Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-426/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Luki Antunoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&steiermärkische bank d.d., OIB:23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3/a, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Buterinu, odvjetniku iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P- 756/2019-43 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-756/2019-43 od 28. listopada 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanog iznosa zaplijenjenog u postupku izravne naplate na prijedlog tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u Rijeci (Grad Rijeka), Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, protiv tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], putem Financijske agencije, a temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Povrv-5914/2015 odnosno Povrv-1726/13 od dana 28.11.2016.godine, u iznosu koji se tužitelj obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za deblokadu i slobodno raspolaganje svih računa tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po kojima su zaplijenjeni novčana sredstva temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Povrv-5914/2015 odnosno Povrv-1726/13 od dana 28.11.2016.godine, u iznosu koji se tužitelj obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

III. Utvrđuje se da je prestala tražbina tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u Rijeci (Grad Rijeka), Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, prema tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je postojala s osnova presude Općinskog građanskog suda u zagrebu Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Povrv-5914/2015 odnosno Povrv-1726/13 od dana 28.11.2016.godine, u iznosu koji se tužitelj obvezuje postaviti nakon provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u Rijeci (Grad Rijeka), Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, naknaditi tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućima od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II/ Nalaže se tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u Rijeci (Grad Rijeka), Jadranski trg 3/a, OIB:23057039320, trošak ovog postupka u iznosu 10.312,50 kuna, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR, trošak u iznosu od 1.368,70 EUR u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju nabraja činjenice za koje smatra da su utvrđene, u potpuno nesuvislom redu, iz čega je samo obrazloženje nerazumljivo, a posljedično i sam dispozitiv neutemeljen je na predmetnom obrazloženju. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev, ili podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 233,30 eura.

3. Na žalbu tužitelj odgovorio je tuženik koji u odgovoru osporava osnovanost svih navoda istaknutih u žalbi, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrdi. Potražuje trošak odgovora na žalbu u iznosu od 175,40 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjski presudu u okviru žalbenih razloga i navoda tužiteljice, pazeći pri tom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od citiranih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

6. Suprotno tvrdnji tužitelja prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi. Prema tome, nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju povredu se sadržajem žalbe poziva tužitelj.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, dakle, iz razloga ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, kao i utvrđenje da je prestala tražbina tuženika prema tužitelju, koja je postojala s osnova presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Povrv-5914/2015 odnosno Povrv-1726/13 od dana 28. studenoga 2016..

8. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio sljedeće činjenice:

- da je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 4878/18 tužitelj upućen da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (članak 210., u svezi članka 50. i 53. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ) iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 9. OZ-a, dakle, iz razloga ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave,

- da je pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Povrv-5914/2015 (odnosno Povrv- 1726/13) od dana 28. studenoga 2016. platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ilinke Lisonek poslovni broj Ovrv-11622/2013 od 20. rujna 2013. održan na snazi u iznosu od 33.704,91 eura u kunskoj protuvrijednosti, ukinut za iznos od 788,67 eura u kunskoj protuvrijednosti, te je naloženo tuženiku RT, ovdje tužitelju, platiti tužitelju Erste&steiermärkische bank d.d., ovdje tuženiku, trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.631,52 kuna, te trošak parničnog postupka u iznosu od 18.804,05 kuna sa zateznim kamatama,

- da su tuženik i trgovačko društvo Tehnokontrola d.o.o. sklopili ugovor o kreditu broj 5102327259 za koji je tužitelj bio solidarni jamac,

- da korisnik kredita Tehnokontrola d.o.o. nije podmirivala obveze u ugovorenim rokovima i kredit je otkazan 9. srpnja 2013.,

- da je trgovačko društvo Tehnokontrola d.o.o. bilo vlasnik nekretnina na kojima je temeljem navedenog ugovora o kreditu tuženik zasnovao založno pravo,

- da su u ovršnom postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Ovr-2385/15 (Ovr-2258/13) tuženiku dosuđene nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], 97 i 98 k. o. [katastarska općina] i uknjiženo je pravo vlasništva u korist tuženika,

- da je ukupna procijenjena vrijednost predmetnih nekretnina iznosila 197.593,00 kuna ili 26.416,18 EUR, te su nekretnine prodane kupcu, ovdje tuženiku, za ponuđenu cijenu u iznosu od 13.208,09 eura, dakle, za polovicu utvrđene vrijednosti, pa je tuženik u navedenom ovršnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-202/17 djelomično namirio svoje potraživanje u iznosu od 13.208,09 eura,

- da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate za cjelokupno potraživanje po navedenoj ovršnoj ispravi, tj. za iznos glavnice od 33.704,91 eura u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama i troškovima postupka (zahtjev za izravnu naplatu od 12. travnja 2018.,

- da je tuženik dopisom-dostava specifikacije potraživanja FINA-i od 9. srpnja 2018. umanjio potraživanje prema predmetnoj ovršnoj ispravi za iznos od 13.208,09 eura, te potražuje nepodmireni iznos od 20.208,12 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama i troškovima postupka, po kojem dopisu je FINA postupila (dopis

FINA-e od 24. travnja 2019.,

- da je dana 12. studenoga 2021. FINA izdala potvrdu o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje temeljem članka 12.Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/20,47/20,83/20, 133/20) (stranica 96-97 spisa).

9. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud pravilno zaključuje, imajući u vidu da pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj Povrv-5914/2015 (odnosno Povrv-1726/13) od dana 28. studenoga 2016. na temelju kojeg je određena i provedena ovrha u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2519/15, je valjana ovršna isprava, koja nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno nije na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili nije utvrđeno da je bez učinka, a rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha nije propisan za ovrhu u ovom konkretnom slučaju, a na koje razloge iz članka 50. stavak 1. točka 1.,3. i 5. sud temeljem članka 50. stavak 5. OZ-a pazi po službenoj dužnosti.

10. Iz stanja spisa i zaključka prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj niti ne navodi u tužbenom zahtjevu koliko iznosi potraživanje za koje traži nedopuštenost pljenidbe i prijenosa, odnosno za koji zahtjeva utvrđenje prestanka obveze po predmetnoj pravomoćnoj i ovršnoj ispravi.

11. Naime, razlozi za nedopuštenost ovrhe ne temelje se na visini nekog potraživanja, te se ovrha ne može ograničiti visinom na način kako to neodređeno zahtijeva tužitelj. Imajući u vidu da je tuženik namiren svojim potraživanjem nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave u iznosu od 13.208,09 eura, odnosno 98.796,51 kuna, i da taj iznos ne potražuje od tužitelja, te da potraživanje po predmetnoj ovršnoj ispravi nije prestalo, osobito imajući u vidu da isto osim glavnice, sadrži i sporedna potraživanja, kamate i troškove postupka, ne postoje razlozi da se utvrdi, makar i djelomično prestanak obveze, osobito imajući u vidu da tužitelj nije niti predložio d ase na okolnost uračunavanja redoslijeda naplate predmetnog potraživanja izvede dokaz vještačenjem.

12. Prema tome, suprotno žalbenim navodima tužitelja, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti konkretnog slučaja proizlazi, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud da nisu ostvareni razlozi na temelju kojih bi se moglo zaključiti da je ovrha, tj. pljenidba i prijenos koji se Financijskom agencijom vodi radi ostvarenja novčane tražbine tuženika temeljem pravomoćne i ovršne sudske odluke nedopuštena prema odredbama članka 50. stavak 1., točka 1., 3. 5. i 9. OZ-a, a niti je obveza prestala slijedom čega je tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen kao neosnovan.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je potraživanje tuženika, a koje je tuženik pokušao namiriti pokretanjem ovršnog postupka pokrenutog zahtjevom za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama poslovni broj Povrv-5914/15, (odnosno Povrv-1762/13) od 28. studenoga 2016. nije namireno, pa stoga nema osnove za usvajanje tužbenog zahtjeva usmjerenog na proglašenje ovrhe nedopuštenom.

14. Ovdje je potrebno istaknuti da je tuženik tijekom postupka dopisom od 11. srpnja 2018., tj. prije podnošenja predmetne tužbe i prije primitka zaključka suda koji je tužitelj upućen da pokrene predmetni postupak, obavijestio financijsku agenciju da je njegovo potraživanje iz predmetne presude djelomično namireno i to za iznos od 98.796,51 kunu, odnosno 13,208,09 eura, a koji iznos predstavlja kupoprodajnu cijenu po kojoj je tuženik stekao nekretnine koje su bila predmet navedenog ovršnog postupka.

15. Isto tako, tuženik je predmetnim dopisom od 11. srpnja 2018. dostavio financijskoj agenciji specifikaciju svog potraživanja, te je djelomično povukao zahtjev za izravnu naplatu od 12. travnja 2018. i to za iznos od 13.208.09 eura.

16. Neosnovano tužitelj smatra da tražbina ovrhovoditelja u ovršnom postupku treba biti namirena ne za iznos koji je postignut prodajom nekretnine, već za iznos na koji je ista procijenjena bez obzira na postignutu cijenu na dražbi budući takvo stajalište nema uporište u bilo kojem zakonskom propisu.

17. Naime, odredbom članka 112. OZ-a određeno je da se iz prodajne cijene namiruju ovrhovoditelji na čiji je prijedlog određena ovrha, založni vjerovnici i kad nisu prijavili svoje tražbine, osobe koje imaju pravo na naknadu za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom, Republika Hrvatska i općine, gradovi i županije po osnovi poreza i drugih pristojbi.

18. Dakle, vrijednost nekretnina utvrđena zaključkom o prodaji predstavlja relevantan iznos u smislu određivanja prodajne cijene ispod koje nekretnina ne može biti prodana na javnoj dražbi u vezi s odredbom članka 102. stavak 1. i 2. OZ-a. S druge pak strane, procjena vrijednosti nekretnine nije od utjecaja na namirenje ovrhovoditelje već je to cijena postignuta prodajom istih.

19. Stoga žalbeni navodi tužitelja u kojima ističe da je nekretnina prodana na dražbi ispod zakonom propisane minimalne cijene, imajući u vidu činjenicu da tužitelj te navode nije isticao tijekom postupka, pa iste nije ovlašten isticati niti u žalbi u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a, budući se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi.

20. Pored toga ovdje je potrebno istaknuti da je ovršni postupak na nekretnini koji se vodio pod poslovnim brojem Ovr-202/17 (ranije Ovr-2258/13) pokrenut 18. rujna 2013., a iz čega proizlazi da je za navedeni ovršni postupak mjerodavan Ovršni zakon (Narodne novine broj 112/12 i 25/13), a sve sukladno odredbi članka 82. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, objavljenog 14. srpnja 2014. kojom odredbom je određeno da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog Zakona dovršiti primjenom odredbi Ovršnog zakona (Narodne novine 12/12 i 25/13).

21. Odredbom članka 102. stavak 2. mjerodavnog OZ-a bilo je propisano da se nekretnina na drugoj dražbi ne može prodati ispod ½ njene utvrđene vrijednosti, pa stoga odredbe OZ-a na koje se poziva tužitelj nisu primjenjive na konkretan slučaj.

22. Prema tome, kako je tuženik dopisom od 11. srpnja 2018. obavijestio financijsku agenciju da je njegovo potraživanje iz predmetne presude djelomično namireno i to za iznos od 13.208,09 eura, odnosno za iznos kupoprodajne cijene po kojoj je tuženik stekao nekretnine koje su bile predmet ovrhe, te kako je financijski vještak nedvojbeno utvrdio da potraživanje ovrhovoditelja nije podmireno sud prvog stupnja pravilno je postupio kada je odbio tužbeni zahtjev.

23. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja iz naprijed navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na proglašenje ovrhe nedopuštenom, pa žalbenim navodima tužiteljice nije dovedena u dvojbu.

24. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovu, tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14. i 107/15).

25. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi.

26. Tužitelju nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

27. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš