Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-56/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BĐ zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19-dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu i o žalbi optuženika BĐ podnesenoj putem braniteljice ABC, odvjetnice u [adresa], protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-135/2021-16 od 8. rujna 2022.,u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženika BĐ za kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok u preostalom dijelu pobijana presuda ostaje neizmijenjena.

II.Žalba optuženika BĐ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženik BĐ proglašen je krivim za kazneno djelo iz članka 118.stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je temeljem odredbe članka 55. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro, na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada.

1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik BĐ obvezan je platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 800,00 kuna (106,18 eura) te troškove vještačenja iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08 i to sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,80 kuna (146,10 eura) u roku od 15 dana. Optuženik je dužan isplatiti oštećeniku LĐ na ime nagrade i nužnih izdataka njegovog opunomoćenika iznos od 6.637,00 kuna (880,88 eura) u roku od 15 dana .

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu zbog povrede odredaba kaznenog zakona i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osudi na kaznu zatvora.

2.1. Optuženik BĐ je žalbu podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi optužbe, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

2.2. Nije podnesen odgovor na žalbu.

2.3. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.4. Stranke nisu obaviještene o sjednici vijeća, budući da to nije zatraženo u žalbi, kao ni u odgovoru na žalbu.

3. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu je osnovana, dok žalba optuženika BĐ nije osnovana.

3.1. Protivno žalbenim navodima žalbe optuženika BĐ izreka presude nije proturječna sebi i razlozima presude, razlozi navedeni u presudi nisu u znatnoj mjeri proturječni, niti postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava. Nije točno da je izostalo obrazloženje suda o iskazu okrivljenika i svjedoka GĐ. Naime, prvostupanjski sud je pobijanom presudom ocijenio sve izvedene dokaze i doveo ih u međusobnu vezu, te iz tako izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke. Prvostupanjski sud je iskaz svjedoka GĐ, koji je optuženikov brat, cijenio kao iskaz koji je usmjeren na otklanjanje kaznenopravne odgovornosti od optuženika i kao iskaz koji je u suprotnosti sa samom optuženikovom obranom (svjedok GĐ spominje da bi optuženik oštećeniku uputio jedan udarac, dok sami optuženik navodi da je uputio dva udarca), a osim toga ovaj svjedok je izjavio kako je LĐ prijetio da će im razbiti glave pepeljarama, a nakon toga navodi kako u kafiću nije bilo pepeljara jer da je u kafiću zabranjeno pušenje, čime je njegov iskaz postao kontradiktoran sam sa sobom, kao i s iskazom vlasnice kafića RĐ koja je izjavila kako su u kafiću na stolovima bile pepeljare. Iskaz ovog svjedoka je, kao što je obrazloženo pobijanom presudom u suprotnosti i s iskazima ostalih svjedoka koji svi izjavljuju kako su bili pijani, uključujući i optuženika koji je rekao da su njegovi suigrači bili pijani, dok ovaj svjedok navodi kako nisu bili pijani, već da je samo LĐ bio u pod značajnim utjecajem alkohola, što sve ukazuje na to da ovaj svjedok ne govori istinu. U odnosu na optuženikovu obranu, prvostupanjski sud ju je pobijanom presudom pravilno ocijenio kao usmjerenu otklanjanju kaznenopravne odgovornosti od optuženika, a ista je u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicine koji izričito tvrdi da oštećenikove ozljede nisu nastale otvorenom šakom, kao što to u jednom trenutku tvrdi optuženik i da je napadač najvjerojatnije imao tupo tvrdi predmet u rukama koji ima oštar rub, s obzirom na rane razderotine koje je oštećenik zadobio u području desnog oka i čela. Optuženik i svjedok GĐ navode kako je oštećenik prvi pokušao udariti optuženika, međutim to nitko drugi od svjedoka ne spominje, a svjedokinja RĐ navodi kako je kada je vidjela da oštećenik krvari iz lica pitala što se dogodilo i da su joj dečki rekli da se posvađao s BĐ i da ga je ovaj udario rukom u glavu, a i njezin sin B joj je rekao da nije ništa vidio, već da je samo od dečki čuo kako je optuženi BĐ LĐ udario rukom, a da je zaista oštećenik LĐ pokušao prvi udariti optuženika dečki bi to i rekli ovoj svjedokinji. Prvostupanjski sud je opravdano, u skladu s člankom 317. ZKP/08 odbio prijedlog obrane za novim vještačenjem budući da su dopunskim vještačenjem i ponovnim ispitivanjem vještaka otklonjene sve nejasnoće i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je optuženik oštećenika dva puta udario neutvrđenim tvrdim predmetom oštrog ruba i da je s obzirom na zadobivene ozljede i sredstvo napada u konkretnom slučaju mogla nastati teška tjelesna ozljeda u vidu prijeloma kostiju lica. Za sva svoja utvrđenja vještak je dao stručno, logično i životno obrazloženje.

4. U pravu je državni odvjetnik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odluke o vrsti i mjeri kazne optuženom BĐ povrijedio kazneni zakon u korist optuženika kad mu je je zamijenio kaznu zatvora radom za opće dobro. Naime, optuženik BĐ je, prema izvodu iz kaznene evidencije (list 39 spisa), ranije osuđivan presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kmp-10/14-2 od 27. listopada 2014. , koja je pravomoćna 25. studenog 2014., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, bez njezinog izvršenja, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Kmp-29/16-18 od 27. veljače 2017. , koja je pravomoćna 27.veljače 2017., zbog kaznenog djela iz članka 274. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora, te presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K-484/16 od 9. siječnja 2017., koja je pravomoćna 8.veljače 2019., zbog kaznenog djela iz članka 118.stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Iz pročitane presude poslovni broj Kzd-42/15 od 25. rujna 2018. koja je pravomoćna 22. rujna 2021. (list spisa 121-134) proizlazi da je optuženik BĐ osuđen zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro. Iz izvoda iz prekršajne evidencije (list spisa 41) proizlazi da je optuženik presudom Prekršajnog suda u Varaždinu broj PpJ-894/16 od 27. listopada 2017. osuđen zbog prekršaja iz članka 20. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Pobijanom presudom optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je temeljem odredbe članka 55. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro, na način da se 1 (jedan) dan zatvora zamjenjuje s 2 (dva) sata rada. Kazneni zakon u članku 55. stavak 2. KZ/11 propisuje kako se rad za opće dobro ne može izreći već osuđenim osobama na kaznu zatvora u trajanju duljem od šest mjeseci, tako da se u konkretnom slučaju kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci nije mogla zamijeniti radom za opće dobro. Stoga je prvostupanjski sud povrijedio zakon jer je odlukom o kazni koju je protivno zakonu zamijenio radom za opće dobro prekoračio ovlast koju ima po zakonu (članak 469. točka 5. KZ/11), budući da je optuženik BĐ ranije osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

4.1.Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu u žalbi osnovano ističe kako prvostupanjski sud prigodom odabira vrste i mjere kazne, premda ih je naveo kao otegotne okolnosti nije obrazložio kako utvrđene otegotne okolnosti utječu na izrečenu kaznu, niti je izrečenu kaznu doveo u korelaciju s ranije izrečenim presudama.

Prilikom odluke o okolnostima koje utječu na vrstu i mjeru kazne prvostupanjski sud je od olakotnih okolnosti pravilno utvrdio da je optuženik nezaposlen i slabijeg imovinskog stanja, te činjenicu da je djelo ostalo u pokušaju te oštećenikovo ponašanje koji je bio pod utjecajem alkohola i nametao se optuženikovom društvu.

4.2. Ovaj drugostupanjski sud razmotrio je po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu zatvora optuženiku koja je suprotno Kaznenom zakonu zamijenjena radom za opće dobro te zaključio kako opravdano državni odvjetnik prigovara kako je izrečena kazna preblaga i nije primjerena svim okolnostima inkriminiranog događaja. Pri odabiru vrste i mjere kazne, osim što je prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, prvostupanjski sud nije pravilno cijenio raniju osuđivanost optuženika kao otegotnu okolnost. Optuženik je za isto kazneno djelo, kazneno djelo iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom, 34. KZ/11 prije ovog događaja dva puta osuđivan i to jednom na uvjetnu osudu, i jednom na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci. Iz navedenog proizlazi kako ranije izrečenim blažim presudama nije ostvarena specijalna prevencija, pa čak ni kaznom zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, odnosno ranije blaže izrečene kazne nisu na optuženika dovoljno utjecale da se kloni počinjenja kaznenih djela. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i u odluci o zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro, te osuditi optuženog BĐ na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

4.3.Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanijela društvu u cjelini (članak 41. i članak 47. KZ/11). Zbog navedenog stav je ovog drugostupanjskog suda da samo izvršenje kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci može postići svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 u smislu izražavanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utjecati na optuženika i na sve druge da ne čine kaznena djela. Optuženikova osuđivanost za isto kazneno djelo presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Kzd- 42/15 od 25. rujna 2018., koja je pravomoćna 21. rujna 2023., ne predstavlja otegotnu okolnost u konkretnom slučaju, budući da se radi o naknadnoj osudi optuženika, koja je postala pravomoćna nakon počinjenja kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11, zbog kojeg se vodi ovaj postupak, pa ju valja cijeniti kroz naknadno ponašanje počinitelja nakon počinjenog kaznenog djela.

5. Kako je sud našao da je žalba državnog odvjetnika osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. je prihvaćena žalba državnog odvjetnika i presudom je preinačena pobijana presuda zbog odluke o kazni, dok je optuženikova žalba, temeljem odredbe članka 482. ZKP/08 odbijena kao neosnovana

6. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 26. rujna 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić