Poslovni broj: Usž-3538/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-844/2024-9 od 17. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-844/2024-9 od 17. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Spornim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku od 31. listopada 2023. kao neosnovan te zahtjev za naknadu troškova.
2. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja te za naknadom troškova upravnog spora.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela, prigovor gradonačelniku, nepotpisivanje rješenja od strane gradonačelnika, retroaktivnost, karakter roka iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje sporna Odluka). Nadalje ističe da se odluka nije mogla donijeti bez provođenja ispitnog postupka. Poziva se na niz odluka Ustavnog suda i Europskog suda. Ističe da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu budući da je tražila poništenje i prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, a odbijen je samo tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika. Smatra da je tužiteljica trebala biti saslušana pred upravnim sudom. Predlaže da se žalba usvoji te se poništi presuda i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da Sud sam riješi stvar te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora te traži troškove za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Kao prvo, valja istači da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sada ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila, prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi te navodi da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu budući da je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, ali i poništenje prvostupanjskog rješenja, valja istači da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS- a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, predmet upravnog spora je drugostupanjsko rješenje. Kako je drugostupanjskim rješenjem odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja, pravilno je osporenom presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu za poništavanje rješenja tuženika, koje je, i prema ZUS-u, predmet upravnog spora. Time što je potvrđeno rješenje tuženika, kojim je odbijen prigovor te time što je odlučeno da je rješenje tuženika zakonito, odlučeno je i o prvostupanjskom rješenju. Kako je predmet upravnog spora drugostupanjsko rješenje nije bilo nužno da se u izreci odluči o tužbenom zahtjevu za poništenje prvostupanjskog rješenja.
7. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istači da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjev i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedlog sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čime je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.
8. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.
9. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.
U Zagrebu 25. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
