Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-598/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Borik d.o.o. iz Zadra, Majstora Radovana 7, OIB: 89869631318, zastupanog po punomoćnici Doris Rupe Margan, odvjetnici u OD Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke i 2. tužitelja Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po zz. ODO u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Jurić Šimićev, odvjetnici u Zadru, radi iseljenja iz nekretnine, odlučujući o žalbama 1. tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-20/2019-64 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe 1. tužitelja i tuženika kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ps-20/2019-64 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev 1. tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev 1. tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Nalaže se tuženiku da iseli iz stana na prvom katu kuće u [adresa] u [adresa], na Skici lica mjesta sa očevida od 21. studenog 2023. godine stalnog sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine iz GEO LESI j.d.o.o. označena zelenom bojom te likom i točkama A-B-C-D-E-F-G-J-A površine 96 m2 dijela čestice u zemljišnim knjigama označene kao k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (šuma) površine 607 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da predmetni stan zajedno s dvorištem, na navedenoj Skici označeno žutom bojom te likom L-M-N-O-G-P-L površine 37 m2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (šuma) površine 607 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], likom J-R-S-J površine 3 m2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] (šuma) površine 607 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i likom K-L-P-F-E-D-C-B-A-R-S-T-U-V-Z-X-Y-K površine 174 m2 dijela k. č. br. [katastarska čestica], površine 70.596 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] preda prvotužitelju Borik d.o.o. i drugotužitelju Republici Hrvatskoj u posjed slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u posjed tužiteljici ad2) Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 i ad1) Borik d.o.o., OIB: 89869631318, stan na prvom katu kuće u [adresa], na adresi [adresa], na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 607 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je označen zelenom bojom te likom i točkama A-B-CD- E-F-G-J-A, površine 96 m2, na skici lica mjesta sa očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine iz GEO LESI j.d.o.o. od 21. studenog 2023. godine, kao i pripadajuće dvorište istog stana, koje je na skici lica mjesta sa očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Dražena Torbarine iz GEO LESI j.d.o.o. od 21. studenog 2023. označeno žutom bojom te likom L-M-N-O-G-P-L površine 37 m2, na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 607 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te likom J-R-S-J površine 3 m2, na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 607 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i likom K-L-P-F-E-D-C-B-A-R-S-T-U-V-Z-X-Y-K površine 174 m2 na dijelu nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 70 596 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku da tužitelju pod 1) naknadi parnični trošak u iznosu od 1.510,52 EUR, a tužiteljici pod 2) u iznosu od 400,00 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog odbijaju tužitelji sa svojim zahtjevom za naknadom troška4 kao neosnovanim."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se 1. tužitelj i tuženik.

2.1. 1. tužitelj se žali protiv presude u dijelu pod točkom III. izreke koji se odnosi na troškove postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je sud trebao priznati 1. tužitelju parnični trošak za svaku radnju po Tbr.7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a prema vrijednosti predmeta spora koji u ovom predmetu iznosi 1.327,01 eura i u tom slučaju svaka radnja iznosi 200,00 eura + PDV 25 %. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud donese odluku kojom će usvojiti žalbu te preinačiti trošak prema priloženom troškovniku. Potražuje trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 365,59 eura.

2.2. Tuženik se žali protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tuženik u žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te naloži tužiteljima naknaditi parnični trošak tuženiku.

3. Na žalbu tuženika odgovorio je 1. tužitelj koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 213,28 eura.

3.1. Na žalbu 1. tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio ni da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP- a.

6. Suprotno žalbenim navodima 1. tužitelja i tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju 1. tužitelj i tuženik, budući da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja i 2. tužitelja da se naloži tuženiku predati u suposjed nekretninu oznake čest. 65/1, k. o. [katastarska općina] slobodnu od stvari i osoba, a u naravi radi se o prvom katu kuće katnice te dijelu dvorišta iste nekretnine precizno opisano na skici lica mjesta ovlaštenog geodeta od dana 3. siječnja 2024.. Radi se stambenoj površini od 96 m2 i dvorišnoj od 214 m2.

10. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i ocjenom istih sukladno odredbi članka 8. ZPP-a u postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- da tuženik osporava tužiteljima postojanje aktivne legitimacije, a sporna je i pasivna legitimacija jer tuženik tvrdi da nekretninu posjeduje kao nesamostalni posjednik preko svog oca ŽŠ,

- da je sporno da li Odluka od 17. studenog 1969. ovlašćuje tuženika odnosno njegovog oca na posjed utuženog dijela nekretnine,

- da iz Odluke od 17. studenog 1969. (u nastavku: Odluka) proizlazi da je vodoinstalateru ABC dan na korištenje trosobni stan na I katu zgrade u autokampu uz dužnost plaćanja najamnine,

- da je korištenje stana vezano je za vršenje funkcije vodoinstalatera s time da je dužan iseliti se iz stana kada mu ta funkcija prestane u odgovarajući drugi stan koji mu je dužno osigurati poduzeće (Borik),

- da iz presude od dana 27. siječnja 1977. broj: P-1080/74 proizlazi da je D tužio ABC i ishodio pravomoćnu presudu,

- da je isti dužan iseliti se iz predmetnog stana jer je umirovljen uz prethodno osiguranje drugog odgovarajućeg stana od strane tužitelja,

- da je prednik tužitelja ishodio uvjetnu ovršnu presudu na iseljenje protiv prednika tuženika tj. prednika oca tuženika,

- da ta isprava nije od značaja za donošenje odluke jer je tuženik iz presude preminuo, a ne radi se o prenosivim pravima,

- da prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti GŠ od dana 13. srpnja 2017. godine slijedi da je njegovim nasljednikom proglašen sin ŽŠ u cijelosti s tim da predmetna nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu iza smrti ostavitelja,

- da su tijekom postupka saslušani svjedoci VŠ (otac tuženika), tuženik osobno i svjedokinja PŠ, čije iskaze je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neistinitim i nevjerodostojnim, te prilagođene potrebama tuženika, budući su isti u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu, čija vjerodostojnost iskazima ovih svjedoka nije dovedena u dvojbu,

- da je u vrijeme kada je donesena Odluka, na snazi bio Zakon o stambenim odnosima (Sl. list SFRJ broj 11/1966 i 32/1968), a člankom 40. tog Zakona propisano je da je nosilac stanarskog prava na takvom stanu uvijek osoba koja vrši službenu funkciju vezanu za zgradu u kojoj je stan i na njega se ne primjenjuju odredbe o mogućnosti nastavka korištenja stana članovima domaćinstva nakon smrti ili prestanka korištenja od strane nosioca stanarskog prava,

- da se Odluka na koju se poziva tuženik, smatrajući je valjanim pravnim osnovnom, za korištenje stana ne odnosi na članove domaćinstva, već isključivo na

GŠ, kao vršitelja službene funkcije,

- da je GŠ otišao u mirovinu 70. -ih godina 20. stoljeća, a kasnije je i umro, te mu je sukladno tada važećim zakonskim propisima prestalo stanarsko pravo na stanu za obavljanje službene funkcije jer se isto nije moglo prenositi na članove kućanstva,

- da tuženik kao unuk nositelja stanarskog prava isto pravo nije mogao steći nasljeđivanjem, a niti ga je stekao njegov otac VŠ,

- da je donošenjem Zakona o otkupu stanarskog prava 1992. reguliran prestanak postojanja stanarskog prava kroz otkup stanova na kojima je postojalo stanarsko pravo i koji su se mogli otkupiti, a GŠ

da tuženik ne plaća najamninu za korištenje predmetne nekretnine, ranije sporna činjenica da 1. tužitelj nije osigurao zamjenski stan – odgovarajući smještaj tuženiku ni pok. GŠ, a što nije od značaja za donošenje pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari,

- da iz spisa Z-12031/2019 proizlazi da su Borik d.o.o. i G, te FŠ sklopili 6. svibnja 2019. Ugovor o uređenju međusobnih odnosa,

- da tuženik smatra da isti korisnici stana u prizemlju predmetne zgrade, a iz kojeg Ugovora proizlazi da je njihov pravni prednik SŠ bio zaposlenik pravnog prednika 1. tužitelja, a da G i FŠ nikada nisu bili zaposlenici 1. tužitelja te da je Borik d.o.o. osigurao posjednicima stana u prizemlju „drugu odgovarajuću nekretninu“ radi iseljenja,

- da je GŠ prestalo stanarko pravo koje je stekao naprijed citiranom Odlukom,

- da je tužitelj pravni prednik društva Borik d.d. proizlazi iz povijesnog izvataka iz sudskog registra u koji je izvršen uvid tijekom dokaznog postupka,

- da iz izvansudske nagodbe od 14. ožujka 2019. s prilozima (dopuštena raspolaganja) te rješenja RH HFP od 15. listopada 2004. (predmetna nekretnina ušla je u vrijednost društvenog kapitala Borik d.d., temeljem čega nedvojbeno proizlazi da su ovdje tužitelji imali valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva koje je stečeno uknjižbom u zemljišnu knjigu.

11. Dakle, slijedom navedenog, proizlazi, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, da su ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 161. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV), za pružanje pravne zaštite kakvu tužitelji zahtijevaju svojim tužbenim zahtjevom. Pri tom se sud pravilno pozvao i na Zakon o stambenim odnosima i to članak 40. koji je bio na snazi u vrijeme kada je donesena Odluka od 17. studenoga 1969. koja je ovlastila tuženika, odnosno njegovog oca na posjed utuženog dijela nekretnine.

12. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tuženici neosnovano osporavaju.

13. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženici svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

14. Naime, tuženik u žalbi ponavlja iste prigovore koje je isticao i tijekom postupka, a koje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno raspravio i pravilno odbio kao neosnovane, o čemu je dao sasvim jasne i određene razloge.

15. Prema tome, neosnovano tuženiku žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da bi počinio kakvu bitnu povredu odredbi parničnog postupka ili pogrešno primijenio materijalno pravo.

16. Netočno ističe tuženik u žalbi da su tužitelji tražili povećanje tužbenog zahtjeva jer da su proširili zahtjev na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana je nakon utuženja i sada nosi drugačiju oznaku nego što li je imala u vrijeme utuženja, a kako to proizlazi iz same tužbe, 1. tužitelj je zatražio predaju u posjed i stana i okolnog dvorišta tako da nema govora o proširenju tužbenog zahtjeva već samo o uređenju prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, stoga je i odluka suda pravilna i zakonita.

17. Nadalje, pravilno sud utvrđuje kada u presudi navodi da je pok. djed tuženika predmetni stan dobio na korištenje, a koje je bilo vezano za obavljanje funkcije vodoinstalatera kod 1. tužitelja, sve sukladno članku 40. Zakona o stambenim odnosima. Da je stan dan na korištenje vezano za vršenje službene funkcije ne bi trebalo biti sporno jer da se radi upravo o takvom stanu proizlazi i iz navoda koje je istaknuo sam pok. djed tuženika GŠ u postupku koji je prethodio donošenju presude pred istim prvostupanjskim sudom posl. broj P-1080/74.

18. Kako dakle, korištenje stana nakon prestanka korištenja od strane nosioca stanarskog prava - pok. GŠ nije sukladno članku 40. Zakona o stambenim odnosima bilo moguće, to je dakle već odlaskom u mirovinu, a svakako njegovom smrću prestalo pok. GŠ stanarsko pravo na predmetnom stanu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

19. Stoga se neosnovano tuženik poziva na primjenu Zakona o najmu stanova, a sve budući da je: stanarsko pravo pok. djedu tuženika, GŠ prestalo njegovim umirovljenjem, a svakako smrću. Naime, sukladno članku 40. Zakona o stambenim odnosima stanarsko pravo se nije moglo prenijeti sa pok. GŠ, te tuženik bespravno živi u stanu tužitelja.

20. Dakle, neosnovana je tvrdnja da bi donošenjem Zakona o najmu stanova bespravni korisnik, odnosno ovdje tuženik na kojeg ni na koji način nije moglo preći stanarsko pravo s pok. GŠ imao status nositelja stanarskog prava pa time status najmoprimca.

21. Naime, da bi sukladno navedenoj odredbi na koju se tuženik u žalbi poziva isti stekao svojstvo najmoprimca, to je prethodno morao steći status nositelja stanarskog prava kojeg nije stekao, budući ga nije mogao steći jer stanarsko pravo koje je bilo vezano za obavljanje službene funkcije njegova pok. djeda nije bilo prenosivo.

22. Naprijed iznesene tvrdnje i pozivanje tuženika na pravo na dom tek u žalbi nisu osnovane i ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

23. Naime, pravo koje je suprotstavljeno navodnom pravu na dom tuženika jest tužiteljevo pravo na mirno uživanje vlasništva čija je zaštita također zajamčena Ustavom Republike Hrvatske (članak 48), ali i Protokolom I Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 1). Tužiteljevo pravo na mirno uživanje vlasništva se ne može ograničiti na način da ga se prisili da prihvati da u njegovoj nekretnini živi netko tko tamo nema nikakvog prava biti, tko ne plaća nikakvu naknadu za to.

24. U vezi s time potrebno je istaknuti da je tuženik prekludiran u iznošenju tvrdnji o pravu na dom tek sada u žalbi (članak 352. stavak 1. ZPP-a). Isto tako, netočne su tvrdnje tuženika da 1. tužitelj nema aktivnu legitimaciju, a ovo iz razloga je 1. tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine zajedno sa Republikom Hrvatskom kao 2. tužiteljem, a što proizlazi iz zemljišnih knjiga i popratne dokumentacije kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

25. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično, te u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

26. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23), te je 1. tužitelj i tuženik neosnovano osporavaju.

27. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbe 1. tužitelja i tuženika odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.

28. 1. tužitelju i tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

29. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer ova postupovna radnja nije bila potrebna, niti nužna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Tatjana Radaković Bašić