Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1943/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Rostaš, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Sanje Štefan, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika - specijaliste Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja S. B. iz B., kojeg zastupa M. M., odvjetnik iz V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave Z., radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-660/22-6 od 5. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-660/22-6 od 5. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog suda Carinske uprave od 9. svibnja 2023. kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave od 8. prosinca 2021.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim jer je počinio radnje činjenično i pravno opisane u izreci rješenja čime je počinio teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 142/06., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje ZDS), opisanu kao "nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti", iz članak 102. stavak 1. točka 4. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), opisanu kao "krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama" te iz članka 102. stavak 1. točka 8. Zakona o carinskoj službi opisanu kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe" pa mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke c ZDS-a izrečena kazna prestanka državne službe. Navedenu presudu tužitelj pobija zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. U žalbi iznosi kronologiju postupka. Ponavlja sve tužbene navode. Posebno osporava izrečenu sankciju prestanak državne službe. Navodi da niti prvostupanjsko tijelo niti drugostupanjsko tijelo nisu analizirali težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja niti okolnosti u kojima je povreda počinjena, a što su trebali učiniti. Ističe da su navedene samo olakotne i otegotne okolnosti, a iz samog obrazloženja je vidljivo da se pod olakotnim okolnostima nije navelo da je tužitelj do sada svoju službu obavljao 25 godina na istom radnom mjestu bez ijednog kažnjavanja ili ikakvog disciplinskog postupka, da je sav taj svoj period radnog odnosa ocijenjen sa ocjenom uspješan, a kojom ocjenom je ocijenjen neposredno prije pokretanja postupka i za godinu koja je prethodila, da je oženjen, da ima dvoje maloljetne djece koja se školuju te će izricanjem ovakve mjere doći u pitanje egzistencija cijele njegove obitelji. Navodi da je nakon zaprimanja presude dobio podnesak pravobraniteljice iz kojeg je vidljivo da pravobraniteljica traži od tuženika dopunu očitovanja i to baš u dijelu koji je tužitelj predlagao. Sud u presudi navodi da je utvrdio da je carinskom službeniku I. P. određena kazna prestanka državne službe i da zbog toga nisu točni navodi tužitelja iz tužbe da su njegovi kolege za istovrsno djelo dobili novčanu kaznu, ali iz dopisa pravobraniteljice je vidljivo da je u svezi unutarnje kontrole vezano za mađarsku tvrtku E. D. Z. procesuirano deset službenika, a samo njih dvojica su dobili kazne prestanka državne službe. Ističe da nije nastala nikakva štetna posljedica te ako je i bilo nekih grešaka to se moglo podvesti pod laku povredu službene dužnosti. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji tužbeni zahtjev odnosno ukine presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem osporene prvostupanjske presude, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio iz kojih razloga smatra osporeno rješenje tuženika zakonitim te ovaj Sud ne nalazi bitnih povreda pravila sudskog postupka. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku koje proizlazi iz spisa tuženika razvidno je da je protiv tužitelja podnesen zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka radi teže povrede službene dužnosti zbog osnovane sumnje da je počinio teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 2. ZDS-a i članka 102. stavka 1. točke 4.8 Zakona o carinskoj službi. Prema ocjeni prvostupanjskog suda disciplinski sudovi su nedvojbeno utvrdili da je tužitelj nezakonito postupio kada je od S. P. prihvatio i ovjerio obrazac za povrat PDV-a i račune o robi za putnike V. B., G. F. i G. K. za koje je iz izvedenih dokaza nesporno utvrđeno da nisu evidentirani na izlazu iz područja Europske unije na regionalnom graničnom prijelazu B. te da ukupno 22 televizora nisu podnijeti kao dio osobne prtljage imenovanih kupaca/putnika, koji po količini niti dimenziji nisu mogli biti smješteni u osobno vozilo marke Fiat Stilo i to zajedno s robom koju je prevozio S. P. kao dio svoje osobne prtljage po računima koje je pružio carinskom službeniku na ovjeru. Stoga je u postupku utvrđeno da je tužitelj nezakonito ovjerio neistiniti sadržaj podnijetih isprava čime je potvrdio istup predmetne robe iz područja Europske unije za imenovane putnike koji nesporno dana 8. veljače 2020. nisu evidentirani na izlazu iz Unije kao i za robu koja nije podnesena prilikom istupa. Naime, iz izvedenih dokaza je utvrđeno da roba navedena u ispravama, s obzirom na količinu u svakom pojedinom slučaju, nije udovoljila pojmu definicije robe nekomercijalne naravi te se nije mogla smatrati osobnom prtljagom putnika namijenjenoj za osobnu uporabu ili uporabu članova obitelji. Stoga je tužitelj, s obzirom da se radilo o robi komercijalne naravi, bio u obvezi uskratiti potvrdu podnijetih obrazaca za povrat PDV-a sukladno pravilima koji su sadržani u Uputi br. 94/2013 koja se odnosi na postupak podnošenja zahtjeva za potvrđivanje obrasca za povrat PDV-a za robu komercijalne naravi za koju se oslobođenje od plaćanja PDV-a pri izvozu ne može primijeniti sukladno članku 45. stavku 2. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Kraj izričitih zakonskih odredbi koje su citirane u rješenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog disciplinskog suda te presudi Upravnog suda u Osijeku koji uređuju provedbu carinskog postupka pri nadzoru u putničkom prometu odnosno pri provedbi carinskih formalnosti i nadzora u putničkom prometu s trećim zemljama kao i Uputa Središnjeg ureda Carinske uprave, nema prostora za tumačenje kakvo navodi tužitelj da je nastradao kao kolateralna žrtva i da nema veze s drugim postupcima koji se vode protiv službenika P. i Č. te da je nepravilno ovjerio samo 5 obrazaca dok je unutarnjom kontrolom obuhvaćeno 509 obrazaca. Budući da navedene okolnosti, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, ne mogu biti ispričavajuće u odnosu na tužiteljevo nepoduzimanje zakonom propisanih ovlaštenja. Isto tako, što se tiče prigovora tužitelja da je njegova procjena bila da se ne radi o robi komercijalnog karaktera, prvostupanjski sud pravilno navodi da se, cijeneći vrstu, količinu i vrijednost robe po svakom pojedinom kupcu, predmetna roba navedena u isprava s obzirom na količinu u svakom pojedinačnom slučaju, nije mogla smatrati osobnom prtljagom putnika namijenjenu za osobnu uporabu ili uporabu članova obitelji te je tužitelj bio u obvezi, s obzirom da se očito radi o robi komercijalne naravi, prema pravilima Upute br. 94/2013 uskratiti potvrdu podnijetih obrazaca za povrat PDV-a. Dakle, obaveza tužitelja je bila kao djelatnika carinskog tijela koji provodi postupak nadzora robe i obavljanja robno-graničnih procedura carinjenja i obračuna u putničkom prometu, utvrđivati sve činjenice koje su bitne za poduzimanje mjera ili radnji na koje je kao službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti pri čemu je trebao postupati sukladno važećem carinskom zakonodavstvu Europske unije. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo provelo dokazni postupak te izvelo dokaze i pregledalo dokumentaciju. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je omogućilo tužitelju da iznese svoju obranu, a navedeno proizlazi iz utvrđenja da je 22. studenoga 2021. zakazana usmena rasprava na koju su pristupile sve pozvane osobe i na kojoj je tužitelj saslušan. Odredbom članka 99. stavka 1. točke 2. ZDS-a propisano je da je, između ostalog, teška povreda službene dužnosti: nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti. Odredbom članka 102. stavka 1. Zakona o carinskoj službi propisano je da se teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra i krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama (točka 4.) i nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe (točka 8). Člankom 110. stavkom 2. točkom c) ZDS-a za težu povredu službene dužnosti propisana je kao moguća kazna prestanak državne službe pri čemu je prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne sukladno odredbi članka 111. stavka 1. ZDS-a potrebno cijeniti težinu počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti prijavljenog službenika, okolnostima u kojima je povreda počinjena i način počinjenja djela te olakotne i otegotne okolnosti.
7. Prvostupanjski sud je valjano obrazložio svoje stajalište da iz stanja spisa predmeta tuženika i svih isprava priloženih spisu proizlazi da je proveden disciplinski postupak i da je na temelju potpuno i nesporno utvrđenog činjeničnog stanja, a nakon pravilno i zakonito provedenog postupka disciplinski sud donio pravilnu i zakonitu odluku da je tužitelj počinio teške povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u izreci prvostupanjskog rješenja. Ovaj Sud smatra da tužiteljevi žalbeni navodi u tom pogledu nisu doveli u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj počinio povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret izrekom prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjski sud je prihvati obrazloženje prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelj proglašen odgovornim za povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret stoga što se krivnja tužitelja temelji na dokazima koje je prvostupanjsko tijelo cijenilo svaki zasebno i sve zajedno. Naime, prvostupanjsko tijelo je prije donošenja rješenja prethodno utvrdilo pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrdilo sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari.
9. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud je u jasnom i detaljnom obrazloženju naveo odredbe zakona, pravilnika i upute kojima je uređen postupak ovjere obrazaca PDV-a te je naveo što je trebalo prije ovjere obrazaca provjeriti. Jednako tako takvo stajalište je usklađeno s prethodnom sudskom praksom ovog Suda u činjenično usporedivim predmetima.
10. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i odluku o sankciji valjanom budući da je odluka o sankciji donesena s obzirom na težinu počinjenih povreda službene dužnosti i okolnostima pod kojima su počinjene. Pri određivanju kazne tužitelju je, sukladno odredbi članka 111. stavka 1. ZDS-a, uzeta u obzir težina počinjenih povreda i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti pod kojima su povrede počinjene te olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja pri čemu su kao olakotne okolnosti uzeta dosadašnja nekažnjavanost službenika i njegove obiteljske prilike. Međutim, otegotna okolnost je da počinjeno disciplinsko djelo službenika predstavlja jedno od najtežih oblika protupravnog postupanja osobe koja je dužna skrbiti o poštivanju carinskih propisa pa je s obzirom na tako teške i izražene otegotne okolnosti tužitelju izrečena najteža kazna prestanka državne službe pri čemu svaka druga kazna ne bi bila odgovarajuća stupnju tako teške povrede te potrebi postizanja svrhe kažnjavanja. Pozivanje tužitelja na diskriminaciju i neravnopravnost paušalno je i neobrazloženo kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud u svojoj presudi.
11. Što se tiče pozivanja na zahtjev za dopunom očitovanja pučkog pravobranitelja navedeno, prema ocjeni ovoga Suda, kraj potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te obrazložene odluke o sankciji, nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.
12. Ovaj Sud prihvaća osnovanim zaključke prvostupanjskog suda u pogledu donošenja rješenja upravnih tijela, iz kojeg razloga je prvostupanjski sud osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela pravilno ocijenio zakonitim, a tužbeni zahtjev tužitelja odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a.
13. Budući da je utvrđeno da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 14. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Lidija Rostaš, v.r.