Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-563/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva ulica 13, OIB: 87311810356, protiv tuženika Lika ceste d.o.o. Gospić, Smiljanska 41, OIB: 92953194406, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-40/2014-49 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-40/2014-49 od 11. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Tuženik Lika ceste d.o.o., Gospić, Smiljanska 41, OIB 92953194406 dužan je tužitelju HP – Hrvatska pošta d.d., Jurišićeva 13, Zagreb, OIB: 87371810356 platiti iznos 25.375,35 kn što po fiksnom tečaju predstavlja protuvrijednost od 3.367,88 EUR- a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.04.2011. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječe stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju HP – Hrvatska pošta d.d. Zagreb da tuženiku Lika ceste d.o.o. Gospić nadoknadi troškove postupka u iznosu od 189,82 eura (slovima: stoosamdesetdeveteuraiosamdesetdvacenta) u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je donošenjem presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka opisana u članku 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U Žalbi predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i da se naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka, a podredno da usvoji žalbu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a i na koje se tužitelj poziva u žalbi.

5. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužitelj budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje. Dani razlozi nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama kako to u žalbi tvrdi tužitelj.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sve provedene dokaze sud je cijenio zasebno, zatim u cjelini u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pa prema tome nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. ZPP-a, na koju povredu sadržajem žalbe ukazuje tužitelj.

7. Nije osnovan ni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni prigovor pogrešnih i pravno neutemeljenih zaključaka, a samim time i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio:

- da se dana 20. siječnja 2011. u 07,30 sati dogodila prometna nesreća na dionici DC-52 u kojoj je vozilo u vlasništvu tužitelja sletjelo s ceste i pretrpjelo oštećenja,

- da je iz zapisnika o očevidu od 20. siječnja 2011. PP Korenica vidljivo da se nesreća dogodila u 7:30 sati na 36 km + 200 m 1. dionice DC 52,

- da je očevid je započeo u 8:30, a završio u 10:30,

- da je kolniku na mjestu nesreće bio nerazgrnut snijeg i cesta je bila neposuta. Brzina je bila ograničena na 90 km/h. Padao je snijeg i puhao je jak vjetar,

- da policijski službenik nije pronašao nikakve tragove vozila na kolniku,

- da je iz izvješća nadcestara ĆF sastavljenog direktoru tuženika od 16. rujna 2011. vidljivo da je nadcestar ĆF izjavio da tuženi ne može biti odgovoran za nesreću jer je čišćenje i posipanje dionice vršeno od 3:25 sati, te je do trenutka nesreće u 7:30 je vozilo na toj dionici već imalo četiri sata rada pa ne stoji izjava iz policijskog zapisnika da je cesta bila nerazgrnuta, a pogotovo da je bila neposuta, a da je jedino točno da je padao gusti snijeg pa su odmah u 3:30 ujutro proglasili zimske uvjete na državnim cestama na njihovom području o čemu su obavijestili policiju i HAK, kao i o da je u policijskom zapisniku pogrešno navedeno da je brzina ograničena na 90 km/h, zapravo je ograničena na 40 km/h,

- da se iz dnevnika rada zimske službe od 20. siječnja 2011. vidi da je tog dana na terenu bilo 13 vozila, temperatura je od 2 sata ujutro kroz dana padala od -1 stupnja do -4 stupnja Celzijeva u ponoć, snijeg je padao cijeli dan, da je kod oba motrenja bilo 5 cm snijega ili više i bilo je poledice, stupanj dežurstva je označen rimskim brojem III. Automobil marke Iveco registracijske oznake [registarska oznaka] je posipao i čistio na relaciji Korenica – Babin Potok – Korenica, kao i to da je izašao u 3:25 sati, a vratio se u 22:45, od toga je 1:30 sati proveo na utovaru, posipavao je 134 km, čistio 324 km, obilazio 324 km, pri tom je utrošio 7,8 tona soli, 14 m3 sipine i 20 m3 mješavine,

- da je u putnom radnom listu od 20. siječnja 2011. za vozilo Iveco registracijske oznake [registarska oznaka] navedeno da je vozilo krenulo od Korenice u 3:25 sati, te da jeu Babin Potok stiglo u 4:25 sati, sat vremena poslije, a zatim se vratilo u Borje u 5:05, pa opet u Babin Potok u 5:50, opet u Borje u 6:40, pa u Babin Potok u 7:30, vozilo se vratilo u Korenicu u 8:25, pa opet krenulo iz Korenice u 9:30 da bi u 10:30 bilo u Babinom Potoku,

- da je svjedokinja vozačica oštećenog automobila UF izjavila da se u trenutku nesreće kretala iz smjera Otočca u smjeru Korenice, te se kod mjesta Pogledalo našla na nizbrdici na kojoj je bilo oko 10 cm snijega, kolnik nije bio očišćen, zbog čega je u jednom trenutku vozilo naglo ubrzalo, a kada je stisnula kočnice, vozilo se zanijelo, nakon čega je udarilo u stijenu. Djelatnici zimske službe su čistili snijeg oko sat nakon nesreće. Prilikom čišćenja su posipali kolnik,

- da je na raspravi 13. ožujka 2013. svjedok ĆF, nadcestar tuženika na području Korenice, u bitnome, izjavio da je te noći cijelo vrijeme padao snijeg, te je na spornoj dionici kamion s ralicom i posipačem vozio od 3:25 sati, i do 7:30 sati je dionicu Borje – Babin Potok prošao pet puta, da su tog su jutra u 3:30 sati proglasili zimske uvjete na cestama, što je značilo uvjetno i isključivanje kategorija vozila iz prometa, pa tako i kamiona s prikolicama i tegljače, dok je za ostale kategorije vozila to značilo obveznu upotrebu zimske opreme, a da se ovakvo stanje uvodi u tim uvjetima jer se snijeg zadržava na kolniku i nemoguće ga je očistiti, odnosno ukloniti s kolnika, te je naveo da tuženik raspolaže s četiri kamiona za čišćenje i posipanje i da je duljina sporne dionice 17 km. Učestalost izlazaka kamiona za čišćenje i posipanje ovisi o situaciji na terenu. Što se tiče navoda o nerazgrnutom snijegu na cesti, pojasnio je da se radi o planinskom dijelu na kojem se snijeg zadržava i ako pada, nemoguće ga je otkloniti. Da je situacija bila kritičnija, mogao je zatvoriti promet na toj dionici. U zapisniku je pogrešno navedeno ograničenje brzine od 90 km/h jer je ograničenje 40 km/h.

- da je svjedokinja UF, zaposlenica tužitelja, na ročištu 27. ožujka 2013., u bitnom, iskazala da nekoliko puta godišnje ide iz Otočca u Korenicu kao zamjena za kolegu na godišnjem odmoru, putuje od 1997., a da je tog dana, na predjelu zvanom Pogledalo, gdje su serpentine, izgubila kontrolu nad vozilom u okuci. Padao je snijeg i cesta nije bila očišćena, ralica je prošla tek oko sat vremena nakon nesreće. Vozila je sporo, pretpostavlja oko 30 km/h, kolnik nije bio posut, do nesreće je došlo na ravnom dijelu ceste, na nizbrdici, te smatra da je vozilo imalo zimsku opremu jer je bilo na servisu početkom zime,

- da je svjedok BF, policijski službenik koji je bi ona očevidu, u bitnome, iskazao da se sjeća da je cijelim putem od Korenice, odnosno Borja pa do mjesta događaja kolnik bio prekriven snijegom, koji snijeg je počeo padati prije njegove smjene, od 6 ili 7 ujutro, kolnik je bio klizav, snijeg mokar, a ispod mokrog snijega je snijeg bio zaleđen, temperatura ja bila oko -1, te da je na mjestu nesreće kolnik bio prekriven snijeg visine od 10 do 20 cm, a na dijelu na kojem je došlo do prometne nesreće nije bilo zameta, padao je gust snijeg, ralica nije prošla na dijelu gdje je obavljen očevid sve vrijeme dok je očevid trajao,

- da je presudom Prekršajnog suda u Zadru poslovnog broja Pp 5 P-3771/2012 od 4. studenog 2013. ovdje tuženik Lika ceste d.o.o. Gospić i ĆF su proglašeni krivim za prekršaj iz članka 6. stavak 5. i. 6., u vezi s člankom 293. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja presuda je povodom žalbe ovdje tuženika Lika ceste d.o.o. Gospić odbijena prema ovdje tuženiku zbog nastupa zastare presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj Pž-205/14 od 23. rujna 2015.

- da je presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-2143/2019-2 od 12. studenog 2020. potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 185/2014-39 od 31. svibnja 2019. koji postupak se vodio između tužitelja i drugog tuženika Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb zbog naknade iste štete koja je utužena u ovom predmetu, a u kojoj je sudjelovao i ovdje tuženik kao umješač zbog ugovora o redovno održavanju cesta s tamo tuženikom,

- da je vještak Neven Ereš, dipl. ing. prometa 25. kolovoza 2021. sačinio nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da je najvjerojatnije zaleđen, neposut i klizav kolnik prekriven nerazgrnutim snijegom bio uzrokom nastanka predmetnog događaja, a na koji nalaz nije bilo primjedbi,

- da je vještak 7. lipnja 2023. sačinio dopunu nalaza i mišljenja, te je zaključio da je prema napisanom rasporedu vozilo tuženika prošlo mjestom štetnog događaja oko pola sata prije početka očevida policije, sveukupno dva puta u smjeru kretanja vozila tužitelja. Zaključuje da nije realno očekivati da u tako kratkom vremenu ne bi ostali tragovi čišćenja i posipanja kolnika. Osim toga, po tuženikovoj dokumentaciji izvršeno je posipanje 134 km kolnika i čišćenje i obilazak 324 km, tako da je posipanje kolnika očito obavljeno samo povremeno na nepoznatim dijelovima predmetne dionice i to na 41,3% ukupne dužine izvođenja radova,

- da prvostupanjski sud nije prihvatio zaključak prometnog vještaka iz dopune nalaza i mišljenja od 7. lipnja 2023. jer ocijenio da za utvrđivanje dinamike čišćenja snijega i posipanja ceste nisu potrebna stručna znanja kojima sud ne raspolaže već je to pitanje ocjene provedenih dokaza, a što je zadaća suda, a ne prometnog vještaka.

9. Polazeći od navedenih činjeničnih utvrđena prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik poduzeo sve propisane potrebne mjere vezano za čišćenje i održavanje ceste sukladno Pravilniku i održavanju i zaštiti javnih cesta (Narodne novine 25/98 i 162/98, dalje: Pravilnik), pa se utjecaje snijega objektivno nije mogao u cijelosti otkloniti unatoč tome što je nadležna služba izvršila sve neophodne radnje kako bi se spriječilo stvaranje poledice.

10. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju tuženik odgovara za nastalu štetu po načelu pretpostavljene krivnje temeljem članka 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO (st. 1. i 2.).i da je na njemu teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. Prema tome prvostupanjski sud zaključuje da nema odgovornosti na strani tuženika, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da onaj tko drugom uzrokuje štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Budući nije dokazana protupravnost u njegovom postupanju to da ne postoji uzročno-posljedična veza između djelovanja tuženika i nastanka štetnog događaja. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je t užitelj bio dužan dokazati da je tuženik protupravno postupao u čišćenju snijega tog dana, ali taj dokaz nije iznio.

12. Tužitelj u žalbi u bitnom smatra da je njegov tužbeni zahtjev trebalo usvojiti jer tuženik nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno isti nije s uspjehom osporio činjenice navedene u zapisniku o očevidu koji je javna isprava i dokazuje istinitost onoga što je u njoj navedeno. Smatra da je sud pri tome pogrešno primijenio načelo o teretu dokaza, odnosno da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i na isto pogrešno primijenio materijalno pravo.

13. Međutim, suprotno tim žalbenim navodima tužitelja i prema mišljenju ovog žalbenog suda, a temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka, dokazano je da je tuženik poduzeo sve radnje neophodne za održavanje prohodnosti ceste i sigurnog odvijanja prometa u zimskim uvjetima, pa na njegovoj strani nema krivnje kao ni odgovornosti za štetu nastalu na vozilu tužitelja.

14. Na naprijed utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo na pravilan i objektivan način obrazloživši sve u prvostupanjskom postupku iznesene prigovore kao neutemeljen, a koje prigovore tužitelj sada ponavlja i u žalbi.

15. Naime, tužitelj ne prihvaća utvrđenje prvostupanjskog suda o nepostojanju odgovornosti tuženika za nastanak prometne nesreće i štetu na vozilu tužitelja, slijedom čega neosnovano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno analizirao iskaze svjedoka, kao i ostale provedene dokaze, pa je za svoju odluku dao razloge koji proturječe dokazima provedenim u postupku.

16. Suprotno ovome, prvostupanjski sud je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ocijenio sve izvedene dokaze savjesno i brižljivo i to svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao istinite i dokazane, pa takvu ocjenu izvedenih dokaza prihvaća i ovaj sud, a tužitelj je neosnovano osporava precjenjujući pravilno ocjenjene dokaze u svom subjektivnom smislu.

17. Neosnovno tuženik u žalbi navodi da je nedopustivo da prvostupanjski sud osporava nalaz i mišljenje vještaka. Naime, sud prvog stupnja je nalaz i mišljenje prometnog vještaka u dijelu u kojem je on utvrdio dinamiku nastanka prometne nezgode prihvatio kao stručan, objektivan i logičan. Međutim, kako se vještak u dopuni svog nalaza osvrnuo i na pitanje utvrđivanja dinamike čišćenja ceste i posipanja snijega, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da za utvrđivanje te činjenice nije potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže već je to pitanje ocjene brojnih provedenih dokaza i da stoga taj dio dopune nalaza prometnog vještaka nije cijenio kao relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja te je dinamiku čišćenja ceste i posipanja ceste sam utvrdio temeljem provedenih dokaza.

18. Naime, članak 250. ZPP-a, određuje da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Vještak izrađuje svoj nalaz i mišljenje koje je ravnopravno sa svim drugim dokaznim sredstvima izvedenim tijekom postupka. Ovlaštenje je i zadaća suda sve dokaze ocijeniti pojedinačno i zajedno, pa tako i nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Dakle, nalaz i mišljenje sudskog vještaka podložan je kritičkoj ocjeni suca i procjeni o značaju tog dokaza za donošenje odluke o predmetu spora.

19. Osporavanjem ocjene dokaza prvostupanjskog suda i činjeničnih utvrđenja istog suda utemeljenih na ocjeni provedenih dokaza tužitelj svojim žalbenim tvrdnjama nije doveo u dvojbu, a niti je za svoje žalbene tvrdnje ponudio argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi ta činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda mogla dovesti u dvojbu.

20. Sud prvog stupnja je za naprijed navedena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

21. Dakle, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

22. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako po osnovi tako i po visini, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22).

23. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.

U Gospiću, 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš