Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-519/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. Zagreb, OIB 22694857747, Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliu, odvjetniku u OD Grgić & partneri d.o.o, Pisarnica Split, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-300/2024- 13 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-300/2024-13 od 6. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 12.068,61 eura sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."
II Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, za zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženi trošak od 125,00 eura zahtjev tuženika odbija kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužitelja kao osnovanu i preinači prvostupanjsku presudu, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka presude je jasna i razumljiva i ne proturječi razlozima presude koji su jasni i logični, te odgovaraju stanju spisa. Dakle, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima u presudi navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Naime, razlozi dani u obrazloženju pobijane presude su jasni logični i sasvim razumljivi.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu i to isplaćenu obiteljsku mirovinu zbog prometne nesreće koju je skrivio osiguranik tuženika za razdoblje od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 12.068,61 eura, na ime ukupno isplaćene svote obiteljske mirovine za navedeno razdoblje.
8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je smrt osiguranice nastupila uslijed ozljede na radu, prema prijavi poslodavca Konzum d.d. od 14. lipnja 2017., do koje je ozljede sa smrtnom posljedicom došlo zbog prometne nesreće koja se dogodila 26. svibnja 2017. na državnoj cesti D-8, Brsečine,
- da je u zapisniku o očevidu, MUP, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja prometne policije Dubrovnik broj: 511-03-14-KU-11/2017 od 2. srpnja 2017. sastavljenog povodom predmetne prometne nesreće, navodi se osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo iz članka 227. stavak 6. Kaznenog zakona, te je protiv NŽ, vozača teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], podnesena kaznena prijava Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku,
- da je pok. osiguranica ZŽ u svojstvu putnika u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] zadobila teške tjelesne ozljede (opasne po život) te je istoga dana i preminula u Općoj bolnici Dubrovnik,
- da je postupak istrage vodio pred Općinskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku pod brojem K-DO-296/2017, međutim vozač teretnog vozila preminuo je dana 8. srpnja 2017.,
- da je teretno vozilo, kojim je prema prethodno citiranom zapisniku MUP-a, a protiv čijeg vozača je podnesena kaznena prijava radi predmetne prometne nesreće, bilo je osigurano kod osiguravajućeg društva Euroherc osiguranje d.d., broj police: [broj police],
- da je rješenjem Područnog ureda u Dubrovniku Klasa: 140-03/17- 01/03458314404, Ubroj: 341-05-05/3-17-013957 od 28. rujna 2017. DŽ, udovcu pok. osiguranice ZŽ, te djeci JŽ i ĆŽ priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, te da se mirovina prema istom rješenju isplaćuje djeci,
- da isplatama obiteljske mirovine djeci pok. ZŽ, tužitelj trpi štetu i to za razdoblje od 1. veljače 2021. do 31. prosinca 2023. u iznosu od 12.068,61 eura koji iznos predstavlja ukupno isplaćene svote obiteljske mirovine za navedeno razdoblje,
- da se odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju temelji na odredbi članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („NN“ 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22), a visina šteta određena je na temelju članka 161. stavak 1. istog zakona.
- da je među strankama sporno je li tuženik kao osiguratelj po polici osiguranja od automobilske odgovornosti dužan tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja nadoknaditi iznos obiteljske mirovine koju je zavod priznao i isplatio djeci umrle osiguranice ZŽ, JŽ i ĆŽ,
- da je među strankama sporno da li se na konkretan slučaj u odnosu na odgovornost i opseg odgovornosti tuženika primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ili Zakona o obveznim osiguranjima u prometu,
- da između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, ni postojanje važeće police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 08102562912 za vozilo reg. [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja,
- da tuženik nije osporio pasivnu legitimaciju.
10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupa, prvostupanjski sud je na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), kojim je propisano:
(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
11. U konkretnom slučaju, za subrogacijski (regresni) zahtjev mirovinskog osiguranja prema osiguratelju po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti primjenjuje se odredba članka 164. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju o izvornom pravu na naknadu štete, ali u odnosu na opseg odgovornosti osiguratelja primjenjuju se citirane odredbe članka 27. ZOOP-a kao lex specialis u odnosu na citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji pravni stav je potvrdila sudska praksa (VSRH Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021., Rev-3660/18 od 12. siječnja 2022., Rev-3/22 od 6. srpnja 2022., Rev-131/23 od 5. prosinca 2023., VTS Pž-4225/2024-2 od 2. prosinca 2024.).
12. Prema citiranoj odredbi članka 27. stavka 2. ZOOP-a, osiguratelj ne odgovara za regresnu isplatu isplaćene mirovine, već za razmjerni iznos. Specijalnim zakonom propisan je, dakle, opseg regresne odgovornosti osiguratelja, čime je odgovornost ograničena na razmjerni iznos mirovine, a ne isplaćeni iznos mirovine, što tužitelj zahtjeva u ovom postupku.
13. Razmjerni iznos mirovine, utvrđuje se, prema citiranoj odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
14. Obiteljska mirovina priznaje se članovima obitelji u slučaju smrti po osnovi radnog staža ili ozljede na radu (neovisno je li smrt posljedica prometne nezgode), a ne po osnovi invaliditeta, pa u slučaju priznanja i isplate obiteljske mirovine ne dolazi do primjene odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a jer ne postoji izračun mirovine koji bi se stavio u srazmjer sa obiteljskom imovinom utvrđenom rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. S druge strane, u konkretnom slučaju obiteljska mirovina je utvrđena u minimalnom iznosu, pa ni s te strane po logici stvari ne bi postojao manji izračun koji bi se stavio u srazmjer s priznatom obiteljskom mirovinom, a koja razlika bi predstavljala stvarnu štetu HZMO-a u smislu odredbe članka 27. stavka 2. ZOOP-a.
15. Slijedom navedenog, budući da nije utvrđena šteta kao pretpostavka odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. ZOO-a koju bi tuženik kao osiguratelj od automobilske odgovornosti bio dužan nadoknaditi tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen u cijelosti.
16. Temeljem naprijed utvrđenih činjenica i zauzetih stajališta Vrhovnog suda RH, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine, da se tada obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3., u svezi sa člankom 4. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.
17. U tom smislu na tužitelju je teret dokazivanja visine tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje svom osiguraniku i pretpostavljenog iznosa mirovine koja bi bila isplaćena kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
18. Kako tužitelj nesporno u konkretnom slučaju potražuje iznos obiteljske mirovine isplaćene temeljem ozljede na radu, to nema eventualne razlike između isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.
19. Nije sporno da je tužitelj u spis dostavio obračun isplaćenih mirovina, dakle, svih izvršenih isplata, a čime nije dokazao štetu koju bi mu eventualno bio dužan naknaditi tuženik u smislu odredbe članka 27. stavak 2. i 3., a u svezi sa stavkom 4. ZOOP-a.
20. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, budući da iz provedenih dokaza nije utvrđena šteta kao pretpostavka odgovornosti za štetu iz odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) koju bi tuženik kao osiguratelj od automobilske odgovornosti bio dužan nadoknaditi tužitelju kao zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja, a sud je proveo sve predložene dokaze ne proizlazi da postoji razlika koja bi predstavljala tužiteljevu štetu.
21. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23).
22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 26. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
