REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1365/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I. tuženika FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ST, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Lisac u Dugom Selu, i II. tuženika GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja ništetnim ugovora o radu, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ŽT, diplomiranog pravnika i punomoćnika I. tuženika ST, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu koji je sklopio I. tuženi FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] s II. tuženikom GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], s početkom rada 04.05.2016.

II. Nalaže se I. tuženom FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženiku GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, OIB: 02958272670, Margaretska 3, nastale troškove ovog postupka od 15,46 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 26.9.2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je I. tuženi s II. tuženikom sklopio ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obavijestio je tužitelja dopisom od 2.6.2023. KLASA: 140- 01/21-41/87, da je I. tuženi u određenim razdobljima prijavio u osiguranje i odjavio veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. I. tuženi je izvršio prijavu i odjavu u radni odnos za II. tuženika DT u razdoblju od 4.5.2016. do 9.5.2016. (5 dana). Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje sastavio je Zapisnik bez dokumentacije obveznika za I. tuženog KLASA: 140-10/18-08/1126 kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika FT za razdoblje od 26.01.2016. do 13.06.2016. Kontrola je izvršena uvidom u prijavnoodjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju Zavoda vidljivo je da je obveznik u kontroliranom razdoblju imao prijavljenog 21 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 26.01.2016. do 13.06.2016. godine obveznik nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, stoga je svima gore navedenim radnicima upitan staž osiguranja. Nadalje navodi da je I. tuženi sklopio ugovore o radu čija je svrha bila da II. tuženik ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). II. tuženik je po prestanku radnog odnosa stekao status osigurane osobe jer se javio Zavodu u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa a sve temeljem radnog odnosa kod I. tuženika koji je trajao nekoliko dana (status nezaposlene osobe). U spornom razdoblju II. tuženik je koristio sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je tužitelju nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu. Životno je nelogično da je I. tuženik zaposlio u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavao zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji Ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi II. tuženik odjavom iz radnog odnosa stekao status osigurane osobe na teret sredstava tužitelja kao nezaposlene osobe kao i prava koja mu pripadaju iz stečenog statusa osigurane osobe. Za takav pravni odnos koji je nastao na temelju ništetnog pravnog posla smatra se da uopće nije ni nastao, tj. ne postoji. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe. Slijedom gore navedenoga, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje ništetnost ugovora o radu kojeg je I. tuženik sklopio s II. tuženikom.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik navodi da je opće poznata činjenica da u Republici Hrvatskoj nedostaje radna snaga za obavljanje jednostavnih poslova u građevinarstvu, poljoprivredi, turizmu i ostalim djelatnostima, pa je I. tuženik za obavljanje poslova čišćenja podruma i okoliša zaključio ugovore o radu sa više ljudi među kojima je bio i II. tuženik. Kako se radi o povremenim poslovima, koji traju dok se ne završe poslovi, to I. tuženik nije znao koliko će trajati ti poslovi, a također nije znao da se za radnike sa kojima je zaključivao ugovore mora prijaviti JOPPD, pa je povodom toga spreman platiti nastale troškove. I. tuženik ističe da je za sve radnike za koje je imao prijavu uredno vršio i odjavu za vremensko razdoblje za koje su oni obavljali poslove za njega. I. tuženik je sve prijavljene radnike navedene u tužbi plaćao dnevnicom na kraju završenog posla, tako da oni u odnosu na njega nemaju nikakva potraživanja. Ističe da mu se ne može pripisati namjera da bi zaključio fiktivni pravni posao i na taj način oštetio tužitelja, a to potvrđuje činjenicom da je radnike na vrijeme prijavljivao i odjavljivao. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u odnosu na njega, uz naknadu troškova.

3. II. tuženik nije odgovorio na tužbu.

4. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao I. tuženika. II. tuženik se nije odazvao pozivu za ročište radi saslušanja, stoga je izgubio pravo na izvođenje tog dokaza.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu od 4.5.2016. zaključenog između I. tuženika kao poslodavca i II. tuženika kao radnika.

7. Iz navoda stranaka i isprava u spisu među strankama nije sporno:

- da je I. tuženik kao fizička osoba i vlasnik kućanstva prijavio i odjavio veći broj osoba u radni odnos u kućanstvu na kratko razdoblje po nekoliko dana ili tjedana, a među njima je bio i II. tuženik koji je bio u radnom odnosu kod I. tuženika 5 radnih dana,

- da je HZMO proveo kontrolu prijavno-odjavne evidencije radnika I. tuženika u razdoblju od 26.1.2016. do 13.6.2016. te utvrdio da je isti u tom razdoblju imao prijavljenih 21 radnika, da nije predavao zakonom propisanu dokumentaciju za radnike te da nema poslovne aktivnosti,

- da II. tuženik nije sklopio pisani ugovor o radu s I. tuženikom,

- da je HZMO poništio staž osiguranja za II. tuženika po osnovi navedenog radnog odnosa,

- da I. tuženik nije platio plaću, doprinose niti porez i prirez za II. tuženika (list 106).

8. I. tuženik je iskazao da je 2016. kao fizička osoba adaptirao bratovu kuću koja se nalazi u Sesvetskom Kraljevcu na adresi [adresa], u toj kući koja se adaptirala tada je živio on sa svojom ženom i djecom i pokojnim roditeljima, a kuća je glasila na njegovog brata. Radili su adaptaciju kuće na način da su mijenjali krovište, dizali kat, kopanje kanala, odvodnja, dovodnja i dr. poslove, kuća je veličine oko 500 kvadrata, a za građevinske radove angažirali su privatnu firmu. Trebalo je obaviti kućanske poslove, odnosno čišćenje kuće i zato je angažirao radnike ĐT, MT, CT, DT, AT i UT. Neke od njih je poznavao od ranije, a oni su doveli ostale. Te radnike je prijavio u radni odnos na svoju osobnu iskaznicu na kućanstvo iz razloga jer mu je to bila zakonska obveza, radnike je prijavio za poslove čišćenja kućanstva, na nekoliko dana i nakon toga ih je odjavio, a s njima nije sklopio ugovore o radu jer ga to nitko nije niti tražio. Radnici su obavljali poslove čišćenja. Nikakva davanja državi nije plaćao po osnovi radnog odnosa s tim radnicima jer mu to nitko nije niti rekao, niti je od države išta dobio. Te radnike je prijavio na HZMO putem prijavnice osobnim odlaskom, a na HZZO nije išao jer su to radnici sami napravili, odnosno to ide automatski. Odjavljivao ih je na HZMO putem odjavnice, a oni su se sami na HZZO morali prijaviti kao nezaposleni po prestanku radnog odnosa. Navodi da je radnike prijavio radi sigurnosti jer se radilo o građevinskim radnicima gdje su moguće povrede pa da ih zaštiti, a prilikom prijave radnika nitko ga nije tražio pisane ugovore o radu.

9. Sud nije prihvatio iskaz I. tuženika u dijelu gdje navodi da je radnike prijavio u radni odnos u kućanstvu jer da mu je to bila zakonska obveza kao potpuno neživotan i neuvjerljiv.

10. Nije neuobičajeno da fizičke osobe – vlasnici stana ili kuće u [adresa] povremeno ili učestalo angažiraju druge fizičke osobe za poslove čišćenja u kućanstvu i tu se radi o ugovoru o djelu.

11. Ugovor o djelu je institut obveznog prava, koji je uređen čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), a to je vrsta ugovora u kojem se jedna strana – izvođač obvezuje obaviti određeni posao, dok se druga strana – naručitelj obvezuje za taj posao izvođaču platiti naknadu. Subjekti ugovora o djelu su naručitelj i izvođač, a to mogu biti fizičke i pravne osobe. Bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada.

12. Ugovorom o djelu, prema čl. 590. ZOO, izvođač se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

13. Ovakvim ugovorom između stranaka se ne zasniva radni odnos.

14. Radni odnos zasniva se ugovorom o radu (čl. 10. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR)).

15. Ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (čl. 10. st. 2. ZR).

16. U konkretnom slučaju između I. tuženika i II. tuženika nije sklopljen ugovor o radu, niti pisani niti usmeni. Ovo stoga jer je I. tuženik fizička osoba koja ne obavlja nikakvu djelatnost, kućanstvo u kojem su radnici navodno obavljali poslove čišćenja glasi na brata I. tuženika, radni odnos II. tuženika je trajao svega 5 dana, dakle, nije bilo kontinuiteta u radu, a bilo je čak 21 radnika u periodu od siječnja do lipnja 2016. koji su bili u radnom odnosu na kratka razdoblja od nekoliko dana ili tjedana, te I. tuženik za navodne radnike nije vodio nikakvu evidenciju niti je vršio dužna plaćanja na ime plaće, te poreza i doprinosa. Navedene karakteristike nemaju nikakve elemente radnog odnosa, već eventualno ugovora o djelu.

17. Sukladno odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenim slučaju ne propisuje što drugo (članak 322. stavak 1.), da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba (članak 327.), da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (članak 328.), da će ugovor biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecaja na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati (članak 273. stavak 2.), da se odredbe o nedopuštenosti činidbe primjenjuju i na pobudu za sklapanje ugovora (članak 273. stavak 4.), da je ugovor ništetan ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva (članak 270. stavak 1.) i da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva (članak 271.).

18. Slijedom navedenog, s obzirom da je u postupku utvrđeno kako između I. tuženika i II. tuženika nije sklopljen nikakav pisani ili usmeni ugovor o radu, a poslovi čišćenja kućanstva koje je II. tuženik eventualno obavljao za I. tuženika su bili kratkotrajni te se takva vrsta ugovornog odnosa među strankama može smatrati jedino ugovorom o djelu, I. tuženik stoga nije imao nikakve ovlasti prijaviti II. tuženika u radni odnos pa je takav ugovor o radu prema kojem je II. tuženik prijavljen u radni odnos kod I. tuženika trebalo utvrditi ništetnim jer je isti protivan prisilnim propisima (čl. 10. ZR). Isti ugovor protivan je i moralu društva. Ovo stoga jer II. tuženik prije navedenog zapošljavanja nije imao status osigurane osobe koji je stekao nakon odjave iz radnog odnosa kao nezaposlena osoba.

19. Treba napomenuti da je u identičnoj pravnoj stvari posl. br. Pr-1366/2023 sud na jednak način presudio, a ista presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-246/2025 od 8.7.2025.

20. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP tužitelju je dosuđen trošak sudske dostave od 15,46 eura.

21. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. rujna 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. I. tuženiku po punomoćniku

3. II. tuženiku putem e-Oglasne ploče