1                                           Poslovni broj: UsI-3263/23-4

 

                                                                                                                 Poslovni broj: UsI-3263/23-4

                    

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. V. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica R. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreza na promet nekretnina, nakon rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz 47/2021-7 od 18. travnja 2023., dana 14. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/2126, URBROJ: 513-04/18-2 od 27. travnja 2018.

              II Poništava se rješenje ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/8426, URBROJ: 513-007-24-10-2015-10 od 20. veljače 2015.

              III Poništava se rješenje ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/08426, URBROJ: 513-007-01-60/2012-0005 od 30. listopada 2012. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

             

 

Obrazloženje

 

 

              1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/2126, URBROJ: 513-04/18-2 od 27. travnja 2018. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z, Ispostave za poreze građana, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/8426, URBROJ: 513-007-24-10-2015-10 od 20. veljače 2015., kojim je zamijenjeno rješenje ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda Z, Ispostave Z. za nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/2012-001/08426, URBROJ: 513-007-01-60/2012-0005 od 30. listopada 2012. kojim je tužitelju utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 497.313,60 kn i utvrđena obveza poreza na promet nekretnina u iznosu 24.865,68 kn, te nije uvažen tužiteljev zahtjev za porezno oslobođenje na temelju zaključenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s bakom.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe prigovor zastare, prigovor da je tržišna vrijednost nekretnine procijenjena u previsokom iznosu, prigovor da se radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju između bake i unuke, pa ga je trebalo osloboditi plaćanja poreza na promet nekretnina obzirom na srodstvo, a i obzirom na činjenicu da je ugovor sporazumno raskinut 28. lipnja 2012., do kojeg datuma nije bio proveden upis uknjižbe prava vlasništva, te je i zbog tog razloga postupak trebalo obustaviti.

3. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i dva prvostupanjska rješenja, te usvoji zahtjev tužitelja za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina.

                       4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

5. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Prema podacima spisa predmeta, nakon što su održana dva ročišta i provedeno neovisno sudsko vještačenje radi utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnine, ovaj sud je donio presudu UsI-3517/18-16 od 24. veljače 2020., kojom je zbog nastupa zastare usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, te koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2374/20-2 od 4. ožujka 2021, ali su obje presude ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz 47/2021-7 od 18. travnja 2023., koji je zaključio da u konkretnom slučaju nije došlo do proteka niti relativne niti apsolutne zastare, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje radi rasprave o opravdanosti ostalih tvrdnji i prigovora tužitelja iznesenih u tužbi.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sukladno Zakonu o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 121/10), sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika.

              9. Odredbom članka 4. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 69/97., 26/00., 153/02. i 22/11.) propisano je da je predmet oporezivanja promet nekretnina. Prometom nekretnina, u smislu ovoga Zakona, smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine (u daljnjem tekstu: stjecanje nekretnine) u Republici Hrvatskoj.

              Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se stjecanjem nekretnine, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba.

              10. Odredbom članka 11. stavka 1. točke 7. propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju bračni drug, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju.

              11. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine, broj: 85/08. i 112/12.) propisano je da se ovim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

              Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama.

              12. Odredbom članka 8. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se ovaj Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba.

              13. Odredbom članka 16. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da svatko tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo može tražiti zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju, a može tražiti i zaštitu u posebnom postupku propisanom u članku 17. ovoga Zakona.

              14. Odredbom članka 13. stavka 1. točke 7. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16 i 106/18) koji je na snazi od 1. siječnja 2017., propisano je da porez na promet nekretnina ne plaćaju bračni drug, potomci i preci koji čine uspravnu liniju te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

              15. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

              16. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci u odluci broj U-III-5989/13 od 9. veljače 2016. izrazio je shvaćanje da su nadležna tijela i sudovi dužni tumačiti sve mjerodavne propise u njihovoj ukupnosti, stalno imajući na umu da njihove odluke ne smiju dovoditi do nerazumno i objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti ustavna prava stranaka ili objektivne vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka.

              17. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da je tužitelju osporavanim rješenjima porez na promet nekretnina razrezan na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenom 20. travnja 2012. između tužitelja i njegove bake, a prema ranije važećem Zakonu o porezu na promet nekretnina u slučaju ugovora o doživotnom uzdržavanju s bakom, tužitelj bi bio te obveze oslobođen, te je i prema članku 13. stavku 1. točke 7. važećeg Zakona o porezu na promet nekretnina, tužitelj i na temelju dosmrtnog ugovora o uzdržavanju, oslobođen plaćanja tog poreza, sud je mišljenja da se u konkretnom slučaju radi o diskriminaciji na temelju obiteljskog statusa.

              18. Diskriminacija na temelju obiteljskog statusa nije dozvoljena u hrvatskom pravnom poretku, jer takva zabrana proizlazi ne samo iz Zakona o suzbijanju diskriminacije, već i iz pravne stečevine Europske unije, a čija pravila su i sud i državna tijela dužna primjenjivati, jer imaju višu pravnu snagu od nacionalnog prava.               19. Napominje se da je odredbom članka 1. stavka 1. i stavka 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije izričito propisana zaštita od diskriminacije na osnovi obiteljskog statusa, a odredbom članka 8. stavka 1. navedenog zakona da se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, te da je sukladno članku 16. navedenog Zakona svakom tko smatra da mu je zbog diskriminacije povrijeđeno neko pravo omogućeno da traži zaštitu toga prava u postupku u kojem se o tom pravu odlučuje kao o glavnom pitanju.

              20. Slijedom iznesenog, bez obzira što je u tada važećem Zakonu o porezu na promet nekretnina bilo propisano da porez na promet nekretnina ne plaća potomak koji u odnosu na primatelja uzdržavanja stječe nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, te nije izričito naveden ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, u konkretnom slučaju, propis je trebalo tumačiti na način da se on odnosi i na potomka iz uspravne linije koji nekretninu stječe na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a kako je to pravilno uneseno u važeći Zakon o porezu na promet nekretnina.

              21. Naime, radi se o istom obiteljskom odnosu koji rezultira istim imovinskim posljedicama obveze uzdržavanja i stjecanja nekretnine, te je jedina razlika trenutak stjecanja nekretnine, pa je upitno koji bi to opravdani razlog mogao postojati da se te dvije osnove stjecanja nekretnina različito tretiraju i rezultiraju različitim utvrđenjima nepostojanja i postojanja porezne obveze.   

22. Ističe se da je Europski sud za ljudska prava u presudi Guberina protiv Hrvatske (zahtjev br. 23682/13) od 22. ožujka 2016. upravo vezano za oslobođenje od plaćanja poreza na promet nekretnina zauzeo pravno shvaćanje da su pri provođenju postupaka u kojima odlučuju o pravima i obvezama građana, nadležna tijela dužna uzeti u obzir sve specifične okolnosti slučaja i izbjegavati automatsku primjenu zakona.

23. Slijedom iznesenog, navedeni sud je upravo u provođenju poreznog postupka ocijenio da postoji povreda članka 14. Konvencije u svezi s člankom 1. Protokola broj 1., tj. zabrane diskriminacije u ostvarivanju prava na mirno uživanje vlasništva.

24. Stoga će u postupku nakon ove presude prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku postupiti sukladno pravnom shvaćanju iz prethodno navedenih odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, te Europskog suda za ljudska prava, uzevši u obzir da je u izvršenju presude vezano prethodno iznesenim pravnim shvaćanjem i primjedbama suda sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima.

25. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 14. rujna 2023.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.