Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-957/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jani Volenec Pećina, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, po generalnoj punomoći Su-1400/19, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7477/2021-26 od 24. srpnja 2023., u dijelu pod točkama I., II., III. I IV., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7477/2021-26 od 24. srpnja 2023., u dijelu pod točkama I., II., III. I IV. Izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim odredbe u čl. 3. ugovora o [broj kredita] od dana **.**.2007., solemniziranog kod javnog bilježnika Mladen Burec iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod poslovnim brojem OV-18019/07 sklopljenog između tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, kojima je ugovorena obveza tužiteljice da tuženika plati naknadu od 3,30% od iznosa odobrenog kredita, stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 424,27 EUR / 3.196,65 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2007. godine do isplate po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015.godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe u čl. 2. ugovora o [broj kredita] od dana **.**.2007., solemniziranog kod javnog bilježnika Mladen Burec iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod poslovnim brojem OV-18019/07 sklopljenog između tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, u dijelu u kojem se navodi: „...Redovna kamata: 5,20 % godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora...“ bez navođenja ikakvih objektivnih parametara za promjenu, stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane.

III. Utvrđuju se ništetnim odredbe u čl. 7. i 9. ugovora o kreditu br. 028-50- 4211525 od dana 27. lipnja 2007. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Mladen Burec iz Zagreba, Trg Stjepana Konzula 1, pod poslovnim brojem OV18019/07 sklopljenog između tužiteljice FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 u dijelu u kojem se navodi: „...„...Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća...Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa Banke.“(čl.7.) i „...Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor. Na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog ugovora. Korisnik kredita izjavljuje da je upoznat s uvjetima i efektivnom kamatnom stopom (čl.9.), stoga iste odredbe ne proizvode nikakav pravni učinak za ugovorne strane. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.662,06 EUR / 20.057,29 kn, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015.godine određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. godine sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po stopi, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 naknaditi tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 1.811,09 EUR / 13.645,66 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana 24. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem predlaže da sud presudi: „Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535 isplatiti tužiteljici FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.211,18 kn/ 691.64 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“

VI. Odbija se tužiteljica FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa zahtjevom za platež ukupnog iznosa prethodnog troška od 714,00 kn/ 94,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 600,00 kn/79,63 EUR od 10. kolovoza 2021. godine do isplate te na iznos od 114,00 kn/15,13 EUR od 19. srpnja 2021. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II., III. I IV. u pravovremenom roku žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu te u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu svih troškova postupka tuženiku kao i troška ove žalbe, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura u 25% na ime PDV-a, kao i trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju određeno u žalbi ukazuje tuženi.

6. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

7. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja kao korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj 028-50-4211525 od 27. lipnja 2007. u dijelu u kojem su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, te zahtjeva za isplatu više plaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule, kao i zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe u članku 3. Ugovora o kreditu, kojim je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu od 3,30 % od iznosa odobrenog kredita.

9. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu te je ocjenom dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Među strankama je sporno:

- da li je ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru o kreditu nepoštena, odnosno jesu li tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošač pojedinačno pregovarali i utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate,

- valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, odnosno je li u vezi te odredbe tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti,

- je li ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 3,30 % iznosa kredita sadržana u članku 3. Ugovora o kreditu ništetna, te s tim u vezi pripadaju li u tom slučaju tužitelju utuženi iznosi na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te iznos koji je temeljem odredbe članka 7. i 9.

Ugovora o kreditu platio tuženiku.

11. Odlučujući o valjanosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupanjski sud se pravilno pozvao na presudu VSRH poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., kojima je utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Nadalje, presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Navedene pravomoćne presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača imaju izravan učinak i na ovaj postupak radi individualne zaštite tužitelja kao potrošača, te u smislu odredbe članka 138.a ZZP/07, članka 118., u vezi članka 120. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a one obvezuju i sud u ovom postupku.

14. Naime, odredbom članka 502.c ZPP-a koja je na snazi od 1. srpnja 2013. propisana je obvezatnost pravnih utvrđenja iz kolektivnog spora za zaštitu prava i interesa potrošača i na postupke radi individualne zaštite potrošača, a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 donesena je 4. srpnja 2013., dakle, u vrijeme kada je već na snazi bila odredba članka 502.c ZPP-a.

15. S obzirom na njezin izravni učinak na ovaj postupak, upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, to jest da ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli u CHF nisu istovjetne onima koje su bile predmet ocjene u kolektivnom sporu te da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo prilikom sklapanja tog ugovora, zbog čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenima, a posljedično tomu ni ništetnima.

16. Neosnovano tuženik sada u žalbi, kao i tijekom postupka tvrdi da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljiva, jasna i razumljiva, pa prema tome nije nepoštena, te u odnosu na ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli da je ta odredba bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, te zakonom dopuštena, a što je i tužitelj svojim potpisom potvrdio da je upoznat sa mogućim promjenama anuiteta i kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF.

17. U odnosu na ove žalbene tvrdnje tuženika potrebno je odgovoriti da je tužiteljica u svom iskazu navela da je kupovala auto koji joj je trebao za osobne potrebe. Sve u vezi Ugovora o kreditu riješila je u auto kući. U auto kući ponudili su joj kredit u valuti CHF kao najpovoljniji. Nitko ju nije upozorio na rizike vezane za valutu CHF. Bilo joj je poznato da se visina anuiteta može mijenjati jer je ugovorio promjenjivu kamatnu stopu. Sada ne zna je li joj netko objašnjavao na koji će se način ta stopa mijenjati. Nije mogla pregovarati u vezi pojedinih ugovornih odredaba. Misli da je platila naknadu za obradu kredita, sada se više točno ne sjeća. Ne zna na što bi se odnosila na naknada, jer sa bankom nije imala nikakav doticaj. Sada više ne zna je li platila naknadu za osiguranje kredita, ali može reći da ju je platila, ako ju je morao platiti. Ne zna za što bi se odnosila ta naknada. Ugovor o kreditu je pročitala. Nije imala pitanja. Kredit je otplaćivala sama.

18. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit i vjerodostojan, jer je tužiteljica iskazivala jasno i uvjerljivo, dok je tuženik na ročištu od 1. lipnja 2023. odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje ŠO, čiji bi iskaz eventualno mogao dovesti u pitanje istinitost i vjerodostojnost iskaza tužiteljice.

19. Naime, iako je tužiteljica mogla načelno biti upoznat s valutnom klauzulom te joj je moglo načelno biti jasno da će se visina anuiteta mijenjati ovisno o kretanju tečaja CHF, sud utvrđuje da on kao prosječni potrošač koji ne raspolaže stručnim znanjem nije bila upoznata s prirodom i specifičnosti valute švicarski franak kao "valute utočišta", koja je bila poznata tuženiku. Također, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da tužiteljica nije bila upoznata niti s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope.

20. Dakle, propuštanje davanja bitne informacije o parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope i o specifičnosti valute CHF i posebnog rizika valute CHF, kraj činjenice da taj rizik preuzima potrošač već samim ugovornim odredbama, koje je sastavio tuženik, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja dovelo do značajne neravnoteže.

21. Prema tome, i po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, kao i prvostupanjskog suda tužiteljici pri sklapanju Ugovora o kreditu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nisu učinjene suštinski razumljivima, jer joj nije pružena cjelovita informacija kako u pogledu parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope, tako i u pogledu rizika ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima na temelju koje je mogla procijeniti potencijalne ekonomske posljedice koje bi takve ugovorne odredbe mogle imati za njene financijske obveze.

22. Imajući na umu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te odredbu čl. 81. ZZP-a, posljedica nepoštenih odredbi kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak je ništetnost takvih odredaba (članak 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima; "Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

23. Stoga je suprotno svim žalbenim navodima tuženika pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže utvrditi ništetnima dijelove odredaba predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određeno da se ugovorena kamatna stopa može mijenjati tijekom otplate kredita jednostrano te kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF (točka I. izreke prvostupanjske presude).

24. Ovdje je potrebno istaknuti da činjenica što je predmetni ugovor o kreditu otplaćen, nije zapreka za postavljanje zahtjeva za utvrđenje da je točno određena odredba ili dio odredaba, točno određenog ugovora ništetna, kao niti kondemnatornog zahtjeva za isplatu, imajući pri tome u vidu karakter odluka Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, kao odluka donesenih u kolektivnom sporu, te činjenicu da potraživanje tužitelja nije podmireno.

25. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika koji se odnose na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita. U tom pravcu pravilno je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza utvrdio i zaključio da tužiteljica nije pregovarala o uvjetima kredita, pa tako niti u pogledu naknade za obradu kredita, a niti u pogledu naknade za osiguranje, a isto tako nije joj bilo objašnjeno na što se odnose troškovi obrade kreditnog zahtjeva i osiguranja. Dakle, tužiteljica nije bila informirana na što se konkretno ove naknade odnose, te o naknadama nije mogla pregovarati, a tuženik joj tijekom zaključenja predmetnog ugovora nije objasnio na što se točno navedene naknade odnose.

26. Prema odredbi članka 81. stavak 1. i 2. i članka 82. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

27. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

28. Prema stavku 3. naprijed citiranog članka činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4. istog članka). Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe članka 87. ZZP propisana je ništetnost.

29. Iako su predmetne odredbe transparentne u smislu članka 85. ZZP-a jer su omogućavale tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu naknada za obradu kredita i osiguranje (3,30 % od iznosa odobrenog kredita), sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena. Plaćanje troškova obrade i osiguranja kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, u visini 3,30% iznosa kredita, prema mišljenju ovog, kao i prvostupanjskog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, odnosno tuženik nije dokazao opravdanost visine naknade u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene. Kako se o spornoj odredbi članka 7. i 9. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo te je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužiteljica nije imala utjecaja na njezin sadržaj niti je mogla ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. ZZP-a. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

30. Prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takvog ugovora. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužiteljica platila na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju CHF tuženika na dan isplate kredita.

31. Prema tome tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa naplaćenog na ime naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za osiguranje kredita, odnosno tuženik je dužan vratiti tužiteljici ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom.

32. Radi utvrđenja spornih iznosa koje je tuženik dužan isplatiti tužiteljici prvostupanjski sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po Petri Blašković, stalnoj sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze zaposlene u Centru za financijska vještačenja d.o.o. Sud je utvrdio da je ista financijska vještakinja dala mišljenje, koje se zasniva na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije, a u odnosu na postavljene mu zadatke. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 25.268,47 kn (Tabela 2, stupac '5') od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 5.211,18 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 20.057,29 kn. 2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita ukupno iznosi 28,26 kn (Tabela 2 stupac '7'). Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 25.240,21 kn (ukupno preplaćeno umanjeno za manje plaćeno iskazano u Tabela 1 stupac 19) i to:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana kraja otplate kredita iznosi ukupno 5.211,18 kn, - Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 20.029,03 kn.

33. Tužiteljica nije prigovorila ovom financijskom vještačenju, već s istim usklađuje svoje potraživanje, a prema dijelu kojim su utvrđeni više plaćeni iznosi po ovim utuženim osnovama, i to na način da s naslova potraživanja zbog ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope potražuje iznos od 5.211,18 kn, tj. 691,64 eura zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos u visini kako je utvrđen iz provedenog financijskog nalaza i mišljenja, kao što s naslova potraživanja zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF potražuje iznos od 20.057,29 kn tj. 2.662,06 eura zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos u visini kako je utvrđen iz provedenog financijskog nalaza i mišljenja.

34. Tuženik nakon provedenog financijskog vještačenja navodi da nema prigovora na matematički izračun vještaka, ali smatra da je ovako izrađen financijski nalaz i mišljenje kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, što ne odgovora predmetnom ugovoru i volji ugovornih stranaka, te ističe sve svoje prigovore već ranije iznesene u tijeku parnice. Tuženik se protivi i preinačenju tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužiteljice od 1. rujna 2022. i od 21. listopada 2022. godine, kao i što ističe prigovor zastare i za preinačeni tužbeni zahtjev.

35. Prvostupanjski sud je pravilno financijski nalaz i mišljenje financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti, jer je isti dan objektivno, detaljno i obrazloženo, na osnovi spisu priležeće dokumentacije i u skladu s pravilima znanosti i struke.

36. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tuženik naplatio jednokratnu naknadu prilikom korištenja kredita u iznosu 424,27 eura dana 30. lipnja 2007..

37. Odredbom članka 1111. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

38. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, temeljem citirane odredbe ZOO-a, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak tuženik je sam propustio tužiteljici upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužitelju je priznata od dana tuženikovog stjecanja utuženih iznosa. Ugovaranjem ništetne ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva i naknade za osiguranje kredita zbog propusta tuženika, njegovo je postupanje pravilno ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata tužiteljici je priznata kako je i zatraženo, od dana tuženikovog stjecanja utuženog iznosa.

39. S obzirom da se u ovom postupku, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a primjenjuje pravno utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, među inim, i spram tuženika, to zastara zahtjeva za isplatu preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek s danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekla mogućnost zahtijevati povrat novčanih iznosa plaćenih po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci Suda Europske unije od 10. lipnja 2021. u spojenim predmetima pod oznakom C-776/19 i C-782/1919 i na sjednici Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-8 od 4. travnja 2022.

40. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda i u točkama I., II. i III. izreke.

41. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku sadržana pod točkom III. izreke, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP- a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

42. Prema tome, suprotno svim žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

43. Stoga je pobijana presuda u cijelosti zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu, slijedom čega je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu pod točkama I., II., III. I IV. izreke.

44. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš