1

                            Poslovni broj: 15 Gž-672/2022-3

 

                     

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

      STALNA SLUŽBA U POŽEGI

           Sv. Florijana 2, Požega

 

                                                                                                  Poslovni broj: 15 Gž-672/2022-3

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., iz S., OIB:… zastupanog po odvjetnicima u O. društvu L.-V. &P. iz S., protiv tužene S. K. iz S., . OIB:…, zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku iz S., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-34/2019 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Žalba tužene se uvažava, te se preinačava presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-34/2019 od 25. travnja 2022. i sudi:

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužna je tužena u roku od 15 dana iseliti se iz stana u Splitu, smještenog u zgradi označenoj kao čest. zem. … iz ZU … KO S., te ga slobodnog od osoba i stvari predati tužitelju u neposredan posjed.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn."

II. Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.202,80 eura/9.062,50 kuna u roku od 15 dana. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužena se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-34/2019 od 25. travnja 2022, presuđeno je:

 

I.Dužna je tužena u roku od 15 dana iseliti se iz stana u Splitu, smještenog u zgradi označene kao čest. zem. . , sve ZU . sve KO S. te ga slobodnog od osoba i stvari predati tužitelju u neposredan posjed.

 

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kn.

 

2. Protiv ove presude žalbu je uložila tužena, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužene je osnovana.

 

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP) na koji se žalbom ukazuje, budući je pobijana presuda jasna i razumljiva, može se ispitati i sud za svoje stajalište daje određene razloge. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, te pazeći po službenoj dužnosti na ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od tih apsolutno bitnih povreda postupka, kao niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 8. ZPP-a, tako da je podnesena žalba tužene u okviru tog zakonskog žalbenog razloga neosnovana.

 

6. Neosnovano se u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer su bitne činjenice o kojima ovisi donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku utvrđene i između stranaka su i nesporne. To se prvenstveno odnosi na činjenicu vlasništva nekretnine u kojoj se nalazi stan iz kojeg se traži iseljenje tužene, odnosno predaja tog dijela nekretnine u neposredni posjed tužitelju. U vrijeme podnošenja tužbe tužitelj je bio u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, da bi prije zaključenja prethodnog postupka tu svoju nekretninu on temeljem darovnog ugovora prenio u vlasništvo sina J. K., što je nesporno utvrđeno, a i dokazano dostavom izvatka iz zemljišne knjige i kopije darovnog ugovora u spis.

 

7. Tužena je zbog naprijed navedenog istaknula prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja za vođenje ovog spora, koji prigovor je prvostupanjski sud odbio uz obrazloženje da je tužiteljeva aktivna legitimacija neupitna jer je bio vlasnik predmetne nekretnine u trenutku podnošenja tužbe. Sud drugog stupnja smatra da je takvo pravno stajalište prvostupanjskog suda pogrešno, te da je sud donoseći takovu odluku i pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je prigovor nedostatka, odnosno gubitka aktivne legitimacije u sporu, prigovor materijalno pravne naravi . Naime, iako je konkretna tužba formalno označena kao stambeni spor za iseljenje, s obzirom da između stranaka nije bilo ugovornog odnosa o korištenju stana i pošto tužitelj svoj zahtjev za iseljenje tužene i predaju posjeda predmetnog stana postavlja kao vlasnik kuće u kojoj se nalazi isti stan, za odlučivanje o ovom predmetu spora su mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 ,152/14, 81/15 i 94/17 dalje: ZV), konkretno odredbe članka 161. i 162. ZV koje reguliraju zaštitu vlasništva, odnosno reivindikacijski zahtjev tužitelja kao vlasnika stvari, za predaju u posjed te stvari, odnosno dijela iste, usmjeren prema tuženoj kao nevlasniku koja posjeduje tu stvar.

 

7.1. U članku 162. stavak 1. ZV propisano je da je tužitelj, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da zahtijeva od osobe koja posjeduje njegovu stvar, predaju iste u posjed, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se ona nalazi u posjedu tuženika. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužitelj tijekom postupka prestao biti vlasnik i posjednik predmetne stvari odnosno nekretnine, jer je i vlasništvo i posjed iste prenio darovnim ugovorom na treću osobu, zbog čega je po mišljenju suda drugog stupnja tužitelj izgubio aktivnu legitimaciju u ovoj parnici. Da bi tužitelj mogao ostvariti svoj zahtjev za predaju u posjed predmetne nekretnine, odnosno spornog stana, on mora biti vlasnik iste nekretnine sve do zaključenja glavne rasprave, odnosno donošenja presude kojom se usvaja njegov zahtjev za predaju u neposredan posjed, a budući tužitelj u vrijeme zaključenja glavne rasprave više nije bio vlasnik ni posjednik kuće u kojoj se nalazi predmetni stan, njegova tužba se ukazuje neosnovanom.

 

7.2. Drugostupanjski sud je, nalazeći osnovanima žalbene navode tužene o pogrešnoj primjeni materijalnog prava suda prvog stupnja kod odlučivanja o postojanju aktivne legitimacije tužitelja, bez razmatranja ostalih žalbenih navoda iznesenih u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga , odlučio preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

8. Budući je preinačenjem pobijane presude došlo do toga da je tužena uspjela u sporu u cijelosti, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a i članka 154. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud je obvezao tužitelja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka koji su temeljem odredbe članka 155. ZPP-a, bili potrebni za vođenje istog. Tuženoj je kao opravdan trošak priznat trošak nagrade punomoćniku za sastav odgovora na tužbu, te za zastupanje na sudskim  ročištima od 5. prosinca 2019.,22. rujna 2020., 26. studenog 2020., 21. svibnja 2021. i 14. ožujka 2022. u punom iznosu prema odredbi Tbr 9.  točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje: OT), za ročišta od 24. rujna 2021. i 3. prosinca 2021. temeljem odredbe Tbr. 9. točka 2. OT, s obzirom da se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, nagrada u visini od 50% iznosa propisanog Tbr. 7. točka 1. OT, dok je za ročište od 4. ožujka 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja tuženoj priznat trošak nagrade u visini od 25% od punog iznosa temeljem odredbe Tbr. 9. točka 5. OT, odnosno ukupno s PDV-om iznos od 9.062,50 kuna/1.202,80 eura. Preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška za nagradu za zastupanje po punomoćniku nije utvrđen osnovanim, a ni zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer ista nije niti plaćena. Tužena u žalbi nije postavila zahtjev za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

9. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je  temeljem članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

 

 

U Požegi 14. rujna 2023.

Predsjednica vijeća

 

                                                                                                             Branka Ribičić, v.r.