Poslovni broj: Usž-3762/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-855/2024-8 od 30. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-855/2024-8 od 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2641, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 13. prosinca 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 13. prosinca 2023. je odbijen prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/3062, urbroj: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. kao neosnovan, kao i zahtjev za naknadu troška.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužiteljica iznosi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetnih u postupku, tj. daje osvrt na uvjete propisane odredbama mjerodavnog propisa te s time u vezi način priznavanja predmetnih socijalnih prava. Smatra da je predmetna novčana pomoć ujedno i ustavno te konvencijsko pravo.

Tužiteljica problematizira odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donesene u postupku ocjene zakonitosti sporne odluke, upućuj na praksu Europskog suda za ljudska prava, u pobliže navedenim predmetima.

Dalje u žalbi tužiteljica ističe da joj nije omogućeno da se izjasni u upravnom postupku, a da nije saslušana niti pred upravnim sudom u upravnom sporu, upire na povredu prava na pravično suđenje i ponovno napominje da joj je opisanim postupanjem povrijeđeno pravo vlasništva. Predlaže da ovaj Sud žalbu uvaži te poništi prvostupanjsku presudu i dosudi joj troškove upravnog spora, kao i sastava žalbe u iznosu od 1.562,00 eura (625 bodova uvećano za PDV od 25%).

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, pri čemu ovaj Sud na razloge ništavosti pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavak 1. ZUS-a, Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi kojima tužiteljica osporava zakonitost te presude.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. na temelju odredbe članka 7. stavka 1. alineje 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 10/18., 20/21. i 25/22. – dalje: Odluka). Sukladno toj odredbi Odluke, korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina prestaje novčana pomoć 30. rujna 2023.

8. Prije svega, valja reći da tužiteljica upire na ista pravna pitanja u primjeni sporne Odluke, koji su se iznosili i u drugim predmetima istog činjeničnog i pravnog supstrata, zbog čega dalje u ovoj presudi Sud daje samo osvrt na ključne razloge koji se tiču konkretne upravne stvari.

9. Napominje se da je Odluka na temelju koje su donesena prvostupanjsko i tuženikovo rješenje bila predmet ocjene zakonitosti, a presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni su prijedlozi za ocjenu zakonitosti sporne Odluke, a koju je Ustavi sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluke i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.).

10. U osvrtu na prigovor koji se tiče stvarne nadležnosti tuženika, ovaj Sud dodaje da je presudom poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke/18., a u navedenoj presudi Sud je ocijenio, uvažavajući pri tome mjerodavne odredbe ZUS-a, da navedeni članak koji propisuje prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik ne omogućuje pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije, odnosno da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu. Dakle, nakon odluke o prigovoru može se pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, a na taj način se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

11. Iz navedenog slijedi da je osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih akata, a iznoseći takvo shvaćanje ovaj Sud je uvažavao i stajalište koje je izrazio Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019.

12. Dodaje se da je ovaj Sud u odluci broj: Usoz-8/2022 iscrpno odgovorio na sve prigovore koji se tiču retroaktivnosti, a koje tužiteljica ponavlja u tužbi i u žalbi.

13. Neosnovani je i prigovor tužiteljice da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis, jer je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik Grada Zagreba, koji je ujedno to rješenje i potpisao. U odnosu na prigovor o spornom ovlaštenju osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje, ovaj Sud prihvaća pravilnim razloge kojima je prvostupanjski sud takav prigovor otklonio. Naime, sud je nakon uvida u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu, koji je prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj 13/22. i 31/22.) utvrdio da se prema odredbi članka 5. podtočka 2.2.1., u Odsjeku za pronatalitetnu politiku, među ostalim, obavljaju poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja. Sukladno tome je sud pravilno zaključio da je prvostupanjsko rješenje donijela ovlaštena službena osoba koja je rješenje i potpisala, odnosno da je postupljeno u skladu s odredbom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).

14. Nadalje, valja reći da je rok propisan u navedenoj Odluci procesni instruktivni rok, što znači da istekom tog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke. Uz to, sud pravilno upire na primjenu stajališta koja je ovaj Sud izrazio kod ocjene zakonitosti navedenog općeg akta, a pri tome dodaje da je rješenjem ovog Suda poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje Odluke do donošenja odluke Suda u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta. Navedeno znači da za vrijeme obustave izvršenje Odluke nadležno tijelo nije smjelo postupati po toj odluci, odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

15. U osvrtu na žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 49. stavka 1. ZUP-a rješenje moglo donijeti bez saslušanja tužiteljice, jer su se odlučne činjenice mogle utvrditi na temelju podataka spisa predmeta. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio provesti daljnji dokazni postupak i predložene dokaze po tužiteljici, ocijenivši da to nije potrebno za donošenje pravilne i zakonite odluke, tim više jer ocjena specifičnih okolnosti korisnika predmetne mjere ne dovodi do drugačije primjene ovdje primijenjenih mjerodavnih odredbi propisa.

16. Zaključno, ovaj Sud ocjenjuje da tijekom upravnog spora sud nije postupao na način koji bi doveo do povrede prava na pravično suđenje i načela jednakosti oružja kao njegovog sastavnog elementa. Naime, zahtjevi pravičnog postupanja s aspekta primjene navedenog ustavnog i konvencijskog načela traže da se osigura jednakost stranaka u postupku, na način da se svakoj stranci omogući korištenje procesnih prava, pri čemu se ne favorizira pozicija bilo koje stranke. Prema ocjeni ovog Suda je takvim zahtjevima sud u konkretnom slučaju udovoljio, jer je tužiteljica u upravnom sporu sudjelovala na način koji joj daje mogućnost da se izjasni o svim bitnim činjeničnim i pravnim pitanjima za odlučivanje o upravnoj stvari, a u odnosu na provođenje daljnjeg dokaznog postupka je prvostupanjski sud naveo i posebno obrazložio razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge tužiteljice. S time u vezi valja reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi, ali je dužan obrazložiti razloge zbog kojih je odbio provesti izvođenje predloženih dokaza.

17. Ovaj Sud napominje da je u navedenim presudama već zaključeno da je novčana pomoć za roditelje odgojitelje propisana sukladno politici ovlaštenog donositelja, što znači da se radi o financijskoj pomoći koju je moguće ograničiti, a i oduzeti, jer se ne temelji na obvezi donositelja, već na principu solidarnosti. Sukladno tome adresati ranijih odluka nemaju legitimno pravo očekivati da uređenje njihovog statusa ne podliježe promijeni, a zbog čega je ovaj Sud već zaključio da promjena načina ostvarivanja novčane pomoći nije protivna načelu razmjernosti, jer je ispostavljena ravnoteža između javnog interesa i legitimnih očekivanja adresata odluke na temelju koje su donesena osporena rješenja. S time u vezi, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim žalbene prigovore kojima tužiteljica upire na povredu ustavnih i konvencijskih prava. S time u vezi ovaj Sud ponavlja da se u konkretnom slučaju ne radi o na zakonu utemeljenom pravu, već o mjeri čiji cilj je financijska pomoć i ovisi o političkoj volji jedinice lokalne samouprave da autonomno u okviru svog samoupravnog djelokruga, odredi uvjete i način dodjele novčane pomoći, ali nije riječ o zakonu utemeljenoj obvezi.

18. Slijedom navedenog, ovaj Sud je ocijenivši da žalbeni razlozi nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

19. Odluka o troškovima žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović