Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-550/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Horvat, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Ozren Benceković, zaposlenik po punomoći broj 717/2021, a njega punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3206/2022-23 od 3. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3206/2022-23 od 3. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržan u čl. 2. Ugovora o kreditu broj 3209108877, kreditna partija broj 7103644885 od 08.05.2007., sklopljen između tužitelja IB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, i tuženika ZAGREBAČKA BANKA D.D., 10000 ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, OIB: 92963223473 kao kreditora, koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se po isteku razdoblja iz prethodnog stavka pa do konačne otplate kredita obračunava promjenljiva redovna kamatna stopa u visini u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D. , 10000 ZAGREB, TRG BANA JOSIPA JELAČIĆA 10, OIB: 92963223473 da tužitelju IB, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime stjecanja bez osnova isplati iznos od 7.408,47 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa da isplate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju IB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.885,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 433,03 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, odnosno nisu nejasni i proturječni, izreka nije proturječna obrazloženju, kako to u žalbi tvrdi tuženik. Upravo suprotno tome presuda se temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnih ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, te povrat razlike kamatne stope u iznosu od 7.408,47 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužitelj, kao korisnik kredita, s tuženikom, kao davateljem kredita, sklopio 8. svibnja 2007. ugovor o kreditu broj: 3209108877, u iznosu od 515,000,00 kuna,

- da je ugovor sklopljen na standardiziranom obrascu kojeg je sastavio tuženik (trgovac, davatelj kredita) tako da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja oko pojedinih ugovornih odredbi, te nije bio upoznat s metodom izračuna jednostrano promjenjive kamatne stope,

- da su ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu,

- da je tuženik s osnove stjecanja bez osnove, a radi povrata razlike kamatne stope, dužan platiti tužitelju iznos od 7.408,47 eura, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 8. svibnja 2007., a razdoblje otplate je od lipnja 2007. do lipnja 2024.) za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP/03) koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07), te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje: ZZP/14), koji je bio važeći u vrijeme otplate u utuženom periodu.

11. Prema odredbi članka 81. stavka 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje kako se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (Navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 96. stavak 1. ZZP- a/07 i odredbi članka 49. stavak 1., 2. i 4. ZZP-a/14).

12. Odredbom članka 82. alineja 11. ZZP-a/03 propisano je da se ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima primjerice: – odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 97. alineja 11. ZZP-a/07 i odredbi članka 50. točka 11. ZZP-a/14).

13. Odredbom članka čl. 84. ZZP-a/03 propisano je kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Navedena odredba znači da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 99. ZZP-a/07 i odredbi članka 52. ZZP-a/14).

14. Odredbom članka 85. ZZP-a/07 propisano je da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 100. ZZP-a/07 i odredbi članka 53. ZZP-a/14). Odredbom članka 87. stavka 1. ZZP-a/03 propisano je da da je nepoštena ugovorna odredba ništetna (navedena odredba sadržajno odgovora odredbi članka 102. stavak 1. ZZP- a/07 i odredbi članka 55. stavak 1. ZZP-a/14).

15. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (članak 3. stavak 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

16. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

17. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

19. Prema odredbi članka 324. stavak 1. ZOO-a proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

20. Prema odredbi članka 295. stavak 2. ZOO-a proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

21. Prema odredbi članka 272. stavak 1. ZOO-a proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništav (sada ništetan).

22. Prema odredbi članka 295. ZOO-a opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formuliranom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.

23. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci davatelja kredita (trgovca) je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci davatelja kredita (trgovca). U konkretnom slučaju to znači da je u predmetnom ugovoru o kreditu davatelj kredita (tuženik) morao tužitelju na transparentan način objasniti razloge i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da tužitelj na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

24. U predmetnom slučaju tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora, te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi. Nadalje, do promjene kamatne stope dolazi na temelju jednostrane odluke kreditora, dakle, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i davatelja kredita (trgovaca, banke) kao kreditora, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP-a. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz članka 81. stavak 1. ZZP-a/03 u svezi odredbi iz članka 322. stavak 1. i članka 323. stavak 1. ZOO-a.

25. Naime, kako je naprijed objašnjeno, odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke su nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu u kojem je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 4,99 % koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu kreditorima da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženici ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužiteljice. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene načela savjesnosti i poštenja te je tuženik kao savjesni trgovac trebao odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene. Umjesto toga, tuženik je tužitelju kao potrošaču nametnuo ugovornu odredbu kojem ga stavlja u neravnopravan položaj, a koja odredba prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini razlike kamatne stope), što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

26. Nadalje, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao da je u konkretnom slučaju tužitelju objasnio metodu izračuna jednostrano primjenjive kamatne stope i da je tužitelj imao mogućnost pregovaranja oko sadržaja sporne ugovorne odredbe.

27. Odredbom članka 1111. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog Zakona, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

28. Tužitelju pripada pravo na povrat razlike više plaćenog s osnova ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je banka nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe. To pravo tužitelja proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a, u pogledu čega je iznos pravilno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, s time da je vještak svoj nalaz i mišljenje sačinio stručno i u skladu s danim zadatkom te dostatno obrazloženo. Suprotno žalbenim navodima tuženika utvrđenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju (članak 323. stavak 1. ZOO-a), što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

29. U pogledu prigovora tuženik da metoda izračuna više plaćenog iznosa s osnova ništetnih odredbi o kamatnoj stopi nije pravilna za pojasniti je da se u praksi ustalilo shvaćanje da se kod ništenosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, prvobitno ugovorena kamatna stopa uzima kao neizmjenjiva pa se po njoj izračunavaju i zbrajaju anuiteti u usporedbi sa stvarno plaćenim anuitetima o jednostrano promijenjenoj kamatnoj stopi. Nadalje, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalno-pravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je kamatna stopa bila manja od početno ugovorene kamatne stope.

30. Neosnovan je i žalbeni razlog tuženika da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača. Naime, potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. stavak 1. alineja 1. ZZPa/07). Prvostupanjski je sud na temelju iskaza tužitelja i čitanjem predmetnog ugovora o kreditu utvrdio kako tužitelj ima svojstvo potrošača. Predmetni kredit podigao je radi rješavanja svog stambenog pitanja, odnosno kupnje stana.

31. Također je neosnovan i žalbeni navod tuženika da su uz tužitelja, kao dužnika predmetne kredite obveze, sudužnik i založni dužnik jedinstveni suparničari. Naime, termin iz predmetnog ugovora o kreditu „sudužnik“ odnosi se na zakonski termin „jamac-platac“ koji se odnosi na solidarno jamstvo što znači da vjerovnik može tražiti ispunjene obveze bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca (članak 111. stavak 3. ZOO-a). Nadalje, ugovorni termin „založni dužnik“ odnosi se na hipotekarnog jamca. Ugovor o hipoteci (članci 297.-304. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine broj 91/96, 68/9, 137/99, 22/00, 73/0, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP), koji je sadržan u odredbi članka 14. predmetnog ugovora o kreditu, je zasebni ugovor o osiguranju predmetne kreditne tražbine, čija pravna ispravnost nije upitna. Kako je smisao jamstva samo osigurati naplativost tražbine, što znači da se samo pojačava odgovornost glavnog dužnika, u predmetnom parničnom postupku sudužnik i založni dužnik se ne ukazuju kao jedinstveni suparničari s glavnim dužnikom kreditne obveze

– tužiteljem.

32. Prigovor zastare tuženika prvostupanjski je sud pravilno ocijenio neosnovanim. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. zauzeo je stav prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe.

33. Pravilna je i odluka o parničnom trošku jer je donesena na temelju članka 154. stavak 1. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine' broj 138/23), te sukladno postavljenim zahtjevima.

34. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

35. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš