Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-371/2020-64

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Arturu Fišbahu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mariu Boniću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika VŽ, odvjetničkog vježbenika u uredu Maria Bonića, odvjetnika iz Zagreba, odlukom objavljenom 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Tuženik CŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. PŽ, dužan je OŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sinu pok. ĐŽ, isplatiti iznos od 54.000.- (pedesetčetiritisuće) EUR-a, uvećan za dospjele zakonske zatezne kamate koje su na glavnicu pripisivane oročenjem kod Slatinske banke d.d., od 16. travnja 2004. godine pa do momenta isplate, kao i tužitelju naknaditi trošak ovog postupka koliko bude iznosio, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju OŽ da tuženiku CŽ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.898,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

lll. Odbija se tuženik s preostalim zahtjevom za naknadu troškova postupka iznad priznatog iznosa od 7.898,00 eura do zatraženog iznosa od 11.500,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 7. srpnja 2020. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 54.000,00 eura. U tužbi u bitnom navodi da su stranke u bliskom rodbinskom odnosu, jer je tuženik sin tužiteljevog rođenog brata, sad pokojnog PŽ, odnosno unuk tužiteljevog oca, pokojnog ĐŽ. Dana 15. travnja 2004. u odvjetničkom uredu TŽ iz [adresa] sastavljen je Sporazum između sad pokojnog ĐŽ i njegovih sinova, tužitelja OŽ i tuženikovog sad pokojnog oca, ujedno tužiteljeva brata, PŽ. Tim Sporazumom ĐŽ predao je PŽ novčani iznos od 54.000,00 eura uz Sporazum Antuna i OŽ (tužitelja) sa željom i nalogom da PŽ taj iznos oroči kod Slatinske banke d.d. na dva Ugovora o depozitu, jedan na iznos od 40.000,00 eura i drugi na iznos od 14.000,00 eura, s tim da se PŽ obvezuje navedene iznose zajedno s pripadajućim kamatama po oročenoj štednji predati OŽ (tužitelju ) kad OŽ zasnuje bračnu zajednicu, a najkasnije do 15. prosinca 2019.. S obzirom da je u međuvremenu tužitelj zasnovao bračnu zajednicu te u istoj dobio trojicu sinova, isti smatra da su ostvareni uvjeti za isplatu navedenog iznosa. Isti nije uspio za života PŽ od istoga ishoditi isplatu pa sad to potražuje od ovdje tuženika, s obzirom da je isti nasljednik iza pokojnog PŽ. Ujedno naglašava da su predmetni Sporazum u svojstvu svjedoka potpisali HŽ te odvjetnik TŽ, koji je Sporazum i sastavio pa iste predlaže kao svjedoke, ukoliko bi tuženik osporavao pravnu valjanost samog Sporazuma.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi, osporavajući istu, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Naglašava da tužitelj nije priložio dokaze iz kojih bi nedvojbeno bilo razvidno da je upravo tuženik pasivno legitimiran pa je stoga nejasno po kojoj bi osnovi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju utuženi iznos. Osporava valjanost Sporazuma temeljem kojeg je tužitelj zatražio isplatu i to prvenstveno jer smatra da isti nije sklopio njegov pokojni otac PŽ, odnosno da potpis ispod imena PŽ ne odgovara potpisu kojim se je isti potpisivao za života. Stoga u cijelosti osporava valjanost tog Sporazuma te pritom naglašava da je cijela njegova obitelj šokirana tužiteljevim navodima, tim više što PŽ i OŽ (tužitelj) nisu bili u dobrim odnosima te da je tužitelj više puta provaljivao i otuđivao stvari iz kuće njegova oca PŽ. Također navodi da mu otac nije nikad rekao za postojanje predmetnog Sporazuma, a isto to nije rekao niti svojim kćerima, tuženikovim sestrama te da se tužitelj nikad nije tuženiku obratio prije podnošenja tužbe s predmetnim zahtjevom. Opreza radi, iako prvenstveno osporava valjanost Sporazuma, naglašava da je iz sadržaja istog razvidno da isti u biti predstavlja Ugovor o darovanju bez prave predaje stvari pa je mišljenja da je isti ništetan, jer nije sastavljen u propisanom obliku. Ističe uz sve navedeno i prigovor zastare te zaključno navodi da tužitelj nije dokazao da je sklopio bračnu zajednicu, a što je kao uvjet navedeno u predmetnom Sporazumu.

3. Tijekom postupka, stranke su u bitnom ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Tužitelj je po zaprimanju odgovora na tužbu dostavio dodatnu dokumentaciju kojom je potkrijepio svoje navode da je zasnovao bračnu zajednicu sa BŽ **.**.2011. te da je u toj bračnoj zajednici rođeno troje sinova, O, C i V. Također je u cilju dokazivanja da je tuženik pasivno legitimiran dostavio povijesni prikaz iz Zemljišne knjige za kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ZK uložak [broj ZK uloška], uz Kupoprodajni ugovor o prodaji navedene nekretnine, navodeći da je tu nekretninu upravo tuženik naslijedio iza svog pokojnog oca PŽ, zajedno sa svoje dvije sestre, s tim da je po punomoći koje su istome dale sestre upravo tuženik tu nekretninu prodao za iznos od 200.000,00 kuna. Smatra da je cjelokupni iznos od te kupoprodaje tuženik zadržao za sebe, prema običajnom pravu, kao jedino muško dijete iza pokojnog PŽ te da su njegove sestre po sili zakona proglašene nasljednicima, jer iste nisu zbog troškova ovjeravale nasljedničke izjave u Njemačkoj gdje žive te su svome bratu (tuženiku) nakon prijenosa nekretnine na njihova imena, potpisivanjem punomoći, predali cjelokupni novčani iznos stečen kupoprodajom. Osporava navode tuženika da je riječ o Ugovoru o darovanju te smatra da predmetni Sporazum treba tumačiti kao pisanu oporuku ĐŽ pred svjedocima. Nadalje navodi da je neosnovano tuženikovo osporavanje valjanosti predmetnog Sporazuma, jer tužitelj posjeduje izvornik Sporazuma te u cilju utvrđenja da je isti potpisan od strane PŽ, ne protivi se provođenju grafološkog vještačenja.

4. U dokaznom postupku u svojstvu svjedoka saslušani su HŽ i TŽ te tužitelj i tuženik na okolnosti samog sklapanja spornog Sporazuma, volje koje su stranke prilikom potpisa očitovale, kao i ostale razloge koji su bitni za tumačenje i ocjenu vjerodostojnosti samog Sporazuma. Radi utvrđenja je li PŽ potpisao predmetni sporazum, provedenog je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Butorcu, s tim da je vještak po izradi pisanog Nalaza i usmeno saslušan na glavnoj raspravi. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile na sudski spis, i to kako slijedi: preslika osobne iskaznice i iskaznice HRVI (str. 4spisa), potvrda PP Donji Miholjac str. 5 i 6, sporazum (str. 8), preslike potvrde o primitku i povratnice (str. 9), rodni listovi (str. 10- 12), potvrda PP Donji Miholjac (str.19), ispis komunikacije e-poštom (str.20), izvadak iz ZK s povijesnim prikazom (str. 24,25) kupoprodajni ugovor (str. 26-28), vjenčani list (str. 29), uvjerenje o prebivalištu (str.30), domovnica (str. 31-33), uvjerenje o prebivalištu str.34, podnesak Slatinske banke d.d. str. 40 te str. 50, Ugovor o deviznom štednom ulogu (str. 51-52), osobna iskaznica, putovnica RH i pasoš SFRJ u koverti uz str 61 spisa, te fotografija koja se nalazi uz iste sa tekstom posvete i datumom 13.6.1981. uz naznaku mjesta Lindau te navođenje dva slova JB, potvrda o uplati str 85-86, preslike osobne iskaznice i dopisa koje je tužitelj osobno upućivao na više različitih adresa str.88-90, podnesak vještaka Valtera Dolušića str.91, dopis PP Donji Miholjac zajedno sa izvornicima kartona osobne iskaznice i zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice na ime PŽ str 96-97, podnesak vještaka Dolušića str.108, preslika zapisnika s ostavinske rasprave od 4.8.2010. sa preslikama u obliku fotografije nasumičnih izjava i omota spisa str.110-113, podnesak Osječko baranjske županije u prilogu koje se nalazi vjenčani list str. 119-120, podnesak Slatinske banke str. 121, podnesak vještaka Dolušića str.129, podnesak Slatinske banke d.d. sa popisom računa koji su bili otvoreni na ime PŽ uz izlistanje prometa po tim računima str. 132-140, sporazum str. 143, nalaz i mišljenje sudskog vještaka Davora Butorca str. 149-154, račun sudskog vještaka str. 155, potvrda o IBAN-u str 165, spomen sa domovinskog rata str 166, rješenje potvrda o dokazivanju statusa tužitelja str. 167-172, račun vještaka Davora Butorca koji je pred na današnjem ročištu zajedno sa računom za plaćenu cestarinu, a koji će biti privitak ovom zapisniku. Iz ostavinskog spisa O-96/10 u kojem je raspravljena ostavina iza pokojnog ĐŽ, a koji je priložen ovom spisu izvršen je uvid u: smrtovnicu list 1 spisa, zapisnik s ostavinske rasprave od 29.4.2010. str. 3-5 spisa, izvatke iz ZK str 7- 9, preslike kupoprodajnog ugovora, knjižice vozila, štedne knjižice str. 10-12, zapisnik s ostavinske rasprave 12.5.2010. str. 14, zapisnik sa rasprave 13.7.2010, 4.8.2010. str. 16-17 i rješenje o nasljeđivanju str. 18-196.

4.1. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da se u svojstvu svjedoka saslušaju tuženikove sestre i majka na glavnoj raspravi održanoj 10. rujna 2025.. Naime, iste su predložene na okolnost je li im PŽ ikad spominjao predmetni Sporazum. Tu okolnost sud je u konačnici smatrao manje bitnom, s obzirom da je iz naprijed izvedenih dokaza izveden zaključak da je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri pa je stoga taj prijedlog i odbijen.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 54.000,00 eur, s pripadajućim kamatama na oročenu štednju, budući tužitelj tvrdi da mu je taj iznos sad pokojni PŽ bio dužan isplatiti prema nalogu njegovog pokojno oca ĐŽ, kad se tužitelj oženi, a što isti nije učinio za svog života pa zbog toga tužitelj taj iznos potražuje od tuženika kao nasljednika iza pokojnog PŽ.

6. Među strankama je nesporna njihova rodbinska veza, odnosno da je tuženik nećak tužitelja (sin tužiteljevog pokojnog brata PŽ).

7. Među strankama su sporne sve ostale činjenice, a prije svega je li predmetni Sporazum (str. 8 spisa) ikad sklopljen, odnosno je li isti vjerodostojan dokument, s obzirom da tuženik osporava da se na istome nalazi potpis njegova pokojnog oca PŽ. Spornim se ukazuje, ukoliko je Sporazum vjerodostojan i njegovo tumačenje, kao i je li sad pokojni ĐŽ predao svome sinu PŽ iznos od 54.000,00 eur te je li PŽ taj iznos oročio po nalogu oca ĐŽ. Također, sporna je i pasivna legitimacija budući tuženik tvrdi da nije jedini i isključivi nasljednik iza pokojnog PŽ. Sporno je i je li nastupila zastara isplate.

8. Iz materijalne dokumentacije priložene sudskom spisu, utvrđeno je kako slijedi:

-da je iz Sporazuma koji je dostavljen u preslici (str. 8 spisa), odnosno u foto kopiji (str. 143 spisa), razvidno da su na istome potpisi ĐŽ, koji je naveden kao darovatelj i PŽ kojem je ĐŽ dao nalog za oročenje i isplatu, podebljavani, odnosno na istima je obris tinte razmazan po papiru iz čega proizlazi sumnja da je moguće bilo naknadno svojevrsnih manipulacija s tim potpisima, dok su potpisi tužitelja, svjedoka HŽ i svjedoka (odvjetnika) TŽ jasno čitljivi i vidljivi, bez podebljavanja,

-da je tužitelj zasnovao bračnu zajednicu sa BŽ **.**.2011. (str. 29 spisa) te da je za vrijeme trajanja te bračne zajednice tužitelj s imenovanom dobio tri sina (str. 31-33 spisa),

-da je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog po javnom bilježniku Mariji Habuda Bučanac iz [adresa] pod brojem O-3340/17-4 od 15. svibnja 2018. uknjižen zajedno sa svojim sestrama ČŽ i SŽ na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ZK uložak [broj ZK uloška], koja je prije toga bila u vlasništvu PŽ, iz čega proizlazi da su tuženik i njegove dvije sestre nasljednici iza pokojnog PŽ (str. 24-25 spisa),

- da su pokojnoga PŽ naslijedili tuženik i njegove dvije sestre, proizlazi iz podneska Slatinske banke d.d., str. 40 spisa, iz kojeg je razvidno da je temeljem rješenja o nasljeđivanju tuženiku i njegovim sestrama (svakom 1/3 dijela) isplaćen devizni štedni ulog i devizni oročeni depozit koji su ukupno iznosili u trenutku smrti Antuna Cembauera 8.255,06 USD, 65.299,19 EUR, 5.001,08 EUR i 69,44 AUD,

- da je tuženik temeljem punomoći koju je dobio od svojih sestara prodao naslijeđenu kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za iznos od 200.000,00 kuna (str. 26-29 spisa),

-da iz ostavinskog spisa O-96/10 koji je priklopljen ovom spisu proizlazi da je ĐŽ preminuo **.**.2010., da su kao njegovi nasljednici proglašeni supruga ZŽ te djeca LŽ, PŽ, OŽ, GŽ, ŠŽ i DŽ, da u ostavinskom postupku nije prijavljena nikakva oporuka, kao niti postojanje spornog Sporazuma iz ovog predmeta te da se ostavinska imovina sastojala samo od kuće sa okućnicom u [adresa], oko 7 katastarskih jutara oranica, neregistriranog traktora IMT 539, dvije prikolice i priključaka za traktor,

-da iz podataka o svim računima i deviznim oročenim depozitima Slatinske banke d.d. na ime PŽ proizlazi da je isti imao tijekom godina više otvorenih računa na kojima je novac štedio, pretežno u valuti EUR, s tim da je prvi račun na koji je položen devizni štedni ulog otvoren još 11. travnja 1996. (str. 132-140 spisa),

-da na računima PŽ spornim iznosima iz Sporazuma odgovaraju jedino štedni ulozi od 28. ožujka 2003. kad je oročeni iznos od 40.000,00 eur na 24 mjeseca plus 1 dan, koji je iznos isplaćen 31. kolovoza 2005., odnosno iznos od 14.000,00 eur oročen 22. rujna 2003. na 36 mjeseci plus 1 dan, koji je iznos isplaćen 23. rujna 2006., (str. 132-140 spisa), kao i da tijekom travnja 2004., kad je sporni Sporazum navodno nastao pa i kasnije nije bilo uplata koje bi po iznosima bar približno odgovarale iznosima naznačenima u Sporazumu.

9. Iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka za grafologiju Davora Butorca, dipl. krim. (str. 139-154 spisa) te iz njegovog usmenog pojašnjenja Nalaza na glavnoj raspravi održanoj 10. rujna 2025. (str. 179 spisa), utvrđeno je da je vještak vještačenje rukopisa proveo metodom koja se temelji na komparacijskoj analizi općih i posebnih karakteristika. Pritom je uzeo u obzir posebno elemente kao što su sigurnost poteza, konzistentnost i način oblikovanja elemenata te je u radu koristio elektronski mikroskop i računalnu opremu sa suvremenim programima za analizu i komparaciju grafičkog materijala, kao i za super poziciju (foto preklapanja transparentnih materijala). Na opisani način vještak je dao mišljenje da je sporni potpis PŽ na Sporazumu od 15. travnja 2004. vjerojatno sačinjen od imenovanog. Na raspravi je pojasnio da iz fotokopiranog Sporazuma nije mogao dati mišljenje kao sigurno, jer za usporedbu nije imao izvorni dokument pa je stoga izveo zaključak stupnjem gradacije koja se iskazuje kroz vjerojatnost. Kad se mišljenje iskazuje kao vjerojatno, tad se isto može prema pravilima struke gradirati u 5 stupnjeva, a u konkretnom slučaju naveo je da je PŽ vjerojatno autor potpisa, što je srednji stupanj vjerojatnosti, a veći stupnji vjerojatnosti od toga su još samo vrlo vjerojatno i sigurno.

9.1. Nalaz sudskog vještaka, kao i njegovo usmeno pojašnjenje, sud u cijelosti smatra vjerodostojnim, jer je nalaz dan jasno i okolnosno, sukladno pravilima struke. Vještak je prilikom usmenog iznošenja nalaza isti pojasnio na uvjerljiv način, koji je razumljiv i svakom laiku, pa stoga u okolnostima kad i same stranke nisu prigovarale takvom nalazu, ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg bi sud posumnjao u vjerodostojnost istog.

10. Iz iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka TŽ i IŽ, sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi niti jednu spornu činjenicu, jer je tužitelj mijenjao svoj prvobitni iskaz nakon što su mu postavljena konkretna pitanja vezana za sporni Sporazum, dok svjedoci nemaju neposrednih saznanja jesu li stranke spornog ugovornog odnosa nakon potpisivanja Sporazuma zaista otišle u banku radi oročenja utuženog iznosa, kao niti saznanje jesu li i koliki novčani iznos stranke donijele sa sobom prilikom potpisivanja Sporazuma. .

11. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da isti nema saznanja o predmetnom Sporazumu te da sa tužiteljem nije bio uopće u kontaktu. Otac mu nije nikad rekao da navedeni Sporazum postoji. Također je naglasio da je otac PŽ živio i radio u Njemačkoj, gdje se tuženik i rodio i gdje živi cijeli život te je njegov otac zajedno s majkom imao štednju u Hrvatskoj, jer su kamate na štednju u Hrvatskoj bile veće nego u Njemačkoj. Iskaz u navedenom djelu sud smatra životnim jer isti nije suprotan navodima tužitelja i materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u sudskom spisu.

12. Iz čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Iz članka 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO/05), proizlazi da se isti neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona, s tim da je isti na snagu stupio 1. siječnja 2006. (čl. 1165. ZOO/05). S obzirom da je na spornom sporazumu naznačen datum sastavljanja 15. travnja 2004., proizlazi da bi kao mjerodavno pravo na isti trebalo primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., dalje ZOO/91).Prema odredbi čl. 26. ZOO/91 ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, s tim da iz čl. 71. st. 1. ZOO/91proizlazi da ako je ugovor sklopljen u posebnoj formi, bilo na temelju zakona bilo voljom stranaka, važi samo ono što je u toj formi izraženo.

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8.ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

14. Prije svega treba naglasiti da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. To stoga što je tijekom postupka nesporno utvrđeno da je tuženik jedan od troje nasljednika iza pokojnog PŽ, ostalih dvoje nasljednika tuženikove su sestre ČŽ i SŽ. S obzirom da je iz čl. 139. st. 1. i 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19), proizlazi da nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove solidarno i to svaki do visine vrijednosti svog nasljednog dijela, proizlazi da je upravo i tuženik kao jedan od nasljednika solidarno odgovoran za dugove iza svog pokojnog oca PŽ, zajedno sa svoje preostale dvije sestre. U takvim okolnostima nije odlučno što je tužitelj usmjerio tužbeni zahtjev samo protiv tuženika, a ne i protiv njegovih sestara, jer kad bi tužbeni zahtjev bio osnovan, tad bi i tuženik samostalno odgovarao za isplatu predmetnog iznosa do visine vrijednosti svog nasljednog dijela. Nije osnovan niti prigovor zastare jer je tužba podnesena unutar roka od godinu dana nakon isteka roka koji je u ispravi Sporazuma naznačen kao krajnji rok konačnog ispunjenja činidbe isplate utuženog iznosa.

15. Sporni Sporazum, prema čl. 71. st. 1. ZOO/91 treba razmotriti s obzirom na ono što je u istom sadržajno izraženo. Razmatrajući isti u tom smislu, Sud je izveo zaključak da isti predstavlja mješoviti obvezno pravni ugovor, u kojem je sadržan ugovor o darovanju s odgodnim uvjetom i ugovor o nalogu, a ne pisanu oporuku pred svjedocima kako je to tvrdio tijekom postupka tužitelj. Naime, da je zaista riječ o oporuci tad bi to bilo jasno naznačeno u sadržajnom smislu jer je prema izjavama tužitelja i svjedoka sporni Sporazum sastavila osoba pravne struke, odvjetnik TŽ, a ne laik. Odvjetnik prilikom sastavljanja takve isprave sasvim sigurno ne bi slučajno iznad imena ĐŽ naznačenio „DAROVATELJ“ ukoliko nije bio siguran da su stranke očitovale upravo takvu volju. Osim toga da Sporazum predstavlja pisanu oporuku ĐŽ pred svjedocima tad bi životno bilo da je tužitelj isti taj Sporazum prijavio u ostavinskom postupku iza svog pokojnog oca ĐŽ, koji je ranije vođen pod poslovnim brojem O-96/10, a isti to nikad nije učinio. Budući ZOO/91 nije sadržavao odredbe o darovanju, na darovne odnose koji su nastali u to doba primjenjuju se odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ-a), koji se primjenjuje na temelju čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91). Prema odredbi paragrafa 943. OGZ-a za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje tražila se pismena forma pa je stoga neosnovano tuženikovo prigovaranje da sporni pravni posao nema propisanu formu. S obzirom da je u predmetnom Sporazumu sadržan i nalog (PŽ da oroči i preda OŽ novčani iznos), u konkretnom slučaju, ukoliko je ugovorni odnos stvarno zasnovan, tad bi na isti bilo potrebno primijeniti i odredbe čl. 749. - 770. ZOO/91.

16. Međutim, tijekom postupka tužitelj nije uspio dokazati da je sporni ugovorni odnos, nazvan kao Sporazum, nastao temeljem suglasnosti volja koje su izrazili tužitelj, njegov sad pokojni otac ĐŽ i brat PŽ. Teret dokaza te činjenice bio je upravo na tužitelju temeljem čl. 219. st. 1. ZPP-a jer isti isplatu utuženog iznosa temelji na predmetnom Sporazumu. Iz izvedenih dokaza Sud nije nesporno mogao utvrditi da bi uopće PŽ bio potpisnikom spornog ugovornog odnosa. To stog što tužitelj nikad na sudski spis nije dostavio izvornik predmetnog Sporazuma, iako je pisano se očitujući na tuženikov odgovor na tužbu naglasio da će to učiniti. Zbog toga sudski vještak na temelju analize spornog potpisa JŽ na kopiji sporazuma nije mogao izvesti sa sigurnosti zaključak da je imenovani vlastoručno potpisao Sporazum, već je tek sa srednjim stupnjem vjerojatnosti utvrdio da je PŽ vjerojatno potpisao Sporazum. Takvo utvrđenje samo po sebi nije dostatno da sud izvede zaključak da je PŽ stvarno očitovao volju kojom je prihvatio nalog za oročenje novca iz Sporazuma i obvezu da po ispunjenju uvjeta isplati tužitelju sporni novčani iznos. Dakle, da bi sud sa sigurnošću mogao izvesti takav zaključak pored navedenog utvrđenja sudskog vještak bilo je potrebno da tužitelj dokaže da su se stranke tog obvezno pravnog odnosa usuglasile o svim bitnim sastojcima tog odnosa. Međutim, tužitelj ne samo što nije dokazao da je prihvatio sporni dar od oca ĐŽ, što je jedan od bitnih sastojaka ugovora o darovanju, već nije dokazao niti da je njegov otac ĐŽ predao sporni novac PŽ radi oročenja, kao niti da je PŽ postupio po nalogu za oročenje.

17. Da tužitelj nije očitovao volju kojom prihvaća dar sud je zaključio iz njegovog iskaza. Naime, tužitelj je proturječno iskazivao vezano za samo sklapanje Sporazuma na način da je prvo 24. rujna 2021. (str. 68 spisa) prilikom prvog saslušanja naglasio da mu je otac 2008. pred Božić, kad se počeo razbolijevati, izvadio iz jedne knjige predmetni Sporazum zajedno s ugovorima koji su sklopljeni u banci te da mu je bila želja da tužitelju uruči te dokumente, jer isti predstavljaju njegovu ostavštinu koju on ostavlja tužitelju, kao što je ostavio i kuću u [adresa]. Uz to je naglasio da mu je otac tad pojasnio kako je uopće došlo do sklapanja predmetnog Sporazuma, da bi nakon toga kad su punomoćnici istome počeli postavljati pitanja, isti odgovorio da je ipak bio prisutan kad je Sporazum potpisan, a što je potvrdio i u dopunskom iskazu 10. rujna 2025. (str. 180 spisa). Nadalje, isti je proturječno iskazivao i vezano za navodne dokumente koje mu je otac 2008. predao na uvid, navodeći prvo da je riječ o spornom Sporazumu i ugovoru o oročenju, za kojeg je čak potvrdio da je identičan Ugovoru o oročenju koji mu je tužitelj predočio na uvid prilikom iskazivanja 24. rujna 2021., da bi nakon toga izjavio da je prilikom iskazivanja mislio samo na dva primjerka Sporazuma, ali ne i na ugovor o oročenju. Iz toga nedvojbeno proizlazi da se tužitelj uopće ne sjeća detalja spornog ugovornog odnosa iako je, s obzirom da se na Sporazumu nalazi i njegov potpis, istom trebao biti prisutan. Pri tome treba naglasiti da nije životno da bi tužitelj, bilo zbog proteka vremena, bilo zbog nekog drugog razloga zaboravio barem bitne okolnosti pod kojima je sklopljen pravni posao jer je tim pravnim poslom isti trebao dobiti značajan novčani iznos.

18. Tužitelj nije dokazao niti da je sporni iznos njegov otac ĐŽ predao bratu PŽ te da je PŽ taj iznos oročio po očevu nalogu. Naime, iz podnesaka i podataka koje je Slatinska banka d.d. na traženje suda dostavila, a koja se odnosi na sve račune i novčana sredstva koji su se kod Slatinske banke d.d. u sporno razdoblje vodili na ime PŽ, proizlazi da je PŽ iznose koji odgovaraju iznosima iz Sporazuma oročio kod Slatinske banke d.d. 28. kolovoza 2003. (40.000,00 eur – str. 103 spisa), odnosno 22. rujna 2003. (14.000,00 eur, str. 137 spisa). Prvo navedeni iznos oročen je na 24 mjeseca plus 1 dan, te je isplaćen po isteku oročenja 31. kolovoza 2005., dok je drugi iznos oročen na 36 mjeseci plus 1 dan te je isplaćen 13. rujna 2006. Između tih oročenja na ime PŽ po ostalim računima oročavana su i druga manja sredstva te su podizani manji iznosi, međutim, niti jedan od tih iznosa približno ne odgovara iznosima koji su navedeni u spornom Sporazumu. Stoga je sud zaključio da PŽ kod Slatinske banke d.d. po navodnom sklapanju spornog Sporazuma 15. travnja 2004. pa ni kasnije, nije izvršio oročenje sredstava koja su navedena u Sporazumu u iznosu od 54.000,00 eur. Da je isti to učinio, tad bi iz podataka koje je Slatinska banka d.d. dostavila, taj podatak bio i razvidan. Niti saslušani svjedoci TŽ i HŽ u svojim iskazima nisu mogli potvrditi da je PŽ zaprimio i oročio iznos naveden u Sporazumu jer novac koji su navodno vidjeli u torbi nisu brojali niti su osobno išli u banku sa strankama Sporazuma. Iz svega toga Sud dalje zaključuje da su točni navodi iz iskaza tuženika prema kojima oročena sredstva u kolovozu i rujnu 2003. u iznosima od 40.000,00 eur i 14.000,00 eur ustvari predstavljaju štednju koju je tuženikov pokojni otac PŽ stekao radeći u Njemačkoj, zajedno sa svojom suprugom, tuženikovom majkom od koje se je kasnije razveo. Osim toga, takav zaključak je i životan jer iz podataka Slatinske banke d.d. proizlazi da je pokojni PŽ imao prvi otvoren devizni račun kod navedene banke još 1996. te je sukladno primanjima i zaradi koju je ostvarivao, radeći isključivo u Njemačkoj, kroz godine ušteđeni novac oročavao u Republici Hrvatskoj. Iz dostavljenih podataka od strane Slatinske banke d.d. djelomično je vidljivo da su prethodno oročena sredstva po isteku oročenja ponovno oročavana na istima ili drugima računima PŽ tako da su tuženik i njegove sestre nakon Antunove smrti naslijedile njegovu oročenu štednju koja je u konačnici iznosila 8.255,06 USD, 65.299,19 EUR, 5.001,08 EUR i 69,44 AUD.

19. Pored svega navedenog potrebno je naglasiti da su na preslici isprave Sporazuma razvidni naknadni zahvati u pogledu naknadnog dodavanja fotografija uz imena ĐŽ, PŽ i tužitelja OŽ, kao i naknadna podebljavanja potpisa ĐŽ i PŽ, a što je u svom Nalazu naveo i sudski vještak prilikom grafološkog vještačenja. Sam je tužitelj u svom iskazu potvrdio da fotografije nisu bile sadržane na izvorniku Sporazuma, a to su neizravno prema sjećanju potvrdili i saslušani svjedoci. Sud bi uvjetno kao životne čak i mogao uzeti navode tužitelja da je PŽ fotografije naknadno dodao na ispravu Sporazuma dok je bio u Njemačkoj kako bi tim činom dodatno istaknuo važnost postignutog sporazuma i bliske odnose između stranaka sporazuma. Međutim, u okolnostima kad tužitelj i PŽ nisu održavali redovne kontakte i kad očito nisu bili niti u bližem odnosu kao braća takav zaključak nije moguće izvesti. Činjenicu da Sporazum nije sklopljen temeljem suglasnosti stranaka oko bitnih elemenata spornog obvezno pravnog odnosa pojačava i okolnost da su naknadno podebljavani jedino potpisi dvaju stranaka Sporazuma Mate i Antuna, koji su u trenutku pokretanja ovog postupka već bili preminuli i koji su jedini prema sadržaju Sporazuma trebali izvršiti činidbu. Slijedom svega naprijed navedenog sud je izveo konačni zaključak da se ĐŽ, PŽ i OŽ u smislu čl. 26. ZOO/91 nisu suglasili o bitnim sastojcima ugovornog odnosa pa samim tim sporni Sporazum ne može proizvoditi nikakve pravne učinke. Zbog toga tužitelj temeljem takvog Sporazuma ne može od tuženika kao nasljednika iza pokojnog PŽ potraživati isplatu spornog iznosa. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovoj parnici, u cijelosti je neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka, pa je stoga slijedom svega naprijed navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I.

20. Sud nije odlučivao o zahtjevu tužitelja istaknutom u podnesku zaprimljenom 24. lipnja 2025. str. 163-164 spisa, u kojem je isti tražio da sud do pravomoćnosti odluke u ovom predmetu naloži blokadu sve tuženikove pokretne imovine jer taj zahtjev, osim što je nerazumljiv i nepotpun, bespredmetan u okolnostima kad je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku pa su istom dosuđeni troškovi koji su po ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, i to kako slijedi:

- trošak sastava po punomoćniku odvjetniku odgovora na tužbu od 31. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife,

- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu/ glavnoj raspravi 26. listopada 2020., 3. ožujka 2021., 15. svibnja 2025. i 10. rujna 2025. u iznosima od po 1.000,00 eur za svako ročište ili 4.000,00 eur ukupno za sva četiri ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife,

-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 17. lipnja 2025. u iznosu od 1.000,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tuženik očitovao nalazu sudskog vještaka.

Slijedom navedenoga, tuženiku su za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznati ukupni troškovi u iznosu od 6.000,00 eur, na što je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 7.500,00 eur. Pored navedenih troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tuženiku je priznat trošak stvarno plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 398,00 eur jer je taj iznos isplaćen vještaku prema računu str. 155. spisa. Slijedom navedenog ukupno odmjeni troškovi iznose 7.898,00 eur.

22. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu 24. rujna 2025. jer to ročište nije od strane ovog Suda uopće zakazano, pa samim tim nije niti održano. Također, isti je odbijen i sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku kojim se je tuženik očitovao na vještačenje 2. dio jer takvog podneska u sudskom spisu uopće nema. Pri tome treba naglasiti da se je tuženik o Nalazu sudskog vještaka Davora Butorca očitovao samo jednom i to podneskom od 17. lipnja 2025. za koji su mu podnesak u cijelosti priznati troškovi, kako je to pobliže i navedeno u prethodnoj (21.) točki obrazloženja ove Presude. Odbijen je i sa zahtjevom za naknadu troškova uplaćenog predujma iznad iznosa od 398,17 eur do iznosa od 400,00 eur jer je na ime predujma stvarno uplatio 398,17 eur, a ne 400,00 eur. Razlika od 0,17 eur, koja je ostala nakon isplate vještaka bit će vraćena tuženiku. Treba naglasiti da je tuženik pogrešno u troškovniku str. 178 spisa obračunao iznos PDV-a jer je isti računao i na uplaćeni predujam, a trebao je PDV računati samo na troškove radnji punomoćnika odvjetnika.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Valpovo, 25. rujna 2025.

SUDAC

GORAN JOKIĆ

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika