REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4940/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DE-FOS d.o.o., Kutina, Ulica Augusta Šenoe 2, OIB: 09211091279, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 22, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, radi izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom, 26. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Samostalnog sektora za pravne poslove, KLASA: UP/II-351-02/24-21/61, URBROJ: 517-14-2-2-24-2 od 21. listopada 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-351-02/24-21/61, URBROJ: 517-14-2-2-24-2 od 21. listopada 2024., odbijena tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ruralni razvoj, zaštitu okoliša i prirode, Odsjeka za zaštitu okoliša i prirode, KLASA: UP/I- 351-01/23-01/23, URBROJ: 2176-09-03/1-24-19 od 3. lipnja 2024., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom za obavljanje djelatnosti oporabe otpada postupkom R5, R7 i R13 na lokaciji gospodarenja otpadom Sekcija neutralizacije (S-41300) u Kutini, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zbrinjavanja otpada postupkom D4 i D15, Deponija fosfogipsa (S41100) u Kutini na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko rješenje nisu obrazloženi u skladu sa ZUP-om, odnosno da se paušalno pozivaju na čl. 5. ZGO-a bez konkretnih razloga, što povrjeđuje pravo na obrazloženu odluku i pravično suđenje. Ističe da se okolišna dozvola odnosi samo na deponiju fosfogipsa, a ne i na k. č. [katastarska čestica]. Ukazuje da Zakon ne propisuje obvezu ishođenja okolišne dozvole, pa se zahtjev nije mogao odbiti iz tog razloga. Ističe da je dostavio elaborat koji ispunjava sve zakonske zahtjeve, a tijela nisu obrazložila navodne nedostatke. Predlaže poništiti ili oglasiti ništavim osporeno rješenje i naloži tuženiku da mu naknadi troškove spora.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da je u postupku utvrđeno da se tužitelj elaboratom gospodarenja otpadom namjerava baviti odlaganjem znatno većeg broja vrsta otpada od onih obuhvaćenih postojećom okolišnom dozvolom. Kapaciteti navedeni u elaboratu ukazuju na potrebu ishođenja okolišne dozvole, a način skladištenja otpada nije usklađen s važećim propisima. Tužitelj nije dokazao da raspolaže propisanim skladištem niti da ispunjava uvjete iz članka 5. i članka 33. stavka 4. ZGO. Navodi tužitelja o povredi prava temeljem članka 18. Pravilnika o odlagalištima otpada također su neosnovani jer se odlagalište fosfogipsa nalazi u postupku sanacije i zatvaranja, što je obveza vlasnika prema Planu gospodarenja otpadom. Tijela javne vlasti imala su pravo zatražiti mišljenje nadležnog ministarstva te su samostalnom i slobodnom ocjenom dokaza utvrdila pravo stanje stvari. Predlaže odbiti tužbu i zahtjev za naknadu troškova.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 23. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
4.1. Na raspravi tužitelj ustraje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i ranije predloženih dokaza (očevid, vještačenje, saslušanje zakonskog zastupnika), a posebno predlaže provođenje vještačenja iz područja gospodarenja otpadom radi utvrđenja može li se, na temelju podnesenog zahtjeva i elaborata gospodarenja otpadom, izdati dozvola za gospodarenje otpadom za sve ili pojedine ključne brojeve otpada obuhvaćene zahtjevom. U tom smislu ističe da se lokacija na kojoj se traži dozvola nalazi na prostoru industrijskog odlagališta bivše Petrokemije d.d., za koje je ranijom dozvolom bilo dopušteno gospodarenje s tri ključna broja otpada vezana uz djelatnost tog gospodarskog subjekta. Budući da Petrokemija d.d. više ne obavlja predmetnu djelatnost niti proizvodi otpad tih ključnih brojeva, a tužitelj je preuzeo odlagalište od Republike Hrvatske uz obvezu njegove sanacije koja se provodi odlaganjem otpada, on je podnio zahtjev za dozvolu i u odnosu na druge ključne brojeve otpada, kako bi mogao izvršiti preuzete ugovorne obveze. Tužitelj nadalje navodi da osporena rješenja ne sadrže razloge odbijanja njegova zahtjeva, već se u njima tek upućuje na mišljenje drugostupanjskog tijela, dok rješenje po žalbi također ne sadrži vlastito obrazloženje. Posebno naglašava kako se radi o lokaciji koja se nalazi na popisu tzv. crnih točaka u Republici Hrvatskoj, koje predstavljaju povećanu opasnost za okoliš, zbog čega je njezina sanacija nužna, a bez izdane dozvole za gospodarenje otpadom on je ne može provesti.
4.2. Sud je odbio dokaze prijedloge jer je ocijenio da izvođenje predloženih dokaza nije potrebno. Očevid je već proveden u upravnom postupku te se njegovi nalazi nalaze u spisu predmeta, a tužitelj ne navodi opravdane razloge za njegovo ponovno provođenje i u upravnom sporu. Saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja također nije potrebno, jer bi se time moglo utvrđivati isključivo subjektivno viđenje činjeničnog stanja. Vještačenje pak u ovoj fazi postupka ne dolazi u obzir jer se tužiteljevi prigovori prvenstveno odnose na manjkavost obrazloženja osporenog rješenja– naime, dok javnopravno tijelo ne pruži jasne i dostatne razloge odbijanja zahtjeva, nije moguće ocijeniti potrebu za stručnim utvrđenjima. Tek kada upravni akt sadrži cjelovito i individualizirano obrazloženje, sud može procijeniti postoji li sporno činjenično pitanje koje zahtijeva izvođenje dokaza vještačenjem.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:
- da je tužitelj 5. srpnja 2023. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom na lokacijama u Kutini, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k.č.
7633/5 i 9744/3 k. o. [katastarska općina];
- da su uz zahtjev su priložene građevinske dozvole, uporabna dozvola, osiguranje, zemljišnoknjižni izvadci i elaborat gospodarenja otpadom;
- da je prvostupanjsko tijelo obavilo očevid dana 5. rujna 2023., sastavilo zapisnik i priložilo fotodokumentaciju;
- da je tužitelj bio pozvan na dopunu dokumentacije (elaborata i financijskog jamstva), rok mu je produžen, a tražene isprave dostavio je u veljači 2024. (elaborat i dvije bankarske garancije);
- da je prvostupanjsko tijelo zatražilo mišljenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja koje je 12. travnja 2024. izvijestilo da su rješenjem o okolišnoj dozvoli od 20. travnja 2020. propisane mjere i uvjeti za odlaganje neopasnog otpada, uključujući procesne tehnike i uvjete rada;
- da je rješenjem iz 2020. godine tužitelju izdana okolišna dozvola za odlagalište „Deponija fosfogips“, s propisanim tehničkim uvjetima i mjerama zaštite okoliša.
7. Javnopravna tijela su primjenom Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine, broj 84/21. i 142/23., dalje ZGO) utvrdila da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje dozvole za gospodarenje otpadom.
8. Iz odredbi čl. 31. ZGO-a, proizlazi da elaborat gospodarenja otpadom mora dokazivati da su ispunjeni uvjeti za obavljanje postupka gospodarenja otpadom, a sadržaj mora biti u skladu sa zakonom i pravilnicima.
8.1. Iz odredbe čl. 33. st. 1. ZGO-a, proizlazi da se u postupku izdavanja dozvole utvrđuje je li elaborat gospodarenja otpadom izrađen u skladu sa zakonom i pravilnikom.
8.2. Iz odredbe čl. 33. st. 3. ZGO-a, proizlazi da ZGO predviđa odbijanje izdavanja dozvole ako je tehnološki proces neprihvatljiv za okoliš ili metoda nije u skladu sa čl. 5. st. 1. ZGO (temeljeni zahtjevi gospodarenja otpadom).
9. Obrazloženje drugostupanjskog rješenja nije dovoljno individualizirano, već sadrži samo apstraktno ponavljanje zakonskih normi, bez navođenja konkretnih nedostataka elaborata, odnosno bez navođenja konkretnih razloga njegove neusklađenosti sa zakonom i pravilnicima, odnosno bez navođenja konkretnih razloga neprihvatljivosti tehnološkog procesa za postupak obrade otpada ili neusklađenosti metode sa temeljenim zahtjevima gospodarenja otpadom te bez povezivanja tih razloga sa konkretnim propisima. Dakle, obrazloženje nije sukladno članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.).
10. Tuženik je u odgovoru na tužbu pokušao ispraviti nedostatke obrazloženja drugostupanjskog rješenja. Međutim, i to obrazloženje ostaje nedostatno iz nekoliko razloga. Tuženik ne razjašnjava zašto je obujam okolišne dozvole uopće pravno relevantan, budući da ZGO ne propisuje obvezu ishođenja okolišne dozvole prije ishođenja dozvole za gospodarenje otpadom. Tuženik nije naveo s kojim točno odredbama ZGO-a ili podzakonskih propisa pojedini postupak ili vrsta otpada nisu u skladu. Nije obrazloženo u čemu konkretno predviđeni postupci obrade otpada ne ispunjavaju temeljne zahtjeve iz članka 5. ZGO-a. Nije pojašnjeno zašto bi točno tih 32 vrste otpada ili konkretni tehnološki postupci bili neprihvatljivi. Bez tog objašnjenja obrazloženje ostaje općenito, pa ne omogućava tužitelju da razumije što bi trebao izmijeniti kako bi elaborat bio prihvatljiv.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje nezakonito.
12. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud je odlučio kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).
13. Prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužitelju treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanja na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužitelj ima pravo na naknadu u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27), uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 46 Tarife), ukupno 2.500,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki II. izreke ove presude.
U Zagrebu, 26. rujna 2025.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).
Protiv točke II. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
DNA:
1 Odvjetnik Ivan Kusalić – elektroničkim putem
2. Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije – elektroničkim putem
3. U spis
