REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-926/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv I tužene KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužene DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice II tužene, dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o radu kojeg je sklopila I tužena s II tuženom s početkom rada dana 29. listopada 2018.“

II.Nalaže se tužitelju naknaditi II tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.I tužena, registrirana kao kućanstvo, je s II tuženom sklopila ugovor o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. HZMO ga ja obavijestio Dopisom od 2. lipnja 2023. da je I tužena u određenim razdobljima prijavila u osiguranje i odjavila veći broj radnika te je izražena sumnja u njihovo fiktivno zapošljavanje radi ostvarivanja pogodnosti izvan sustava mirovinskog osiguranja (zdravstveno osiguranje, socijalne naknade) te da je za veći broj radnika to jedina prijava u Republici Hrvatskoj. I tužena je izvršila prijavu i odjavu u radni odnos za II tuženu u razdoblju od 23. siječnja 2019. do 29. listopada 2018. godine (1 dan – prema rješenju HZMO-a od 30. studenog 2021.). HZMO je sastavio Zapisnik bez dokumentacije obveznika kojim je izvršena kontrola podataka o kojima ovise prava iz mirovinskog osiguranja za radnike kod obveznika I tužene za razdoblje od 2. siječnja 2017. do 12. studenog 2021. Kontrola je izvršena uvidom u prijavno-odjavnu evidenciju Zavoda i u dostupne podatke sustava Porezne uprave (JOPPD-prijave). Uvidom u evidenciju Zavoda vidljivo je da je I tužena u kontroliranom razdoblju imala prijavljeno 49 radnika. Uvidom u dostupne podatke informacijskog sustava Porezne uprave, stanje računa poreznih obveznika, vidljivo je da nema evidentiranih JOPPD- prijava za kontrolirano razdoblje. Iz navedenog slijedi da za razdoblje od 2. siječnja 2017. do 12. studenog 2021. I tužena nije predavala zakonom propisanu dokumentaciju za radnike, nema poslovne aktivnosti, pa je svim navedenim radnicima upitan staž osiguranja. I tužena je sklopila ugovor o radu čija je svrha bila da II tužena ostvari pravo na obvezno zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, a ne obavljanje radnog odnosa iz čega proizlazi da radni odnos nije zakonit (kao ni stečeni status osiguranika prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju). II tužena je po prestanku radnog odnosa stekla status osigurane osobe kao osiguranik koji se javio Zavodu u roku od 30 dana po prestanku radnog odnosa a sve temeljem radnog odnosa kod I tužene koji je trajao nekoliko dana (status nezaposlene osobe – osnova 115). II tužena je u spornom razdoblju koristila sva prava iz zdravstvenog osiguranja te je njemu nastala šteta u vidu plaćanja troškova zdravstvene zaštite zdravstvenim ustanovama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu te isplate rodiljnih naknada. II tužena je u razdoblju od 29. listopada 2018. do 31. siječnja 2023. ostvarila trošak zdravstvene zaštite u iznosu od 8.216,58 eur u Republici Hrvatskoj. Članak 122. stavak 4. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) propisuje kako u slučaju sumnje da se podnesena prijava, odnosno utvrđen status osiguranika osnovom zaključenog ugovora o radu ne temelji na istinitom činjeničnom stanju i postojanju stvarnih okolnosti koje su osnova za stjecanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju, odnosno da svrha zaključenog ugovora o radu nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, Zavod ima pravo i obvezu, pokrenuti postupak pred nadležnim sudom za osporavanje tako zaključenog ugovora o radu. Članak 285. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22., dalje u tekstu: ZOO-a) propisuje da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, odnosno da je predmetni ugovor sklopljen radi zaobilaženja propisa, a ne obavljanje poslova prema sklopljenom ugovoru. Životno je nelogično da je I tužena zaposlila u radni odnos toliki broj ljudi na kratak vremenski period, a da nije izvršavala zakonom propisane obveze u vidu podmirenja doprinosa, vođenja propisanih obrazaca itd. Stoga se nedvojbeno može zaključiti da se radi o simulaciji ugovora o radu kao i da je isti sklopljen iz nedopuštenih pobuda, odnosno kako bi II tužena odjavom iz radnog odnosa stekla status osigurane osobe na teret njegovih sredstava kao nezaposlene osobe. Stoga, predlaže utvrditi da je ništetan Ugovor o radu koji je I tužena sklopila s II tuženom s početkom rada 29. listopada 2018. uz naknadu parničnih troškova.

2. I tužena, uredno pozvana, nije odgovorila na tužbu.

3. II tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da ni tužitelj, niti HZMO nisu imali uvid u predmetni ugovor o radu, slijedom čega tuženik donosi zaključke temeljem slobodne volje. Također, nije dokazao kako je ugovor o radu prividan, niti je dokazao postojanje nekog drugog disimuliranog ugovora.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju HZMO-a i Rješenje HZMO-a od 30. studenog 2021.

5. Na ročištu 4. rujna 2025. sud je odbio prijedlog tužitelja da se od Porezne uprave i Regosa-a za II tuženu pribave podaci o isplaćenim plaćama i doprinosima za 2021., budući iz Rješenja HZMO-a od 30. studenog 2021. proizlazi da I tužena u razdoblju od 2. siječnja 2017. do 12. studenog 2021. nadležnoj Poreznoj upravi nije predala Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce), slijedom čega je za zaključiti da I tužena za II tuženu niti u relevantnom razdoblju nije uplatila doprinose za obvezna osiguranja, porez na dohodak i prirez.

6. Uvidom u Rješenje HZMO-a od 30. studenog 2021. (list 34-35. spisa) utvrđeno je da je II tuženoj uspostavljena prijava na osiguranje od strane I tužene s danom 29. listopada 2018. u nepunom radnom vremenu od 4 sata dnevno, za koju je I tužena uspostavila prijavu o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 2. studenog 2018. Zapisnikom HZMO-a o kontroli podataka od 12. studenog 2021. za kontrolirano razdoblje od 29. listopada 2018. do 2. studenog 2018., a uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno je kako I tužena nije nadležnoj Poreznoj upravi predavala Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (JOPPD obrasce), a na temelju kojih se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja. Stoga se II tuženoj poništava prijava o prestanku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja uspostavljena s danom 2. studenog 2018. i utvrđuje se prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 29. listopada 2018. kod I tužene u nepunom radnom vremenu od 4 sata dnevno. Ne priznaje se u staž osiguranja razdoblje od 30. listopada 2018. do 2. studenog 2018. kod I tužene u nepunom radnom vremenu od 4 sata dnevno.

7. Člankom 10. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., dalje u tekstu: ZR-a) propisano je da se radni odnos zasniva ugovorom o radu.

8. Člankom 14. st. 1. ZR-a propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku. Propust ugovornih stranaka da sklope ugovor o radu u pisanom obliku, ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu (čl. 14. st. 2. ZR-a).

9. Imajući u vidu da se radni odnos zasniva ugovorom o radu, a ne prijavom na HZMO te da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su I i II tužena dana 29. listopada 2018. sklopili Ugovor o radu, nije bilo uvjeta za ispitivanje ništetnosti predmetnog ugovora. Stoga je kao neosnovan valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o radu do 29. listopada 2018., pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

10. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) II tuženoj su na temelju Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23., dalje u tekstu: OT/23/) priznati troškovi odgovora na tužbu i pristupa na ročište 4. rujna 2025. što u okviru postavljenog zahtjeva iznosi 50 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eur i PDV od 25% iznosi 125,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

11. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. tužitelju

2. I tuženoj

3. pun. II tužene