- 1 -              Kzz 15/2023-3

Broj: Kzz 15/2023-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog K. P., zbog prekršaja iz čl. 131. st. 1. toč. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj  73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16. i 106/18. – dalje: ZoPDV), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 15. lipnja 2023. broj ZPP-DO-9/2020., podignutom protiv pravomoćne presude Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2019. broj FPž-880/2019., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2019. broj FPž-880/2019. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. -  dalje: PZ) u vezi s čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV u korist okrivljenog K. P..

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. studenoga 2019. broj FPž-880/2019., preinačen je prekršajni nalog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb, Carinskog ureda Varaždin, Službe za nadzor, Odjela za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga od 8. ožujka 2019., Klasa: 471-01-/19-20/559, Urbroj: 513-02-3067/19-19-9 (dalje: prekršajni nalog) u pravnoj oznaci prekršaja pod točkom 1. pobijanog prekršajnog naloga i odluci o novčanoj kazni, tako da je prekršaj okrivljenika činjenično opisan u točki 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga pravno označen kao prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV te je okrivljenom K. P. izrečena novčana kazna u iznosu od 1.900,00 kuna te za djelo pod točkom 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna pa je okrivljeniku K. P. izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 2.900,00 kuna.

2. Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske (dalje: državni odvjetnik) podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje: zahtjev) zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. - dalje: PZ) u vezi s čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, s prijedlogom da se zahtjev prihvati i utvrdi da je pravomoćnom presudom u korist okrivljenika povrijeđen zakon u navedenim zakonskim odredbama.

3. U skladu s čl. 510. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22. -  dalje: ZKP/08.), o sjednici vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske uredno je izvješten državni odvjetnik, koji nije pristupio.

4. Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

4.1. U pravu je državni odvjetnik kada u zahtjevu tvrdi da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, preinačavajući prekršajni nalog u odnosu na prekršaj činjenično opisan u točki 1. u pravnoj oznaci na način da je okrivljenika, umjesto za prekršaj iz čl. 192. st. 1. toč. 1. i st. 2. Općeg poreznog zakona  ("Narodne novine" broj 115/16. i 106/18. – dalje: OPZ), proglasio krivim za prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, počinio u okrivljenikovu korist povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. PZ, odnosno glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenio je propis koji se ne može primijeniti.

4.2. Naime, navedenim je prekršajnim nalogom u točki 1. izreke okrivljenik L. P. proglašen krivim da, kao vlasnik obrta Z. „T., kupcu nije izdao račun za isporučeno dobro i to jednu zlatnu narukvicu u vrijednosti 480,00 kuna, koju je naplatio u gotovini te da je time počinio prekršaj iz čl. 192. st. 1. toč. 1. i st. 2. u vezi s čl. 62. st. 1. OPZ. Za taj prekršaj okrivljeniku je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna.

4.3. Pobijanom presudom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, preinačen je prekršajni nalog u točki 1. izreke te je djelo koje je prekršajnim nalogom pravno označno kao prekršaj iz čl. 192. st. 1. toč. 1. i st. 2. u vezi s čl. 62. st. 1. OPZ pravno označeno kao prekršaj iz čl. 131. st.1. toč. 6. ZoPDV.

4.4. U skladu s odredbom čl. 62. st. 1. OPZ-a, porezni obveznici su dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza. Porezni obveznik je, prema čl. 14. OPZ-a, svaka osoba koja je kao takva određena zakonom kojom se uređuje pojedina vrsta poreza, dok je, prema čl. 6. st. 1. ZoPDV porezni obveznik svaka osoba koja samostalno obavlja bilo koju gospodarsku djelatnost bez obzira na svrhu i rezultat obavljanja te djelatnosti.

4.5. Državni odvjetnik je u pravu kada u zahtjevu tvrdi da je konkretno postupanje okrivljenika trebalo podvesti pod odredbu čl. 62. OPZ i posljedično tome primijeniti odredbu čl. 192. st. 2. u vezi sa st. 1. toč. 1. OPZ, kako je to pravilno učinilo i prvostupanjsko tijelo u prekršajnom nalogu. Naime, odredba čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, koja propisuje kažnjavanje poreznog obveznika za prekršaj ako ne izda račun ili ga ne izda u propisanom roku, poziva na odredbu čl. 78. st. 1., 2. i 4. ZoPDV, pri čemu je za konkretnu odlučna odredba st. 1. citiranog članka, a što Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske propušta uočiti. Odredbom čl. 78. st. 1. ZoPDV propisano je da je svaki porezni obveznik obvezan izdati račun za isporuke dobara i usluga koje je obavio drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koje svojstvo u konkretnoj situaciji krajnji kupac - potrošač, u skladu s navedenim zakonskim odredbama, svakako nema. Na to u svom zahtjevu s pravom upire i državni odvjetnik.

4.6. Prema tome, budući da fizička osoba, u konkretnoj situaciji krajnji kupac - potrošač, nije porezni obveznik prema odredbama ZoPDV, to se inkriminirano postupanje ne može podvesti pod prekršaj iz čl. 131. st. 1. toč. 6. ZoPDV, kako je to pogrešno učinio Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, nego se radi o prekršaju iz čl. 192. st. 1. toč. 1. i st. 2. u vezi s čl. 62. st. 1. OPZ, kako je to pravilno utvrđeno u prekršajnom nalogu prvostupanjskog tijela.

4.7. Slijedom svega navedenog, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je u pobijanoj presudi počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 4. PZ jer je glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenio propis koji se ne može primijeniti.

5. S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske preinačio prekršajni nalog u točki 1. izreke, osim u pravnoj oznaci djela, i u odluci o kazni na način da je okrivljeniku za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.900,00 kuna, dakle, blažu od one izrečene u prekršajnom nalogu (12.000,00 kuna), ta je povreda učinjena u korist okrivljenika pa je, na temelju čl. 513. st. 2. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 14. rujna 2023.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.