1

Poslovni broj: 27 Gž-756/2022-2

 

Poslovni broj: 27 Gž-756/2022-2

 

 

              U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B., OIB: ..., iz K. L., i tužiteljice M. C., OIB: ..., iz T., zastupanih po punomoćniku V. Lj., odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lj. – V. & p. d.o.o. u S., protiv tuženika M. V.1, OIB: ..., iz T., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u S., radi raskida ugovora i ništetnosti, odlučujući o žalbi tužiteljica izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1002/2020 od 21. travnja 2022., na sjednici vijeća 14. rujna 2023. 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Žalba tužiteljica odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-1002/2020 od 21. travnja 2022. u cijelosti.

 

II. Tužiteljicama se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka u cijelosti glasi:

 

''1. Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između M. V.1 kao davatelja uzdržavanja i pok. M. V.2 kao primatelja uzdržavanja, koji je ugovor ovjeren kod Općinskog suda u Splitu 5. rujna 2018. pod posl. brojem R 2-14217/2018."

 

2. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom izdržavanju sklopljen između M. V.1 kao davatelja uzdržavanja i pok. M. V.2 kao primatelja uzdržavanja, koji je ugovor ovjeren kod Općinskog suda u Splitu 05 rujna 2018.g. pod posl. brojem R 2-1421/2018.''

3. Dužne su tužiteljice u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.000,00 kn.''

 

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobijaju tužiteljice u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i odbiti tuženi zahtjev podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti spis prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba tužiteljica nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenom između tuženika kao davatelja uzdržavanja i pokojnog M. V.2 kao primatelja uzdržavanja ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu 5. rujna 2018. pod poslovnim brojem R2-1421/2018 (dalje: ugovor o uzdržavanju), te eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnim citiranog ugovora o uzdržavanju.

 

6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

 

- da su nesporno tužiteljice zakonske nasljednice pokojnog M. V.2,

- da je nesporno prednik stranaka sada pokojni M. V.2 kao primatelj uzdržavanja sa tuženikom (sinom) kao davateljem uzdržavanja 26. lipnja 2018. zaključio ugovor o doživotnom održavanju koji je ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem R2-1421/2018 dana 5. rujna 2018., a kojim je ugovorom primatelj uzdržavanja dao davatelju uzdržavanja nekretnine u Č. i G., a davatelj uzdržavanja se istim ugovorom obvezao uzdržavati primatelja uzdržavanja na način ugovoren u čl. 2. tog ugovora,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je u vrijeme kada je sklopljen sada sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju primio otpremninu te da je ostvarivao prihod od iznajmljivanja kuće u Č.,

- da iz iskaza tuženika, a koji potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka M. R., D. V. i L. M., a čije je iskaze sud prihvatio kao uvjerljive, proizlazi da je tuženik vodio brigu o ocu i prije zaključenja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao i nakon zaključenja tog ugovora, a brigu o ocu vodio je na način da je dolazio kod oca, vodio ga kod liječnika, kuhao mu hranu, održavao njegovu osobnu higijenu, pomagao mu pri hodu obzirom da otac 5 do 6 mjeseci prije smrti nije mogao hodati bez pomoći druge osobe,

- da iz iskaza svjedoka D. V. i M. R. proizlazi da je tuženik radio točno onako kako je to tražio njegov otac, dok tužiteljice nisu dolazile jer su bile u lošim odnosima sa svojim ocem,

- da je svjedok L. M. u svom iskazu naveo da mu je pokojni M. govorio da će sve ostaviti sinu jer mu kćerke ne dolaze,

 

zaključuje da je tuženik u potpunosti ispunio sve svoje ugovorne obveze ugovorene čl. 2. ugovora o doživotnom uzdržavanju, radi čega nisu ispunjene pretpostavke za raskid ugovora propisane odredbom čl. 583. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/201, 126/2021 i 114/2022 - dalje u tekstu: ZOO), slijedom čega je odbio glavni zahtjev tužiteljica za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

6.1 Prvostupanjski sud je, prihvaćajući iskaz tužiteljica da je pokojni otac odlučio ostaviti svu svoju imovinu tuženiku tek nakon što su mu one pokazale rješenje o nasljeđivanju iza pokojne majke po kojoj su naslijedile svaka po 1/8 obiteljske kuće u T. te da njihovom ocu nije bila potrebna ni financijska pomoć ni bilo koja druga pomoć jer je otac od 2014. živio sam, vozio automobil, odlazio kod liječnika, zaključuje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zapravo prikriveni ugovor o darovanju, koji kao takav vrijedi, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 285. st. 2. ZOO-a odbio eventualno kumulirani zahtjev tužiteljica za utvrđenje ništetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

 

7. Tužiteljice u žalbi prvenstveno ističu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., čl. 8. i čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP) navodeći da obrazloženje ne sadrži odredbe materijalnog prava koje je sud primijenio niti pravnu osnovu spora te da dokazi nisu brižljivo i savjesno ocijenjeni. Tužiteljice navode da je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, nisu uopće navedene odlučne činjenice niti je sud naveo razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva. Daljnjim navodima žalbe tužiteljice analiziraju provedene dokaze i daju svoju ocjenu istih, te smatraju pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik kao davatelj uzdržavanja u cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze jer zbog činjenice da su mjesta prebivališta tuženika i primatelja uzdržavanja udaljena 100 km nije mogao brinuti o svakodnevnim potrebama pokojnog oca, radi čega je postojala objektivna nemogućnost izvršavanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovora, tužiteljice navode da je prvostupanjski sud u presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju zapravo vrijedi kao ugovor o darovanju jer iz brojne sudske prakse u činjenično identičnim predmetima jasno proizlazi da je trebalo usvojiti eventualno kumulirani zahtjev i ugovor utvrditi ništetnim obzirom je u ovom konkretnom slučaju nedopuštena pobuda za koju su obje stranke znale i istu htjele, a sastojala se u isključenju tužiteljica iz mogućeg nasljeđivanja te imovine, bila odlučujući motiv za sklapanje spornog ugovora o uzdržavanju, radi čega je isti ništetan, a u prilog svojih tvrdnji pozivaju se na sudsku praksu citiranu u žalbi.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tužiteljica, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju iznio razloge o odlučnim činjenicama, provedene dokaze ocijenio je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, kao i naveo odredbe materijalnog prava koje je primijenio (sukladno čl. 338. st. 4. ZPP), te nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističu tužiteljice u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Protivno žalbenim navodima tužiteljica, prvostupanjski sud je na temelju činjeničnih utvrđenja, a iz kojih proizlazi da je tuženik u potpunosti izvršavao svoje obveze preuzete ugovorom o doživotnom uzdržavanju u mjeri i opsegu u kojem je to pokojnom M. V.2 bilo potrebno i u kojoj je tu pomoć tražio, a posebice unazad posljednjih 5 do 6 mjeseci prije smrti primatelja uzdržavanja te ga i sahranio nakon njegove smrti, pravilno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju. Žalbeni navodi tužiteljica kojima, pozivom na svoj iskaz i iskaze svjedoka, a posebice iskaza D. V., M. T. i D. S., argumentiraju tvrdnje da je pokojni M. V.2 bio financijski situiran i relativno dobrog zdravstvenog stanja, nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda jer upravo iz iskaza svjedoka D. V., a protivno tvrdnjama tužiteljica, proizlazi da je pokojni otac stranaka 6 mjeseci prije smrti onemoćao i da je u tom periodu tuženik živio sa svojim ocem te u potpunosti vodio brigu o ocu (kuhao, vodio ga liječniku, održavao očevu osobnu higijenu) te o svom trošku sahranio oca. Ovdje valja istaknuti da izvor sredstava iz kojih davatelj uzdržavanja daje uzdržavanje ne utječe na valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa stoga žalbeni navodi tužiteljica kojima tvrde da tuženik nije imao vlastitih prihoda (jedini prihodi koje je tuženik imao bili su prihodi koje je stekao od oca-primatelja uzdržavanja), nisu od utjecaja na pravilnost prvostupanjske presude.

 

10. Međutim, u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev, prvostupanjski sud je iz utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zapravo ugovor o darovanju, koji kao takav vrijedi.

 

11. Prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, dok je st. 2. istog članka propisano da ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi važi ako je udovoljeno uvjetima za njegovu pravnu valjanost (u tužbi tužiteljice tvrde da sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju prikriva ugovor o darovanju).

 

12. Obzirom da je dokaznim postupkom utvrđeno da je tuženik u cijelosti izvršio svoje ugovorne obveze ugovorene u čl. II. ugovora o doživotnom uzdržavanju sukladno ugovoru odnosno volji stranaka, te imajući u vidu činjenicu da je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjeren kod Općinskog suda u Splitu u izvanparničnom predmetu R2-1421/2018 dana 5. rujna 2018., u kojem je sudac pročitao ugovor i upozorio stranke na pravne posljedice ugovora na temelju čl. 580. st. 1. i 2. ZOO-a te utvrdio pravu volju stranaka, za zaključiti je da su pokojni primatelj uzdržavanja i tuženik kao davatelj uzdržavanje stvarno zaključili upravo ugovor o doživotnom uzdržavanju, a ne neki drugi ugovor (tužiteljice u historijatu tužbe tvrde da ugovor o doživotnom uzdržavanju prikriva ugovor o darovanju, a sada u žalbi osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o ugovoru o  darovanju i tvrde da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan zbog nedopuštene pobude). Stoga je, a kako je utvrđeno da su primatelj i davatelj uzdržavanja zaključili upravo ugovor o doživotnom uzdržavanju i da je tuženik u potpunosti izvršio svoje ugovorne obveze po tom ugovoru, to je iz tih razloga, a ne razloga koje je naveo prvostupanjski sud, valjalo odbiti eventualno kumulirani zahtjev tužiteljica radi utvrđenja ništetnim ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

13. Obzirom da su tužiteljice nedopuštenu pobudu kao razlog ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju istaknule u podnesku 1. veljače 2022., a prethodni postupak u ovom predmetu je zaključen 24. svibnja 2021., prvostupanjski sud pravilno u smislu odredbe čl. 299. st. 3. ZPP-a tu novu činjenicu nije uzeo u obzir jer je ista iznijeta nakon zaključenja prethodnog postupka, a tužiteljice nisu obrazložile razloge zbog kojih je nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, pa iz istog razloga niti ovaj sud u žalbenom postupku navode žalbe tužiteljica kojima obrazlažu nedopuštenu pobudu kao razlog ništetnost ugovora nije uzeo u obzir.

 

14. Slijedom iznijetoga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka III. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužiteljice u žalbi, iako pobijaju odluku o trošku, sadržajno uopće ne obrazlažu razloge zbog kojih istu osporavaju.

 

15. Tužiteljicama nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

 

 

U Varaždinu, 14. rujna 2023.