Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1986/2024-26.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici iz Pule, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 25. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj 3214202475/08, broj kreditne parije: 7104297432, kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 27. kolovoza 2008., a koje glase:

2.1.“...promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....“,

2.5. „...primjenjuje se kamatna stopa po dospijeću u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja...“

1.1. „…u iznosu kunske protuvrijednosti od CHF…obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke...”,

1.2. „...što na dan isplate kredita predstavlja odgovarajući iznos u valuti CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.“,

2.1. „...sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“

6.1. „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, u iznosu anuiteta o kojem će Kreditor obavijestiti Korisnika kredita što se smatra sastavnim dijelom Ugovora...“.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju RA, OIB [osobni identifikacijski broj], s osnove preplaćene kamate isplati iznos od 604,86 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,69 EUR od 11.8.2009. do isplate,

- na iznos od 8,80 EUR od 9.9.2009. do isplate,

- na iznos od 8,72 EUR od 9.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,71 EUR od 4.11.2009. do isplate,

- na iznos od 8,76 EUR od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 8,95 EUR od 9.1.2010. do isplate,

- na iznos od 9,08 EUR od 12.2.2010. do isplate,

- na iznos od 9,05 EUR od 12.3.2010. do isplate,

- na iznos od 9,19 EUR od 3.5.2010. do isplate,

- na iznos od 9,29 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 9,83 EUR od 8.7.2010. do isplate,

- na iznos od 9,73 EUR od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 10,18 EUR od 13.9.2010. do isplate,

- na iznos od 9,93 EUR od 7.10.2010. do isplate,

- na iznos od 9,88 EUR od 8.11.2010. do isplate,

- na iznos od 10,33 EUR od 13.12.2010. do isplate,

- na iznos od 10,25 EUR od 10.2.2011. do isplate,

- na iznos od 10,38 EUR od 7.3.2011. do isplate,

- na iznos od 10,29 EUR od 14.4.2011. do isplate,

- na iznos od 10,47 EUR od 5.5.2011. do isplate,

- na iznos od 11,58 EUR od 13.7.2011. do isplate,

- na iznos od 12,27 EUR od 8.8.2011. do isplate,

- na iznos od 11,23 EUR od 10.9.2011. do isplate,

- na iznos od 10,99 EUR od 13.10.2011. do isplate,

- na iznos od 11,03 EUR od 9.11.2011. do isplate,

- na iznos od 11,04 EUR od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od 11,32 EUR od 13.1.2012. do isplate,

- na iznos od 11,41 EUR od 12.3.2012. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR od 11.5.2012. do isplate,

- na iznos od 11,47 EUR od 8.6.2012. do isplate,

- na iznos od 11,34 EUR od 11.7.2012. do isplate,

- na iznos od 11,38 EUR od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 11,20 EUR od 12.9.2012. do isplate,

- na iznos od 11,24 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 11,37 EUR od 12.11.2012. do isplate,

- na iznos od 189,70 EUR od 27.11.2012. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., OIB 92963223473, da tužitelju RA, OIB [osobni identifikacijski broj] s osnove preplaćenog tečaja isplati iznos od 6.863,73 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 15,12 EUR od 13.10.2008. do isplate,

- na iznos od 18,85 EUR od 7.11.2008. do isplate,

- na iznos od 13,96 EUR od 5.12.2008. do isplate,

- na iznos od 30,80 EUR od 5.1.2009. do isplate,

- na iznos od 30,79 EUR od 11.2.2009. do isplate,

- na iznos od 34,13 EUR od 3.3.2009. do isplate,

- na iznos od 27,34 EUR od 9.4.2009. do isplate,

- na iznos od 26,43 EUR od 13.5.2009. do isplate,

- na iznos od 24,21 EUR od 8.6.2009. do isplate,

- na iznos od 23,44 EUR od 9.7.2009. do isplate,

- na iznos od 19,89 EUR od 11.8.2009. do isplate,

- na iznos od 23,55 EUR od 9.9.2009. do isplate,

- na iznos od 20,85 EUR od 9.10.2009. do isplate,

- na iznos od 20,48 EUR od 4.11.2009. do isplate,

- na iznos od 22,23 EUR od 16.12.2009. do isplate,

- na iznos od 28,94 EUR od 9.1.2010. do isplate,

- na iznos od 33,28 EUR od 12.2.2010. do isplate,

- na iznos od 32,13 EUR od 12.3.2010. do isplate,

- na iznos od 37,08 EUR od 3.5.2010. do isplate,

- na iznos od 40,59 EUR od 1.6.2010. do isplate,

- na iznos od 58,80 EUR od 8.7.2010. do isplate,

- na iznos od 55,43 EUR od 16.8.2010. do isplate,

- na iznos od 70,67 EUR od 13.9.2010. do isplate,

- na iznos od 62,23 EUR od 7.10.2010. do isplate,

- na iznos od 60,52 EUR od 8.11.2010. do isplate,

- na iznos od 76,04 EUR od 13.12.2010. do isplate,

- na iznos od 73,08 EUR od 10.2.2011. do isplate,

- na iznos od 77,65 EUR od 7.3.2011. do isplate,

- na iznos od 74,66 EUR od 14.4.2011. do isplate,

- na iznos od 80,72 EUR od 5.5.2011. do isplate,

- na iznos od 118,58 EUR od 13.7.2011. do isplate,

- na iznos od 142,20 EUR od 8.8.2011. do isplate,

- na iznos od 106,56 EUR od 10.9.2011. do isplate,

- na iznos od 98,35 EUR od 13.10.2011. do isplate,

- na iznos od 99,85 EUR od 9.11.2011. do isplate,

- na iznos od 100,29 EUR od 12.12.2011. do isplate,

- na iznos od 109,77 EUR od 13.1.2012. do isplate,

- na iznos od 112,76 EUR od 12.3.2012. do isplate,

- na iznos od 109,35 EUR od 13.4.2012. do isplate,

- na iznos od 111,25 EUR od 11.5.2012. do isplate,

- na iznos od 114,99 EUR od 8.6.2012. do isplate,

- na iznos od 110,49 EUR od 11.7.2012. do isplate,

- na iznos od 111,79 EUR od 1.8.2012. do isplate,

- na iznos od 105,55 EUR od 12.9.2012. do isplate,

- na iznos od 106,95 EUR od 11.10.2012. do isplate,

- na iznos od 111,38 EUR od 12.11.2012. do isplate,

- na iznos od 3.514,61 EUR od 27.11.2012. do isplate,

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice za razdoblje od dana dospijeća svakog preplaćenog anuiteta pa do dana kada je svaki pojedini anuitet plaćen.

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.317,96 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom dana 27. kolovoza 2008. sklopio Ugovor o kreditu broj 3214202475/08, broj kreditne parije 7104297432, kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 31.701,97 CHF. Dalje navodi da Ugovor o kreditu sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke, da u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, da se od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta, da mu je banka odobrila kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 26. kolovoza 2008., da je odredbom članka 6. ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti sada neutvrđenog iznosa CHF obračunatih po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja, u iznosu anuiteta o kojem će Kreditor obavijestiti Korisnika kredita. Tužitelj tvrdi da je tuženik povrijedio njegova prava koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom banke te ugovaranjem valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu je tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o isključivoj mjesnoj nadležnost suda, promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli te traži da mu tuženik s osnova preplaćene kamate isplati iznos od 604,86 EUR i s osnove preplaćenog tečaja iznos od 6.863,73 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog preplaćenog iznosa pa do isplate. Također, traži da mu tuženik nadoknadi parnične troškove s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije iz razloga što uplate nisu vršene samo od strane tužitelja nego i od strane drugih osoba, ističe prigovor zastare, osporava da bi se radilo o potrošačkom ugovoru odnosno da je kredit ugovoren isključivo za potrošačke svrhe, smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti odnosno nepoštenosti budući da je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, tvrdi da su tužitelju bile dostupne sve relevantne informacije i da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita vezanog za CHF, navodi kako su sve promjene kamatne stope izvršene sukladno tada važećim propisima, osporava da bi tužitelj pretrpio štetu i da bi istu tuženik, osporava zahtjev za isplatu zateznih kamata od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog anuiteta te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev i traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedokinje VA, izvršen je uvid u dostavljene isprave te je provedeno financijsko vještačenje. Sud je dopustio preinaku tužbe izvršenu nakon provedenog financijskog vještačenja iz razloga što je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

4. Među strankama nije sporno da su dana 27. kolovoza 2008. zaključile Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila u iznosu od 31.701,97 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan 26. kolovoza 2008. s rokom otplate od 84 mjeseca i otplatom u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan plaćanja, uz kamatu koja se promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i koja se mijenja temeljem Odluke o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 6,55% godišnje.

5. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja, je li predmetni ugovor potrošački ugovor i je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu. Nadalje, sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba ugovora, a uslijed povećanja stope redovne kamate i rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan 26. kolovoza 2008. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

6. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit ugovorio radi kupnje osobnog vozila koje koristi isključivo za osobne potrebe, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio član trgovačkog društva niti vlasnik obrta, da su ga u auto kući uputili na Zagrebačku banku d.d. s kojom su surađivali, da je tražio kredit u eurima jer je u toj valuti primao plaću, da su mu rekli kako može dobiti isključivo kredit u CHF, da je sve vezano za predmetni kredit dogovorio u auto kući i da su oni sve ostalo riješili s bankom koja je pripremila ugovor, da su mu u auto kući rekli da je CHF najsigurnija i najstabilnija valuta, što su potkrijepili grafovima sa kretanjem tečaja za više valuta, da nitko nije spominjao bilo kakve rizike valutne klauzule i mogućnost većih promjena tečaja CHF, da mu nitko nije objasnio o čemu konkretno ovisi promjena kamatne stope, da mu je rečeno kako anuiteti mogu varirati, ali ne više od 50 do 100 kuna, da mu je vlasnik auto kuće pročitao ugovor koji je već bio sastavljen i potpisan od strane banke, da nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora niti je iste bilo moguće mijenjati, da je poslije toga odnio ugovor kod javnog bilježnika gdje je isti solemniziran, da mu je javni bilježnik pročitao bitne odredbe ugovora, da su anuiteti plaćani gotovinskim uplatama u banci koje je vršio osobno kada je bio u Hrvatskoj, a kada bi se nalazio u inozemstvu novac je uplaćivala njegova supruga.

9. Iz iskaza svjedokinje VA, tužiteljeve supruge, proizlazi da predmetni automobil koriste isključivo za osobne potrebe, da nije bila prisutna prilikom dogovaranja kredita i potpisivanja ugovora, da je uplaćivala novac u banci kada je tužitelj bio odsutan, da joj je on davao taj novac i da banka nikada nije prigovarala zbog uplata koje je ona izvršila.

10. Sud je prihvatio iskaze tužitelja i svjedokinje VA kao vjerodostojne i istinite jer su iskazivali uvjerljivo i životno logično, njihovi iskazi se međusobno podudaraju i nisu dovedeni u sumnju drugim izvedenim dokazima.

11. Neovisno o tome tko je vršio uplate po predmetnom Ugovoru o kreditu, sve uplate anuiteta izvršene su u ime i za račun tužitelja kao korisnika kredita. Dakle, bez obzira na to što u vrijeme tužiteljeve odsutnosti gotovinske uplate u banci je izvršavala njegova supruga, tužitelj je kao korisnik kredita aktivno legitimiran u ovom sporu.

12. Potrošač je definiran kao svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Iz iskaza tužitelja i njegove supruge, povezano sa sadržajem samog ugovora o kreditu, proizlazi da je riječ o potrošačkom ugovoru jer je tužitelj ugovor sklopio kao fizička osoba i jer je vozilo kupljeno s namjerom korištenja isključivo za osobne potrebe. Tuženik niti dokazao da bi predmetno vozilo bilo korišteno za obavljanje neke poslovne djelatnosti. S obzirom na navedeno, tužitelj kao potrošač može se u ovom postupku pozivati na presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača korisnika kredita.

13. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova iz presuda donesenih u sporu povodom kolektivne tužbe za zaštite prava i interesa potrošača korisnika kredita. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredi u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.

15. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

16. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Tužitelj ima pravo na zatezne kamate tek od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta, a ne od dana kada je isti dospio na naplatu. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

17. Stalna sudska vještakinja financije, računovodstvo i poreze HA na temelju izvršenih izračuna utvrdila je da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do prijevremene otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj, zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita ukupno je više plaćeno 604,86 EUR, a zbog rasta tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate u odnosu na početni tečaj za CHF u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita, ukupno je više plaćeno 6.863,73 EUR. Vještakinja je istaknula da kamatna stopa i tečaj za vrijeme otplate kredita do prijevremene otplate kredita nisu bili niži od početno ugovorene kamatne stope i od tečaja koji se koristio prilikom isplate kredita pa da shodno navedenom nema ni negativnih razlika.

18. Sud je prihvatio mišljenje sudske vještakinje kao stručno i objektivno jer su svi izračuni pregledni i jasni, izneseno mišljenje proizlazi iz izvedenih izračuna, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje. Tuženikovi prigovori odnose se isključivo na pravna pitanja o kojima se sud već izjasnio, a sam tuženik je istaknuo da nema primjedbi na sam matematički izračun i da nije potrebno saslušati vještaka na glavnoj raspravi niti ga pozivati da se očituje na tuženikove navode.

19. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju vratiti ono što je stekao na temelju ništetnih ugovornih odredaba i to iznos od 604,86 EUR koji je preplaćen zbog povećanja kamatne stope te iznos od 6.863,73 EUR koji je preplaćen zbog rasta tečaja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta za koji je utvrđen više plaćeni iznos.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO) pa stoga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.

21. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (manji dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata) i da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

22. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 14. lipnja 2022., 10. ožujka 2025. i 28. svibnja 2025. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 20. lipnja 2024. i 28. kolovoza 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, trošak sastava žalbe od 1. ožujka 2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 10/4 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 7. lipnja 2022. i 4. srpnja 2022. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/2 u vezi s Tbr. 7/1) što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.875,00 EUR. Ostale radnje nisu bile potrebne u smislu čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,96 EUR.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte