REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: Kž-397/25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Bikić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene JB, zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. i 3. i dr. Kaznenog zakona (KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, posl. br. K-685/2025 od 5. svibnja 2025., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 5. svibnja 2025. Općinski kazneni sud u Zagrebu je temeljem odredbe čl. 453. ZKP/08 oslobodio od optužbe okrivljenu GB da bi počinila kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave - opisano u članku 278. stavak 1. i 3. KZ711, a kažnjivo po članku 278. stavak 3. Kaznenog zakona, te kazneno djelo protiv pravosuđa - sprječavanjem dokazivanja - opisano i kažnjivo po članku 306. stavak 2. KZ/11.

1.1. Temeljem članka 149. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu je podnijela okrivljena putem branitelja Tonia Ivandića, odvjetnika iz Zagreba, te predlaže odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije na pravilan način ocijenio dokaze u ovom kaznenom postupku zbog čega je izveo pogrešan zaključak o odlučnim činjenicama.

5.1. Međutim, suprotno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove državni odvjetnik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima oslobađajuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da djela za koja se okrivljenica optužuje po zakonu nisu kaznena djela, odnosno, iz činjeničnog opisa djela koja su joj stavljena na teret izmijenjenom optužnicom ne proizlaze zakonska obilježja kaznenih djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. te sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11, a ni bilo kojeg drugog kaznenog djela.

5.2. Tako u odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, okrivljenici se stavlja na teret da je izradila i uporabila lažnu ispravu kao pravu na način da je kao dokaz dostavila u sudski spis "presliku ugovora s nevjerodostojnom javnobilježničkom ovjerom". Izmijenjenim činjeničnim opisom optužnice OKDO Zagreb od 26. svibnja 2022. okrivljenoj se stavlja na teret da bi krivotvoreni dokaz dostavila sudu podneskom predanim 17. prosinca 2014., odnosno da je presliku predmetnog ugovora s nevjerodostojnom javnobilježničkom ovjerom predala dana 17. prosinca 2014. Općinskom sucu u Velikoj Gorici kako bi u postupku koji se vodi pred tim sudom pod poslovnom brojem: P-432/14 između tužiteljice JB te tuženog trgovačkog društva "..."d.o.o. dokazala aktivnu legitimaciju u tom postupku.

5.3. Međutim, preslika isprave nije niti može biti objekt počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. Kaznenog zakona, budući da preslika isprave nije isprava u smislu odredbe citiranog članka 87. stavak 15. KZ/11, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, obična neovjerena preslika isprave nije podobna da služi kao dokaz bilo koje pravno relevantne činjenice, pogotovo ne u sudskom postupku. Uostalom, sama okrivljenica je u svom podnesku uz koji je priložila inkriminirane preslike ugovora i javnobilježničke ovjere, koji prileži na listu 80 spisa, naznačila da se radi o preslikama, a da će izvornike predočiti raspravnom sucu i tuženiku na slijedećoj raspravi. Prvostupanjski sud se, između ostalog, pozvao i na pravno izražen stav u odluci Županijskog suda u Varaždinu broj: Kž-508/17 od 16. svibnja 2018., iz koje odluke proizlazi da se preslika ne može smatrati dokazom i ispravom podobnom da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose, a da bi preslika isprave bila podobna služiti kao dokaz neke činjenice relevantne za pravne odnose, ista mora biti ovjerena od nadležnog tijela kojom ovjerom se potvrđuje da je preslika isprave istovjetna izvorniku.

5.4. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud navodi kako isprava u kazneno pravnom smislu, a imajuću u vidu činjenični opis optužnice, ne može biti preslika, jer preslika kao takva nije podobna za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica, pa stoga djelo za koja se okrivljenica optužuje po zakonu nije kazneno djelo, odnosno, iz činjeničnog opisa djela koje joj je stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. i 3. KZ/11.

5.5. U odnosu na kazneno djelo iz članka 306. stavak 2. KZ/11, okrivljenici je stavljeno na teret da je s ciljem sprečavanja ili znatnog otežavanja dokazivanja u sudskom postupku kao dokaz dostavila u sudski spis "presliku ugovora s nevjerodostojnom javnobilježničkom ovjerom". Međutim, kako je prethodno navedeno, preslika isprave nije isprava u smislu odredbe citiranog članka 87. stavak 15. KZ/11, pa se ne može smatrati dokazom niti ispravom podobnom da služi kao dokaz neke činjenice koja ima vrijednost za pravne odnose, stoga preslika isprave nije podobno sredstvo za ostvarenje zakonskih obilježja kaznenog djela sprječavanja dokazivanja iz članka 306. stavak 2. KZ/11. U tom pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda na str. 3 obrazloženja presude i na njih upućuje žalitelja.

6. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje oslobađajuće presude, jer djela za koja se okrivljena predmetnom optužnicom teretila u ovom postupku, po zakonu nisu kaznena djela. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda, nije doveden u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika.

7. Stoga, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. toč. 3. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenih djela za koje je okrivljena oslobođena od optužbe.

8. Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljene, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić