Republika Hrvatska
Županijski sud u
Poslovni broj Gž-520/2025-2
Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja Zeleno i modro d.o.o., Braće Radić 1, Kaštel Sućurac, OIB: 44813350399, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene VRM iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mišu Živaljiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-635/2024-8 od 28. siječnja 2025., 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-635/2024-8 od 28. siječnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ante Šuška poslovni broj Ovrv-15283/22 od 12. kolovoza 2022. kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati 360,81 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama na ime prikupljanja komunalnog otpada kao i da mu plati troškove postupka, te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 187,50 eura.
2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije svega, treba navesti da je u pitanju spor male vrijednosti pa se sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja, presuda suda prvog stupnja nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Predmet ovog spora je isplata tražbine u iznosu od 360,81 euro, a odnosi se na naplatu usluge odvoza komunalnog otpada za razdoblje od travnja 2019. do studenog 2021. za nekretninu u vlasništvu tuženice na adresi [adresa].
8. Sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13, 73/17, 14/19, 98/19), Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ br. 50/17, 84/19), Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Kaštela („Službeni glasnik Grada Kaštela“ broj 3/19), tužitelj, kao davatelj usluga obavlja svoju djelatnost. Prema čl. 15. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ugovor o korištenju javne usluge smatra se sklopljenim: 1. kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge izjavu, 2. prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik ne dostavi davatelju usluge izjavu.
9. Prema odredbi čl. 71. st. 1. i 2. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 84/21) propisano je da nekretnina koja se trajno ne koristi je nekretnina koja se u razdoblju od najmanje 12 mjeseci ne koristi za stanovanje ili nije pogodna za stanovanje, boravak ili obavljanje djelatnosti, odnosno nije useljiva, a st. 2. je propisano da trajno nekorištenje nekretnine utvrđuje se na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuje se temeljem podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.
10. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako tuženica za utuženo razdoblje nije u obvezi plaćati troškove odvoza komunalnog opada, jer je prigovorila i dokazala da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristila. Pri tom je prvostupanjski sud pribavio podatke o potrošnji vode i struje na predmetnoj adresi te je utvrdio da u razdoblju od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022. nema potrošnje struje ni vode u smislu da netko stanuje u predmetnom stanu, kraj činjenice da je vidljiva minimalna potrošnja i to 1149 kWh struje i 35,181 m3 vode, što bi davalo prosjek potrošnje vode od 1 m3 potrošene vode i manje, što da ne može zadovoljavati osnovne higijenske životne potrebe. Slijedom toga, prvostupanjski sud je utvrdio da u predmetnom stanu nitko ne stanuje, te je zaključio da time nije udovoljeno uvjetima za naplatu predmetne usluge sukladno citiranim zakonskim propisima kojima se ta usluga naplaćuje prema načelu "onečišćivač plaća".
11. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu tuženik u žalbi osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u odnosu na opseg potrošnje vode i struje u predmetnom stanu, a koja utvrđenja u ovom sporu male vrijednosti ovaj sud nije ovlašten ispitivati.
12. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017. u Zagrebu, zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem u situaciji kada je tuženik prigovorio i dokazao da javnu uslugu skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada nije koristio, treba uvažiti prigovor i odbiti tužbeni zahtjev jer se prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo „onečišćivač plaća“ - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, pa nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.
13. Kako iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tuženica u utuženom razdoblju uslugu odvoza otpada nije koristila, odnosno da nije bila onečišćivač, to ista nije u obvezi isplatiti naknadu koju zahtijeva tužitelj, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 26. rujna 2025.
Sutkinja
Barbara Bosner
