Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž R-77/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku ĐM, protiv tuženika ŠKOLA SUVREMENOG PLESA ANE MALETIĆ, OIB 88059473763, Laginjina 13, Zagreb, Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi radno - isplata - kolektivni ugovor, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7842/2020-14 od 19. siječnja 2023., dana 26. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje sadržano u točki II i III presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7842/2020-14 od 19. siječnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7842/2020-14 od 19. siječnja 2023. odlučeno je:

"I/ „Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos 1.010,43 EUR / 7.613,09 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 71,66 EUR / 539,90 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,59 EUR / 539,43 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,75 EUR / 548,17 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,72 EUR / 547,88 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 74,34 EUR / 560,09 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,20 EUR / 551,49 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 70,69 EUR / 532,63 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 71,41 EUR / 538,02 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,05 EUR / 542,89 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,08 EUR / 543,11 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 69,42 EUR / 523,08 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 73,20 EUR / 551,49 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 72,36 EUR / 545,21 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 72,96 EUR / 549,70 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate; izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, po stopi do 31.12.2022. koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 341,84 EUR/2.575,62 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 19. siječnja 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko dosuđenih 341,84 euro, kao neosnovan.

IV/ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

V/ Odbija se Republika Hrvatska sa zahtjevom da se stupi u parnicu kao umješač na strani tuženika."

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno uložio tužitelj protiv točke II i III izreke i to odbijajućeg dijela odluke o trošku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku u pobijanom dijelu u skladu sa žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovna.

5. Odredbom članka 167. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) propisano je da se odluka o troškovima sadržana u presudi može napadati samo žalbom na rješenje ako se istovremeno ne napada i odluka o glavnoj stvari.

6. Prvostupanjski sud je odluku o trošku utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora i važećom odvjetničkom Tarifom. Sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a prvostupanjski sud navodi da je tužitelju priznao samo neophodne troškove u postupku, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka, jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

6.1. Prvostupanjski sud obrazlaže da temeljem odredbe članka 155. stavak 1. i članka 156. stavak 1. ZPP-a nije priznat tužitelju trošak podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu jer da proizlazi da se u istom ponavljaju navodi u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza koji su već iznijeti u tužbi ili su trebali biti iznijeti u tužbi.

7. Navodi se i da je tužitelj po načelu culpae odbijen sa zahtjevom za naknadom troška za sve podneske jer se radi o sporu male vrijednosti u kojem je tužitelj dužan već u tužbi iznijeti sve navode (članak 461.a stavak 2. ZPP-a).

8. U žalbi tužitelj pobija ovako obrazloženu odluku o trošku u odnosu na trošak sastava podnesaka od 9. studenog 2020. u kojem se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu te u odnosu na trošak sastava podneska od 11. studenog 2020. kojim se tužitelj očitovao na navode umješača Republike Hrvatske. Tužitelj smatra da su navedeni podnesci bili potrebni za postupak.

9. Iznijeti žalbeni navodi nisu osnovani jer iz sadržaja podnesaka od 9. studenog 2020. kojim se tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu i podneska od 11. studenog 2020. kojim se očitovao na podnesak Republike Hrvatske, proizlazi da tužitelj u istima u cijelosti ponavlja navode u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva i predloženih dokaza koje je već iznio u tužbi. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da navedeni podnesci nisu bili potrebni za postupak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

10. Nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi članka 5. i 277. ZPP-a na koje se upire žalbom jer je tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o navodima protivne stranke u postupku, obzirom da nije bilo zapreke da sve navedeno u spornim podnescima iznese na pripremnom ročištu 13. prosinca 2022.

11. Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

12. Kako tužitelj nije uspio u žalbenom postupku odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

U Karlovcu 26. rujna 2025.

Sudac

Josip Štrucelj