Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-967/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Marijani Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja ad 1. ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetnik u Dubrovniku i tužitelja ad 2. ĆMC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 3, Zadar, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Splitu, radi novčane tražbine, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 1. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ad 1. (i kao zamjenika punomoćnika tužitelja ad 2.) i punomoćnika tuženika, dana 25. rujna 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima iznos od 33.704,78 USD sa zateznim kamatama koje na tu svotu teku od 14. listopada 1998. do 31. prosinca 2007. po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u USD po viđenju, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do dana plaćanja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.272,86 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Dana 6. studenog 1998. pravni prednik tužitelja ĐM podnio je tužbu protiv pravnog prednika tuženika, tadašnje Dubrovačka banka d.d. U tužbi se navodi da je Ugovorom o deponiranju devizne štedne knjižice od 13. rujna 1994. trebala, kao zalog kratkoročnom kreditu broj 500121-54-70-00135-8 biti založena štedna knjižica tužitelja broj 42-70-00196-1 izdana od Dubrovačke banke d.d. Navedeni ugovor nije potpisao tužitelj osobno već njegova punomoćnica OM. Predmetni ugovor nikada nije izvršen, odnosno štedna knjižica nikada nije dana u depo Dubrovačke banke d.d. radi zasnivanja založnog prava na istoj. U tužbi se ističe da je bitan sastojak ugovora o zalogu upravo posjed založene stvari, a tuženik nikada nije bio u posjedu štedne knjižice, već je to bio tužitelj. Dana 19. listopada 1998. tuženik je bez ikakve osnove ''blokirao'' tužiteljeve štedne knjižice broj [broj štedne knjižice] na iznos od 13.704,78 USD i štednu knjižicu broj [broj štedne knjižice] na iznos od 20 tisuća USD. Ističe se da predmetne štedne knjižice nikada nisu dane u zalog, da je novac s tih knjižica neosnovano blokiran, kao i da je isti potreban tužitelju za osnovne životne potrebe, posebice za potrebe obnove obiteljske kuće u [adresa] uništene u Domovinskom ratu i potresu.

2. U odgovoru na tužbu od dana 25. studenog 1998. tuženik navodi da je Ugovor o deponiranju štedne knjižice izvršen sukladno odredbi članka 4., kao i da je banka svoja potraživanja dijelom namirila iz sredstava koja su se nalazila na štednoj knjižici. Osporava da je bitan sastojak ugovora o zalogu posjed založene stvari. Bitno je postojanje novčanih sredstava na novčanoj knjižici koje banka može blokirati neovisno o tome tko se nalazi u samom posjedu knjižice. Jedini uvjet pravovaljanosti sklopljenog ugovora je sposobnost raspolaganja stvari koja se daje u zalog. Bitno je, prema stavu tuženika, da je OM bila ovlaštena raspolagati tužiteljevim sredstvima na založenoj knjižici, a to je među strankama nesporno. Naposljetku, navodi da su knjižice 30-80-1141-0 i 30-90-12740-2 nastale pretvaranjem ''stare devizne štednje'' u novu, pa su blokiranjem sredstava s knjižice 42-70-00196-1 blokirana i sredstva na knjižicama koje su ''nastale'' iz nje.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari sud je pročitao sve isprave u spisu, te je pročitao i analizirao cjelokupan spis predmeta (obnovljeni rezultati dosadašnjeg raspravljanja, uz suglasnost parničnih stranaka, list spisa 238).

4. Prvenstveno valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom revizije tuženika odlučivao u ovoj pravnoj stvari, te je rješenjem Rev-x-581/2017 od 27. travnja 2022. prihvatio reviziju tuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Dubrovniku Gž-1035/15 od 15. veljače 2017. (u pobijanom dijelu pod I. i III. izreke) i predmet vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potom je Županijski sud u Dubrovniku, odlukom pod poslovnim brojem Gž-176/2023 od 6. rujna 2023. ukinuo presudu Općinskog suda u Dubrovniku broj P-910/2008 od 23. lipnja 2015. i spis vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4.1. Pri tome je Županijski sud u Dubrovniku uputio ovaj sud, a oslonom na gore navedeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da utvrdi utemeljenost tuženikovog navoda o kontinuitetu kretanja novčanih sredstava prednika tužitelja između deviznih depozita broj [broj depozita] i broj 30-90-12740-2 s deviznim depozitom na štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice], odnosno je li u tom smislu riječ o istoj tražbini koja je između stranaka prethodno bila osigurana založnim pravom, kao i da utvrdi je li prednik tuženika naplatio svoju tražbinu prema korisniku HERC TRADE iz salda sredstava deponiranih na štednoj knjižici iz razloga što obveze po kreditu po dospijeću nisu podmirene. Ukazano je i na činjenična utvrđenja suda kao i na činjenicu da je prvotni tužitelj ĐM utemeljio svoje tužbeno traženje na nevaljanosti ili nepostojanju ugovora o deponiranju tužiteljeve štedne knjižice, jer štedne knjižice nisu bile predmet zaloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa kojeg je prednik tuženika dana 14. listopada 1998. zadržao za sebe sa štednih knjižica prednika tužitelja broj [broj štedne knjižice] i broj 30-90-12740-2 na način da je svoju tražbinu namirio otkupom potrebnih iznosa deviza po tečaju važećem na dan podmirenja obveze.

6. Zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Između stranaka u ovom postupku nije sporno da je OM bila opunomoćenik pravnog prednika tužitelja, sada pok. ĐM, nije sporno da je upravo ona kao punomoćnica istog, u njegovo ime potpisala Ugovor o deponiranju štedne knjižice od 13. rujna 1994., nije sporno da je prednik tuženika namirio svoju novčanu tražbinu prema društvu HERC TRADE iz novčanih sredstava sa štednih knjižica na ime prednika tužitelja broj [broj štedne knjižice] i broj 30-90-12740- 2. Nije sporno ni da su u ovom postupku označeni tužitelji pravni sljednici prvotnog tužitelja ĐM, a nije sporno ni da je tuženik pravni sljednik prvotnog tuženika Dubrovačka banka d.d. Sporno je je li predmetni ugovor o deponiranju štedne knjižice od dana 13. rujna 1994. nevaljan iz razloga što pravni prednik tužitelja nije izvršio svoju obvezu iz članka 3. tog ugovora i položio istu u depo banke, sporan je kontinuitet kretanja novčanih sredstava prednika tužitelja između deviznih depozita broj [broj depozita] i broj 30-90-12740-2 s deviznim depozitom na štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice] kao i je li prednik tuženika naplatio svoju tražbinu prema HERC TRADE iz razloga što obveze po kreditu po dospijeću nisu podmirene.

8. Na pravni odnos stranaka valja primijeniti odredbe članka 1035. – 1042. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koje odredbe reguliraju ugovor o novčanom depozitu. Sukladno navedenim odredbama, s trenutkom sklapanja ovog ugovora nastaje primarna obveza ugovornih strana na otvaranje računa deponentu od strane banke, deponentovo polaganje ugovorene svote, upis uplata i isplata na račun od strane banke, obavještavanje o promjenama u svezi s računom, vraćanje deponirane svote i plaćanje kamata, sve od strane banke. Pritom za predmet ovog spora je od značaja (sukladno shvaćanju Vrhovnog suda u revizijskoj odluci donesenoj u ovom sporu) da u trenutku kada deponent ispuni obvezu polaganja ugovorene svote predajom novčanica, njegov se pravni položaj mijenja tako što on više neće imati novac u uskom smislu tog pojma, već novčanu tražbinu od banke, kojom može raspolagati sukladno sklopljenom ugovoru.

8.1. Kako je u konkretnom slučaju izdana štedna knjižica, treba uzeti da je između ugovornih strana sklopljen ugovor o ulogu na štednju koji je posebno reguliran odredbama čl. 1043. – 1046. ZOO-a. Ugovor o ulogu na štednju posebna je vrsta ugovora o bankovnom novčanom depozitu, pa se na ovaj ugovor supsidijarno primjenjuju odredbe koje uređuju sve ugovore o bankovnim novčanim depozitima.

9. Analizom spisa, kao i svih isprava koje se u spisu nalaze, sud utvrđuje sljedeće činjenice:

- da je dana 13. rujna 1994. godine u Dubrovniku sklopljen Ugovor o deponiranju devizne štedne knjižice između prednika tuženika Dubrovačka banka d.d. i prednika tužitelja ĐM, i to devizne knjižice broj [broj štedne knjižice] sa saldom od 63.364,40 USD radi zasnivanja založnog prava na novčanim sredstvima na toj knjižici u iznosu od 60 tisuća USD do konačne podmire svih obveza po kreditu kojeg je prednik tuženika Dubrovačka banka d.d. sklopila s HERC TRADE kao korisnikom kredita kojem je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od protuvrijednosti 66.000,00 DEM u kunama (ugovor kao prilog uz tužbu, list 6 spisa),

- da je predmetni ugovor u ime i za račun ĐM potpisala OM kao punomoćnica ĐM koja je imala pravo neograničeno raspolagati sredstvima štedne knjižice za devize kao punomoćnik (iskaz ĐM na listu spisa 17, iskaz OM na listu spisa 18, opći uvjeti devizne štednje na listu spisa 109),

- da prednik tuženika nije izvršio svoju obvezu iz ugovora o deponiranju štedne knjižice (članak 3.) na način da je u depo pravnog prednika tuženika predao štednu knjižicu broj [broj štedne knjižice] kao sredstva osiguranja da prednik tužiteljice neće raspolagati sredstvima s te štedne knjižice i time onemogućiti naplatu potraživanja prednika tuženika,

- da je navedenim ugovorom između ugovornih strana (prednika tužitelja i prednika tuženika) usuglašeno (članak 4.) da deponent ovlašćuje banku da ista može u slučaju otkaza ugovora o kreditu svoje potraživanje prema korisniku kredita odmah naplatiti iz salda sredstava na deponiranoj štednoj knjižici bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, na način da će banka otkupiti potreban iznos deviza po tečaju važećem na dan podmirenja obveze,

- da je ugovorom o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom kojeg su 13. rujna 1994. sklopili prednik tuženika i HERC TRADE usuglašeno (članak 5.) da se kredit osigurava i deponiranjem sredstava stare devizne štednje u visini 60 tisuća USD do konačne podmire kredita i obveza po kreditu, broj štedne knjižice [broj štedne knjižice] (Ugovor o kratkoročnom kreditu, list spis 15),

- da je ugovor o deponiranju štedne knjižice sastavni dio tog ugovora,

- da je "stara devizna štednja" pretvorena u novu deviznu štednju,

- da je prednik tuženika dana 14. listopada 1998. namirio svoju novčanu tražbinu iz ugovora o kreditu sklopljenim s HERC TRADE naplatom novčanih sredstava (kunska protuvrijednost 33.704,78 USD prema prodajnom tečaju banke) s računa prednika tužitelja koji su se vodili kod prednika tuženika broj 30-80-114411-0 i broj 30-90- 12740-2.

10. U odnosu na sporne činjenice – kontinuitet kretanja novčanih sredstava prednika tužitelja između deviznih depozita broj [broj depozita] i broj 30-90-12740-2 s deviznim depozitom na štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice] kao i činjenicu je li prednik tuženika naplatio svoju tražbinu prema Herc trade iz razloga što obveze po kreditu po dospijeću nisu podmirene, ističe se kako slijedi.

10.1. Novčana sredstva na štednim knjižicama broj [broj štedne knjižice] i 30-90-12740-2 predstavljaju kontinuitet u kretanju novčanih sredstava stare devizne štednje na knjižici broj 42-70-00196-1. Naime potonja je knjižica bila predmet ugovora o deponiranju devizne štedne knjižice. Iz iskaza tužitelja (list spisa 17) proizlazi da je s predmetne knjižice 42-70-00196-1 prebačen iznos od 58.295,00 USD na tri druge štedne knjižice tuženika, od kojeg dvije predstavljaju dvije knjižice brojeva navedenih u tužbi na kojima je ukupno 33.704,78 USD dok je iznos od 20 tisuća dolara prebačen na štednu knjižicu TM. Iz spisa proizlazi da je štedna knjižica TM nastala tek 9. srpnja 1998. polaganjem gotovine na tu knjižicu, pa tuženik nije imao nikakvog pravnog osnova za blokiranje sredstava na štednoj knjižici TM jer je pravni kontinuitet kretanja novčanih sredstava time prekinut (list spisa 55).

10.1.1. Naime, na dan 2. srpnja 1997. na štednoj knjižici ĐM broj 42- 70-00196-1 saldo je iznosio 53.780,87 USD (list spisa 196). Ta su sredstva nakon pretvaranja stare devizne štednje u novu prenesena na štednu knjižicu ĐM broj 30-90-04049-8 u iznosu od 53.780,87 USD. Potom je na teret predmetne štedne knjižice iznos od 53.780,00 USD dana 3. srpnja 1997. temeljem ugovora o oročenju prenesen u korist računa ĐM broj 33-90-15892-5 (analiza štednih knjižica na listu spisa 21). Po dospijeću tog ugovora o oročenju ukupan iznos od 58.243,74 USD (glavnica i kamate) je vraćena na štednu knjižicu po viđenju broj 30-90-04049-8 pa je na taj dan saldo na ovoj štednoj knjižici bio 58.295,00 USD (saslušanje ĐM, list spisa 17), da bi konačno na dan 9. srpnja 1998. bio izvršen prijenos sa štedne knjižice 30-90-04049-8 iznosa od 58.295,00 USD u korist štednih knjižica ĐM broj 30-90-12740-2 (iznos od 20 tisuća dolara), i štedne knjižice 30-80-11441-0 (iznos od 18.295,00 USD) kao i u korist štedne knjižice Ruže Štajcer 30-70-00301-1 iznos od 20 tisuća USD i to kao polog gotovine. Sve navedeno proizlazi, osim iz isprava na listu spisa 21 te 194-207, i iz iskaza pravnog prednika tužitelja ĐM.

10.1.2. Bez obzira što knjižice s novom štednjom fizički predstavljaju nove dokumente, novčana sredstva na založenim knjižicama imaju očigledno pravni kontinuitet s novčanim sredstvima na knjižici stare devizne štednje. Punomoćnica tužitelja OM mogla je pravovaljano kao punomoćnik pokojnog ĐM založiti novčana sredstva stare devizne štednje (knjižica broj 42- 70-00196-1), a što su i stranke učinile nespornim na ročištu od 26. studenog 1998. (predzadnji paragraf lista spisa 12), pa se zalog nije mogao izgubiti pretvaranjem stare devizne štednje u novu. Upravo zbog postojanja kontinuiteta tužiteljevih novčanih sredstava stare i nove štednje, tuženik je mogao bez zapreke ''blokirati'' sredstva i na tužiteljevim knjižicama navedenim u tužbi, a koje su knjižice nastale pretvorbom stare devizne štednje u novu. Stoga se kao nedvojbeno utvrđuje da postoji kontinuitet kretanja novčanih sredstava prednika tužitelja između deviznih depozita broj [broj depozita] i broj 30-90-12740-2 s deviznim depozitom po štednoj knjižici broj [broj štedne knjižice].

10.1.3. Pri tome se još ističe da su predmet Ugovora o deponiranju devizne štedne knjižice od 13. rujna 1994., koji je ugovor zaključen radi osiguranja kredita, novčana sredstva, odnosno novčani depozit kao ulog na štednju za koji je prednik tuženika izdao predniku tužitelja štednu knjižicu na ime. Štedna knjižica je legitimacijski papir koji legitimira ovlaštenog imatelja na raspolaganju novčanim sredstvima. Točno je da je predmetna štedna knjižica po ugovoru morala biti deponirana u depo banke (članak 3. Ugovora), smisao čega je prvenstveno u osiguranju da vlasnik štedne knjižice (deponent) neće raspolagati novčanim sredstvima na toj knjižici. Međutim, činjenica da predmetna štedna knjižica broj [broj štedne knjižice] nije bila položena u depo banke, odnosno, da pravni prednik tužitelja nije ispunio svoju obvezu iz članka 3. predmetnog ugovora, ne utječe na valjanost sklopljenog Ugovora o deponiranju devizne štedne knjižice. Naime, predmet tog Ugovora, zaključenog radi osiguranja kredita su novčana sredstva, novčani depozit kao ulog na štednju, o čemu se u ovom predmetu izjasnio i Županijski sud u Dubrovniku, odluka Gž.672/00, list spisa 59). Dakle, predmet ugovora nije sama štedna knjižica, već novčani depozit u vlasništvu zalogodavca. Odredbom članka 969. ZOO-a, propisano je da je za sklapanje pravovaljanog ugovora o zalogu potrebno da zalogodavac ima sposobnost raspolagati stvarima koje daje u zalog, a što je OM, kao punomoćnica ĐM, nesumnjivo imala.

10.2. Što se tiče druge odlučne činjenice, a koja se tiče pitanja je li prednik tuženika na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu uz valutnu klauzulu od dana 13. rujna 1994. imao prema društvu HERC TRADE dospjelo nepodmireno potraživanje, ističe se da je u spis ovog predmeta pribavljen spis I-L-874/00 o provođenju likvidacijskog postupka nad društvom HERC TRADE. Naime, društvo HERC TRADE nije uredno ispunjavalo obvezu vraćanja kredita dospijeće kojeg je ugovoreno do 31. prosinca 1995., pa je stanje duga po kreditu na dan 31. ožujka 1998. iznosilo ukupno 91.859,01 DEM. Prednik tuženika svoju je tražbinu po kreditu djelomično naplatio iz salda po deviznim depozitima ĐM no unatoč tome iznos dospjelog duga na dan 31. ožujka 2003. godine iznosio je 201.528,21 KN, a kako je nad društvom HERC TRADE dana 18. travnja 2003. zaključen likvidacijski postupak, prednik tuženika je donio odluku o otpisu potraživanja prema društvu HERC TRADE (list spisa 209). Ističe se i to da je prednik tuženika, s obzirom da nije u cijelosti uspio naplatiti svoju tražbinu, protiv direktora Herc trade GM podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela prijevare (dokumentacija na listu spisa 33-35), koji je postupak obustavljen, a tijekom ovog postupka sud nije taj spis pregledao, jer je sukladno propisima o čuvanju arhivske građe isti uništen (list spisa 344).

10.2.1. Ističe se da je predmetnim Ugovorom o deponiranju devizne štedne knjižice između ugovornih strana usuglašeno da deponent ovlašćuje banku da banka može u slučaju otkaza ugovora o kreditu svoje potraživanje prema korisniku kredita (HERC TRADE) odmah naplatiti iz sredstava na deponiranoj štednoj knjižici, bez daljnjeg pitanja ili odobrenja, na način da će banka otkupiti potreban iznos deviza po tečaju važećem na dan podmirenja obveze. Vrhovni sud Republike Hrvatske u ovom je predmetu iznio pravno shvaćanje da, kako se ovdje radi o kratkoročnom kreditu, ovlasti tuženika kao zalogoprimca treba tumačiti u kontekstu odredbe da se ugovor sklapa do konačnog podmirenja svih obveza po kreditu kojeg je sklopio prednik tuženika i HERC TRADE, a koje su precizirane odredbama ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom kojeg su dana 13. rujna 1994. sklopili prednik tuženika i HERC TRADE. Kao što je već gore izneseno predmetnim je ugovorom usuglašeno da se kredit osigurava deponiranjem sredstava stare devizne štednje u visini 60 tisuća dolara do konačnog podmirenja kredita i obveza po kreditu te da je ugovor o deponiranju štedne knjižice sastavni dio tog ugovora.

10.2.2. Stoga je razvidno da je prednik tuženika bio ovlašten svoje neupitno i dospjelo potraživanje prema korisniku kredita (HERC TRADE), a koje potraživanje proizlazi iz dostavljenih isprava Trgovačkog suda (list spisa 250-337), naplatiti iz salda sredstava na deponiranoj štednoj knjižici bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja prednika tužitelja i u danoj konkretnoj okolnosti – kada kredit i obveze po kreditu po dospijeću nisu podmirene.

11. Slijedom svega iznesenog, a posebice uzimajući u obzir odlučne i u ovoj fazi postupka dijelom sporne činjenice – da je punomoćnica prednika tužitelja OM u okviru svojih ovlasti kao punomoćnica ĐM potpisala s prednikom tuženika Ugovor o deponiranju štedne knjižice, da je OM kao punomoćnik na štednoj knjižnici prednika tužitelja imala ovlaštenje za raspolaganje novčanim sredstvima na toj knjižici, da je sklapanjem ugovora o deponiranju štedne knjižice prednik tužitelja stekao zalog na tim novčanim sredstvima, da novčana sredstva na štednim knjižicama navedenim u tužbenom zahtjevu predstavljaju kontinuitet novčanih sredstava stare devizne štednje na knjižici broj 42-70-00196-1 koja je bila predmet Ugovora o deponiranju štedne knjižice, kao i da Herc trade nije ispunio svoje dospjele obveze temeljem ugovora o kratkoročnom kreditu, sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan pa je isti valjalo u cijelosti odbiti slijedom čega je odlučeno kao pod I. izreke ove presude. Pri tome treba reći i da je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu predmetnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti Županijski sud u Dubrovniku već pravomoćno odbio odlukom Gž- 1035/2015 od 15. veljače 2017. (točka 2. te odluke).

12. Sud je odustao od izvođenja daljnjih dokaza, jer je činjenično stanje potpuno razjašnjeno. Prvotni tužitelj, sada pok. ĐM, kojemu su predmetna novčana sredstva ustegnuta od strane tuženika, u ovom je postupku saslušan kao stranka još 4. srpnja 1998., pa saslušanje njegovih pravnih sljednika (njegove djece) na iste okolnosti, nakon 27 godina, ne bi bilo u skladu s načelom ekonomičnosti i svrsishodnosti, a niti bi moglo biti od utjecaja na drugačije rješenje ovog spora.

13. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u postupku pripada trošak ovog postupka sukladno odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23), a u okviru zatraženog troška (troškovnik na listu spisa 347). Sud je vodio računa o tome da prizna samo one troškove koji su bili nužni i potrebni za vođenje ovog postupka. Sud je priznao trošak zastupanja na raspravi od 11. lipnja 2015., 19. siječnja 2024., 27. lipnja 2024., 27. ožujka 2025., 1. rujna 2025., svaka radnja od po 500,00 EUR(Tbr.7. t.1. Tarife), potom zastupanje na ročištu od 11. travnja 2024. i 13. lipnja 2025. u iznosu od po 100,00 EUR (Tbr.9. t.5. Tarife), trošak sastava žalbe protiv presude u iznosu od 625,00 EUR(Tbr.10 t.1. Tarife), trošak sastava revizije u iznosu od 750,00 EUR (Tbr.10. t.5. Tarife), te trošak sastava podneska od 6. ožujka 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8. t.1. Tarife) što iznosi 4.575,00 EUR uvećano za PDV temeljem Tbr. 46. Tarife, sveukupno 5.718,75 EUR. Tome valja pridodati trošak sudskih pristojbi, a dokaz kojih se nalazi u spisu i to trošak pristojbe odgovora na žalbu tužitelja u iznosu od 338,44 EUR, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu (list spisa 71) u iznosu od 162,59 EUR, trošak sudske pristojbe na žalbu i reviziju svaka u iznosu od 26,54 EUR. Valjalo je, stoga, naložiti tužiteljima da tuženiku naknade trošak postupka u ukupnom iznosu od 6.272,86 EUR. Na priznati trošak teče i zatezna kamata, koju je tuženik zatražio (list spisa 193), u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke ove presude.

Dubrovnik, 25. rujna 2025.

Sudac

Marijana Milković Cosmai

Uputa o pravnom lijeku

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.