Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-963/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Metelko&partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 9. srpnja 2025., u prisutnosti pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 2. Ugovora o kreditu broj 242006- 1031262160/51400607-5102505624 od 6.7.2005. sklopljenog između tužiteljice i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak te dio odredbe članka 7. istog kredita, a koje glase:

"IZNOS KREDITA" 60.000,00 CHF (šezdesettisućaCHF) protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj." "Iznos anuiteta=379,59 CHF" "VALUTNA KLAUZULA: Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa stranke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslije promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja."

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 4.981,58 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 5,78 EUR od 02.09.2005 do isplate

- na iznos od 4,97 EUR od 13.10.2005 do isplate

- na iznos od 5,49 EUR od 12.11.2005 do isplate

- na iznos od 5,55 EUR od 14.12.2005 do isplate

- na iznos od 4,98 EUR od 12.01.2006 do isplate

- na iznos od 2,49 EUR od 14.02.2006 do isplate

- na iznos od 1,06 EUR od 10.03.2006 do isplate

- na iznos od 11,95 EUR od 02.11.2008 do isplate

- na iznos od 14,70 EUR od 02.01.2009 do isplate

- na iznos od 15,82 EUR od 02.02.2009 do isplate

- na iznos od 16,96 EUR od 02.03.2009 do isplate

- na iznos od 13,58 EUR od 02.04.2009 do isplate

- na iznos od 13,68 EUR od 02.05.2009 do isplate

- na iznos od 9,90 EUR od 02.06.2009 do isplate

- na iznos od 5,46 EUR od 02.07.2009 do isplate

- na iznos od 7,28 EUR od 02.08.2009 do isplate

- na iznos od 10,50 EUR od 02.09.2009 do isplate

- na iznos od 7,37 EUR od 02.10.2009 do isplate

- na iznos od 7,06 EUR od 02.11.2009 do isplate

- na iznos od 10,78 EUR od 02.12.2009 do isplate

- na iznos od 13,77 EUR od 02.01.2010 do isplate

- na iznos od 17,67 EUR od 02.02.2010 do isplate

- na iznos od 16,72 EUR od 02.03.2010 do isplate

- na iznos od 23,43 EUR od 02.04.2010 do isplate

- na iznos od 21,98 EUR od 02.05.2010 do isplate

- na iznos od 23,58 EUR od 02.06.2010 do isplate

- na iznos od 41,43 EUR od 02.07.2010 do isplate

- na iznos od 37,48 EUR od 02.08.2010 do isplate

- na iznos od 52,02 EUR od 02.09.2010 do isplate

- na iznos od 44,81 EUR od 02.10.2010 do isplate

- na iznos od 37,97 EUR od 02.11.2010 do isplate

- na iznos od 56,25 EUR od 02.12.2010 do isplate

- na iznos od 65,57 EUR od 02.01.2011 do isplate

- na iznos od 58,60 EUR od 02.02.2011 do isplate

- na iznos od 60,75 EUR od 02.03.2011 do isplate

- na iznos od 54,91 EUR od 02.04.2011 do isplate

- na iznos od 55,56 EUR od 02.05.2011 do isplate

- na iznos od 72,69 EUR od 02.06.2011 do isplate

- na iznos od 75,71 EUR od 02.07.2011 do isplate

- na iznos od 96,41 EUR od 02.08.2011 do isplate

- na iznos od 93,48 EUR od 02.09.2011 do isplate

- na iznos od 77,23 EUR od 02.10.2011 do isplate

- na iznos od 75,19 EUR od 02.11.2011 do isplate

- na iznos od 74,08 EUR od 02.12.2011 do isplate

- na iznos od 78,19 EUR od 02.01.2012 do isplate

- na iznos od 82,79 EUR od 02.02.2012 do isplate

- na iznos od 82,90 EUR od 02.03.2012 do isplate

- na iznos od 80,02 EUR od 02.04.2012 do isplate

- na iznos od 80,97 EUR od 02.05.2012 do isplate

- na iznos od 82,74 EUR od 02.06.2012 do isplate

- na iznos od 81,06 EUR od 02.07.2012 do isplate

- na iznos od 81,18 EUR od 02.08.2012 do isplate

- na iznos od 79,56 EUR od 02.09.2012 do isplate

- na iznos od 76,36 EUR od 02.10.2012 do isplate

- na iznos od 80,05 EUR od 02.11.2012 do isplate

- na iznos od 81,10 EUR od 02.12.2012 do isplate

- na iznos od 81,18 EUR od 02.01.2013 do isplate

- na iznos od 75,85 EUR od 02.02.2013 do isplate

- na iznos od 79,28 EUR od 02.03.2013 do isplate

- na iznos od 80,21 EUR od 02.04.2013 do isplate

- na iznos od 78,15 EUR od 02.05.2013 do isplate

- na iznos od 72,37 EUR od 02.06.2013 do isplate

- na iznos od 70,08 EUR od 02.07.2013 do isplate

- na iznos od 72,93 EUR od 02.08.2013 do isplate

- na iznos od 74,89 EUR od 02.09.2013 do isplate

- na iznos od 79,90 EUR od 02.10.2013 do isplate

- na iznos od 77,14 EUR od 02.11.2013 do isplate

- na iznos od 78,37 EUR od 02.12.2013 do isplate

- na iznos od 79,38 EUR od 02.01.2014 do isplate

- na iznos od 75,93 EUR od 02.02.2014 do isplate

- na iznos od 77,81 EUR od 02.03.2014 do isplate

- na iznos od 76,85 EUR od 02.04.2014 do isplate

- na iznos od 74,97 EUR od 02.05.2014 do isplate

- na iznos od 74,12 EUR od 02.06.2014 do isplate

- na iznos od 74,49 EUR od 02.07.2014 do isplate

- na iznos od 76,86 EUR od 02.08.2014 do isplate

- na iznos od 79,27 EUR od 02.09.2014 do isplate

- na iznos od 79,06 EUR od 02.10.2014 do isplate

- na iznos od 80,27 EUR od 02.11.2014 do isplate

- na iznos od 82,02 EUR od 02.12.2014 do isplate

- na iznos od 82,31 EUR od 14.01.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 13.02.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 02.03.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 14.04.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 15.05.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 13.06.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 14.07.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 11.08.2015 do isplate

- na iznos od 82,29 EUR od 02.09.2015 do isplate

i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 8. Ugovora o kreditu broj 242006- 1031262160/51400607-5102505624 od 6.7.2005. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

"Ugovorne strane su suglasne ……. U skladu s važećim odlukama Banke."

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 879,76 EUR preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,01 EUR od 02.09.2005 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 13.10.2005 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 14.12.2005 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.05.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.06.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.07.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.08.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.10.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.11.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.12.2006 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.02.2007 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.05.2007 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.07.2007 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.08.2007 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.09.2007 do isplate

- na iznos od 0,01 EUR od 02.12.2007 do isplate

- na iznos od 15,66 EUR od 02.02.2008 do isplate

- na iznos od 15,64 EUR od 02.03.2008 do isplate

- na iznos od 15,61 EUR od 02.04.2008 do isplate

- na iznos od 15,59 EUR od 02.05.2008 do isplate

- na iznos od 15,56 EUR od 02.06.2008 do isplate

- na iznos od 15,54 EUR od 02.07.2008 do isplate

- na iznos od 15,51 EUR od 02.08.2008 do isplate

- na iznos od 15,48 EUR od 02.09.2008 do isplate

- na iznos od 15,45 EUR od 02.10.2008 do isplate

- na iznos od 15,43 EUR od 02.11.2008 do isplate

- na iznos od 15,41 EUR od 02.12.2008 do isplate

- na iznos od 15,37 EUR od 02.01.2009 do isplate

- na iznos od 15,34 EUR od 02.02.2009 do isplate

- na iznos od 15,32 EUR od 02.03.2009 do isplate

- na iznos od 15,29 EUR od 02.04.2009 do isplate

- na iznos od 24,77 EUR od 02.05.2009 do isplate

- na iznos od 24,72 EUR od 02.06.2009 do isplate

- na iznos od 24,68 EUR od 02.07.2009 do isplate

- na iznos od 24,63 EUR od 02.08.2009 do isplate

- na iznos od 24,58 EUR od 02.09.2009 do isplate

- na iznos od 24,54 EUR od 02.10.2009 do isplate

- na iznos od 24,49 EUR od 02.11.2009 do isplate

- na iznos od 24,44 EUR od 02.12.2009 do isplate

- na iznos od 24,39 EUR od 02.01.2010 do isplate

- na iznos od 24,34 EUR od 02.02.2010 do isplate

- na iznos od 24,29 EUR od 02.03.2010 do isplate

- na iznos od 24,24 EUR od 02.04.2010 do isplate

- na iznos od 24,19 EUR od 02.05.2010 do isplate

- na iznos od 24,13 EUR od 02.06.2010 do isplate

- na iznos od 24,08 EUR od 02.07.2010 do isplate

- na iznos od 24,03 EUR od 02.08.2010 do isplate

- na iznos od 23,98 EUR od 02.09.2010 do isplate

- na iznos od 23,92 EUR od 02.10.2010 do isplate

- na iznos od 17,48 EUR od 02.11.2010 do isplate

- na iznos od 17,44 EUR od 02.12.2010 do isplate

- na iznos od 17,39 EUR od 02.01.2011 do isplate

- na iznos od 17,35 EUR od 02.02.2011 do isplate

- na iznos od 17,31 EUR od 02.03.2011 do isplate

- na iznos od 17,26 EUR od 02.04.2011 do isplate

- na iznos od 17,22 EUR od 02.05.2011 do isplate

- na iznos od 9,72 EUR od 02.06.2011 do isplate

- na iznos od 9,69 EUR od 02.07.2011 do isplate

- na iznos od 9,66 EUR od 02.08.2011 do isplate

- na iznos od 9,64 EUR od 02.09.2011 do isplate

- na iznos od 9,60 EUR od 02.10.2011 do isplate

- na iznos od 1,05 EUR od 02.11.2011 do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 02.12.2011 do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 02.01.2012 do isplate

- na iznos od 1,04 EUR od 02.02.2012 do isplate

- na iznos od 1,03 EUR od 02.03.2012 do isplate

- na iznos od 1,03 EUR od 02.04.2012 do isplate

- na iznos od 1,03 EUR od 02.05.2012 do isplate

- na iznos od 1,02 EUR od 02.06.2012 do isplate

- na iznos od 1,01 EUR od 02.07.2012 do isplate

- na iznos od 1,01 EUR od 02.08.2012 do isplate

- na iznos od 1,00 EUR od 02.09.2012 do isplate

- na iznos od 1,00 EUR od 02.10.2012 do isplate

- na iznos od 0,99 EUR od 02.11.2012 do isplate

- na iznos od 0,99 EUR od 02.12.2012 do isplate

- na iznos od 0,99 EUR od 02.01.2013 do isplate

- na iznos od 0,98 EUR od 02.02.2013 do isplate

- na iznos od 0,98 EUR od 02.03.2013 do isplate

- na iznos od 0,97 EUR od 02.04.2013 do isplate

- na iznos od 0,96 EUR od 02.05.2013 do isplate

- na iznos od 0,96 EUR od 02.06.2013 do isplate

- na iznos od 0,96 EUR od 02.07.2013 do isplate

- na iznos od 0,95 EUR od 02.08.2013 do isplate

- na iznos od 0,95 EUR od 02.09.2013 do isplate

- na iznos od 0,94 EUR od 02.10.2013 do isplate

- na iznos od 0,93 EUR od 02.11.2013 do isplate

- na iznos od 0,93 EUR od 02.12.2013 do isplate

- na iznos od 0,93 EUR od 02.01.2014 do isplate

- na iznos od 0,66 EUR od 02.02.2014 do isplate

- na iznos od 0,66 EUR od 02.03.2014 do isplate

- na iznos od 0,65 EUR od 02.04.2014 do isplate

- na iznos od 0,65 EUR od 02.05.2014 do isplate

- na iznos od 0,65 EUR od 02.06.2014 do isplate

- na iznos od 0,64 EUR od 02.07.2014 do isplate

- na iznos od 0,64 EUR od 02.08.2014 do isplate

- na iznos od 0,63 EUR od 02.09.2014 do isplate

- na iznos od 0,63 EUR od 02.10.2014 do isplate

- na iznos od 0,62 EUR od 02.11.2014 do isplate

- na iznos od 0,62 EUR od 02.12.2014 do isplate

- na iznos od 0,62 EUR od 14.01.2015 do isplate

- na iznos od 0,62 EUR od 13.02.2015 do isplate

- na iznos od 0,61 EUR od 02.03.2015 do isplate

- na iznos od 0,61 EUR od 14.04.2015 do isplate

- na iznos od 0,61 EUR od 15.05.2015 do isplate

- na iznos od 0,60 EUR od 13.06.2015 do isplate

- na iznos od 0,59 EUR od 14.07.2015 do isplate

- na iznos od 0,59 EUR od 11.08.2015 do isplate

- na iznos od 0,59 EUR od 02.09.2015 do isplate

i to po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.836,47 EUR na ime razlike glavnica na 30.09.2015. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. rujna 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužiteljice te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljici s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta, iznesen u prigovoru radi prijeboja i to u iznosu od 218,77 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- EUR 1,34 od 02.04.2006. pa do isplate,

- EUR 1,41 od 02.05.2006. pa do isplate,

- EUR 0,85 od 02.06.2006. pa do isplate,

- EUR 1,96 od 02.07.2006. pa do isplate,

- EUR 2,30 od 02.08.2006. pa do isplate,

- EUR 0,36 od 02.09.2006. pa do isplate,

- EUR 0,99 od 02.10.2006. pa do isplate,

- EUR 0,88 od 02.11.2006. pa do isplate,

- EUR 1,78 od 02.12.2006. pa do isplate,

- EUR 4,35 od 02.01.2007. pa do isplate,

- EUR 6,08 od 02.02.2007. pa do isplate,

- EUR 5,27 od 02.03.2007. pa do isplate,

- EUR 5,74 od 02.04.2007. pa do isplate,

- EUR 10,11 od 02.05.2007. pa do isplate,

- EUR 11,18 od 02.06.2007. pa do isplate,

- EUR 12,60 od 02.07.2007. pa do isplate,

- EUR 12,59 od 02.08.2007. pa do isplate,

- EUR 10,65 od 02.09.2007. pa do isplate,

- EUR 13,54 od 02.10.2007. pa do isplate,

- EUR 13,61 od 02.11.2007. pa do isplate,

- EUR 11,58 od 02.12.2007. pa do isplate,

- EUR 11,80 od 02.01.2008. pa do isplate,

- EUR 7,78 od 02.02.2008. pa do isplate,

- EUR 4,79 od 02.03.2008. pa do isplate,

- EUR 1,82 od 02.04.2008. pa do isplate,

- EUR 8,77 od 02.05.2008. pa do isplate,

- EUR 10,70 od 02.06.2008. pa do isplate,

- EUR 8,59 od 02.07.2008. pa do isplate,

- EUR 12,80 od 02.08.2008. pa do isplate,

- EUR 11,85 od 02.09.2008. pa do isplate,

- EUR 7,70 od 02.10.2008. pa do isplate,

- EUR 3,00 od 02.12.2008. pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VII. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika spram tužitelja te se odbija zahtjev tuženika za utvrđivanje njegovog potraživanja prema tužiteljice iznesen u prigovoru radi prijeboja s osnove manje plaćenih kamata i to u iznosu od 811,30 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

-CHF 42,39 od 02.02.2014. pa do isplate,

-CHF 42,20 od 02.03.2014. pa do isplate,

-CHF 42,02 od 02.04.2014. pa do isplate,

-CHF 41,83 od 02.05.2014. pa do isplate,

-CHF 41,64 od 02.06.2014. pa do isplate,

-CHF 41,46 od 02.07.2014. pa do isplate,

-CHF 41,26 od 02.08.2014. pa do isplate,

-CHF 41,08 od 02.09.2014. pa do isplate,

-CHF 40,88 od 02.10.2014. pa do isplate,

-CHF 40,69 od 02.11.2014. pa do isplate,

-CHF 40,49 od 02.12.2014. pa do isplate,

-CHF 40,29 od 02.01.2015. pa do isplate,

-CHF 40,09 od 02.02.2015. pa do isplate,

-CHF 39,90 od 02.03.2015. pa do isplate,

-CHF 39,69 od 02.04.2014. pa do isplate,

-CHF 39,49 od 02.05.2015. pa do isplate,

-CHF 39,28 od 02.06.2015. pa do isplate,

-CHF 39,09 od 02.07.2015. pa do isplate,

-CHF 38,87 od 02.08.2015. pa do isplate,

-CHF 38,66 od 02.09.2015. pa do isplate,

i to do dana 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VIII. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.231,40 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 26. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska od dana 30.9.2025.

II. Ne dopušta se preinaka tužbe iz podneska od dana 30.9.2025. u odnosu na iznosu od 338,37 EUR na ime manjka utvrđenih na 30.9.2015.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 22. svibnja 2019. navodi da je sa tuženikom dana 6. srpnja 2005. sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102505624 u svojstvu korisnika kredita sa namjenom kupovine nekretnine uz valutnu klauzulu u iznosu od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za HNB na dan puštanja kredita u tečaj. Predmetnim ugovorom u čl. 8. da je ugovorena kamatna stopa s 4,50% godišnje kao promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke. Navela je da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica-CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Navela je da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u predmetnoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 04. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv 8 banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj između ostalog i tuženika. Navela je da su odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe jer da je prilikom ugovaranje valutne klauzule u CHF tuženik ju propustio informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu pa da je navedeno za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Navela je da je banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF međutim ona kao potrošač da nije imala mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Navela je da prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla da je banka sporni kreditni proizvod sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji. Također da tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR tako da ona nije imala na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogla procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji. Navela je da je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagala sa svim informacijama koje su joj bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku. Navela je da smatra da je primjena valutne klauzule u CHF u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na EUR. Dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena. Navela je da se preplaćeni iznosi s osnova povećanja anuiteta traže sa zakonskom zateznom kamatom od svibnja 2005. uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj CHF kod isplate kredita. Ugovor o kreditu da su ona i tuženik sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa da nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj. Navela je da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna te da visina kamatne stope nije određena niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana. Navela je da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti da nije tražio njezinu suglasnost i zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji on nije mogao utjecati. Navedena odredba da također ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva da nije uočljiva prosječnom potrošaču. Navela je da je nesporno da se pravilnost promjene kamatne stope ne može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, matematičkih, a posebno ne pravnih koji bi mogli dati okvir i smjer takvoj provjeri. Navela je da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika pa da potražuje od tuženika povrat iznosa kojeg je pretplatila uslijed povećane kamatne stope. Navela je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila 4,50% godišnje te da preplaćene iznose potražuje sa zakonskom zateznom kamatom od veljače 2008. kao datuma prve promjene kamatne stope. Navela je da je dana 19.2.2016. sa tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sa učincima od 30. rujna 2015. te da joj se istim izmijenjena obveza preuzeta osnovnim ugovorom na način da valuta ugovora više nije CHF već EUR. Navela je da novoutvrđena obveza odnosno stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. je iznosila 25.015,08 EUR te da je imala i manjak u vidu razlike nastale kod izjednačavanja kreditnih obveza po CHF kreditu i simuliranom EUR kreditu. Navela je da konverzija predmetnog kredita nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi te da ugovorne strane mogu svojom voljom konvalidirati ništetne odredbe ugovora niti obnovom niti nagodbom pa da nedvojbeno postoji pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora i prava koja iz te ništetnosti proizlaze. Navela je da ima pravo potraživati razlike koje su joj do dana izvršene konverzije nastale uslijed primjene nezakonitih odredbi. Navela je da iz dostavljenog obračuna razlika nastalih kao posljedica primjene ništetnih odredbi ugovora da je jasno vidljivo da nije bila obeštećena konverzijom. Navela je da je nedospjela glavnica kredita CHF na taj dan znatno veća od preračunate nedospjele glavnice kredita konvertiranog u EUR pa da se sasvim pogrešno učinak konverzije za nju smatrao povoljnim. Međutim da je takva glavnica neosnovano napuhana budući je primijenjen tečaj na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj koji je potrebno primijenit kod obračuna glavnice, a temeljem utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 30. rujna 2024., a nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno precizirala tužbeni zahtjev u točki 2., 4. i 5. sadržaja kao u izreci presude, odnosno napravila je preinaku tužbe u odnosu na potraživanje s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli te utvrđenog manjka na dana 30.9.2015., a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu te je naveo da ističe prigovor zastare iz razloga što da je eventualno potraživanje tužiteljice po ugovoru o kreditu broj 5102505624 od 6. srpnja 2005. u zastari te da treba primijeniti trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi odredbe čl. 230. ZOO-a. Naveo da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u ovom predmetu je ta da su tužitelj i tuženik 19. veljače 2016. sklopili aneks ugovora o kreditu kojim da je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tim aneksom da su stranke izmijenile osnovni ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno položaj tužitelja da je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eur odnosno aneksom da je primijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u eur od dana sklapanja osnovnog ugovora. Naveo je da je pravovremeno i u skladu s odredbama zakona dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno sa prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Naveo je da je prilikom konverzije predmetnog kredita sukladno zakonu početno utvrđeni otplatni plan ugovora o kreditu CHF sa svim njegovim izmjenama i zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u eur sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i anuiteta odnosno da je nesporno da je tuženik prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio glavnicu i kamate koje su sastavio dio otplatnog plana kredita. Naveo je da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje aneksa a tužitelj da je taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj da je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Naveo je da u odnosu na tužiteljičine navode iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu da ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužiteljice o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Naveo je da je on sve svoje potrošače informirao te im dao sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojoj se glavnica kredita veže za valutu CHF. Naveo je da je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih je tužiteljica mogla razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz CHF odnosno po njegovom stajalištu da je tužiteljica itekako bila obaviještena o riziku intervalutarnih promjena o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF. Naveo je da on kao banka nije ostvario nikakav ekstra profit jer da je i on imao obveze CHF pa da nije bilo nikakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Naveo je da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista da ne predstavlja nerazumljivu odredbu jer je navedena odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva a što da je tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Naveo je da je prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem. Naveo je da tužiteljici pružena zaštita sukladno noveli zakona o potrošačkom kreditiranju koja je stupila na snagu 01. siječnja 2014. te da je on sukladno navedenoj obvezi donio metodologiju koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je isto i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu. Tako da je prema tome već kroz Zakon o potrošačkom kreditiranju tužiteljici pružena takva razina zaštite radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, a pri čemu da je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope. Navedeni zakon da je omogućio izravnu progresivnu mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjeg. Naveo da je nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

2.1. Tuženik je u podnesku od dana 25. veljače 2020. istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da je s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta preciziran u podnesku od dana 21. listopada 2024., sadržaja kao u točki VI. i VII. izreke presude.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 51400607-5102505624, Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5102505624, otplatni plan, obavijesti o promijeni kamatne stope, zahtjev za kredit, izračun konverzije uz novi otplatni plan, kompletnu dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Goranki Šmer Maraš.

3.1. Uvidom u Ugovor o kreditu br. 51400607-5102505624, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili istoga i to dana 6. srpnja 2005. na iznos od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Utvrđeno je da je rok otplate bio 240 mjeseci.

3.2. U spornoj odredbi čl. 8 odnosno čl.8 st.2 navodi se da su ugovorne strane suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.

3.3. U spornoj odredbi čl.7 ugovorena je Valutna klauzula. Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpis na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je banka informirala o posljedicama, svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

4. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi iz spisu priležećeg dopisa tuženika, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, a kasnije naniže sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,50%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,05%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,40%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,15%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 4,85%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 4,50% te je od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

5. Saslušana u tijeku postupka tužiteljica je navela da je 2005. trebala novac za kredit za stan te kako je plaću primala u Erste banci, bivšoj Riječkoj, odmah da se obratila njima s obzirom da joj je bankarica djelovala pouzdano. Navela je da joj je trebala protuvrijednost od cca 40.000,00 EUR odnosno tadašnjih 60.000,00 CHF i da joj je bilo svejedno da li je u EUR ili CHF što da su joj jedino i ponudili te da je pitala tu bankaricu što bi ona radije da sebi uzima, a ista da je rekla da bi radije u švicarskim francima jer da je kamata nešto manja, a anuitet da je možda bio 100,00 kn niži. Nakon toga da je sklopljen ugovor o kreditu te da su joj počeli skidati s plaće. Navela je da zna kao i svi što je promjenjiva kamatna stopa odnosno valutna klauzula te da je mislila da će anuitet možda rasti 20-30 kn međutim njoj da je na kraju narastao za 75-80% od početnog. Navela je da koliko se sjeća da joj djelatnica banke nije objasnila pojedine ugovorne odredbe, pogotovo koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, valutnu klauzulu, da joj je samo rekla da pročita ugovor te da ga je ona pročitala i razumjela što je razumjela obzirom da nije te struke. Navela je da je li bila kod javnog bilježnika t, međutim tamo da su je samo pitali da li je razumjela kredit, na što da je rekla da valjda je i da je tamo samo potpisala odnosno ovjerila. Navela je da je iz banke nisu kontaktirali vezano za možda kakav reprogram kredita ili slično, da je samo dobivala obavijesti o promjeni kamatne stope međutim da se ona njima nije obratila. Navela je da je izvršila konverziju te da joj je banka ponudila samo jednu verziju izračuna konverzije te da su joj rekli da imaju samo tu jednu mogućnost i da je najprije konverziju napravila u EUR, a za pola godine i u kune te da ih je pitala da li će se što vraćati od plaćenog međutim da su isti rekli da neće. Navela je da se ne sjeća da je dobivala letke i da je u banci bila prvi put kada je došla na razgovor gdje joj je djelatnica banke rekla što joj je sve od papira potrebno te da je ona sama sebi zapisala to što joj je djelatnica banke govorila te drugi put kada je pristupila tamo prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Navela je da je namjena sredstava predmetnog kredita bilo uzimanje kredita za kupnju stambene nekretnine te da predmetnu nekretninu nije dala u zakup ili najam, da je medicinska sestra i da na adresi toga stana nije imala registrirano trgovačko društvo.

6. U svom nalazu i mišljenju od 23. rujna 2024. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da više plaćene kamate, tj. novčane razlike između iznosa kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,50% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita da ukupno iznose 879,76 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5. Više plaćene tečajne razlike, tj. novčane razlike između svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja i početnom anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita i primjenom početne kamatne stope od 4,50% p.a. do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a., kao pozitivne tečajne razlike, ukupno da iznose 4.981,58 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6. Manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,40% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine da ukupno iznose 0,00 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7. Manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 218,77 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8. U odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30.09.2015. godine, razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju da iznosi 2.836,47 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji. Tuženik da je tužiteljici u konverziji na dan 30.09.2015. godine kredita utvrdio manjak u iznosu od - 338,37 EUR kojeg je tužiteljica namirila uvećanjem nedospjele glavnice konvertiranog kredita po sklapanju Aneksa Ugovora o kreditu i provedbi konverzije u poslovnim knjigama tuženika.

6.1. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok je tuženik svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 21. listopada 2024. i na koje primjedbe se vještak očitovao.

6.2. U svom očitovanju od 25. travnja 2025. stalni sudski vještak Goranka Šmer Maraš navela je da u svom podnesku tuženik iznosi primjedbu kako prigovara matematičkom izračunu vještaka u odnosu na izračun razlike kamata za razdoblje od 01.01.2014. do 30.09.2015. godine i to iz razloga što da vještak simulira otplatu kredita na način da nakon navedenog datuma primjenjuje zakonski fiksiranu kamatnu stopu od 3,23% p.a. kao početno ugovorenu umjesto 4,50% p.a. Na navedenu primjedbu da se očituje kako je vještaku zadaćom vještačenja određeno provesti izračun razlike plaćenih obveza po kreditu u odnosu da su obveze po kreditu plaćane po početnim uvjetima kredita (ks 4,50% p.a.) do 31.12.2013. godine, a od 01.01.2014. godine uz kamatnu stopu 3,23% p.a. Dakle, da je provela vještačenje sukladno određenoj joj zadaći. Tuženik u podnesku da predlaže korekciju Nalaza i mišljenja na način da se za razdoblje i od 01. veljače primjeni početno ugovorena kamatna stopa 4,50% p.a. Na navedeni prijedlog da se očituje kako će eventualnu dopunu Nalaza i mišljenja sačiniti ukoliko joj takva dopuna vještačenja bude određena. Preostale primjedbe u podnesku su pravne prirode na koje se ne može očitovati te da ostaje u cijelosti pri svom Nalazu i mišljenju.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 6. srpnja 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 51400607-5102505624 predmet kojeg je iznos od 60.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj s rokom vraćanja od 240 mjeseci.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,50% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.8.2. Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od veljače 2008. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,50% povisivao tako da je kamatna stopa od 01.01.2008. do 31.03.2009. iznosila 5,05%, od 01.04.2009. do 30.09.2010. iznosila je 5,40%, od 01.10.2010. do 30.04.2011. iznosila je 5,15%, od 01.05.2011. do 30.09.2011. iznosila je 4,85%, od 01.10.2011. do 31.12.2013. iznosila je 4,50% te je ista intervencijom zakonodavca od 01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

11. Sporno je između stranaka da li su dio odredbe čl.2, čl.7. te dio odredbe čl.8. koja glasi „Kamatna stopa je promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom direktne metode. Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“ ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina u iznosu od 879,76 eura odnosno 4.981,58 eura postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od također sporna.

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 6. srpnja 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8. st.2. predmetnog ugovora nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2, čl.7. i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 3-tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 3- tuženik Erste&Steiermarkische bank d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljici je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenula ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl.2., čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl. 84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.2., čl.7 i čl.8. st.2 Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,50% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informiran u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,50%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.2 i čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2. Ugovora o kreditu isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za njega proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2., čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača, a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 6. srpnja 2005. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnosti pregovaranja, to je nedvojbeno da su dijelovi odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.8 st.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj dijela odredbe čl. 2 i čl.7 Ugovora o kreditu od dana 6. srpnja 2005.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da su odredbe u čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 među strankama zaključenog Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. predstavljaju u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora o kreditu kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. i III. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2., čl.7 i čl.8 st.2 Ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 6. srpnja 2005. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2, čl.7 i čl.8 st.2. Ugovora time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 879,76 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 4.981,58 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tuženik osporava u podnesku od dana 21. listopada 2024., nezadovoljan zadaćom koju je sud odredio knjigovodstvenom vještaku navodi da je nalaz u cijelosti nepotreban za odluku u ovom predmetu jer da tužitelj uopće nema pravo na nikakvu restituciju te matematičkom izračunu u odnosu na izračun razlike kamata za razdoblje 01.01.2014. do 30.09.2015., a o čemu će i u nastavku biti obrazloženo, valja odgovoriti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku, a pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,50% godišnje, s time da će se naknadno biti obrazloženo u odnosu na druge tuženikove prigovore, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. III. i IV. izreke presude uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2, čl.7 i čl.8 st.2 ugovora kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od rujna 2005. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen Aneks broj 1 Ugovora o kreditu br. 5102505624, dalje Aneks (list 18 spisa).

47. Uvidom u Aneks br.1 utvrđeno je da je isti sklopljen dana 19. veljače 2016. između tužiteljice i tuženika. Utvrđeno je da je čl.1.1. ugovoreno da je dana 30.09.2015. godine stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) (dalje u tekstu: ZID ZPK) te da Banka pristupa potpisivanju Aneksa kojim se utvrđuju promjene u načinu ispunjenja obveza iz ugovora opisanog u članku 2. (dva) isključivo i jedino u svrhu ispunjenja zakonskih obveza Banke propisanih ZID ZPK. Utvrđeno je da je čl. 2.1. ugovoreno da potpisnici Aneksa suglasno utvrđuju da su dana 6.7.2005. sklopili Ugovor o kreditu broj: 5102505624 na iznos od 60.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Utvrđeno je da je čl. 6.2. ugovoreno da za vrijeme važenja Aneksa visina ugovorne promjenjive kamatne stope iznosi zbroj 6 mjesečnog EURIBOR-a (dalje: Parametar) i 5,112 postotni bod godišnje zaokruženo na tri decimale. Sukladno Metodologiji utvrđuje se vrijednost Parametra i obavlja se redovito šestomjesečno usklađivanje stope ugovornih kamata (referentno razdoblje) i to svakog prvog siječnja i svakog prvog srpnja u godini. Utvrđeno je da je čl.6.3 . ugovoreno da ugovorne kamate Banka obračunava primjenom jednostavnog dekurzivnog kamatnog računa. Utvrđeno je da je čl.7.2. ugovoreno da potpisnici toga Aneksa suglasno utvrđuju da Banka na da naveden u zaglavlju Aneksa ima ukupno potraživanje s osnove obveza navedenih u članku 5.2. uzimajući u obzir sve izmjene navedene obveze u prijelaznom razdoblju do datuma iz zaglavlja tog Aneksa i s osnove obveza navedenih u čl. 5.3. u ukupnom iznosu od 24.378,23 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan podmirenja koje sklapanjem tog Aneksa predstavlja nedospjelu glavnicu, s čime da su potpisnici Aneksa suglasni.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi te i u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga, je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu.

52. Konverzijom kredita iz kredita s vk u CHF u kredit s vk u EUR izvršeno je izjednačavanje kredita s valutnom klauzulom CHF i simuliranoga kredita s valutnom klauzulom u EUR kojeg bi tužiteljica koristila da je ugovorila kredit s vk u EUR, a pritom je konverzija obuhvatila sve kunske uplate po CHF kreditu za namirenje simulirane otplate EUR kredita sa svim promjenama kamatne stope i tečaja po EUR kreditu. U obračunu konverzije na dan 30.09.2015. godine tuženik da je umanjio iznos nedospjele glavnice kredita za iznos u kunskoj protuvrijednosti 63.196,60 HRK (sa 254.113,64 HRK na 190.917,04 HRK). U odnosu na početni tečaj kredita, izračunom da je vještak utvrdio, na dan 30.09.2015. godine, razliku između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR 25.015,08 EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF 36.401,94 CHF obračunate po početnom tečaju u iznosu od 2.836,47 EUR, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

53. Valja navesti da je vještak u osnovnom nalazu i mišljenju naveo da manje plaćene kamate tj. novčane razlike između iznosa kamate koju bi tužiteljica u razdoblju do 31.12.2013. godine bila u obvezi platiti prema početnom otplatnom planu i primjenom početno ugovorene kamatne stope od 4,40% p.a., a nakon 01.01.2014. godine primjenom zakonske kamatne stope od 3,23% p.a. i obveze kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope stvarno platila tuženiku iskazano u kunama primjenom srednjeg tečaja tuženika na dan isplate kredita za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 0,00 EUR, dok manje plaćeni anuiteti s osnova tečajnih razlika kao manje plaćene razlike između plaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita i svakog plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, odnosno negativne tečajne razlike, za razdoblje do 30.09.2015. godine ukupno iznose 218,77 EUR.

53.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita, kao niti po kamatnoj stopi koja je bila niža od one koja je vrijedila na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, odnosno kada je kamatna stopa bila niža od početne.

53.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO-a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike i negativne razlike po kamatnoj stopi.

53.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu. Navedeno vrijedi i za ugovaranje promjenjive kamatne stope, slijedom čega tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika i iznose negativnih razlika po kamatnoj stopi umanjivati pretplate tužiteljice.

53.4. Tuženik je u podnesku od dana 25. veljače 2020. istaknuo i prigovore radi prijeboja svoje tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta i s osnova promjenjive kamatne stope, s time da je s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta preciziran u podnesku od dana 21. listopada 2024. Međutim valja navesti da na strani same tužiteljice (potrošača) ne postoje elementi nepoštenog postupanja iz kojih bi proizlazilo postojanje odgovornosti za nekakvu štetu koju tuženik tvrdi da trpi te čak i ukoliko tuženik smatra da je primjenom nepoštene ugovorne odredbe sam pretrpio određenu štetu, nije ovlašten zahtijevati zaštitu u odnosu na potrošača. Na strani potrošača ne postoji protupravnost niti nesavjesnost u postupanju, niti odgovornost za posljedice utvrđenja nepoštenosti te niti jedan propis koji uređuje predmetnu materiju, ne ovlašćuje tuženika da, pozivajući se na pravna utvrđenja iz kolektivnih presuda kojima je utvrđena povreda prava potrošača, podnose bilo kakve individualne restitucijske zahtjeve protiv potrošača. Također, valja istaknuti da nedvojbeno nije zakonom zabranjeno ugovarati niti valutnu klauzulu, niti promjenjivu kamatnu stopu međutim ne na način kako je to tuženik u konkretnom slučaju učinio, odnosno bez da je tužiteljice informirao o mogućim rizicima. U tom smislu tečaj CHF u vrijeme zaključenja ugovora nije fiksan, već se radi o visini tečaja koji je tužiteljici u vrijeme ugovaranja bio poznat, odnosno naveden u otplatnom planu koji joj je uručen te na koji je pristala, slijedom čega je valjalo u cijelosti odbiti tuženikove prigovore radi prijeboja i odlučiti kao u točki VI. i VII. izreke presude

53.5. U odnosu na depozit koji tuženik navodi tijekom postupka, valja navesti da je depozit koji je služio kao osiguranje vraćanja kredita u cijelosti isplaćen tuženiku pa ako je njegova kunska protuvrijednost narasla, tuženik je stekao i tu uvećanu vrijednost, odnosno tuženik je stekao/naplatio cijeli iznos depozita i s te osnove nema više nikakvih potraživanja prema tužiteljici, a pitanje samog depozita regulirano je drugim pravnim poslom, različitim od ugovora o kreditu koji je predmetom ovog postupka.

54. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

54.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

54.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 22. svibnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od rujna 2005. pa do rujna 2015., to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

54.3. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

55. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Aneksa br.1 Ugovora o kreditu br. 5102505624 sukladno ZID ZPK nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

56. Što se tiče same preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 30. rujna 2024., s time da je preinaka samo u odnosu na dio koji se odnosi na isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP-a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

56.1. Nadalje, što se tiče preinake tužbe iz podneska od dana 30. rujna 2024. u dijelu koji se odnosi na iznosu od 338,37 EUR na ime manjka utvrđenih na 30.9.2015., stav je ovoga suda da ista nije dopuštena u smislu odredbi članka 190 stavak 1., 2. i 3. i to iz razloga što je tužiteljica već početkom 2016. napravila konverziju predmetnog kredita i sklopila Aneks ugovora, a što znači da je prilikom podnošenja tužbe te sve do zaključenja prethodnog postupka mogla postaviti zahtjev za isplatom s osnova tzv. manjka odnosno da nije bilo objektivnih razloga koji ju u tome sprječavaju, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

56.2. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podneska od dana 30. rujna 2024. stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

57. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bila dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da je namjena sredstava predmetnog kredita bilo uzimanje kredita za kupnju stambene nekretnine te da predmetnu nekretninu nije dala u zakup ili najam, da je medicinska sestra i da na adresi toga stana nije imala registrirano trgovačko društvo i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužiteljica nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužiteljice kao potrošača.

58. Tuženik je na ročištu dana 24.4.2025. odustao od saslušanja osobnog bankara tužiteljice, dok što se tiče dokaznih prijedloga tuženika koji su odbijeni na istom ročištu, valja navesti da ovaj sud nije prihvatio prijedlog tuženika da vještak izračuna razliku u kamati od 01.01.2014. do 30.09.2015. iz razloga što je u tom razdoblju kamatna stopa bila niža od početno ugovorene zbog intervencije zakonodavca, a ne voljom tužiteljice, dok što se tiče prijedloga da se vještak očituje da li je konverzija učinjena u skladu sa zakonom isto prema stavu ovoga suda predstavlja pravno pitanje.

59. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta u iznosu od 200,00 eura za svako (T.br.9.t.1. Tarife), sastavljanja tri podneska u iznosu od 200,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 131,40 eura, kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 500,00 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 2.231,40 eura.

59.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VIII. izreke ove presude.

U Rijeci, 26. rujna 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika