Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj Kž-269/2025-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća te Sandre Radanović i Ivana Markovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Bikić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika ŽO zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 6. u svezi st.1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj putem braniteljice Višnje Galešić, odvjetnice iz Zagreba protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj Kv-100/2025 od 28. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba osuđenika ŽO, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, broj Kv-100/2025 od 28. travnja 2025. kojim je temeljem odredbe čl. 489. st. 5. u svezi st.1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11., 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/1., 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) odbijen zahtjev osuđenika za nepravom obnovom postupka, kao neosnovan.
II. Prihvaća se zahtjev za preinačenje pravomoćne presude osuđenika ŽO te se, na temelju čl. 498. st. 5. u svezi st. 1. toč. 4. ZKP/08, preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-197/19 od 1. prosinca 2020., koja je postala pravomoćna 7. studenog 2024., u odluci o kazni, na način da se osuđenik ŽO, za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. KZ/11, na temelju tog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu se temeljem čl. 56. st. 2. KZ/11 izriče uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Kv-100/2025 od 28. travnja 2025. na temelju članka 498. stavka 5. ZKP/08 odbijen je zahtjev osuđenika za nepravom obnovu postupka, kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik ŽO po braniteljici Višnji Galešić, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a podredno da preinači pobijano rješenje na način da prihvati zahtjev osuđenika i preinači pravomoćnu presudu u pogledu odluke o kazni, te osuđeniku izrekne blažu kaznu, na način da ista bude u cijelosti uvjetovana s maksimalnim rokom kušnje ili da mu se izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju te da ju se zamjeni radom za opće dobro.
3. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
4. Žalba osuđenika je osnovana.
5. Naime, iz obrazloženja pravomoćne presude, broj K-197/2019 od 1. prosinca 2020. proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne, kao olakotno cijenio osuđeniku raniju neosuđivanost, činjenicu da je otac dvoje djece, od čega je jedno dijete bilo mldb., kao i činjenicu da je oštećenik osoba starije životne dobi, a da je posljedično padu na tlo uzrokovanim laganim udarcem vozila osuđenika umro od zatajenja srca uslijed komplikacija tijekom liječenja, dok se otegotnih okolnosti na stani osuđenika ne nalazi. Slijedom navedenog osuđenik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca, te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda, na način da se za izrečeni dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci primjenjuje uvjetna osuda te se izvršenje kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci odgađa za vrijeme od 4 (četiri) godine, te se ista neće izvršiti ako osuđenik u tom roku ne počini isto ili drugo kazneno djelo, time da rok kušnje počinje teći od izdržane kazne, dok izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora osuđeniku iznosi 6 (šest) mjeseci.
6. Odredbom čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 propisano je da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kad se izricala presuda i sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude.
7. Žalitelj temeljem odredbe čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08 traži ublažavanje kazne zatvora na koju je osuđen navodeći da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije uzeo u obzir činjenicu da je sudionik Domovinskog rata-dragovoljac, da je u dobi od 23 godine života prilikom topničkog napada na ..., ispred policijske postaje .../m, za vrijeme službe ranjen u lijevu natkoljenicu, o čemu je u spis priložio odgovarajuću dokumentaciju.
7.1. U pravu je žalitelj kada navodi da prednje istaknute okolnosti, koje nisu sudu bile poznate u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, treba valorizirati kao olakotne okolnosti prilikom odmjeravanja kazne. Naime, iz Potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, PP Zadar od 28. siječnja 2025. proizlazi da je osuđenik sudjelovao u Domovinskom ratu od 11. prosinca 1990. do 30. lipnja 1996., te je stekao status Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata-dragovoljaca. Iz medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice Ugljan proizlazi da osuđenik boluje od dijagnoze F43.1- possttraumatski stresni poremećaj, od čega se godinama liječi u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. Također, iz Potvrde Pu zadarske od 24. studenoga 2021. proizlazi da je osuđenik 3. siječnja 1992., za vrijeme službe, prilikom topničkog napada na ..., ispred zgrade policijske postaje ..., ranjen u lijevu natkoljenicu, a navedeno proizlazi i iz dostavljene liječničke dokumentacije.
7.2. Dakle, žalitelj je konkretnim dokazima, odnosno materijalnom dokumentacijom potvrdio svoje tvrdnje navedene u zahtjevu za nepravu obnovu postupka, a radi se o osobnim prilikama osuđenika koje se uzimaju u obzir prilikom odmjeravanja kazne, a koje okolnosti opravdavaju i blažu kaznu.
7.3. Nadalje, žalitelj je konkretnim dokazima potvrdio i svoje tvrdnje navedene u zahtjevu za nepravu obnovu postupka, a koje se tiču obiteljskih i materijalnih prilika u kojima isti živi, pa je tako dostavio dokaz da mu je majka, koja je u dobi od 90. godina, unatrag nekoliko godina smještena u ..., a koji smještaj mjesečni iznosi 1.450,00 eura, a koji iznos plaća osuđenik s obzirom da mu majka prima mjesečnu mirovinu od svega 400,00 eura zajedno sa zaštitnim dodatkom, pa osuđenik plaća razliku do mjesečne cijene smještaja. Nesporno je da je osuđenikova obveza i dužnost da se brine o majci jer mu je ista Ugovorom o darovanju od 28. ožujka 2017. darovala svoju imovinu odnosno nekretnine i to poljoprivredno zemljište i kuću u kojoj osuđenik živi u mjestu .... Nesporna je također činjenica da je osuđenik ostvario mjesečnu mirovinu u iznosu od 878,74 eura, te da dnevno radi 4 sata uz mirovinu u Trgovačkom društvu "..." d.o.o., o čemu je priložio potvrdu poslodavca, a sve kako bi osigurao sredstva za plaćanje doma majci, konačno i sredstva za svoju egzistenciju. Iz navedenog proizlazi da skrb i obveza prema majci predstavljaju realne i životne okolnosti na strani osuđenika, jer bi odlaskom na izdržavanje kazne bio u nemogućnosti ostvariti dodatne prihode i na taj način bi boravak njegove majke u domu bio onemogućen, a koje sve okolnosti zajedno s ranije istaknutim olakotnim olakotnostima opravdavaju blažu kaznu.
7.4. Kada se sve prethodno navedeno dovede u vezu s ranije utvrđenim olakotnim okolnostima, a odnosno činjenicom da se radi o osobi koja do sada nije osuđivana, protiv koje u tijeku nisu drugi niti kazneni, niti prekršajni postupci, a niti je nakon inkriminiranog događaja isti prijavljivan za bilo kakvo kazneno ili prekršajno djelo, očito da je predmetni događaj bio izoliran incident u urednom životu osuđenika, policijskog službenika, koji je upravo zbog ovog događaja bio prinuđen otići u mirovinu, da je od navedenog događaja proteklo osam godina, da je osuđenik kritične prigode postupao s nehajem, dakle, blažim stupnjem krivnje, da je nakon predmetnog događaja prišao oštećenom i pružio mu pomoć, a kasnije se interesirao za njegovo zdravstveno stanje, jasno je da bi sve navedene okolnosti te obiteljske i financijske prilike osuđenika koje su sada isticane u zahtjevu za nepravu obnovu postupka, kao i prednje opisano zdravstveno stanje osuđenika, da je postojalo u trenutku donošenja pravomoćne presude, predstavljalo okolnosti koje bi bile cijenjene kao olakotne i očito bi dovele do blažeg kažnjavanja.
8. Dakle, po stavu ovog suda sada istaknute i obrazložene olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti na strani osuđenika, da su sudu bile poznate, odnosno da su postojale u vrijeme izricanja prvostupanjske presude, predstavljale bi okolnosti koje bi bile cijenjene kao olakotne i očito dovele do blaže osude.
9. S obzirom na sve naprijed navedeno, svrha kažnjavanja će se ostvariti i blažom kaznom, stoga je ovaj drugostupanjski sud prihvatio žalbu osuđenika, te, na temelju čl. 498. st. 5. u svezi st. 1. toč. 4. ZKP/08 preinačio pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-197/19 od 1. prosinca 2020., u odluci o kazni na način da se osuđenik ŽO za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće iz čl. 227. st. 6. u svezi st. 1. KZ/11, na temelju tog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te mu se temeljem čl. 56. st. 2. KZ/11 izriče uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
9.1. Kaznu zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od pet godina na koju je osuđenik osuđen, ovaj drugostupanjski sud smatra primjerenom kako počinjenom djelu, tako i osobnosti počinitelja, te pogodnom da ostvari svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno da izrazi društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogući osuđeniku ponovno uključivanje u društvo.
10. Slijedom navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe osuđenika, a na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 ukinuti pobijano rješenje (točka I. izreke), te istovremeno djelomičnim prihvaćenjem zahtjeva osuđenika preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, kako je to navedeno u izreci ove presude i rješenja.
U Zadru, 25. rujna 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Kristina Bikić
Dijana Grancarić
