REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-81/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja OM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika MM. O, RM pok. O, IM pok. O, VM ž. M, CM pok. Mate, CM R pok. Mate, I V ž. CM, C Ć ž. Đ, odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom; ĆM, [adresa]; Općina Runović, Trg fra Mije Runovića 5, Runović, Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, Kralja Petra Krešimira IV. 2, Makarska, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16.09.2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj OM vlasnik nekretnine označene kao d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 125 m2 i d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 44 m2, sve ukupne površine od 169 m2, od čega pod zgradom 54 m2 i 31 m2, sve k. o. [katastarska općina], sve označeno točkama A-B-C-D-E-F skice izmjere stalnog sudskog vještaka Davora Bubala od 29.08.2025., koja skica čini sastavni dio izreke ove presude, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama ovog suda, uz brisanje dosadašnje uknjižbe, a što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnički posjed predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem i diobom među sunasljednicima a da je vlasništvo stekao na temelju dosjelosti. Naime, kako tvrdi da je uračunavajući vrijeme posjeda svojih prednika stekao pravo vlasništva dosjelošću, a kako nije uknjižen kao vlasnik, u pogledu nekretnine citirane u izreci presude, podnosi tužbu kojom traži da se utvrdi da je vlasnik te nekretnine te da ga se ovlasti na uknjižbu prava vlasništva uz brisanje dosadašnje uknjižbe.

2. Tuženici zastupani po privremenom zastupniku u odgovoru na tužbu navode da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu, a tuženica Republika Hrvatska ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a posebno ukazuje na to da tužitelj ničim ne dokazuje kvalitete svog posjeda i svojih prednika kao i vrijeme posjedovanja da bi mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, kao niti drugi osnov za stjecanje, dok preostali tuženici nisu dali odgovor na tužbu.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku zahtjeva za mirno rješenje spora, presliku odgovora tuženice Republike Hrvatske na zahtjev za mirno rješenje spora, geodetski situacijski nacrt preklopljen na katastarski plan, rješenje o nasljeđivanju, Ugovor o razdiobi nasljedstva od 27.06.2018., a osim navedenog izveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Davoru Bubalu kao i dokaz saslušanjem svjedoka ĐM i IM, te tužitelja.

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka je sporno jesu li se ispunili uvjeti temeljem kojih bi se moglo smatrati da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kako to isti traži tužbom, te je li tuženica Republika Hrvatska pasivno legitimirana u ovoj pravnoj tvari.

6. S obzirom da je jedna od obuhvaćenih čestica upisana kao vlasništvo općenarodne imovine, razvidno je da je upravo tuženica Republika Hrvatska jedna od pasivno legitimiranih strana. Naime, u tužbama kojima se traži utvrđenje prava vlasništva na temelju dosjelosti, pasivno legitimirane stranke su one koje su upisane kao vlasnici u zemljišnoj knjizi u odnosu na spornu nekretninu, i pri tom nije od utjecaja što stvarno u naravi predstavlja neka cesta koja je obuhvaćena predmetnom česticom.

7. Iz iskaza svjedoka ĐM i IM, te tužitelja, utvrđeno je da je da predmetna nekretnina predstavlja tužiteljevu djedovinu, da su tužitelj, te njegova braća IM (svjedok u ovoj pravnoj stvari) i U postigli i realizirali dogovor oko diobe iza smrti njihovih roditelja te da je predmetna nekretnina pripala upravo tužitelju. Pored navedenog, utvrđeno je da je predmetna nekretnina u neprekidnom i nesmetanom posjedu tužiteljevih prednika još od prije više od 100 godina.

7.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu, a osim toga imaju neposrednih saznanja vezano za posjedovanje predmetnih nekretnina, a i jer su njihovi iskazi u skladu s ispravom koja prileži spisu i to Ugovorom o razdiobi nasljedstva od 27.06.2018.

8. Isto tako, i iz dokaza uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da nekretnina u naravi predstavlja kuću s okućnicom i pomoćnim objektom (bez bilo kakvog javnog puta – ceste), a nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka Davora Bubala je identificirana i označena predmetna nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva, pri čemu se ističe da sud prihvaća predmetni nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, a uzimajući u obzir da nitko od stranaka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje.

8. Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. navedenog članka je određeno da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo te nekretnine protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, time da se u odnosu na Republiku Hrvatsku sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka stječe vlasništvo uz te kvalitete posjeda protekom 20 godina samostalnog i neprekidnog postojanja, pri čemu je za ukazati da se sukladno odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali tu nekretninu.

9. Slijedom navedenih utvrđenih činjenica i navedene odredbe članka 159. i članka 160. ZV-a, razvidno je da je tužitelj vlasnik navedene nekretnine jer je navedeni dvadesetogodišnji (ali i četrdesetogodišnji rok u kontekstu izvanredne dosjelosti u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku) neprekidnog samostalnog posjedovanja istekao još prije podnošenja tužbe, i to prije 08. listopada 1991. u kontekstu odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a. Iz naprijed navedenih dokaza, a razvidno je i to da posjed ima sve tri spomenute kvalitete, pa kako je i odredbom članka 130. stavak 1. ZV-a jasno propisano da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona ovlašten i ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, valjalo je prihvatiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci presude.

U Imotskom, 25. rujna 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.