Poslovni broj: Us I-1319/2025-11

Republika Hrvatska

Upravni sud u splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jasminka Vukić Šimičević, odvjetnica u Zadru, Mihe Klaića 6, pod 2. VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pod 3. TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 4. PĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužitelji pod 2. do pod 4. zastupani po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, radi određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, nakon javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja pod 1., zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 2. do pod 3. KĐ, odvjetničke vježbenice u OD Marinović i partneri j.t.d. Zadar, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1. do 4., te se poništava točka VIII. izreke rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24- 13/1523, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 30. travnja 2025., dok se u odnosu na preostali dio navedenog rješenja (točke I. do VII., te točka IX. izreke) tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1. do 4. odbijaju kao neosnovani.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-371-01/24-13/1523, URBROJ: 531-14-3-25-8 od 30. travnja 2025. riješeno je:

- ukida se privremeno rješenje KLASA: UP/I-371-01/24-13/1523, URBROJ: 531-01- 25-5 od 14. veljače 2025. (točka I.);

- 1. siječnja 2025. prestao je pravni odnos zaštićenog najma, a započeo novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku stana plaćati 50% iznosa prosječne najamnine određen točkom III. tog rješenja, a Republika Hrvatska preostalih 50 % određen točkom IV. izreke rješenja (točka II.);

- zaštićeni najmoprimac GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelj pod 1., koji živi u stanu površine 76,25 m2, na adresi [adresa], prizemlje, dužan je plaćati dio prosječne najamnine suvlasnicima stana (najmodavcima): VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelju pod 2., iznos od 89,36 eura, TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelju pod 3, iznos od 89,36 eura i VĐT (pravilno P VĐT), OIB: [osobni identifikacijski broj], ovdje tužitelju pod 4., iznos od 178,71 eura (točka III.);

- ostali iznos prosječne najamnine Republika Hrvatska isplaćuje suvlasnicima stana i to: VĐT (pravilno P VĐT), OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 178,71 eura, VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 89,36 eura i TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 89,36 eura, do prestanka statusa prijelaznog zaštićenog najma na predmetnom stanu (točka IV.);

- zaštićeni najmoprimac i Republika Hrvatska, iznos prosječne najamnine naveden u točkama III. i IV. su dužni plaćati na bankovni račun vlasnika stana do posljednjeg dana u tekućem mjesecu za sljedeći mjesec (točka V.);

- ako zaštićeni najmoprimac kasni s plaćanjem svog dijela prosječne najamnine tri mjeseca uzastopno, prijelazni zaštićeni najam prestaje, prvi dan mjeseca koji slijedi nakon tromjesečnog razdoblja neplaćanja prosječne najamnine (točka VI.);

- osoba navedena u točki III. tog rješenja (suvlasnici), obvezna je u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ili od svake promjene nositelja prava vlasništva prijaviti tuženiku podatke o novom vlasniku stana (točka VII.);

- odbacuje se zahtjev zaštićenog najmoprimca PĐ od 25. ožujka 2025. jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje postupka (točka VIII.);

- nalaže se Upravi za financije, javnu nabavu i strateško planiranje isplata sredstava na način previđen u točki IV. i V. tog rješenja (točka IX.).

2. Protiv osporenog rješenja tuženika tužbu su pravodobno podnijeli GĐ, koja je kod ovog suda zaprimljena 11. lipnja 2025. pod poslovnim brojem Us I- 1319/2025, te VĐ, TĐ i PĐT, koja je kod ovog suda zaprimljena 12. lipnja 2025. pod poslovnim brojem Us I-1334/2025, slijedom čega je sud pozivom na odredbu članka 107. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS) predmetne spise spojio, radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, pri čemu je riješeno kako će se spojeni jedinstveni spis nadalje voditi pod poslovnim brojem Us I-1319/2025.

3. U tužbi tužitelj pod 1. ističe kako je osporeno rješenje prvenstveno nezakonito, navodeći kako i nakon ukidanja privremenog rješenja i dalje postoje sporna pitanja i odnosi između EĐ i dr. s jedne strane, te PĐ s druge strane, odnosno mišljenja je kako nije bilo osnove za donošenje konačnog rješenja u ovoj upravnoj stvari. Ističe kako je osporeno rješenje doneseno povodom njegovog prigovora, kao upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, u kojem kako je u bitnom istaknuo kako sve dok nadležno upravno tijelo zadarske županije ne donese pravomoćno i izvršno rješenje o povratu predmetnog stana, vlasnik istog je i dalje on, pa nije moguće da on bude istovremeno i zaštićeni najmoprimac i vlasnik stana. Stoga da je u tom smislu preuranjeno rješenje. Citira odredbu članka 122. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) kojom je propisano izjavljivanje prigovora, te ističe kako je privremeno rješenje doneseno od strane Tomislava Jukića, savjetnika ministra, koji je također i potpisnik pobijanog rješenja, koje je doneseno od strane tijela drugog stupnja, ali sada kao ravnatelja uprave. Iz navedenog kako je razvidno kako imenovani službenik donosi kao tijelo prvog stupnja privremeno rješenje, a zatim o prigovoru odlučuje kako tijelo drugog stupnja, odnosno čelnik tijela, koje postupanje kako je u hrvatskom pravnom poretku i zakonodavstvu nedopustivo. Navedena povreda kako je ugrozila pravo tužitelja na pravično suđenje. Nadalje, ističe kako je točka VIII. izreke u kojoj se odbacuje zahtjev tužitelja, nejasna i nerazumljiva, budući da je u izreci trebalo navesti koji zahtjev je odbačen. Također je mišljenja kako je tuženik u donošenju pobijanog rješenja prekoračio ovlasti, budući da je mimo dostavljenog zk izvatka, te vršeći uvid u presudu Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-812/12 od 4. ožujka 2012., te presudu Županijskog suda u Zadru pod poslovni brojem Gž-921/13, utvrdio kako tužitelj pod 1. nije vlasnik stana. Međutim, s tim u vezi napominje kako činjenica da je pravomoćno presuđeno kako je tužitelj pod 1. dužan trpjeti brisanje upisa prava vlasništva apsolutno ne znači ništa, jer se radi o obveznopravnom zahtjevu koji je zastario, te ista presuda bez obzira na svoju pravomoćnost nije više valjana ovršna isprava. Nastavno, ističe kako tužitelji pod 2. do pod 3. ne mogu u odnosu na predmetni stan isticati veće pravo od tužitelja pod 1., koji je upisani zk vlasnik, dok je predmetni postupak, već po prigovoru tužitelja pod 1., trebalo prekinuti do donošenja konačne odluke u drugom upravnom postupku (postupku povrata). Zaključno, ističe kako tužitelj nije podnio nikakav zahtjev, kojeg je trebalo odbaciti, već je samo istaknuo kako je privremeno, kao i konačno rješenje, nezakonito i nepravilno, budući da je istima presumirano vlasništvo u korist EĐ i dr., poradi postojanja pravomoćne neizvršene i neovršive presude usprkos postojanju evidencije upisa u zemljišnim knjigama i postojanju upravnog postupka o denacionalizaciji za imovinu koja je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Mišljenja je kako se sve do pravomoćno okončanog postupka denacionalizacije, vlasnikom stana ima smatrati osoba koja je upisana u zemljišnim knjigama, kao javnim evidencijama. Stoga, kako je prigovor tužitelja pod 1. na privremeno rješenje trebalo usvojiti kao osnovan ili odbiti kao neosnovan, a nikako zahtjev odbacivati, jer zahtjev za pokretanjem postupka nije ni podnesen. Zaključno, ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni pretpostavke iz članka 129. stavak 1. i 3. ZUP-a, ni iz članka 130. ZUP-a. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i privremeno rješenje, te da sud obustavi postupak radi utvrđivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera do rješavanja prejudicijelnog pitanja.

4. Tužitelji pod 2. do pod 4. pobijaju osporeno rješenje tuženika u cijelosti, u bitnom navodeći kako tužitelj pod 1. na predmetnom stanu nije stekao stanarsko pravo, a kako je to pogrešno utvrdio tuženik, a što kako je i utvrđeno naprijed navedenom presudom Općinskog suda u Zadru. Nadalje, ističu kako je u provedenom postupku nesporno utvrđeno kako su LĐ i PĐT u roku iz članka 62. stavak 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi) pokrenuli postupak povrata za oduzetu imovinu. Pojašnjavaju kako je tužitelj pod 1. dana 28. prosinca 1993. sklopio Ugovor broj 2162 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kojim je kupio predmetni stan od Tehničke škole po Fondu za gospodarenje stambenim i poslovnim prostorijama Grada [adresa], a koji Ugovor je kasnijim odlukama Općinskog suda u Zadru utvrđen ništavim. Poništavanjem navedenog pravnog posla, tužitelju pod 1. kako je ostao samo obveznopravni zahtjev na naknadu štete prema Tehničkoj školi, a nikako stvarnopravni prema predmetnom stanu. Stoga, da je nejasno na temelju kojih dokaza prvostupanjsko tijelo zaključuje da je tužitelj pod 1. sedamdesetih godina stekao stanarsko pravo te da isto nije po sili zakona prestalo tj. temeljem kojeg dokaza zaključuje da postoji kontinuitet u stjecanju navedenog prava i posljedično tome i stjecanju statusa najmoprimca po Zakonu o najmu stanova od 05. studenog 1996. godine (članak 30 stavak 1.) te zašto zanemaruje odredbe članka 61. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96, 99/96 i 91/96), koju citira, te članka 31. Zakona o najmu stanova, u kojima se navodi prestanak stanarskog prava, odnosno eventualnog statusa zajamčenog najmoprimca po sili zakona ukoliko stanar ima u vlasništvu drugu nekretninu. Nastavno se poziva na stajalište Županijskog suda u Zagrebu u odluci pod poslovnim brojem Gž- 1972/12-3 od 7. veljače 2017., te citira odredbu članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 68/18). U konkretnom slučaju kako je činjenica da tužitelj pod 1. nije ni nositelj stanarskog prava, ni ovlaštenik statusa zaštićenog najmoprimca i to ne samo jer navedeno nije ostvario sukladno zakonu, već i zbog činjenice da isti ima u vlasništvu nekretninu - kuću i dvorište, a nastavno na koju činjenicu po samom zakonu prestaje stanarsko pravo te sva druga prava koja eventualno za ovlaštenika mogu nastati, uključujući i položaj zaštićenog najmoprimca. Tužbenim zahtjevom predlažu poništiti osporeno rješenje tuženika, te potražuju trošak upravnog spora.

5. U odgovoru na tužbe tuženik u bitnom iznosi kronologiju upravnog postupka, pa tako ističe kako su zahtjeve za unos stana na adresi [adresa] u Registar stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci, podnijeli kako tužitelj pod 1., tako i tužitelji pod 2. do pod 4. Tužitelj pod 1. kako je status zaštićenog najmoprimca stekao na temelju ranije stečenog stanarskog prava, s obzirom da mu je pravni osnov temeljem kojeg je upisao pravo vlasništva (Ugovor o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo broj 2162) utvrđen ništavim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovni brojem P-2324/01 od 30. rujna 2009. Tužitelji pod 2. do pod 4. kako su uz zahtjev dostavili nepravomoćno rješenje o povratu predmetnog stana u vlasništvu doneseno od strane Zadarske županije, Upravnog odjela za javnu nabavu i upravljanje imovinom, KLASA: UPA-944- 02/23-01/14 URBROJ: 2198-17-03-01/1-23-2 od 29. rujna 2023., kojim rješenjem kako je također utvrđeno kako tužitelj pod 1. na predmetnom stanu stječe pravni položaj najmoprimca sukladno odredbama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine” br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20), te ima pravo koristiti taj stan zajedno s članovima obiteljskoga domaćinstva.

U pogledu prigovora tužitelja pod 1. ističe kako je to tijelo upravo uzelo u obzir činjenicu nesređenih odnosa te je predmetnom stanu prilikom unošenja u Registar dodijelilo privremeni Registarski broj, koja činjenica je vidljiva iz Potvrde o Privremenom registarskom broju KLASA: UPA-371-01/24-13/1523 URBROJ: 531-01- 25-4 koja je uz privremeno rješenje dostavljena tužiteljima. Nadalje, kako je iz odredbe članka 18. stavak 9. Zakona nedvojbeno za zaključiti kako se na stanove iz članka 15. stavka 3. Zakona primjenjuje opća programska mjera subvencije najamnine, ali Republika Hrvatska će od najmoprimca regresno potraživati uplaćena sredstva ako se u sudskom postupku utvrdi da osoba kojoj je najamnina subvencionirana nije imala pravo na status zaštićenog najmoprimca. Naglašava, kako se donošenjem privremenog rješenja konkretni predmet ne označava kao sporan (u smislu npr. statusa zaštićenog najmoprimca, pitanje prava vlasništva na stanu i slično), već da takvo rješenje uređuje samo pitanje određivanja prosječne najamnine tijekom provedbe Programa mjera, sukladno odredbama članaka 18., 19. i 20. Zakona. Stoga da prigovor na privremeno rješenje predstavlja način da zaštićeni najmoprimac dostavi potrebne podatke (potvrdu Porezne uprave i ovjerenu izjavu) na koji način tuženik može konačno utvrditi činjenice o prosječnoj najamnini i donijeti konačno rješenje sukladno odredbi članka 100. stavka 3. ZUP-a. Napominje, kako se tuženik, kao i bilo tko drugi, kraj postojanja pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2324/01 i pod poslovnim brojem P-812/12 ne može pozvati na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige kako to propisuje članak 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje ZV). Nadalje, ističe kako tuženik ne bi bio ovlašten odlučivati o prethodnom pitanju samo u slučaju kada se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom. Obzirom da nijednim zakonom nije propisano da se o pitanu prava vlasništva odlučuje isključivo u parničnom postupku, tuženik da je bio ovlašten o istom odlučivati u ovom postupku. Naime, notorna je činjenica da se o pitanju prava vlasništva može odlučivati kako u sudskim tako i upravnim postupcima, kao što se na primjer o tome odlučuje u upravnom postupku povrata koji se u odnosu na predmetni stan vodi pred Upravnim odjelom za javnu nabavu i upravljanje imovinom Zadarske županije KLASA: UP/l-944- 02/23-01/14. Međutim, u slučaju da o prethodnom pitanju nadležni sud ili javnopravno tijelo kasnije odluči u bitnim točkama drukčije, tuženik može postupiti po odredbama članka 123. ZUP-a te postupak obnoviti i donijeti drugačiju odluku. Predlaže odbiti tužbu tužitelja pod 1. u cijelosti.

U pogledu prigovora tužitelja pod 2. do pod 4. tuženik ističe kako se isti potpuno pogrešno pozivaju na činjenicu sklapanja Ugovora broj 2162 o prodaj stana na kojem postoji stanarskog prava te pravne posljedice njegovog naknadnog poništenja, budući da bi stanarsko pravo tužitelja pod 1. stvarno bilo konzumirano predmetnim Ugovorom da je isti zaista i ostao na snazi, međutim, s obzirom da utvrđen ništavim, tada zapravo nije došlo do nikakvog pravnog učinka, pa niti ni do konzumacije stanarskog prava. U pogledu pozivanja tužitelja pod 2. do pod 4. na odredbu članka 61. Zakona o stambenim odnosima te članka 31. Zakona o najmu stanova, ističe kako tužitelji pod 2. do pod 4. ni na koji način ne dokazuju kako je upisani vlasnik nekretnine u [adresa] - kuće i dvorišta na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upravo tužitelj pod 1., niti dokazuju (čak i da je predmetna nekretnina u vlasništvu pod 1.) kada ju je isti stekao (obzirom da je predmetna odredba Zakona o stambenim odnosima prestala važiti danom stupanja na snagu Zakona o najmu stanova, to jest 5. studenog 1996. godine), niti dokazuju da bi ista nekretnina bila useljiva. Stoga, da tuženik nije imao razloga utvrđivati prestanak stanarskog prava, za koje je nedvojbeno utvrdio da je nastalo sklapanjem Ugovora o korištenju stana kojeg je sa Stambenim poduzećem Zadar potpisao tužitelj pod 1. dana 5. rujna 1972. Zaključno, smatra potpuno promašenim pozivanje tužitelja pod 2. do pod 4. na članak 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", broj 68/18) s obzirom da je isti ukinut Odlukom i Rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-1-3242/2018 i dr. od 14. rujna 2020. Predlaže odbiti tužbu tužitelja pod 2. do pod 4. u cijelosti.

6. Podneskom od 9. rujna 2025. tužitelji pod 2. do pod 4. su se očitovali na odgovor na tužbu tuženika, u bitnom navodeći kako nije točan navoda da bi tužitelj pod 1. imao status nositelja stanarskog prava na predmetnom stanu.

7. U sporu je održana rasprava 17. rujna 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenica tužitelja pod 1. opetovano ukazala kako je donositelj osporenog rješenja, ista osoba koja je i donijela privremeno rješenje.

8. Opunomoćenica tužitelja pod 1. je popisala trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravi od 17. rujna 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1000 bodova, bez PDV-a.

9. Zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 2. do pod 4. je popisala trošak prema važećoj Tarifi na ime sastava odgovora na tužbu, sastav podneska od 9. rujna 2025, te zastupanja na raspravi od 17. rujna 2025., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 1500 bodova, uvećano za vrijednost PDV-a od 25 %.

10. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije sadržane u spisu upravnog spora, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu. Ostale dokaze sud pozivom na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a nije izvodio, budući da je činjenično stanje utvrđeno tijekom upravnog postupka dostatno za donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

11. Tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja osporenog rješenja tuženika je djelomično osnovan.

12. Predmet spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se utvrđuje prestanak pravnog odnosa zaštićeni najmoprimac i započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma te utvrđuje obveza plaćanja iznosa prosječne najamnine za stan u [adresa], površine 76,25 m2, anagrafske oznake [adresa], na način kako je to navedeno u izreci osporenog rješenja, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

13. Iz stanja spisa predmeta tuženika, kao i obrazloženja osporenog rješenja, proizlazi kako je osporeno rješenje doneseno u primjeni odredbe članka 18. stavak 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", broj 36/24, u daljnjem tekstu: Zakon).

14. Odredbom članka 18. Zakona propisano je da ako je stan upisan u Registar sukladno članku 15. ovoga Zakona, od 1. siječnja 2025. odnosno od dana kada počinje provedba Programa mjera prestaju svi pravni odnosi zaštićenog najma, a započinje novi pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma u kojem je privremeni zaštićeni najmoprimac dužan vlasniku plaćati 50 % iznosa prosječne najamnine, a Republika Hrvatska preostalih 50 % (stavak 1.); da se visina prosječne mjesečne najamnine utvrđuje se množenjem početne visine najamnine (Pn) s koeficijentom položaja stana u zgradi (Kp) i koeficijentom geografske lokacije (Kg) (stavak 2.); da se početna visina prosječne najamnine propisuje Programom mjera, a iznosi najmanje 7,50 eura po četvornome metru površine stana te se svake godine usklađuje sa stopom inflacije koju objavljuje Državni zavod za statistiku. Odluku o usklađenju donosi nadležni ministar do kraja tekuće godine za sljedeću godinu (stavak 3.); da koeficijent položaja u zgradi (Kp) iznosi: 1 za tipske i etažne stanove, 0,80 za podrumske stanove i 0,90 za suterenske i tavanske stanove (stavak 4.); da koeficijent geografske lokacije (Kg) iznosi: 1,25 za stanove koji se nalaze u Gradu Zagrebu, Zagrebačkoj županiji i jedinicama lokalne samouprave područja kojih graniče s obalom Jadranskog mora, 1,00 za stanove koji se nalaze u ostalim jedinicama lokalne samouprave (stavak 5.); da se sredstva za subvenciju najamnine iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju u državnom proračunu na poziciji nadležnog ministarstva. Plaćanja vezana uz subvenciju najamnine provode se putem nadležnog ministarstva (stavak 6.); da se mjerom iz stavka 1. ovoga članka pravni odnos zaštićenog najma sa zaštićenom najamninom pretvara se u pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma, a na zaštićenog najmoprimca prestaje se primjenjivati članak 8. podstavak 3. Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20) (stavak 7.); da pravni odnos prijelaznog zaštićenog najma prestaje brisanjem stana iz Registra stanova, o čemu se donosi posebno rješenje (stavak 8.); da se na stanove iz članka 15. stavka 3. ovoga Zakona primjenjuje opća programska mjera subvencije najamnine, ali Republika Hrvatska će od najmoprimca regresno potraživati uplaćena sredstva ako se u sudskom postupku utvrdi da osoba kojoj je najamnina subvencionirana nije imala pravo na status zaštićenog najmoprimca.

15. Odredbom članka 15. Zakona je propisano kako se nakon što se u Registar unesu potrebni podaci, stanu dodjeljuje stalni registarski broj pod kojim se, u okvirima zadanim Programom mjera, vodi predmet za taj stan (stavak 1.), kako službena osoba sastavlja potvrdu koja sadržava podatke o stalnom registarskom broju stana. Potvrda je javna isprava (stavak 2.); kako se iznimno od stavka 1. ovoga članka, u predmetima u kojima traju upravni ili sudski postupci koji mogu utjecati na pravni položaj stranaka (sporovi radi utvrđenja statusa zaštićenog najmoprimca, iseljenja, predaje u posjed, donošenja presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, postupci povrata oduzete imovine, sporovi oko vlasništva nad stanom i sl.) stanu se dodjeljuje privremeni registarski broj, a stalni registarski broj se dodjeljuje i potvrda iz stavka 2. ovoga članka se sastavlja i dostavlja strankama nakon što se donese pravomoćna sudska odluka te se podaci uneseni u Registar usklade s njezinom izrekom, osim ako iz sudske odluke ne proizlazi obveza brisanja stana iz Registra (stavak 3.); kako u predmetima iz svaka 3. ovoga članka stranke imaju dodatni rok od šest mjeseci od pravomoćnosti rješenja ili sudske odluke da prijave stan u Registar i ostvare prava koja im po ovom Zakonu pripadaju.

16. Odredbama članka 19. Zakona propisano je kako se za vrijeme trajanja prijelaznog razdoblja najma visina prosječne najamnine iz članka 18. stavak 1. ovoga Zakona određuje rješenjem nadležnog ministarstva, a odredbama članka 20. je određen način plaćanja prosječne najamnine.

17. Odredbom članka 16. stavak 2. Pravilnika o Registru stanova u privatnom vlasništvu u kojima žive zaštićeni najmoprimci ("Narodne novine", broj 47/24) propisano je kako o dodijeli privremenog registarskog broja službena osoba sastavlja potvrdu koja sadrži podatke o privremenom registarskom broju i dostavlja je strankama, a koja potvrda je javna isprava.

18. Člankom 10. Programa mjera za izvršenje presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (u daljnjem tekstu Program mjera) propisano je da se za stan koji je u suvlasništvu više osoba, rješenjem o prijelaznoj najamnini određuje da se svakom suvlasniku isplaćuje dio prijelazne najamnine razmjeran njegovom suvlasničkom udjelu.

19. Člankom 12. Programa mjera propisano je za slučaj da mjesečni iznos prijelazne zaštićene najamnine koji je dužan podmiriti zaštićeni najmoprimac prelazi 25% ukupnih mjesečnih prihoda njegova kućanstva, da je zaštićeni najmoprimac obvezan u roku od 30 dana od primitka rješenja uložiti prigovor na takvo rješenje (stavak 1.); da zaštićeni najmoprimac prihode dokazuje potvrdama o ukupnom dohotku u prethodnoj godini izdanom od nadležne ispostave Porezne uprave za sve članove kućanstva zaštićenog najmoprimca i izjavom pod materijalnom i kaznenom odgovornosti da on i članovi njegova kućanstva nemaju drugih primitaka niti imaju u vlasništvu drugu imovine veće vrijednosti (stavak 2.); da dokaze o tim okolnostima, zaštićeni je najmoprimac obvezan dostaviti uz prigovor na privremeno rješenje iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.); da se drugom imovinom veće vrijednosti smatraju nekretnine ukupne vrijednosti veće od 25.000,00 eura i pokretnine i druga imovinska prava, u što se ubraja i ušteđevina u novcu ili na računima, ukupne vrijednosti veće od 15.000,00 eura (stavak 4.).

20. Odredbom članka 30. stavak 1. i 2. Zakona o najmu stanova propisano je kako danom stupanja na snagu toga Zakona (5. studenog 1996.) prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu ovoga Zakona, a osobe iz stavka 1. ovoga članka danom stupanja na snagu ovoga Zakona stječu prava i obveze najmoprimca.

21. Iz podataka priloženih u spisu predmeta tuženika nesporno proizlazi slijedeće činjenično stanje:

‑ tužitelj pod 1. je zaključio Ugovor o korištenju stana sa Stambenim poduzećem iz Zadra, 5. studenog 1972., a sve sukladno odredbi članka 29. Osnovnog zakona o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu ("Službeni list", broj 35/65), kojim je tužitelj pod 1. utvrđen nositeljem stanarskog prava na predmetnom stanu;

‑ tužitelj pod 1. je dana 28. prosinca 1993. sa Tehničkom školom u Zadru, zastupane po Fondu za gospodarenje stambenim i poslovnim prostorijama Grada Zadra, sklopio Ugovor broj 2162 o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, kojim je kupio predmetni stan (stan u [adresa], površine 76,25 m2, koji se nalazi u prizemlju zgrade, [adresa]), te na temelju kojeg se tužitelj pod 1. upisao u knjigu položenih ugovora za K. O. [katastarska općina], broj [broj poduloška]/ Z. U. [broj ZK uloška];

‑ presudom Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-812/12 od 4. prosinca 2012., koja je ispravljena rješenjem tog suda pod poslovnim brojem P-812/12 od 4. ožujka 2013., te je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-921/13-2 od 30. listopada 2013., je presuđeno kako je slijedom pravomoćnog utvrđenja o ništavosti Ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo iz presude Općinskog suda u Zadru P-2324/01 od 30. rujna 2009. potvrđene točkom 1. presude Županijskog suda u Zadru Gž-1650/10 od 28. ožujka 2012., tuženik GĐ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dužan je trpjeti brisanje upisa prava vlasništva na stanu u prizemlju zgrade, ukupne površine 76,25m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, te zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, koji je smješten u [adresa], sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a koji je upis izvršen u Knjizi položenih ugovora za K. O. [katastarska općina], PU 6270., Z. U. [broj ZK uloška];

‑ pravni prednik tužitelja pod 2. i pod 3. te tužiteljica pod 4., su u roku iz članka 65. stavak 3. Zakona o naknadi podnijeli zahtjev za povrat/naknadu predmetnog stana, koji zahtjev se rješava pred Upravnim odjelom za javnu nabavu i upravljanje imovinom Zadarske županije, KLASA: UP/I-944-02/23-01/14 (razdvojen iz predmeta tog upravnog tijela KLASA: UP/I-944-18/97-01/252), te koji postupak još uvijek nije pravomoćno okončan;

‑ tuženik je po službenoj dužnosti izdao potvrdu KLASA: UP/I-371-01/24-13/1523, URBROJ: 531-01-25-4 od 14. veljače 2025. kako je predmetni stan, u kojem status zaštićenog najmoprimca ostvaruje tužitelj pod 1. upisan u Registar stanova kojima žive zaštićeni najmoprimci pod slijedećim privremenim registarskim brojem: 023-5;

‑ tužitelj pod 1. je podnio prigovor na privremeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-371- 01/24-13/1523, URBROJ: 531-01-25-5 od 14. veljače 2025., navodeći kako je on vlasnik predmetnog stana, pa da sadržaj Potvrde ne odgovara istini.

22. Slijedom iznijetog, imajući u vidu naprijed iznijeto činjenično stanje, razvidno je kako se u konkretnom slučaju upravo radi o iznimci propisanoj odredbom članka 15. stavak 3. Zakona, odnosno da se radi o predmetu u kojem je u tijeku postupak povrata oduzete imovine, slijedom čega je predmetnom stanu dodijeljen privremeni registarski broj, na koji pak stan se sukladno odredbi članka 18. stavak 9. Zakona primjenjuje opća programska mjera subvencije najamnine. Stoga se osporeno rješenje tuženika, u dijelu izvan točke VIII., ne može ocijeniti nezakonitim, dok prigovori kako tužitelja pod 1., tako i tužitelja pod 2. do pod 4. nisu osnovani, te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

23. Također, te imajući u vidu prigovore tužitelja pod 1., je za istaći kako se tužbom protiv rješenja kojim se rješava u upravnoj stvari, ne može osporavati privremeno rješenje, koje je tim rješenjem ukinuto, a što je upravo slučaj u konkretnoj upravnoj stvari, budući da se privremeno rješenje u pogledu pravih lijekova i izvršenja smatra samostalnim rješenjem. Stoga se i prigovori tužitelja pod 1. kako bi privremeno rješenje, kao i osporeno rješenje kojim je riješena upravna stvar, donijela ista službena osoba, nisu od utjecaja, budući da nema zakonske zapreke za takvo postupanje tuženika, dok se u konkretnom slučaji ne radi o prigovoru iz članka 122. ZUP-a, a kako to pogrešno smatra tužitelj pod 1.

24. Odredbom članka 41. stavak 1. ZUP-a je propisano kako zahtjev za pokretanje postupka stranka može neposredno podnijeti javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem. Prema stavku 2. te zakonske odredbe kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

25. U konkretnom slučaju, tužitelj pod 1. nije podnio nikakav zahtjev tuženiku 25. ožujka 2025., već prigovor protiv privremenog rješenja, slijedom čega, kraj nepostojanja zahtjeva od strane tužitelja pod 1., nije bilo zakonske osnove za donošenje točke VIII. izreke osporenog rješenja.

26. Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a djelomično usvojio tužbene zahtjeve tužitelja, te poništio točku VIII. izreke osporenog rješenja, dok je u preostalom dijelu, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbene zahtjeve tužitelja pod 1. do pod 4. radi poništenja točki I. do VII. i točke IX izreke osporenog rješenja, kao neosnovane. Stoga je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavci 1. i 2. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, odnosno da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu. Kako su tužitelji uspjeli u neznatnom dijelu u sporu, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu, 25. rujna 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. GĐ iz [adresa], putem opunomoćenice Jasminke Vukić Šimičević, odvjetnice u Zadru, Mihe Klaića 6

2. VĐ iz [adresa]

3. TĐ iz [adresa]

4. PĐT iz [adresa], pod 2. do pod 4. putem opunomoćenika odvjetnika iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. Zadar, sa sjedištem u [adresa]

5. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14

6. u spis