Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Frana Kurelca 3, 51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Martini Maršić Lukić, u pravnoj stvari tužiteljice UT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ZT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. rujna 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, na temelju članka 335. stavka 6. Zakona o parničnom postupku, dana 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke posl. br. Ovrv-286/2018 od 10. listopada 2018. godine, u dijelu u kojem je naloženo tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici iznos od 16.497,01 EUR (slovima: šesnaest tisuća četiristo devedeset sedam eura i jedan cent) / 124.296,72 kn (slovima: sto dvadeset četiri tisuće dvjesto devedeset šest kuna i sedamdeset dvije lipe), sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. rujna 2018. godine do isplate, i to po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi, određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. U preostalom dijelu poviše dosuđenih 16.497,01 EUR, a do zatraženih 23.417,28 EUR / 176.437,50 kn, te dijelu što se odnosi na iznos troška ovršnog postupka od 371,95 EUR / 2.802,48 kn (iznos od 2.697,73 kn nastalog troška postupka i 104,75 kn predvidivog troška), platni nalog se u k i d a te se tužbeni zahtjev o d b i j a kao neosnovan.

2  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.073,62 EUR (slovima: tisuću sedamdeset tri eura i šezdeset dva centa), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka o d b i j a kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prijedlogom podnesenim javnom bilježniku 9. listopada 2018. godine, tužiteljica tada kao ovrhovoditeljica, predložila je donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kojim će se tuženiku, tada ovršeniku, naložiti isplata iznosa glavnice od 176.437,50 kn / 23.417,28 EUR sa zateznom kamatom koja na ovaj iznos teče od 8. rujna 2018. godine do isplate, a predlaže obvezati ga i na naknadu troška ovršnog postupka od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Nakon što je javni bilježnik prihvatio prijedlog za ovrhu, rješenje o ovrsi dostavljeno je tuženiku koji je protiv istog podnio prigovor temeljem kojeg je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage, ukinuvši provedene ovršne radnje te nastavljajući voditi ovaj postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prilog tužbenom zahtjevu tužiteljica je navela kako se njezin zahtjev za isplatu temelji na činjenici što je tuženika zastupala u predmetima što su se vodili pred Općinskim sudom u Rijeci poslovnih brojeva: P-1702/13, P-7025/15, P-6753/15, P- 6980/15, Z-14695/15 (Z-19664/16, Z-1532/17), Z-13296/15 (Z-1916/16), O-2300/16, P-2095/17 i P-2773/14, ističući da je tuženiku za učinjene usluge zastupanja izdala račun broj 78/HORV/1 od 30. kolovoza 2018. godine u kojem su sadržani obrazloženi iznosi čiju naplatu traži. Protivila se prigovorima tuženika kojima osporava postojanje i visinu potraživanja, predloživši na glavnoj raspravi provesti uvide u citirane spise gdje je zastupanje izvršila. U tijeku postupka ističe da tuženik niti djelomično nije podmirio njezinu tražbinu, predlažući održavanje platnog naloga na snazi uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška.

4. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave osporava postojanje dugovanja prema tužiteljici. Tvrdi i da je dio traženog iznosa podmirio zbog čega je zahtjev tužiteljice neosnovan. Tuženik sam nije imao dokaznih prijedloga, a u dijelu postupka vođenog kao parnični zauzeo je pasivan stav, ne odazivajući se na pozive suda.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, sud je na glavnoj raspravi proveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, prije svega izvoda iz otvorenih stavki tužiteljice, računa br. 78/HORV/1 od 30. kolovoza 2018. godine (listovi 40-42 spisa), kao i uvidom u ovosudne spise poslovnih brojeva: P-1702/13, P-7025/15, P-6753/15, P-6980/15, Z-14695/15 (Z-19664/16, Z-1532/17), Z-13296/15 (Z-1916/16), O-2300/16, P-2095/17 i P-2773/14, nakon čega je glavna rasprava zaključena sukladno članku 304. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01,117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u

3  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

nastavku teksta: ZPP) jer stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a i prema ocjeni ovoga suda predmet je raspravljen tako da se može donijeti odluka.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Među strankama naime nije sporno da je tužiteljica kao punomoćnica poduzimala radnje u zastupanju tuženika u više predmeta ovoga suda. Sporno jest je li tuženik plaćao tužiteljici usluge i u kojem iznosu, a sporna je i visina tražbine tužiteljice.

8. U odnosu na prvo prijeporno pitanje, je li tuženik dokazao da je vršio određena plaćanja tužiteljici, treba istaknuti kako tuženik u tijeku postupka ove navode nije učinio vjerojatnim. Naime, izuzev tvrdnji istaknutih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik ove tvrdnje nije dokazao nijednim objektivno provjerljivim dokazom. Tuženik radi provjere ovih navoda nije niti predložio ijedan dokaz. Kako se teret dokaza ovog prigovora nalazio na tuženiku, a tuženik ga nije potvrdio ijednim dokazom, to je sud ovaj prigovor tuženika cijenio neosnovanim.

9. Potpisivanjem punomoći stranka i odvjetnik sklopile su u smislu odredbe članka 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) ugovor o nalogu kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti pravne radnje u određenom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje platiti mu naknadu za njegov rad, slijedom čega odvjetnik ima pravo očekivati od stranke nagradu za svoj rad kada ispuni nalog. Osim toga, člankom 18. stavkom 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21 i 98/25) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad, te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi koju utvrđuje i donosi Odvjetnička komora.

10. S obzirom da je predmet ovog spora potraživanje isplate duga koji proizlazi iz obveznog (ugovornog) odnosa tužiteljice i tuženika, sud je radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovoj parnici trebao utvrditi slijedeće odlučne činjenice: je li tužiteljica kao nalogoprimateljica zaista izvršila pravne radnje za koje je tuženiku podnijela zahtjev za isplatu, kao i je li zahtjev tužiteljice za isplatu u odnosu na svaku pojedinačnu radnju, obuhvaćen utuženim računima, poduzet u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

11. Predmet ovoga suda posl. br. P-1702/2013 vodio se povodom tužbe tužitelja ĆT protiv ovdje tuženika ZT radi isplate iznosa od 172.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1702/2013 od 14. rujna 2015. godine, potvrđenom u odluci o glavnoj stvari presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Gž-103/2016 od 5. studenog 2018. godine, a preinačenoj jedino u pogledu odluke o trošku, tuženiku AT naloženo je isplatiti ĆT iznos od 172.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2011. godine, kao i naknaditi mu troškove postupka od 126.906,00 kn. Prema tome, vrijednost predmeta spora relevantna za obračun radnji punomoćnika

4  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

tuženika u tom postupku je ukupna vrijednost tužbenog zahtjeva naznačena u tužbi, tj. 1.290,000,00 kn.

12. Tužiteljica prema tome, kao punomoćnica tuženika ZT opravdano traži nagradu za zastupanja na ročištima održanim 3. listopada 2014., 13. studenog 2014., 16. prosinca 2014., 11. svibnja 2015. i 21. srpnja 2015. u iznosima od po 12.900,00 kn jer joj prema vrijednosti predmeta spora pripada 1290 bodova za te radnje (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa '12), pri čemu je vrijednost svakog boda bila 10,00 kn. Za zastupanje na ročištu održanom 10. ožujka 2015. godine na kojem se raspravljalo jedino o procesnim pitanjima, tužiteljici pripada 500,00 kn (Tbr. 9/5 Tarife '12), dok joj za podneske od 15. srpnja 2014. godine i 10. ožujka 2015. godine pripada po zatraženih 250,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8/3 Tarife). Za žalbu izjavljenu protiv prvostupanjske presude, tužiteljica je opravdano od tuženika kao svoje stranke zatražila isplatu 16.125,00 kn (Tbr. 10/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Tužiteljici tako na ime zastupanja tuženika u predmetu posl. br. P-1702/2013 opravdano pripada 81.625,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 102.031,25 kn ili 13.541,87 EUR.

13. Tužiteljica je u pravu i kada traži naknadu za zastupanje tuženika u predmetu posl. br. P-7025/2015 (kasniji posl. br. P-1416/2022). Naime, tu parnicu pokrenuo je ovdje tuženik ZT protiv ĐT, radi utvrđenja ništetnosti, a označena vrijednost predmeta spora tog postupka bila je 201.000,00 kn / 26.677,28 EUR. Za sastav tužbe tužiteljice u tom predmetu pripada joj 2.500,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife '12) s obzirom da je vrijednost te radnje 250 bodova, a vrijednost jednog boda je bila 10,00 kn. Za podneske od 9. prosinca 2016. godine i 23. prosinca 2016. godine kojim obavještava sud o smrti tuženika i dostavlja imena nasljednika, pripada joj međutim po 500,00 kn za svaki podnesak jer se radi o podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife, a ne o nekom od taksativno navedenih podnesaka iz Tbr. 8/1 Tarife. Tužiteljici tako za zastupanje tuženika u tom predmetu pripada 3.500,00 kn (464,53 EUR), što uvećano za porez na dodanu vrijednost čini 4.375,00 kn tj. 580,66 EUR.

14. Za odvjetničke troškove u predmetu posl. br. P-6753/2015 gdje je tužiteljica zastupala tuženika kojeg je u toj parnici tužio ĐT, radi utvrđenja pobojnosti ugovora i s označenom vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn, tužiteljici pripada nagrada, ali u manjem iznosu od zatraženog. Naime, tužiteljica je u toj parnici pored tuženika zastupala i trgovačko društvo Gradnja M.M. i tuženicu HT, pa se iznos nagrade sukladno Tbr. 36/1 Tarife '12 dijeli na jednake dijelove između stranaka. Ovdje tuženik je tako u obvezi namiriti jedino trećinu iznosa nagrade koji bi tužiteljici inače pripadao, s time što tužiteljica računom broj 78/HORV/1 nije od tuženika zahtijevala povišenje iznosa nagrade zbog zastupanja više osoba, niti se na isto poziva u ovoj parnici. Za podnesak od 12. studenog 2015. godine kojim dostavlja punomoć za zastupanje u spis, potom za podnesak od 6. rujna 2016. kojim obavještava sud o smrti tužitelja, te podneske od 23. prosinca 2016. kojim dostavlja imena nasljednika i podnesak od 20. studenog 2017., tužiteljici bi pripadalo po 187,50 kn za svaki podnesak jer je riječ o podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife, s time što je tuženik, kao što je rečeno, u obvezi naknaditi jedino trećinu tih iznosa tj. 250,00 kn za ove podneske. Za odgovor na tužbu od 22. siječnja 2016. tužiteljici bi pripadala nagrada od 75 bodova s obzirom na vrijednost predmeta spora, tj. 750,00 kn, s time što je tuženik obvezan platiti jedino trećinu ovog iznosa tj. 250,00 kn. Neopravdan je zahtjev

5  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

za naknadom troškova sastava podneska od 8. rujna 2016. godine koji predstavlja ponavljanje prethodnog podneska. Tužiteljica je prema tome u pravu kad ističe da je tuženik kao njezin nalogodavac, dužan platiti joj naknadu za zastupanje u toj parnici, ali jedino u iznosu od 500,00 kn / 66,36 EUR tj. uračunavajući PDV od 25 % 625,00 kn / 82,95 EUR.

15. Što se pak tiče predmeta koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P- 6980/2015 i tu je tužiteljica kao odvjetnica zastupala tuženika. Riječ je bila o parničnom predmetu pokrenutom protiv društva Oceanus d.o.o., radi poništenja ugovora o kupoprodaji s označenom vrijednosti predmeta spora od 235.000,00 kn. Tužiteljici za poduzete radnje sukladno vrijednosti predmeta spora pripada 2.500,00 kn za sastav tužbe (Tbr. 7/1 Tarife '12 koja predviđa nagradu od 250 bodova za sastav tužbe vrijednosti predmeta spora od 100.000,01 kn do 250.000,00 kn), dok joj za sastav podnesaka od 10. ožujka 2017., 18. travnja 2017., 23. listopada 2017. i 23. veljače 2018. pripada po zatraženih 250,00 kn za svaki podnesak jer je riječ o podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife. Za ročište održano 23. svibnja 2017. godine opravdano traži 2.500,00 kn (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife), dok joj za ročište od 18. listopada 2017. godine koje je odgođeno pripada 500,00 kn (Tbr. 9/5 u vezi Tbr. 7/1 Tarife '12). Tužiteljici tako za zastupanje tuženika u tom sporu opravdano pripada 6.500,00 kn tj. 862,70 EUR, što uvećano za zatraženi PDV čini 8.125,00 kn / 1.078,37 EUR.

16. U predmetu Općinskog suda u Rijeci što se vodio pod posl. br. Z- 14695/2015 (Z-19664/2016; Z-1532/17 i Z-5394/2018) tužiteljica je ovdje tuženika zastupala kao predlagatelja zahtijevajući zabilježbu spora na nekretninama protustranke ĐT. Kako je vrijednost predmeta spora tužbe uz koju je vezan prijedlog bila 201.000,00 kn to tužiteljici za sastav prijedloga za zabilježbu spora sukladno Tbr. 19/1 pripada 25% vrijednosti nagrade propisane Tbr. 7/1 Tarife '12 tj. zatraženih 625,00 kn, a za sastav prigovora od 7. ožujka 2016. i žalbe od 11. siječnja 2017. po 781,25 kn za svaki od tih pravnih lijekova, sve sukladno Tbr. 19/4 koji predviđa povećanje iznosa iz Tbr. 19/1 Tarife za daljnjih 25 %. Prema tome, tužiteljica opravdano traži 2.187,50 kn / 290,33 EUR i što uvećano za 25 % poreza na dodanu vrijednost čini 2.734,37 kn tj. 362,91 EUR. U predmetu posl. br. Z-14695/15 prijedlog za zabilježbu spora tužiteljica nije podnijela protiv društva Oceanus d.o.o. kako navodi u računu broj 78/HORV/1, nego je činjenica što je to društvo bilo upisano kao vlasnik nekretnine bio razlog za odbijanje prijedloga za zabilježbu spora i kasnijih pravnih lijekova tuženika zastupanog po tužiteljici, pa je taj dio zahtjeva očito neosnovan.

17. Tužiteljica nije u pravu niti kada tvrdi da je i u predmetu ovog suda posl. br. Z-13296/15 (Z-1916/16) zastupala tuženika. Naime, tužiteljica je kao protustranku u tom predmetu zastupala HT, a ne ovdje tuženika, s time što se taj predmet vodio povodom zahtjeva za zabilježbu spora predlagatelja ĐT na nekretninama HT, a do pravomoćnog okončanja parnice Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-6753/2015, kao što je razvidno iz rješenja Općinskog suda u Rijeci posl. br. Z-13296/15 od 20. listopada 2015. godine. Punomoć za zastupanje tužiteljici u tom zemljišnoknjižnom predmetu potpisala je jedino HT (koja je jedina bila i strankom tog postupka, sve razvidno iz punomoći na listu 29 spisa), a tužiteljica je u ime HT, a ne tuženika izjavila prigovor i žalbu. Tužiteljica u tijeku ove parnice nije pojasnila razloge zbog kojih bi tuženik trebao naknaditi troškove zastupanja HT pa je taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan.

6  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

18. Zastupanje tužiteljice u predmetu ovoga suda posl. br. O-2300/2016 što se vodio radi rasporeda ostavinske imovine iza pok. ĐT, osnovano je u dijelu u kojem tužiteljica na ime sastava dva dopisa od 5. listopada 2016. i 9. prosinca 2016. kojima u ime tuženika traži dostavu rješenja o nasljeđivanju, zahtijeva po 250,00 kn za svaki dopis (Tbr. 32/3 Tarife), obzirom da se ne radi o zastupanju stranke u ostavinskom postupku. U tom dijelu zahtjev je prema tome, osnovan jedino za iznos od 625,00 kn / 82,95 EUR (s uračunatim porezom na dodanu vrijednost).

19. Nagradu za zastupanje u predmetu ovoga suda posl. br. P-2095/2017, tužiteljica ne ostvaruje jer u tom predmetu što se vodio povodom tužbe tužiteljice ŠT, protiv tuženika trgovačkog društva Gradnja M.M. i HT, tuženik nije bio stranka, a tužiteljica nije obrazložila koji su to razlozi zbog kojih bi tuženik imao platiti troškove zastupanja drugih osoba.

20. Tužiteljica je međutim, kao punomoćnica zastupala tuženika u parnici što se pred ovim sudom vodila pod posl. br. P-2773/2014 (kasniji posl. br. P-4039/2019). Naime, taj predmet je pokrenula ŠT protiv ovdje tuženika i trgovačkog društva Gradnja M.M. d.o.o., radi isplate iznosa od 10.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke, što je i vrijednost predmeta spora. Tuženika ZT i društvo Gradnju M.M. d.o.o. u toj je parnici zastupala tužiteljica, koja prema tome ostvaruje pravo na nagradu za poduzete radnje u ime tamo tuženika, no jednako kao i u predmetu ovog suda posl. br. P- 6753/2015, s obzirom da je zastupala više tuženika, od tuženika ZT može tražiti jedino polovicu iznosa koji bi ovaj trebao platiti, obzirom da solidarnost u plaćanju troškova zastupanja ne proizlazi iz sadržaja Tbr. 36/1 Tarife '12, niti dokaza dostavljenih po tužiteljici. Niti ovdje se tužiteljica u tijeku postupka nije pozivala na primjenu odredbe o povećanoj tarifi za zastupanje više stranaka. Tužiteljica bi tako za sastav odgovora na tužbu imala pravo na 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife '12), a za podneske od 12. veljače 2016., 15. ožujka 2016. i 7. rujna 2017. godine po 250,00 kn za svaki podnesak jer se radi o podnescima iz Tbr. 8/3 Tarife '12. Za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude koju je izjavila u ime oba tuženika u toj parnici, imala bi pravo naplatiti traženih 1.250,00 kn (Tbr. 10/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). S druge strane, za zastupanje tuženika ZT i Gradnje M.M. d.o.o. na ročištima održanim 10. studenog 2015., 15. ožujka 2016., 4. svibnja 2016., 13. travnja 2017., 12. lipnja 2017 i 6. studenog 2017. pripadalo bi joj po 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife '12), a za ročište od 23. listopada 2017. iznos od 250,00 kn jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Tužiteljica bi tako od tuženika ZT i društva Gradnja M. M. imala pravo naplatiti 9.250,00 kn. Međutim, tuženik ZT odgovara jedino za naplatu polovice tog iznosa, jer tužiteljica nije dokazala da bi solidarnost tuženika i društva Gradnja M.M. u pogledu naplate parničnih troškova bila ugovorena, pa je njezin zahtjev osnovan jedino u iznosu od 4.625,00 kn / 613,84 EUR, što uvećano za zatraženi porez na dodanu vrijednost čini 5.781,25 kn / 767,30 EUR, koliko na ime zastupanja tuženika u ovoj parnici pripada tužiteljici.

21. Pritom, tuženiku valja istaknuti i kako eventualno odmjeravanje parničnog troška na teret protivne strane, ne utječe na obračun tužiteljice kao odvjetnice i tuženika kojeg je tužiteljica u ovim sporovima zastupala, a kako je to uostalom propisano Tbr. 43/1 Tarife '12.

7  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

22. Tužiteljica tako na ime zastupanja tuženika u gore navedenim postupcima zbrajanjem osnovano pripada 16.497,01 EUR, pri čemu su svi iznosi navedeni u ovoj presudi obračunati sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR. Na dosuđenih 16.497,01 EUR na ime zastupanja tuženika, tužiteljici pripadaju i zatezne kamate, pa s obzirom da je na računu broj 78/HORV/1 naznačen rok dospijeća od 8 dana nakon 30. kolovoza 2018. godine, te cijeneći da je upravo u tom računu tužiteljica tuženiku sačinila obračun nagrade zastupanja za sve radnje zastupanja u parničnim, zemljišnoknjižnim i drugim postupcima, to joj pripadaju zatezne kamate na cjelokupni ovako dosuđeni iznos počevši od 8. rujna 2018. godine do isplate, kako je to uostalom tužiteljica platnim nalogom i zatražila.

23. Prema tome, polazeći od gore utvrđenih činjenica ovaj sud zaključuje da je tuženik dužan isplatiti tužiteljici iznos od 16.497,01 EUR sa zateznim kamatama od 8. rujna 2018. godine, a sve to stoga što je tuženik kao nalogodavac sukladno članku 776. ZOO, te članku 9. ZOO, dužan ispuniti obvezu isplate nagrade tužiteljici kao punomoćnici. Iz iznesenih je razloga, primjenom članka 58. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20), a u svezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a, odlučeno kao u izreci te je rješenje o ovrsi javne bilježnice Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke posl. br. Ovrv-286/2018 od 10. listopada 2018. godine u tom dijelu održano na snazi, dok je u preostalom dijelu platni nalog ukinut, a utžbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

24. U konkretnom slučaju tužiteljica je sa zahtjevom za isplatu uspjela sa 73,93 % (dosuđenih 16.497,01 EUR u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev od 23.417,28 EUR / 176.437,50 kn). Sukladno gore citiranom članku 154. stavku 2. u vezi članka 155. ZPP, od postotka uspjeha tužiteljice u ovom postupku od 70,45 %, obzirom da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u sporu, valjalo je oduzeti postotak uspjeha tuženika od 29,55 %. Dakle, uspjeh tužiteljice u parnici relevantan za obračun troškova postupka je 40,90 %.

25. Tužiteljica ne ostvaruje pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu jer ga je sama sastavila, a nije dokazala da bi joj za dostavu tog prijedloga javnom bilježniku nastao trošak od zatraženih 43,80 kn, uvećano za porez na dodanu vrijednost. Predvidivi trošak (izdavanja potvrde pravomoćnosti javnog bilježnika, dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi, dostave putem e-oglasne ploče i rješenja o obustavi) tužiteljica nije također imala, pa joj ovi predvidivi troškovi ne pripadaju.

26. S druge strane, u slučaju potpunog uspjeha u sporu tuženik bi bio obvezan naknaditi tužiteljici i daljnji trošak parničnog postupka koji se sastoji od troška zastupanja punomoćnika na ročištima održanim 30. ožujka 2023. i 8. rujna 2025. u iznosu od po 500,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ br. 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa), dok bi joj za ročišta na kojima se raspravljalo jedino o procesnim pitanjima 16. studenog 2023., 26. ožujka 2024., 13. lipnja 2024. i 17. ožujka 2025. pripadalo po zatraženih 250,00 EUR za svako ročište. Za ročište od 28. lipnja 2022. godine koje je odgođeno prije početka raspravljanja pripadala bi joj jedino nagrada od 100,00 EUR (Tbr. 9/4 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Na ovako dosuđenih 2.100,00 EUR tužiteljici bi u slučaju potpunog uspjeha pripadalo i daljnjih 525,00 EUR poreza na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 2.625,00 EUR. Zatraženi trošak sudskih pristojbi nije zatražen u

8  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022

skladu s člankom 164. stavkom 1. ZPP u određenom iznosu, pa o njemu sud nije odlučivao.

27. Kako tužiteljica ostvaruje naknadu parničnog troška sukladno uspjehu u sporu od 40,90 % to joj pripada upravo taj postotak od 1.073,62 EUR, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbijen kao neosnovan, pri čemu su svi kunski iznosi koji su naznačeni i u eurima u ovoj presudi, naznačeni sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 EUR.

28. Iz izloženih je razloga presuđeno kao u izreci.

U Rijeci, 25. rujna 2025.

S u t k i n j a:

Martina Maršić Lukić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

9  Poslovni broj: XXXII Povrv-494/2022