovanosti zahtjeva ne utječu razlozi zbog kojih je istražni zatvor bio određen kao niti njegova zakonitost ili nezakonitost kao niti razlozi zbog kojih je došlo do obustave postupka, već je bitan samo ishod postupka, odnosno da je isti obustavljen pravomoćnom odlukom (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-1839/06 od 7. svibnja 2009.), to je u pogledu odgovornosti i pasivne legitimacije tuženika, u smislu odredbe čl. 14 ZKP/08 u vezi odredbe čl. 25 st. 4 Ustava RH, osnovan zahtjev tužitelja.

6.2. Tuženik se pri tome pogrešno poziva na odredbu čl. 480 st. 1 toč. 1 ZKP/97 u vezi čl. 573 alineja 3 ZKP/08.

6.2.1. Predmetno iz razloga što je protiv tužitelja bio pokrenut istražni postupak 2019, dakle u vrijeme kada su na snazi bile odredbe ZKP/08, pa je to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti odredbu čl. 14 ZKP/08. Naime, pitanje odgovornosti tuženika u slučaju neosnovanog lišenja slobode nekada je bilo regulirano odredbom čl. 480 st. 1 toč. 1 koja se nalazila u Glavi XXX ZKP/97 („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02), a koja odredba je Zakonom o izmjenama ZKP-a, postala odredba čl. 494 ZKP/03 („Narodne novine“ br. 62/03-pročišćeni tekst) te je unesena u Glavu XXXIII. Stoga, a budući da je odredbom čl. 573 alineja 3. ZKP/08 propisano kako odredbe ranijeg ZKP-a od odredbe čl. 414 do čl. 505 prestaju važiti 31.08.2011., a odredbe Glave XXX do donošenja posebnog zakona, jasno je kako je odredba čl. 494 (ranija odredba čl. 480 Glava XXX) ZKP/97 koja se nalazila u Glavi XXXIII, prestala važiti 31.08.2011..

7. Nadalje je, a uz primjenu pravila o teretu dokazivanja valjalo raspraviti i ostale pretpostavke štete u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi odredbe čl. 1100 te odredbe čl. 1045 sve ZOO-a, obzirom tuženik osporava visinu zahtjeva na ime neimovinske štete te osnovu i visinu zahtjeva na ime imovinske štete.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi kako je po uhićenju bio odveden u policijsku postaju Oranice gdje je proveo noć nakon čega je po određivanju pritvora bio smješten u Remetinec u sobu sa 6 mlađih osoba koje su bile ovisnici, pušači, vrlo glasni i neuredni, što je za tužitelja bilo nepodnošljivo budući da je inače živio sam. Navodi kako mu je za vrijeme boravka u zatvoru bio odbijen zahtjev za psihološku pomoć kao i za stomatologom budući da nije imao sredstva platiti stomatologa o svom trošku jer su mu novčana sredstva bila zamrznuta. Ističe kako su mu novčana sredstva bila zamrznuta još 2 godine po puštanju na slobodu što mu je uzrokovalo financijske poteškoće jer nije imao mogućnosti plaćati režijske troškove kao niti porez na promet nekretnina, koje obveze je podmirio tek kada su mu odmrznuta novčana sredstva. Iskazuje kako je nakon puštanja na slobodu živio u inozemstvu i na moru, a radom na crno kroz period od tri puta po tri mjeseca ostvario je zaradu od 100.000,00 kuna i više, koju zaradu je trošio za prehranu, ali ne i za režije koje nije niti primao obzirom nije živio u [adresa]. Po puštanju iz istražnog zatvora nije potražio psihološku pomoć niti je provodio liječenje.

9. Po prijedlogu tužitelja je, a budući da sud nema stručnog znanja iz područja medicine da temeljem iskaza tužitelja procjeni je li na zdravlje tužitelja, boravak u istražnom zatvoru, ostavilo kakvih trajnih posljedica, provedeno medicinsko vještačenje po sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću.

9.1. Iako nije sporno kako tužitelj niti tijekom boravka u istražnom zatvoru tako niti nakon puštanja na slobodu, nije provodio liječenje, sud je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručan dokaz u ovom postupku jer je isti temeljen na osobnom pregledu tužitelja sa kojim je sudski vještak obavio razgovor te je po provedenoj opservaciji ocijenio psihički status tužitelja tijekom razdoblja boravka u istražnom zatvoru tako i nakon izlaska iz istražnog zatvora, dajući za svoja utvrđenja jasne i argumentirane razloge radi čega je kao neosnovan odbijen dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem novog medicinskog vještačenja.

9.2. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj tijekom uhićenja i boravka u istražnom zatvoru bio izložen situacijama stresogenog potencijala, trpeći povremeni osjećaj neugode i tjeskobe slabijeg do umjerenog intenziteta, radi čega je razvio simptomatiku elemenata Poremećaja prilagodbe koji su sukladno kriterijima MKB-10 klasificirani pod šifrom F 43.2.. Radi navedenog tužitelj je tijekom razdoblja boravka u istražnom zatvoru trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini 5%, koje, a nakon puštanja na slobodu, tužitelj više ne trpi.

10. Nadalje je, a sukladno prijedlogu i zahtjevu tužitelja, provedeno i financijsko vještačenje na okolnost visine zakonskih zateznih kamata na iznos 122.953,41 kuna za razdoblje od 08.08.2019. do 02.12.2021., po sudskom vještaku Katarini Laštro iz Poslovne analize d.o.o., čiji nalaz i mišljenje je sud, budući da je sačinjen sukladno pravilima struke temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koje stranke nisu osporile, prihvatio kao stručan dokaz u postupku na koji niti stranke nisu isticale prigovore.

10.1. Iz nalaza i mišljenja, a uz primjenu propisane kamatne stope zateznih kamata kroz utuženo razdoblje te primjenom propisane metode obračuna (jednostavan kamatni račun s proporcionalnim kamatnjakom izračunatim na bazi stvarnog broja dana u godini), proizlazi kako visina zateznih kamata na iznos glavnice 122.953,41 kuna u razdoblju od 08.08.2019. do 02.12.2021. iznosi 16.909,90 kuna/2.244,33 eur.

11. Kako je, dakle, u postupku nesporno da je tužitelj bio u istražnom zatvoru 36 dana te da je protiv njega obustavljena istraga, to je nedvojbeno kako je tužitelju u smislu odredbe čl. 19 st. 2 ZOO-a u vezi odredbe čl. 22 Ustava Republike Hrvatske i odredbe čl. 5 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori 18/97., 6/99. - proč. tekst, 8/99, 14/02., 1/06. i 13/17), povrijeđeno pravo osobnosti zbog neosnovanog lišenja slobode.

11.1. Pri odlučivanju o visini naknade u smislu odredbe čl. 1100 ZOO-a, sud je uzeo o obzir da je tužitelj u trenutku pritvaranja imao 62 godine i da je u pritvoru proveo 36 dana u sobi sa 6 drugih osoba, čime je životnim i logičnim cijenjen iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako je takva situacija za njega bila nepodnošljiva budući da inače živi sam, kao što je životno i logično da je tužitelj za vrijeme boravka u zatvoru osjećao nelagodu i tjeskobu posljedično čemu je i razvio simptomatiku Poremećaja prilagodbe radi čega je trpio i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti koje su po puštanju na slobodu, nestale, a kako je to nalazom i mišljenjem utvrđeno.

11.2. Stoga tužitelju, s osnove naknade neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode, temeljem odredbe čl. 1100 ZOO-a u vezi odredbe čl. 223 ZPP-a, pripada pravična novčana naknada u iznosu 1.700,00 eur.

11.2.1. Međutim, budući da tužitelj po navedenoj osnovi potražuje isplatu u manjem iznosu nego što bi mu po utvrđenju suda pripadalo, tako je tužitelju temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a, dosuđen iznos sukladno zahtjevu u iznosu 1.672,30 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od utuženja odnosno od 27.09.2022. do isplate temeljem odredbe čl. 1103 u vezi odredbe čl. 29 sve ZOO-a.

12. Nadalje, tužitelj zahtjevom traži i naknadu štete u visini obračunate zakonske zatezne kamate na deponirani iznos 122.953,21 kuna za razdoblje od 08.08.2019. do 02.12.2021. u visini 2.244,33 eur, u kojem razdoblju je bila na snazi privremena mjera zabrane raspolaganja novčanim sredstvima u smislu odredbe čl. 266 ZKP-a/08.

12.1. Međutim, budući da iz iskaza tužitelja proizlazi kako mu je deponirani novčani iznos bio nužan za podmirenje režijskih troškova i poreza na nekretninu, a koje obveze je i podmirio upravo predmetnim novčanim iznosom po ukidu privremene mjere, pri čemu je iz Potvrde Zagrebačke banke d.d. razvidno i kako mu je kroz razdoblje trajanja zabrane korištenja novčanih sredstava, pripisana i kamata u iznosu 21,78 kuna, to tužitelj u smislu odredbe čl. 219 u vezi odredbe čl. 221 a sve ZPP-a, nije dokazao da bi mu uslijed privremene mjere zabrane raspolaganja i korištenja novčanih sredstava nastala šteta u smislu odredbe čl. 1046 ZOO-a u visini obračunate zakonske zatezne kamate.

12.2. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi kako, zbog činjenice nemogućnosti raspolaganja novčanim sredstvima, nije bio u mogućnosti na vrijeme podmiriti svoje obveze plaćanja režijskih troškova i poreza prometa na nekretnine već je obveze podmirio po zakašnjenju radi čega je morao plaćati i zakonske zatezne kamate, a protiv njega su pokrenuti i ovršni postupci.

12.2.1. No, kako tužitelj ne dokazuje da je kroz utuženo razdoblje bio obveznikom režijskih troškova i poreza na promet nekretnina, ne navodeći pri tome niti o kojim se režijskim troškovima i visini radi jer u spis o navedenom nije dostavio relevantnu dokumentaciju kao npr. presliku režijskih troškova, porezno rješenje, a niti je dostavio u spis ovršne prijedloge ili broj ovršnih postupaka za koje navodi da su protiv njega pokrenuti upravo radi činjenice nepodmirenja obveza po dospijeću, to je iskaz tužitelja u navedenom dijelu sud ocijenio nevjerodostojnim.

12.3. Nastavno, a budući da tužitelj u svom iskazu niti ne navodi da bi deponirana novčana sredstva imao namjeru uložiti npr. u fondove, kroz zajam, dionice itd., pa da bi zbog privremene mjere zabrane korištenja novčanih sredstava trpio štetu na ime izmakle koristi, a nije dokazao niti da je zbog zakašnjenja u podmirenju svojih obveza plaćanja režijskih troškova i poreza na promet nekretninama, protiv njega bili pokrenuti ovršni postupci te da bi radi navedenog trpio štetu u plaćanju zakonskih zateznih kamata zbog podmirenja obveza sa zakašnjenjem odnosno plaćanju ovršnih troškova, to tužitelj nije dokazao niti da bi zbog privremene mjere zabrane korištenja novčanih sredstava došlo do umanjenja njegove imovine, tako tužitelj nije dokazao da bi pretrpio imovinsku štetu u smislu odredbe čl. 1046 u vezi odredbe čl. 1085, čl. 1089 i čl. 1090 sve ZOO-a.

12.4. Stoga, a budući da tužitelj nije dokazao da bi uslijed nemogućnosti korištenja 122.953,21 kuna koji iznos je bio deponiran na njegovom računu u razdoblju od 08.08.2019. do 02.12.2021., pretrpio štetu u visini zakonskih zateznih kamata obračunatih kroz navedeno razdoblje na navedeni iznos, to je u tom dijelu tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim.

13. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 2 ZPP- a u svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 dalje Tarifa). Tako je tužitelju priznat trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe, podneska od 03.02.2024., 01.12.2024., za pristup na ročišta 13.03.2023., 26.09.2023., 27.09.2024., 07.04.2025. i 10.09.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 2.250,00 eur. Tužitelju kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podneska od 07.12.2024. budući da je iste tužitelj mogao iznijeti na ročištu na kojem je saslušavan sudski vještak upravo na iznesene prigovore tužitelja iz podneska od 01.12.2024. za sastav kojeg mu je priznat trošak, te za sastave podnesaka od 05.10.2023., 02.10.2024., 21.12.2024. i 14.04.2025. obzirom da je uplata troškova na koje je tužitelj bio pozvan razvidna u e- spisu po izvršenoj uplati pa su predmetni podnesci bili bez predmetni.

Nadalje, a uzimajući u obzir da je kvalitativan i kvantitativan uspjeh obje stranke postupka podjednak, to tužitelju pripada pravo na trošak u iznosu 1.125,00 eur kojem je kao nužan priznat trošak vještačenja u ukupnom iznosu 499,03 eur, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 42,95 eur i presudu u iznosu 42,95 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, čime sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.709,93 eur. Na tako određen trošak tuženiku su dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 ZOO- a.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. rujna 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 85,90 eur

2. Punomoćniku tuženika