Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-757/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. ZAGREB, OIB: 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubičić&Vrdoljak d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-90/2024-3 od 25. ožujka 2024., 26. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se žalba tuženika te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-90/2024-3 od 25. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke i sudi:

I 1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-30832/22 od 21. studenog 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 100,58 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i tužbeni zahtjev se odbija.

I 2. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 62,50 EUR u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 78,13 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Povrv-90/2024-3 od 25. ožujka 2024. presuđeno je:

„I.Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv- 30832/22 od 21. studenog 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ukupan iznos od 100,58 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od:

-6,19 EUR teče od 27. listopada 2021. g. do isplate,

-6,19 EUR teče od 25. studenog 2021. g. do isplate,

-6,19 EUR teče od 25. prosinca 2021. g. do isplate,

-6,19 EUR teče od 29. siječnja 2022. g. do isplate,

-6,19 EUR teče od 24. veljače 2022. g. do isplate,

-6,19 EUR teče od 25. ožujka 2022. g. do isplate,

-6,19 EUR teče od 27. travnja 2022. g. do isplate,

-11,44 EUR teče od 26. svibnja 2022. g. do isplate,

-11,44 EUR teče od 24. lipnja 2022. g. do isplate,

-11,44 EUR teče od 24. srpnja 2022. g. do isplate,

-11,44 EUR teče od 25. kolovoza 2022. g. do isplate i

-11,44 EUR teče od 23. rujna 2022. g. do isplate,

i to po stopi:

-koja se do 31. prosinca 2022. g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u periodu od 1. siječnja 2023. g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi broj Ovrv-30832/22 od 21. studenog 2022. g. u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 5,31 EUR s pripadajućim kamatama jer je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan te nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 49,77 EUR, jer je o troškovima cijelog postupka trebalo donijeti posebnu odluku.

III.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 36,50 EUR.“

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje; ZPP). Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika održan na snazi (pod točkom I. izreke). U žalbi prvenstveno ističe da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a jer da prvostupanjski sud nije savjesno i brižljivo ocijenio dokaze te da je počinio i daljnju bitnu povredu, odnosno pogrešno primijenio pravilo o teretu dokazivanja. Također ističe da je počinjena i bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja iako je teret dokaza bio na njemu. Ističe da se radi isključivo o načinu vođenja knjiga od strane računovodstva tužitelja pa da sami način vođenja istih ne može biti temelj za utuženje. Tvrdi nadalje da nije pasivno legitimiran jer sa tužiteljem da nije nikada bio ni u kakvom pravnom odnosu, da nikada nije potpisao bilo kakav ugovor, kao i da nema veze sa bilo kojom nekretninom u [adresa] već 20 godina jer da je 1991. godine prodao kiosk koji više i ne postoji. Predlaže žalbu usvojiti i pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 100,58 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa kako je to precizirano pod točkom I. izreke pobijane odluke, koji iznos se odnosi na isporuku električne energije, kao i platež iznosa od 5,31 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate kako je to navedeno pod točkom II. izreke pobijane odluke, koji iznos se odnosi na trošak za četiri opomene.

6. U predmetu je tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je li tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu, obzirom da u postupku tvrdi da nije bio ni u kakvom ugovornom ili drugom obveznopravnom odnosu s tužiteljem.

7. Pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kao ni uz počinjenje drugih bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a i povodom žalbe tuženika.

8. U ovom predmetu obzirom na vrijednost predmeta spora u smislu odredbe članka 458. ZPP-a radi se o sporu male vrijednosti. U sporovima male vrijednosti u smislu odredbe iz članka 467. ZPP-a odluka se ne može osporavati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog čega žalbene navode u tom pravcu ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak pokrenut podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave vršitelju dužnosti javnog bilježnika koji je postupajući po prijedlogu donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-30832/22 od 21. studenog 2022.

10. Protiv navedenog rješenja tuženik je uložio pravovremeni prigovor kojim je osporio osnovu potraživanja tvrdeći da s ovrhovoditeljem nije sklopio ugovor o korištenju električne energije.

11. Obzirom na prigovor ovršenika rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Marijane Buljan iz Splita, poslovni broj Ovrv- 30832/22 od 21. studenog 2022. ukinuto je u dijelu u kojem se odnosi na ovrhu, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

12. U nastavku postupka, obzirom na sadržaj prijedloga za ovrhu odnosno tužbe i prigovora tuženika odnosno odgovora na tužbu te obzirom da niti jedna od stranaka nije predložila održavanje ročišta, sud je donio presudu prema ovlaštenju iz odredbe članka 461.a ZPP-a.

13. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud zauzima stajalište da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u dijelu u kojem se odnosi na isplatu iznosa od 100,58 EUR uz pripadajuće kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate za isporuku električne energije slijedom čega u tom dijelu održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika, obrazlažući da se tuženik u evidenciji tužitelja tereti za potrošnju električne energije na adresi u [adresa], pod šifrom kupca 10014007125, prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja-specifikacije računa na dan 12. listopada 2022. te da je, pored toga što tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi nije predočio dokaz da je dugovanje za potrošnju električne energije na spomenutoj adresi podmiri i da su paušalni i ničim dokazani navodi tuženika da se radi o kiosku koji je tuženik prodao još 1991. godine, bio dužan u slučaju promjene korisnika postupiti sukladno odredbi članka 34. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom („Narodne novine“ broj 104/20 – dalje; Opći uvjeti) te, neovisno o obvezama novog vlasnika iz odredbe članka 33. Općih uvjeta, kao bivši vlasnik građevine ili dijela građevine postojećem opskrbljivaču dostaviti obavijest o jednostranom raskidu, odnosno otkazu ugovora o opskrbi krajnjeg kupca i ugovora o korištenju mreže uz dostavu dokumentacije o promjeni vlasništva, dok potraživanje tužitelja koje se odnosi na naknadu za troškove četiriju opomena od ukupno 5,31 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama da nije osnovano jer da tužitelj nije dokazao da je bio izložen tim troškovima slijedom čega u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika smatrajući tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovanim.

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda.

15. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda kojim je stavljeno van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute provedene radnje i odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, tužitelj upozoren da je dužan, sukladno odredbi članka 461.a stavak 6. ZPP- a, najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a što tužitelj nije učinio.

16. Prema odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. U situaciji kada je tužitelj svoj zahtjev utemeljio isključivo na vjerodostojnoj ispravi koja je poslužila kao osnova prijedloga za ovrhu, nakon što je tuženik u prigovoru izričito osporio postojanje ugovornog ili bilo kakvog drugog pravnog odnosa s tužiteljem, na tužitelju je bio teret dokazivanja postojanja, prije svega, pravnog temelja tražbine, a kako tužitelj u konkretnom slučaju nije iznio niti dokazao odlučne činjenice iz kojih bi proizlazila obveznopravna osnova potraživanja odnosno obveza tuženika da tužitelju namiri tražbinu, nije bilo mjesta prihvaćanju tužbenog zahtjeva, pri čemu valja imati na umu da se negativna činjenica (da ugovor ne postoji) ne može dokazivati.

18. Slijedom iznesenog, pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev je trebalo odbiti u cijelosti kao neosnovan pa je na temelju odredbe iz članka 373. stavak 1. točka 3. odlučeno kao u točki I.I izreke.

19. S obzirom na to da je prihvaćanjem žalbe tuženika došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

19.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njenom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

19.2. S obzirom na to da je u povodu prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, stavljeno van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, to je postupak započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga pa se cjelokupni postupak ima smatrati jedinstvenim parničnim postupkom.

19.3. Tuženiku pripada trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25 – dalje: OT) i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi prema Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1 OT u visini 25 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 OT uz PDV od 25% iznosi 62,50 EUR, zbog čega je odlučeno kao u točki I 2. izreke.

20. Kako je tuženik uspio sa žalbom, pripada mu trošak žalbenog postupka i to trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR prema Tbr.10/1 OT, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 15,63 EUR, što iznosi ukupno 78,13 EUR, zbog čega je odlučeno kao pod točkom II izreke.

21. U nepobijanom dijelu pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Karlovcu 26. rujna 2025.

Sudac

Vesna Stokrp