Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž-511/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženih 1. BŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], zastupani po punomoćnici Nataliji Marević-Grgurić, odvjetnici iz Delnica, protiv tuženih – protutužitelja 1. TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Vladimiru Vučkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u posjed, iseljenja i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženih – protutužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ps-8/2020-42 od 28. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se žalba tuženih-protutužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj Ps-8/2020-42 od 28. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženih-protutužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
"I. Tuženi – protutužitelji TŠ i DŠ, dužni su tužiteljima – protutuženima BŠ, JŠ i OŠ, predati u posjed nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] sve upisane u z.k.ull.367 k. o. [katastarska općina] na kojima su isti upisani kao suvlasnici svaki u 1/3 dijela, te da tužiteljima naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.427,81 EUR sa zateznom kamatom po stopi sukladno čl.29.ZOO-a od 28.travnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se tužbeni zahtjev tuženih – protutužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su tuženi – protutužitelji vlasnici nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] kuća u [adresa] i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište u [adresa] sve upisane u z.k.ull.367 k. o. [katastarska općina], što su tužitelji – protutuženi dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva tuženika – protutužitelja na predmetnim nekretninama uz istodobno brisanje tog prava s vlasništva tužitelja – protutuženika. "
III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja – tuženih za naknadnu parničnog troška te u cijelosti zahtjev tuženih – prottutužitelja za naknadnu parničnog troška."
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tuženi – protutužitelji (dalje: tuženici) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. U žalbi predlažu da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i usvoji tužbeni zahtjev tuženih uz naknadu troškova parničnog postupka tuženicima. Potražuju trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura.
3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio ni da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP- a.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju ukazuju tuženici, budući da pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
7. Također nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer tuženicima nije onemogućeno raspravljanje pred sudom budući su im tijekom postupka dostavljeni svi pravno-relevantni materijalni dokazi bitni za zakonito okončanje ovog spora.
8. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore, te je na osnovi izvedenih dokaza i njihove ocjene (članka 8. ZPP- a) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
9. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka i ocjenom istih sukladno odredbi članka 8. ZPP-a u postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:
- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su tužitelji vlasnici nekretnina pobliže označenih u izreci presude s oznakom zemljišta kako se to navodi u tužbenom zahtjevu i izreci ove presude,
- da je utvrđeno da se tuženi nalaze u posjedu predmetnih nekretnina najkasnije od 1946., obzirom da sami tužitelji tvrde da je njihova pravna prednica MŠ odselila 1941. iz [adresa] dok svjedoci koji su saslušani u Republici Srbiji navode da je iz [adresa] u Srbiju ona otišla 1946. a da ovih pet godina nisu relevantni za ishod ovog postupka te sud nije posebno utvrđivao ovu činjenicu,
- da je između stranaka sporno li je pravna prednica tužitelja MŠ darovala, odnosno ostavila predmetne nekretnine pravnom predniku tuženih LŠ nakon što je otišla, odnosno pobjegla u Republiku Srbiju,
- da između stranaka nije sporno da o činjenici davanja na korištenje do opoziva, odnosno darovanja predmetnih nekretnina nema pisanog traga te je ovu činjenicu sud morao utvrditi temeljem iskaza saslušanih svjedoka, odnosno logičnim zaključivanjem,
- da svjedoci ZŠ i UŠ nemaju nikakvih saznanja o tome da li je MŠ darovala kuću pravnom predniku tuženih ili mu je samo dala na korištenje do opoziva da čuva kuću, živi u njoj i plaća režijske troškove,
- da svjedoci PŠ i KŠ koji su inače rođaci tužitelja tvrde da je MŠ dala LŠ kuću na korištenje bez darovanja, odnosno da se nije odrekla prava vlasništva nad kućom i nekretninama koje su predmet tužbenog zahtjeva,
- da jedini svjedok koji nije u srodstvu sa strankama, a kojem je poznato o dogovoru između pravnih prednika stranaka je ĐŠ koja je iskazala da je MŠ dala kuću obitelji LŠ da se brinu o njoj i da imaju gdje živjeti kada je otišla u Srbiju,
- da o činjenici darovanja i davanja na korištenje stranke iskazuju suprotno o zavisnosti od procesne uloge, pa u tom dijelu tužitelji navode da je kuća dana samo na čuvanje, dok tuženi tvrde da im je kuća darovana,
- da su tužitelji dokazali da su vlasnici predmetne nekretnine što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige, a da su tuženi bez valjane pravne osnove u posjedu istih,
- da na strani tuženih nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer su tuženi znali, odnosno morali znati da ove nekretnine nisu darovane njihovom pravnom predniku LŠ jer su oni s njime živjeli u istoj kući i znali su da je MŠ njihovom pravnom predniku dala nekretnine na korištenje do opoziva da imaju krov nad glavom,
- da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. MŠ razvidno je da je isto dostavljeno TŠ, ovdje 1. tuženoj još 2003. te je ona morala znati koje su nekretnine predmet nasljeđivanja jer se iste navode u rješenju te i ta činjenica ukazuje da su tuženi znali da žive u tuđem, iako su se u kući brinuli kao o svojoj i istu pazili i uređivali,
- da su kuću uređivali da im bude ugodnije živjeti, ali za korištenje tuđe kuće nisu plaćali nikakvu naknadnu,
- da tuženici bez valjane pravne osnove koriste nekretninu u vlasništvu tužitelja, te da su tužitelji kao vlasnici nekretnina ovlašteni tražiti sudsku zaštitu vlasništva i njihovo iseljenje,
- da su tuženici tijekom postupka neosnovano osporavali identitet nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva navodeći da se u istima ne nalaze tri kuće i dva dvorišta što je razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige, već samo jedna kuća i jedno dvorište,
- da ova činjenica za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja nije odlučna, obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva predaja u posjed pet nekretnina koje su predmet tužbenog zahtjeva, pa će stoga tuženici biti dužni predati samo ono što se nalazi na tim nekretninama, a ne kuće i dvorišta koje više ne postoje,
- da je miješanje u pravo na dom tuženih imalo legitiman cilj- zaštitu prava vlasništva,
- da je ESLJP u presudi Brezec protiv Hrvatske prihvatio da miješanje u pravo na dom radi zaštite prava vlasništva teži ostvarivanju legitimnog cilja: "43. Predmetni nalog za povrat posjeda izdali su domaći sudovi temeljem hrvatskih zakona koji uređuju vlasništvo,
- da ti zakoni dozvoljavaju vlasniku zahtijevati povrat posjeda stvari kad posjednik nema nikakvu pravnu osnovu za posjed,
- da su se domaći sudovi pozvali na članak 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) kad su naložili podnositeljičino iseljenje. Sud je, uzimajući u obzir da je njegova ovlast za preispitivanje poštivanja domaćeg prava ograničena utvrdio da su odluke domaćih sudova kojima je naloženo podnositeljičino iseljenje bile u skladu s domaćim pravom, te da je predmetno miješanje imalo legitimni cilj zaštite prava vlasnika stana,
- da je u konkretnom slučaju riječ o predmetu u kojemu su suprotstavljena dva pojedinačna prava oba zaštićena Ustavom i Konvencijom, a to je s jedne strane tužiteljevo pravo vlasništva sporne nekretnine, a s druge strane tuženikovo pravo na dom,
- da pravo vlasnika sporne nekretnine preteže nad pravom tuženika kao korisnika nekretnine, a to stoga jer tuženici nekretninu koriste bez valjane pravne osnove, odnosno isti znaju ili moraju znati da je sporna nekretnina vlasništvo tužitelja i nakon njihova zahtjeva da se isele mirnim putem, a što odbijaju učiniti i nastavljaju iste koristiti na način kao i ranije, slijedom čega tuženicima nije povrijeđeno pravo na dom.
10. Slijedom navedenog, proizlazi, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, da su ispunjene pretpostavke u smislu odredbe članka 161. i članka 162. ZV-a, za pružanje pravne zaštite kakvu tužitelji zahtijevaju svojim tužbenim zahtjevom, pa je stoga pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, dok s druge strane tuženici nisu dokazali pretpostavke iz članka 159. i članka 160. ZV-a da bi bili pošteni posjednici spornih nekretnina slijedom čega je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen njihov protutužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tuženici neosnovano osporavaju.
12. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tuženici svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.
13. Naime, tuženici u žalbi ponavljaju iste prigovore koje su isticali i tijekom postupka, a koje je prigovore prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pravilno raspravio i pravilno odbio kao neosnovane, o čemu je dao sasvim jasne i određene razloge.
14. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.
15. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23).
16. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženih odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu potvrditi u cijelosti.
17. Tuženicima nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nisu uspjeli sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
U Gospiću, 26. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Tatjana Radaković Bašić
