REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-272/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Velimir Galić odvjetnik iz Požege protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535 koga zastupa Odvjetničko društvo Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne rasprave održane 3. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice ŽK, punomoćnika tužiteljice Velimira Galića odvjetnika iz [adresa] i zamjenice punomoćnika tuženika Mirne Ryvola, odvjetnice iz Požege i presude objavljene 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba 7. Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica ŽK, [adresa], sklopila sa tuženikom, Raiffeisenbank Austria, d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, dana 31.10.2006 godine, pod brojem 918-50- 373628, koja glasi: 7. Način otplate: Kredit se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Korisnik će vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu-Iznos anuiteta-316,17 CHF Valutna klauzula: Povrat obveza iz ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovog ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. II Nalaže se tuženiku, Reiffeisenbank Austria d.d, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici ŽK, [adresa], isplati iznos od 2.448,90 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 8,78 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2008. godine do isplate

-za iznos od 9,66 eur sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2008. godine do isplate

-za iznos od 8,51 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.04.2008. godine do isplate

-za iznos od 7,12 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.05.2008. godine do isplate

-za iznos od 8,19 eur sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2008. godine do isplate

-za iznos od 7,59 eur sa z.z.kamatom počevši od 17.07.2008. godine do isplate

-za iznos od 7,22 eur sa z.z.kamatom počevši od 18.08.2008. godine do isplate

-za iznos od 7,83 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2008. godine do isplate

-za iznos od 12,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2008. godine do isplate

-za iznos od 14,33 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2008. godine do isplate

-za iznos od 11,37 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.12.2008. godine do isplate

-za iznos od 15,71 eur sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2009. godine do isplate

-za iznos od 17,56 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.02.2009 godine do isplate

-za iznos od 14,94 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.03.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,44 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.04.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,72 eur sa z.z.kamatom počevši od 13.05.2009 godine do isplate

-za iznos od 14,17 eur sa z.z.kamatom počevši od 17.06.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,12 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.07.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,35 eur sa z.z.kamatom počevši od 17.08.2009 godine do isplate

-za iznos od 14,35 eur sa z.z.kamatom počevši od 18.09.2009 godine do isplate

-za iznos od 14,35 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.10.2009 godine do isplate

-za iznos od 13,69 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.11.2009 godine do isplate

-za iznos od 15,19 eur sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2009 godine do isplate

-za iznos od 17,24 eur sa z.z.kamatom počevši od 25.01.2010 godine do isplate

-za iznos od 17,88 eur sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2010 godine do isplate

-za iznos od 17,52 eur sa z.z.kamatom počevši od 12.03.2010 godine do isplate

-za iznos od 19,38 eur sa z.z kamatom počevši od 22.04.2010 godine do isplate

-za iznos od 21,50 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2010 godine do isplate

-za iznos od 23,93 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.06.2010 godine do isplate

-za iznos od 24,63 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.07.2010 godine do isplate

-za iznos od 29,25 eur sa z.z.kamatom počevši od 27.08.2010 godine do isplate

-za iznos od 25,01 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.09.2010 godine do isplate

-za iznos od 23,14 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.10.2010 godine do isplate

-za iznos od 26,12 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.11.2010 godine do isplate

-za iznos od 32,01 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.12.2010 godine do isplate

-za iznos od 29,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 26.01.2011 godine do isplate

-za iznos od 29,98 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2011 godine do isplate

-za iznos od 29,83 eur sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine do isplate

-za iznos od 28,28 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.04.2011 godine do isplate

-za iznos od 32,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 20.05.2011 godine do isplate

-za iznos od 36,38 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2011 godine do isplate

-za iznos od 34,41 eur sa z.z.kamatom počevši od 04.07.2011 godine do isplate

-za iznos od 33,77 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.08.2011 godine do isplate

-za iznos od 41,88 eur sa z.z.kamatom počevši od 23.09.2011 godine do isplate

-za iznos od 34,51 eur sa z.z.kamatom počevši od 25.10.2011 godine do isplate

-za iznos od 33,81 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.11.2011 godine do isplate

-za iznos od 34,57 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.12.2011 godine do isplate

-za iznos od 35,75 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 godine do isplate

-za iznos od 32,27 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 godine do isplate

-za iznos od 37,48 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.02.2012 godine do isplate

-za iznos od 36,42 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2012 godine do isplate

-za iznos od 37,14 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2012 godine do isplate

-za iznos od 37,62 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2012 godine do isplate

-za iznos od 36,80 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2012 godine do isplate

-za iznos od 37,02 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2012 godine do isplate

-za iznos od 36,40 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 35,08 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 36,49 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 37,17 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 36,70 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 34,03 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 36,29 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 36,49 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 35,60 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 32,84 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 32,77 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 33,45 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 34,54 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 36,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 35,27 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 35,82 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 26,44 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 26,75 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2014 godine do isplate

-za iznos od 27,50,eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2014 godine do isplate

-za iznos od 27,26 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2014 godine do isplate

-za iznos od 26,43 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2014 godine do isplate

-za iznos od 26,16 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2014 godine do isplate

-za iznos od 26,28 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2014 godine do isplate

-za iznos od 27,22 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2014 godine do isplate

-za iznos od 28,02 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2014 godine do isplate

-za iznos od 27,85 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2014 godine do isplate

-za iznos od 28,54 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2014 godine do isplate

-za iznos od 29,00 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2014 godine do isplate

-za iznos od 28,73 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2014 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2015 godine do isplate

-za iznos o d 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2015 godine do isplate

-za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2015 godine do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti članka 1. ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom 30. listopada 2006. i utvrđenja ništetnosti članka 5. dodatka ugovora o kreditu kao s neosnovanim.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535 da tužiteljici ŽK, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.175,00 EUR u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽK podnijela je tužbu protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je tužiteljica je sa tuženikom dana, 31.10.2006. godine, zaključila Ugovor o kreditu, broj 918.50- 3753620, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, dana, 2.11.2006.godine. godine, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika, Nade Kemec iz Sl. Broda, po brojem OU-839/06. Na osnovu tog ugovora, tužiteljica je od tuženika ishodi kredit u iznosu od 22.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, na rok otplate kredita od 240 mjeseci. Tužiteljica je sa tuženikom sačinila konverziju kredita iz CHF u EUR. U glavi 1. /Iznos kredita/ugovora o kreditu, određeno je: Kunska protuvrijednost CHF 22.000,00 po srednjem tečaju na dan korištenja. U glavi 7 /Način otplate/ određeno je: Kredit se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Dana 03. 12.2015 godine, parnične stranke su sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. U članku 4.tog dodatka ugovora ugovoreno je: Pregledom ukupno dosjelih obveza i ukupno primljenih uplata uplaćeno je manje za iznos od 2.908,23 HRK, nego što je to trebalo uplatiti prema otplatnom planu kredita sa valutnom klauzulom u EUR: Naime, takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u glavi 1 i 7 Ugovora o kreditu, te dodatka tom ugovoru, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. nije savjesno i pošteno, da sklopljeni pravni posao, tj. konkretni ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom. Naime, u članku 1 i 7 Ugovora o namjenskom kreditu, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Tužitelj također mora podsjetiti tuženika da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da su sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica je kod tuženika podigla namjenski kredit za nekretnine, a nakon sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu došlo je do primjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita. Isto tako, u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013.godine utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženica u razdoblju od 2004.godine, do 31.prosinca 2008.godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje. Dodatak ugovoru o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju, tj. konverzija je je ništetna, s obzirom na to, da su u konverziju „ušle“ odredbe o valutnoj klauzuli (a koja je bila ništetna) i promjenjivim kamatnim stopama na način, da se mijenjaju jednostranom odlukom banke (a koja je bila ništetna) a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa) a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli (i promjenjivim kamatnim stopama na način da se mijenja jednostranom odlukom banke) bilo stvarno stanje koje se potvrđuje nepostojanjem podredno ništetnosti „Konverzije“. Sukladno članku 270.st.1. ZOO-a, kada je činidba nemoguća ugovor je ništetan. A konkretno predmet ugovora, konvertiranje CHF-a je ništetna, kao i primjena ništetne kamatne stope. Konkretno, primjena valute CHF, a koji ugovor je bio ništetan, bio je glavni predmet konverzije, uz što je izmijenjena i ništetna cijena. Jasno je, da uslijed ništetnosti glavnog predmeta konverzije, a koje je ništetno stanje je „ušlo“ u konvertiranje sukladno članku 324.st.1 ZOO-a, sklopljena konverzija ne može opstati, jer se iz nje, ne mogu izvući nikakve početne postavke temeljem kojih bi ona mogla valjana. Tužitelj ne spori, da je mu tuženik utvrdio gore navedenu pretplatu u konverziji, međutim ista je učinjena protivno zakonu, tj. ništetna je, ali kako tužitelj nije mogao dobiti prikaz, sa izračunom te pretplate, stoga je tužitelj prisiljen podignuti ovu tužbu. Osim toga, nije jasno, da li se utvrđena pretplata od osi na promjenjivu kamatu ili valutnu razliku. Kako je tužitelj na osnovu gore iznesenog, dokazao osnov svoje tužbe, te kako tuženik mora vratiti nazad tužitelju ono što je neosnovano i protuzakonito uzeo, stoga tužitelj predlaže sudu, da donese presudu: Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1.i 7. Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica ŽK, [adresa], sklopila sa tuženom Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59,31.10.2006. godine, pod brojem 918-50-3753628, koje glase: 1. iznos kredita: Kunska protuvrijednost CHF 22.000,00 po srednjem tečaju na dan korištenja. 7. način otplate Kredit se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 5 Dodatak ugovoru o kreditu, sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju -Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR. Članak 5. Pregledom ukupno dosjelih obveza i ukupno primljenih uplata uplaćeno je manje za iznos od 2.908,23 HRK, nego što je to trebalo uplatiti prema otplatnom planu kredita sa valutnom klauzulom u EUR. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Petrinjska 59, Zagreb,10, da tužiteljici ŽK, [adresa], isplati novčani iznos, čija će se visina utvrditi, nakon što tuženik dostavi, izračun pretplate iz konverzije, na dan 31.03.2016.g. (po mjesecima), te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, te sukladno članku 29. st. 2 ZOO-a i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. u odgovoru na tužbu naveo je da nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 31.10.2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 918-50-3753628 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužiteljici na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 22.000,00 a da je ugovorena redovna kamata 3,95 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Stranke su dana 09.02.2016. sklopile dodatak broj KONV- 01/2016 Ugovoru o kreditu br. 918-50-3753628, kojim su ugovoreni uvjeti za provedbu konverzije kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, u kunski kredit s valutnom klauzulom EUR. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužiteljica neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužiteljicu upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužiteljica neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužiteljicu pri sklapanju Ugovora, te je tužiteljica po vlastitom izboru, a nakon što je upoznata sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrala valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužiteljica samostalno i neovisno mogla birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu). Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužiteljice, ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica je također preuzela valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužiteljice da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03): da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužiteljica, nakon što je upozorena o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrala valutnu klauzulu CHF razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tužiteljica se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužiteljica ne može smatrati da je osnov njezine tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužiteljica nije bila stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Člankom 9. Ugovora propisana je mogućnost konverzije obveze korisnika kredita izražene u CHF u EUR, primjenom srednjeg tečaja Kreditora na dan konverzije, a potpisom ugovora tužitelj je pristao da se valutna klauzula uglavljena u ugovoru veže uz EUR. Tužiteljica i tuženik su dana 09.02.2016. zaključili Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru kojim je provedena konverzija Ugovora o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015; dalje u tekstu ZIDZPK/15) te su tom prilikom, uvažavajući stroge procedure i odredbe ZIDZPK/15, sve tužiteljičine uplate uzete u obzir na način da su uračunate u otplatu kredita konvertiranog u valutu EUR. ZIDZPK/15 propisuje način na koji tuženik odobrenu glavnicu u valuti CHF konvertira u glavnicu valute EUR te zajedno sa ugovorenom kamatom u odnosu na valutu CHF zamjenjuje kamatom u odnosu na valutu EUR, stoga je tuženik poštujući odredbe ZIDZPK/15 izvršio konverziju. Tuženik je izradio izračun konverzije s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, tako što je početno odobrenu glavnicu kredita s valutnom klauzulom u CHF preračunao u protuvrijednost EUR prema srednjem tečaju na dan isplate kredita te je umjesto ugovorenih kamatnih stopa za kredit uz valutnu klauzulu CHF, obračunao kamatne stope koje je tuženik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja s valutnom klauzulom u EUR, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa za primarne klijente. Dodatkom broj KONV-01/2016 ugovorne strane su suglasno utvrdile iznos duga, a potpisom Dodatka tužiteljica je priznala dug. Dakle, Dodatak broj KONV-01/2016 je pravni posao utemeljeni isključivo na zakonu i volji tužiteljice kojim je izvršena konverzija u odnosu na valutu i kamatnu stopu pa tužiteljica ne može tvrditi da je ništetan Ugovor o kreditu. Provođenjem konverzije otklonjene su sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama. Naime, VSRH je u oglednom postupku utvrdio da “Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.” O dosegu predmetnog sporazuma odlučivao je Vrhovni sud RH u oglednom postupku posl.br. Gos 1/2019, a u kojem je zauzeo određena pravna stajališta primjenjiva i na konkretan slučaj. Pritom, Vrhovni sud RH zaključio je da aneks, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je. Nadalje, utvrdio je da korisnik kredita u CHF (dakle, i ovdje tužitelj) nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, obzirom da je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka ugovoru pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz Kolektivnog postupka, a sve iz razloga što se Kolektivni postupak odnosi samo na korisnike CHF kredita. Dodatno, imajući u vidu da je izvršena konverzija kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o Potrošačkom kreditiraju, u oglednom postupku je VSRH je utvrdio da: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe odnosnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“ VSRH navodi i da je ZIDZPK/15 ustanovio posebna pravila temeljem kojih je tuženik, bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju, sklapanje Dodatka, a tužitelj je taj koji je odlučivao o tome želi li ili ne želi prihvatiti Dodatak, odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima, pa je stoga sporazum o konverziji valjan i proizvodi pravne učinke od samog početka tako da je položaj tužitelja izjednačen s položajem svih korisnika kredita koji su izvorno sklopili ugovore vezane za EUR. O pitanju ništetnosti osnovnog ugovora u slučaju sklapanja aneksa upravo u svrhu izvršenja konverzije oglasio se Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u svojoj odluci Rev 1172/2018-2 od 19.03.2019. naglasio da: „Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjestiti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora.“ Prema navedenom, ništetnost se može nadomjestiti voljom stranaka. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naložiti tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tužiteljica se u podnesku od 8. listopada 2023. očitovala na odgovor na tužbu tuženika te je u bitnom osporila navode iz odgovora na tužbu, a podneskom od 1. svibnja 2025. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka na koji nije imala primjedbi i isti je prihvatila te je povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti članka 4. dodatka ugovoru o kreditu i predložila je da sud donese presudu kojom se utvrđuje se, da su ništetne odredba glave 1. i 7.Ugovora o kreditu, koji je tužiteljica, ŽK, [adresa], sklopila sa tuženikom, Raiffeisenbank Austria, d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, dana 31.10.2006 godine, pod brojem 918-50-373628, koje glase: „ prvo iznos kredita – kunska protuvrijednost CHF 22.000,00 CHF, po srednjem tečaju na dan korištenja kredita. sedmo način otplate Kredit se otplaćuje u 240 jednakih mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita. Korisnik će vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu-Iznos anuiteta-316,17 CHF

valutna klauzula: Povrat obveza iz ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovog ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Nalaže se tuženiku, Reiffeisenbank Austria dd, Magazinska cesta 69, Zagreb, da tužiteljici ŽK, [adresa], isplati iznos od 2.448,90 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi: za iznos od 8,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2008 godine do isplate za iznos od 9,66 eur sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2008 godine do isplate, za iznos od 8,51 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.04.2008 godine do isplate, za iznos od 7,12 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.05.2008 godine do isplate, za iznos od 8,19 eur sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2008 godine do isplate, za iznos od 7,59 eur sa z.z.kamatom počevši od 17.07.2008 godine do isplate, za iznos od 7,22 eur sa z.z.kamatom počevši od 18.08.2008 godine do isplate, za iznos od 7,83 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2008 godine do isplate, za iznos od 12,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 26.10.2008 godine do isplate, za iznos od 14,33 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2008 godine do isplate, za iznos od 11,37 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.12.2008 godine do isplate, za iznos od 15,71 eur sa z.z.kamatom počevši od 13.01.2009 godine do isplate, za iznos od 17,56 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.02.2009 godine do isplate, za iznos od 14,94 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.03.2009 godine do isplate, za iznos od 15,44 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.04.2009 godine do isplate, za iznos od 15,72 eur sa z.z.kamatom počevši od 13.05.2009 godine do isplate, za iznos od 14,17 eur sa z.z.kamatom počevši od 17.06.2009 godine do isplate, za iznos od 15,12 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.07.2009 godine do isplate, za iznos od 15,35 eur sa z.z.kamatom počevši od 17.08.2009 godine do isplate, za iznos od 14,35 eur sa z.z.kamatom počevši od 18.09.2009 godine do isplate, za iznos od 14,35 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.10.2009 godine do isplate, za iznos od 13,69 eur sa z.z.kamatom počevši od 16.11.2009 godine do isplate, za iznos od 15,19 eur sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2009 godine do isplate, za iznos od 17,24 eur sa z.z.kamatom počevši od 25.01.2010 godine do isplate, za iznos od 17,88 eur sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2010 godine do isplate, za iznos od 17,52 eur sa z.z.kamatom počevši od 12.03.2010 godine do isplate, za iznos od 19,38 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.04.2010 godine do isplate, za iznos od 21,50 eur sa z.z.kamatom počevši od 14.05.2010 godine do isplate, za iznos od 23,93 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.06.2010 godine do isplate, za iznos od 24,63 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.07.2010 godine do isplate , za iznos od 29,25 eur sa z.z.kamatom počevši od 27.08.2010 godine do isplate, za iznos od 25,01 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.09.2010 godine do isplate, za iznos od 23,14 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.10.2010 godine do isplate, za iznos od 26,12 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.11.2010 godine do isplate, za iznos od 32,01 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.12.2010 godine do isplate, za iznos od 29,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 26.01.2011 godine do isplate, za iznos od 29,98 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2011 godine do isplate, za iznos od 29,83 eur sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2011 godine do isplate, za iznos od 28,28 eur sa z.z.kamatom počevši od 22.04.2011 godine do isplate, za iznos od 32,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 20.05.2011 godine do isplate, za iznos od 36,38 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2011 godine do isplate, za iznos od 34,41 eur sa z.z.kamatom počevši od 04.07.2011 godine do isplate, za iznos od 33,77 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.08.2011 godine do isplate, za iznos od 41,88 eur sa z.z.kamatom počevši od 23.09.2011 godine do isplate, za iznos od 34,51 eur sa z.z.kamatom počevši od 25.10.2011 godine do isplate, za iznos od 33,81 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.11.2011 godine do isplate, za iznos od 34,57 eur sa z.z.kamatom počevši od 19.12.2011 godine do isplate, za iznos od 35,75 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 godine do isplate, za iznos od 32,27 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 godine do isplate, za iznos od 37,48 eur sa z.z.kamatom počevši od 29.02.2012 godine do isplate, za iznos od 36,42 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2012 godine do isplate, za iznos od 37,14 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2012 godine do isplate, za iznos od 37,62 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2012 godine do isplate, za iznos od 36,80 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2012 godine do isplate, za iznos od 37,02 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2012 godine do isplate, za iznos od 36,40 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2012 godine do isplate, za iznos od 35,08 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2012 godine do isplate, za iznos od 36,49 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2012 godine do isplate, za iznos od 37,17 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2012 godine do isplate, za iznos od 36,70 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2012 godine do isplate, za iznos od 34,03 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2013 godine do isplate, za iznos od 36,29 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2013 godine do isplate, za iznos od 36,49 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2013 godine do isplate, za iznos od 35,60 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2013 godine do isplate, za iznos od 32,84 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2013 godine do isplate, za iznos od 32,77 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2013 godine do isplate, za iznos od 33,45 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2013 godine do isplate, za iznos od 34,54 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2013 godine do isplate, za iznos od 36,04 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2013 godine do isplate, za iznos od 35,27 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2013 godine do isplate, za iznos od 35,82 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2013 godine do isplate, za iznos od 26,44 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2013 godine do isplate, za iznos od 26,75 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2014 godine do isplate, za iznos od 27,50,eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2014 godine do isplate, za iznos od 27,26 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2014 godine do isplate, za iznos od 26,43 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2014 godine do isplate, za iznos od 26,16 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2014 godine do isplate, za iznos od 26,28 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2014 godine do isplate, za iznos od 27,22 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2014 godine do isplate, za iznos od 28,02 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2014 godine do isplate, za iznos od 27,85 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2014 godine do isplate, za iznos od 28,54 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2014 godine do isplate, za iznos od 29,00 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2014 godine do isplate, za iznos od 28,73 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2014 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2015 godine do isplate, za iznos o d 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2015 godine do isplate, za iznos od 29,10 eur sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2015 godine do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Tuženik je u podnesku od 16. lipnja 2025. naveo da se protivi preinaci tužbe kao i djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti članka 4. dodatka Ugovora o kreditu iz podneska tužiteljice od 1. svibnja 2025.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o kreditu od 2. studenog 2006., izjavu o prihvatu izračuna konverzije, izvršen je uvid u dodatak ugovoru o kreditu od 9. veljače 2016., zahtjev za kredit, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Mitra Obradovića od 17. listopada 2024., saslušana je svjedokinja OK, a u svrhu dokazivanja saslušana je tužiteljica ŽK.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu dana 2. studenog 2006. Tuženik kao kreditor odobrio je tužiteljici kao korisniku kredita kunsku protuvrijednost 22.000,00 CHF na rok otplate od 240 mjeseci u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (članak 1. ugovora o kreditu). Člankom 7. ugovorne stane ugovorile su otplatu kredita u 240 jednakim mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati kredita.

7. Između stranaka nije sporno niti da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni brojem P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa kojeg je pokrenula udruga, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredba o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. , a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time banka postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to članak 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to članak 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Isto tako, tužene banke su u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana postupajući protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a koje odredbe su ništetne.

8. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interesa i prava.

8.1. Prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku fizičke ili pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati.

8.2. Dakle, tom odredbom Zakona o parničnom postupku određeno je da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu s tim da su banke u pojedinačnim potrošačkim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati suprotno.

9. Stoga je ovaj sud sukladno članku 502. c Zakona o parničnom postupku vezanim pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

10. Tužiteljica je tužbom i tužbenim zahtjevom iz tužbe zatražila utvrđenje ništetnosti članka 1. i 7. ugovora o kreditu i članka 5. dodatka ugovoru o kreditu te isplatu preplaćenih rata kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. svibnja 2025. traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. i članka 7. ugovora o kreditu kojeg s tuženikom sklopila 2. studenog 2006. i isplatu preplaćenih anuiteta kredita zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli te je tim podneskom povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti članka 4. dodatka ugovoru o kreditu.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ocjena je ovoga suda da postupanje tuženika u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužbe tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu osnovan, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta kredita zbog valutne klauzule.

12. Dakle, nesporno je sud utvrdio da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu. Tuženik kao kreditor odobrio je tužiteljici člankom 1. predmetnog ugovora kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000,00 CHF. Člankom 7. ugovorne strane ugovorile su otplatu kredita u 240 jednakih mjesečnih rata u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

13. Iz navoda tužbe i iz ugovora o kreditu kao i temeljem iskaza tužiteljice sud je utvrdio da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula nije pojedinačno pregovaralo.

14. Obzirom na razdoblje u kojem je sklopljen ugovor o kreditu za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi, mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03- dalje ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., do kada je taj Zakon bio na snazi, potom od 7. kolovoza 2007., Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 - dalje ZZP/09), a sada je važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, 14/19 - dalje ZZP/14).

15. Odredbom članka 84. ZZP/03 i odredbom članka 99. ZZP/09, propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima regulirana je pravilima Zakona o zaštiti potrošača koji su u tom smislu lex specalis, dok su odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira, ali na razini općeg propisa, primjenjuju supsidijarno. O odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa odlukom banke, nije se pojedinačno pregovaralo, a tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao na nju utjecati. U prilog navedenom govori i činjenica da su u ugovore inkorporirani opći uvjeti poslovanja o kojima tužitelj po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati. Iako tužena banka tvrdi da je ova odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno da se odluke banke o promjeni kamatne stope donose na temelju općih uvjeta poslovanja koji su sastavni dio ugovora (a koji su se tijekom trajanja ugovornog odnosa također mijenjali), tužena ne spori da niti sporni ugovor, niti opći uvjeti ne sadrže niti referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope jer se donošenje odluke banke o eventualnoj promjeni kamate u skladu sa tržišnim uvjetima, protivno tvrdnji tuženika, ne može smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.

17. Na temelju odredbe članka 295. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a odredbom članka 295. stavak 3. istoga Zakona, propisano je da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

18. U konkretnom slučaju nesporno je da ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu (osnovnu kamatnu stopu za zakašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je stoga tuženik, koristeći takvu ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema odluci banke, mogao postupati savjesno ili nesavjesno.

19. Ovaj sud smatra da je ugovorna odredba kojom se promjena ugovorne kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope, uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostataka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope koji bi pri tome bili razumljivi i prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope ključna je ugovorna odredba, a ista ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja - tuženika, a sve to bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja jer se kod takvog ugovaranja radi o situaciju da tuženik jednostrano određuje obavezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, niti može konačno provjeriti pravilnost promjene jer za to nema nikakvih pouzdanih kriterija.

20. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora.

21. Takvom ugovornom odredbom tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, u konkretnom slučaju kamate, što je u suprotnosti sa odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Osim toga, sukladno odredbi članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, kako je propisano odredbom članka 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan, što je propisano odredbom članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

22. Niti Zakon o zaštiti potrošača niti Zakon o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, koje načelo proizlazi iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja određenog obvezno pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obaveza. Radi se o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana, pa bi povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja.

23. Činjenica je da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara obzirom da u razdoblju od 2004. do 2008., nije bila propisana takva obveza banaka, međutim nepostojanje zakonske regulative kojom bi se naložilo banci da u ugovoru o kreditu precizno i jasno odredi način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daje istima i ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po vlastitom nahođenju bez mogućnosti utjecaja druge ugovorne strane na takvu odluku i da jednostranom odlukom mijenjaju visinu obveze potrošača odnosno druge ugovorne strane.

24. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, da je cijena kao što je ranije navedeno, bitni element ugovora o kreditu te da mora biti određena, odnosno odrediva, već samim time odredba koju koristi tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, na temelju koje cijenu određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, je protivna načelu savjesnosti i poštenja.

25. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., ističe se da: "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi od dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franaka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva, sukladno odluci banke, dakle vjerovniku."

26. Obzirom na činjenicu da u ugovorima u kojima koristi odredbu o promjeni kamatne stope, tuženik nije odredio referentnu stopu, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, pri tome rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovoga suda trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene, ugovoriti precizne pretpostavke uz koje se kamatna stopa može promijeniti, sve kako bi potrošač znao koji su to elementi na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa, to s ciljem kako bi njegova obveza bila odrediva, no vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanja propisa koji mu takvo što nalaže, tuženik tužitelju kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

27. Nadalje, dužnost je tuženika bila da prilikom pregovaranja tužitelju pruži sve potrebne informacije vezane za valutnu klauzulu, a ne da joj prepustiti da se sama informira, pogotovo ako se ima u vidu da je pitanje tečajne politike i razlike između općeg valutnog rizika i valutnog rizika u odnosu na švicarski franak, stručno pitanje ekonomske i financijske struke i naravi kojima ne raspolaže prosječni potrošač. Tuženik je trebao uložiti dodatan napor prilikom objašnjenja potrebnih parametara o kojima ovisi odluka potrošača pri odabiru valute prilikom ugovaranja valutne klauzule. Specifičnost i priroda valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a u situaciji kada ga banka kao profesionalac o tom ni na koji način ne informira, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže uz švicarski franak, uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je također protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer za razliku od potrošača, banka s obzirom na stručnu kvalifikaciju svojih zaposlenika i iskustva u poslovanju zna za taj rizik.

28. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., između ostaloga je naveo da su tužene banke propustile potrošačima objasniti pravo značenje švicarskog franka kao "sigurne valute", propustili su istinito informirati da je ta valuta sigurno ulaganje za banke, a ne korisnike kredita, pri čemu su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima, u trenutku sklapanja ugovora, dakle kao stručne osobe to znale ili morale znati za razliku potrošača koji isto nije znao. Prosječnom potrošaču odredbe ugovora u kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, iako mu je sam pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive, pa je banka, odnosno u konkretnom slučaju tuženik bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužitelju pomoći da se u okviru zakonom dozvoljenih mogućnosti koristi uslugama banke, ali ne na svoju štetu.

29. Neravnoteža u pravima i obvezama je znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima vratiti banci kao kreditoru i cijena, jer se i kamata u konačnici plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, već samim sklapanjem ugovora koji sadrži sporne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, konkretno neravnoteža u pravima i obvezama utemeljena na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te na primjeni valutne klauzule je znatna i postoji, jer se radi o odredbama u tipskim formularnim ugovorima sastavljenim unaprijed od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja u kojem potrošač preuzima rizik, ne znajući za njega jer o tome nije informiran.

30. Može se zaključiti da neravnotežu nisu prouzrokovale promjene kamatne stope, ni promjene tečaja valute, nego ugovorne odredbe koje zbog svoje formulacije tužitelja dovode u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je tužitelj znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati, zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati visina glavnice i kamatna stopa.

31. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, te članka 96. Zakona o zaštiti potrošača/07, propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što je ovdje slučaj, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, a potome sukladno odredbi članka 323. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima i obvezu svake ugovorne strane da vrati ono što je primila na temelju takvog pravnog posla, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

32. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020., u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedenog članka 502.c Zakona o parničnom postupku, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15 - dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

33. Odredbom članka 1111. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obaveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

34. Na temelju naprijed navedenoga sud je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i sud je mišljenja da je odredba predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula, nepoštena, posljedica je čega ništetnost takve odredbe, slijedom čega tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetne odredbe od nje naplatio i primio, jer je tako naplaćeni novčani iznos tuženik stekao bez osnove, u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

35. Obzirom na sve naprijed navedeno sud ocjenjuje da je odredba predmetnog ugovora o kreditu sklopljen između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 31. listopada 2006. kojom je ugovorena valutna klauzula ništetne, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Ugovorna odredba kojom je ugovoreno da se glavnica iz ugovora o kreditu veže za valutu švicarski franak iako je bila uočljiva i jasna, ali nije bila razumljiva i tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije dao sve potrebne informacije tužiteljici iz kojih bi tužiteljica mogla razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takva ugovorna odredba nosi.

36. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

37. Prema članku 1115. istog zakona kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

38. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja da se utvrdi da je ništetna odredbe predmetnog ugovora o kreditu i to članak 7. kojim je ugovorena valutna klauzula pa je odlučeno kao u točki I izreke.

39. Sud nije našao da bi bila ništetna odredba članka 1. predmetnog ugovora o kreditu budući da je tim člankom tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.000,00 CHF pa je sud tužiteljicu s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovnim odbio i odlučio kao u točki III izreke.

40. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom iz tužbe zatražila utvrđenje ništetnosti odredbe članka 5. dodatka ugovoru o kreditu, a podneskom od 1. svibnja 2025. tužiteljica je taj dio tužbenog zahtjeva povukla.

41. Tuženik se u podnesku od 16. lipnja 2025. protivio povlačenju tog dijela tužbenog zahtjeva.

42. Budući da se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva, a sud je našao da nije ništetna odredba članka 5. dodatka ugovora o kreditu je je i Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku o ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju to je sud tužiteljicu s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao s neosnovanim odbio.

43. Radi utvrđenja postojanja razlike u plaćanju anuiteta kredita po početno ugovorenim uvjetima, kamatnoj stopi i tečaju CHF u odnosu na kn u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i rata kredita obzirom na promjenu kamatne stope i tečaja tijekom otplate kredita provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke Mitru Obradović.

44. Knjigovodstveni vještak Mitar Obradović u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da su tužiteljica i tuženik 30. listopada 2006. zaključili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 22.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita. Na kredit u otplati korisnik kredita obvezao se platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 3,95% godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Rok otplate kredita je 20 godina. Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno prvog dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta 31. prosinca 2006. Kredit je isplaćen 8. studenog 2006. u iznosu od 22.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Tužiteljica i tuženik su 9. veljače 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eur na osnovi izračuna konverzije utvrđeno je da na dan 30. rujna 2015. manje je uplaćeno u iznosu od 2.908,23 kn (421,01 eur). Tužitelj je do 30. rujna 2015. uplatio razliku na ime ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta (u odnosu na početni plan otplate) 18.456,04 kn odnosno 18.690,20 kn na ime samog više plaćenih anuiteta i 234,16 kn na ime samo manje plaćenih anuiteta u odnosu na mjesečne anuitete prema početnom otplatnom planu. Zaključak je knjigovodstvenog vještaka da je tužitelj u razdoblju od 31. prosinca 2006. do 30. rujna 2015. uplatio razliku između ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta u iznosu od 18.690,20 kn ili 2.448,90 eur prema srednjem tečaju tuženika na dan 30. rujna 2015. i da je prema izračunu konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. utvrđen manje plaćeni iznos kredita prema uvjetima odobrenog kredita u eur u iznosu od 2.908,23 kn odnosno 421,01 eur prema srednjem tečaju tuženika na dan 30. rujna 2015.

44.1. Knjigovodstveni vještak dao je i tabelarni prikaz svog pisanog nalaza i mišljenja.

45. Temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka koji nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio ocjenjujući da je dan u skladu s pravilima struke, stručno i nepristrano sud je utvrdio da je tužitelj od sklapanja ugovora o kreditu kroz period otplate kredita preplatio kredit zbog povećanja tečaja švicarskog franka u iznosu od 2.448,90 eur.

46. Tužiteljica je tužbom i tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. svibnja 2025. uz utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu zatražila isplatu iznosa od 2.448,90 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od plaćanja svakog pojedinog više plaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate.

47. Tuženik smatra da je tužiteljica podneskom od 1. svibnja 2025. i preinačila tužbu kojoj preinaci se tuženik protivio.

48. Sud nalazi da tužiteljica podneskom od 1. svibnja 2025. nije preinačila tužbu budući je ista podnijela tzv. stupnjevitu tužbu te je nakon provedenog vještačenja visinu tužbenog zahtjeva uskladila s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka, a i prije nego ju je sud pozvao da uredi tužbeni zahtjev dok je u odnosu na protivljenje povlačenju dijela tužbenog zahtjeva sud o povučenom dijelu donio presudu.

49. Budući da je sud utvrdio da je tuženik iznos od 2.448,90 eur stekao bez osnove, a tužiteljica je tužbenim zahtjevom od tuženika zatražila na ime preplaćenih anuiteta kredita zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu isplatu tog iznosa to sud nalazi da je tako postavljeni tužbeni zahtjev tužbe osnovan te ga je sud usvojio. Sud je prihvatio zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate i to od dana kada je tužiteljica platila pojedine preplaćene anuitete kredita pa do isplate pa je odlučeno kao u točki II izreke.

50. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Sud nalazi da je tužiteljica u ovom postupku uspio s većim dijelom tužbenog zahtjeva dok je s neznatnim dijelom odbijen, a zbog čega posebni troškovi nisu nastali. Sud je kao osnovan priznao trošak tužiteljice za sastav tužbe iznos od 200,00 eura, za sastav 2 obrazložena podneska za svaki iznos od 200,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 15. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 15. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza, za pristup na glavnu raspravu održanu 21. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eura i za pristup na glavnu raspravu održanu 3. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura. Dakle sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 1.500,00 eura i PDV na taj iznos od 375,00 eura pa je priznao ukupan trošak zastupanja tužiteljice u iznosu od 1.875,00 eura. Sud je kao osnovan priznao i trošak tužiteljice na ime troškova knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura koliko iznosi račun knjigovodstvenog vještaka pa je priznao ukupan trošak tužiteljice, a kako je to tužiteljica i zatražila u iznosu od 2.175,00 eura.

51. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 25. rujna 2025.

S u d a c:

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetničko društvo Mađarić i Lui, Zagreb, Zelinska 4