Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ivana Gundulića 27

21000 Split

Pn-244/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RV iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jošku Jurašinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282 OIB:22694857747, zastupanog po punomoćniku Iliji Kriviću, odvjetniku u Splitu, zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. rujna 2025. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.355 st.6 i 12 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, nadalje u tekstu: ZPP) dana 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova povrede prava osobnosti ukupan iznos od 5.800,00 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe tj. od dana 28. svibnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih nefinancijskim društvima za razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, do konačne isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju s osnova troškova liječenja, tuđe nemedicinske njege i pomoći, oštećene odjeće, obuće, kacige i skutera ukupan iznos od 1.360,00 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.423,20 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do konačne isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao pred ovim sudom tužbom dana 28. svibnja 2021. te je u njoj naveo da je dana 16. kolovoza 2021. u Kaštel Štafiliću, dok je upravljao skuterom Aprillia reg. oznake [registarska oznaka], sa zaštitnom kacigom, pažljivo i sporo, vršio pretjecanje dva vozila, pri čemu je vozilo marke Chevrolet Captiva reg. oznake [registarska oznaka] naglo, bez upaljenog lijevog pokazivača smjera, iznenada skrenulo u lijevo na sporedni put. Došlo je do sraza. Prilikom te prometne nesreće tužitelj je zadobio teški i komplicirani prijelom noge te niz udaraca i rana po tijelu i ekstremitetima s posljedicom bolnosti i povremenim otežanim pokretima. Nadalje je naveo da je imao i troškove liječenja odnosno svekoliku neimovinsku i imovinsku štetu. Obzirom na navedeno, predložio je, jer je tuženik njegov zahtjev za mirnim namirenjem štete odbio, provesti glavnu raspravu, izvesti predložene dokaze i nakon toga donijeti presudu kojom će se tuženika obvezati na plaćanje štete i parničnog troška.

1.1. Tužitelj je podneskom od 22. kolovoza 2025., a nakon što je u postupku proveden dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem, uredio svoje tužbeno traženje.

2. Odgovarajući na tužbu tuženik je naveo da priznaje pasivnu legitimaciju i osporava osnov odgovornosti za nastalu štetu smatrajući da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak i povećanje štete, a opreza radi prigovorio je i visini tužbenog zahtjeva smatrajući da je visina previsoko postavljena. Nadalje je tuženik naveo kako smatra da tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, a što se tiče zatražene imovinske štete na stvarima da isto nije dokazano. Tuženik je osporio i troškove liječenja te tijek kamata. Nakon što je tužitelj uredio tužbeni zahtjev podneskom od 22. kolovoza 2025. tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te je istakao prigovor zastare na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao medicinsku dokumentaciju tužitelja i posebno njegov zdravstveni karton, potvrdu PP Split od 31. listopada 2020., otklon štete nakon što se tužitelj u mirnom postupku obratio tuženiku tražeći štetu, fotografiju ozlijeđene noge tužitelja, obvezni prekršajni nalog od 8. kolovoza 2020. protiv tužitelja, nalaz i mišljenje liječnika cenzora tuženika kojeg je potpisao dr. TV, spis ODO-a Split K-DO-696/2021, spis Općinskog suda u Splitu K-809/2021 te su saslušani sudionici prometne nezgode ĐV i JV, u svojstvu svjedoka te RV u svojstvu parnične stranke. Nalaz i mišljenje u postupku, a glede visine štete dala je sudska vještakinja, ortoped, dr. Danči Tripalo, dok su stranke na ročištu za glavnu raspravu od 30. lipnja 2025. suglasno izjavile da je pretrpljeni strah jednak pretrpljenim bolovima kako ga je procijenila dr. Tripalo. Suglasnošću stranaka korišteno je dokazno gradivo iz predmeta K-809/2021 odnosno provedeni dokaz prometno-tehničkim vještačenjem u tom postupku, a po vještaku te struke Stanku Smodlaki.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik naknadi svekoliku (i neimovinsku i imovinsku) štetu koja mu je prouzročena u događaju od 16. kolovoza

7. Pravo na naknadu štete ostvaruje svaka osoba kojoj je povrijeđeno pravo osobnosti a pravo osobnosti određena su i opisana odredbom čl.19 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, nadalje u tekstu: ZOO) pa između ostalog pravo osobnosti jest pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Odredbom čl.19 st.1 ZOO-a propisuje da fizičke i pravne osobe imaju pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom a isti ZOO u odredbi čl.1045 st.1 ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu je istu dužan naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

7.1. Odredbom čl.1100 st.1 ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaju opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. St.2. istog članka ZOO-a propisano je kako će pri odlučivanju o visini pravične naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

7.3. Također je odredbom čl.1085 st.1 ZOO-a propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je st.2 propisano da će, ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba za ostatak štete dati naknadu u novcu ili će, sukladno odredbi st.3 istog članka, u slučaju kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, dati odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. St.4 čl.1085 ZOO-a propisano je pak da naknada u novcu će se oštećeniku dosuditi ako on to zahtjeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.

7.4. Odredbom čl.1095 st.1 ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje je dužan nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebe troškove s tim u vezi a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

7.5. Čl.1086 ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.

8. Kako bi ovaj sud donio prvenstveno odluku o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja valjalo je ispitati osnov odgovornosti to tim više što se tuženik i u mirnom postupku, a i na samom početku parničnog postupka, usprotivio bilo kakvoj odgovornosti svoga osiguranika za nastanak štetnog događaja, a time uzročno posljedično štete i štetnog događaja. U tom smislu proveden je dokaz saslušanjem sudionika prometne nezgode u kojoj je tužitelj nastradao. Tako je svjedokinja ĐV u svome iskazu kazala da se kritične prigode nalazila u automobilu kao suvozač supruga JV, da su se te prigode sporo kretali i odjednom da se na podu našao tužitelj. Ona se nije mogla sjetiti da bi vozilo u kojem se nalazila uopće dotaklo tužitelja. Kazala je kako se on doslovno našao na podu i odmah počeo zapomagati. Cijela kolona, pa tako i oni, da su se u kritičnom trenutku lagano kretali, a zaustavili su vozilo tek kada su čuli da tužitelj zapomaže. Svjedok JV potvrdio je da je s njim u automobilu bila i njegova obitelj, da je stajao u koloni, da se nije moglo brzo voziti jer su u blizini bili neki radovi. Tužitelj da mu je prišao s lijeve strane, da se ne sjeća da ga je dotaknuo, već je tužitelj jednostavno pao na pod i počeo zapomagati. Svjedok JV upitan je posebno na okolnost zbog čega na optužnicu ODO-a Split, pa kasnije i na donesenu presudu Općinskog suda u Splitu nije žalio, kada već tvrdi da se događaj zbio tako kako opisuje ove prigode, nije dao suvisao odgovor. Konačno je saslušan i tužitelj RV koji je kazao da je točno da je kritične prigode bila velika kolona, malo prije zračne luke u Resniku. Kada je krenuo u namjeri da skrene lijevo, da je vozilo JV, koje je u tom trenutku stajalo mirno, odjednom poduzelo radnju izbacivanja vozila kao da će pretjecati. Tužitelj je ustvrdio da je kasnije po događaju pitao JV zašto je to napravio, a on da mu je tada kazao, kako nije imao namjeru skretati već se izvući kolika je kolona. Uglavnom, njegov prednji dio vozila izbacio se u traku u kojoj je on bio, dotakao ga je u nogu i to desnu, a ne motocikl, zbog čega je izgubio ravnotežu i pao.

8.1. Točno je da je postaja PP Split tužitelju izdala obvezni prekršajni nalog, pri čemu ga je teretila za počinjenje prekršajne radnje poduzimanja pretjecanja kolone vozila ispred sebe, bez da se uvjerio da je isto moguće napraviti ne ugrožavajući ostale sudionike u prometu, odnosno na siguran način. Međutim, isto tako je točno da je PP Split podnijela ODO-u Split kaznenu prijavu protiv JV iz razloga što je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, pri čemu je RV zadobio teške tjelesne ozljede. Postupajući po toj optužnici ODO Split je dao nalog sudskom vještaku Stanku Smodlaki da izradi pisani nalaz i mišljenje, što je isti i napravio dana 23. travnja 2021. Vještak Smodlaka zaključio je da je upravo vozač vozila marke Chevrolet Captiva kritične prigode poduzeo radnju skretanja sa desnog kolničkog traka preko središnje pune crte, najvjerojatnije prema makadamskom prilazu sa istočne strane kolnika. Dakle, poduzeo je radnju mijenjanja prometnog traka. U tom trenutku, tužitelj se sa svojim mopedom kretao desnim kolničkim trakom, pretjecao je nekoliko vozila, pa tako i vozilo marke Chevrolet Captiva i tada dolazi do sraza vozila koje poduzima naprijed opisanu radnju. Postupajući u predmetu K-809/2021 Općinski sud u Splitu je dana 16. srpnja 2021. donio presudu kojom se izdao kazneni nalog protiv JV i kojom je isti oglašen krivim jer je dana 16. kolovoza 2020. upravljajući osobnim vozilom poduzeo radnju pretjecanja nepoznatog osobnog automobila koji se kretao ispred njega čime je prešao na lijevi prometni trak, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu. Nadalje je sud zaključio da je zbog takvog ponašanja JV došlo do presijecanja prava kretanja RV, uslijed čega je došlo do sraza, a RV je zadobio teške tjelesne ozljede. JV je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci, odnosno uvjetno na godinu dana. Ta odluka suda je pravomoćna s danom 21. rujna 2021.

8.2. Slijedom svega naprijed navedenog jasnim se nameće zaključak da tužitelj nije skrivio prometnu nezgodu, već da je istu skrivio upravo osiguranik tuženika poduzimajući opasnu kaznenu radnju zbog čega je u konačnici i osuđen. Pri navedenom je prihvatljiv kao jasan, vjerodostojan i logičan iskaz tužitelja to tim više što je istog prihvatio u svome nalazu i mišljenju vještak Stanko Smodlaka opisujući postupanje sudionika prometne nezgode baš na način kako je to napravio i tužitelj. Ne stoji tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastalu kako prometnu nesreću tako i štetu odnosno njezino pogoršanje u zdravstvenom smislu kod tužitelja.

9. O ozljedama koje je tužitelj kritične prigode pretrpio više je u svome nalazu i mišljenju govorila vještakinja ortoped, dr. Danči Tripalo, koja je kazala da, nakon što je pregledala sudski spis, priloženu medicinsku dokumentaciju i osobni zdravstveni karton tužitelja, može zaključiti da se radi o težoj tjelesnoj ozljedi koja je isključivo nastala u štetnom događaju, jer u zdravstvenom kartonu nema sličnih ozljeda. Ozljeda koju je tužitelj pretrpio kod njega je ostavila umanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 10% što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, kod dužeg hodanja, hodanja po neravnom terenu te hodanja i spuštanja niz stepenice i nizbrdicu. Noga tužitelja da će povremeno oticati kod tih napora pa će imati i trpjeti i manje bolove. Osteosintetski materijal će uvijek biti prisutan u zglobu tužitelja ako mu ne bude radio veće probleme. Tužitelj da je trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana te u slabom intenzitetu 6 tjedana. Naruženost je kod tužitelja vidljiva najviše u ljetnom periodu kada se on skine, kada ide na more i kada nosi kratke hlače, pa navedeno spada u lakši stupanj. Tuđa njega i pomoć bili su mu potrebni za vrijeme hodanja na štakama nakon izlaska iz bolnice kao pomoć kod obavljanja osobne higijene i trajala je prva dva tjedna po dva sada dnevno te šest tjedana po jedan sat dnevno. Ujedno je kazala da je kod tužitelja zaostalo ograničenje kretnje u lijevom nožnom zglobu pa da bi se radilo o lakšem stupnju ograničenja.

9.1. Već je ranije navedeno da su stranke na ročištu za glavnu raspravu od 30. lipnja 2025., nakon što je nalaz i mišljenje dala vještakinja Tripalo, postigle suglasnost da je pretrpljeni strah jednak pretrpljenim bolovima.

10. Zbog svega naprijed navedenog te zbog činjenice da je tužitelj u štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih trpio bolove, strah i duševne boli zbog naruženosti te umanjenje životne aktivnosti, a uzimajući u obzir Orijentacijske kriterije VsRH sud je zaključio da je tužitelju po ovim kriterijima valjalo dosuditi ukupnu neimovinsku štetu u visini od 5.800,00 € (po kriteriju straha 2.200,36 €, po kriteriju pretrpljenih bolova 1.608,80 €, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 497,71 € i po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 1.493,13 €) pri čemu je sud posebno vodio računa o pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VsRH Su-IV-47/2020-5.

10.1 Osim neimovinske štete o kojoj je upravo bilo riječi tužitelj je pretrpio i imovinsku štetu koja se sastojala od pružanja tuđe nemedicinske njege i pomoći u trajanju od 70 sati, pa kako je iz potvrde Doma za starije i nemoćne osobe Lovret u Splitu jasno vidljivo da se za ovu vrstu usluge plaća 12,00 € to je jednostavnom matematičkom operacijom množenja utvrđeno da tužiteljici pripada pravo na ovu imovinsku štetu u iznosu od 840,00 €. Tužitelj je također zatražio i paušalan iznos od 100,00 € na ime troškova liječenja koje mu je sud također dosudio, ali pozivom na odredbu čl.233 ZPP-a, jer je notorna činjenica da je kod ovakvih tjelesnih ozljeda potrebno odlaziti na preglede, previjanja, razna snimanja, kupnju raznih analgetika za olakšavanje bolova i sl. Također je tužitelju priznat i trošak uništene odjeće, rukavica i kacige, obzirom da rukavice nakon štetnog događaja nije mogao niti pronaći, a kaciga je bila potpuno neuporabljiva dok je majica koju je imao na sebi bila potpuno krvava. U ovom dijelu sud je poklonio vjeru tužitelju i dosudio mu zatraženi paušalni iznos od 200,00 €, obzirom da je to notorni iznos kojeg je tužitelj zasigurno potrošio kupujući zaštitnu kacigu i rukavice te ljetnu majicu koja zasigurno nije koštala manje od 70,00 €. Sud je dakle, tužiteljevu procjenu o visini ove štete prihvatio kao vjerodostojnu, dok je imovinsku štetu, na oštećenom i uništenom skuteru, procijenio sam tuženik, kazavši da ona iznosi 220,00 €. Tužitelj je prihvatio ovu procjenu tuženika pa premda sud smatra da je mogao zatražiti i veći iznos ove imovinske štete, presudio je kao u izreci jer je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja.

10.2. Prednjem valja dodati da je tužbenim zahtjevom tužitelj zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata i to na iznos neimovinske štete od dana podnošenja tužbenog zahtjeva, baš kako to propisuje ranije citirana zakonska odredba, pa mu je sud i to dosudio. Što se pak tiče kamata na pretrpljenu imovinsku štetu, ona je tužitelju dosuđena od presuđenja upravo obzirom na navode iz točke 10.toč.1 Obrazloženja ove odluke. Ovu štetu, zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu, tužitelj svakako trpi ali ona jest materijalna nenovčana i stoga ga pripada od presuđenja pa do isplate.

11. Slijedom svega naprijed iznesenog odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke presude.

12. Sud nije prihvatio tuženikovo protivljenje navodnoj preinaci tužbenog zahtjeva, odnosno prigovorenoj zastari, jer se u konkretnom slučaju radi o postavljenom tužbenom zahtjevu sa opisom kriterija stavki i osnova ukupne prouzročene štete koja je u svome neimovinskom dijelu mogla biti verificirana tek nakon provedenog vještačenja po vještacima medicinske struke. Niti tužitelj, a niti sud nemaju medicinskih znanja da bi ovu visinu štete mogli procijeniti bez stručne pomoćni vještaka iz medicinske oblasti. Stoga nije došlo do preinake već do uređenja tužbenog zahtjeva jer tako kaže i odredba čl.191 st.2 ZPP-a.

13. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina odmjerena uz primjenu Tbr. 7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22,126/22 i 138/23). Tužitelju je parnični trošak priznat i to: za sastav tužbe, sastav obrazloženih podnesaka od 30. rujna 2021., 18. i 26. srpnja 2025. te pristupa i zastupanja na ročištima od 26. listopada 2023., 2. prosinca 2024., 11. ožujka, 14. travnja, 30. lipnja i 10. rujna 2025. - svaka radnja po 100 bodova te za pristup na ročištu za objavu i uručenje odluke – 50 bodova. Ukupan zbir od 1050 bodova pomnožen je iznosom od 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda. Dobiveni iznos od 2.100,00 € uvećan je za 25% PDV-a ili iznos od 525,00 €, troškove uplaćenih predujama za provođenje dokaza vještačenjem u iznosu od 450,00 €, a potom i 160,00 € i konačno za iznose sudskih pristojbi na tužbu u visini od 94,10 € i presudu u iznosu od po 94,10 €. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos parničnog troška koji je tužitelju prouzročen ovom parnicom i koji iznos će mu platiti tuženik kao stranka koja je postupak u cijelosti izgubila u ukupnom iznosu od 3.423,20 €.

13.1. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

14. Radi svega naprijed iznesenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 26. rujna 2025.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe višem, županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave iste, u tri primjerka.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis