Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1240/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras- Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ERA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz ZOU Sanela Kontin Miklin i Željko Rožić iz Križevaca, protiv tuženika ER iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetniku u Križevcima, radi ispravka zk. upisa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-489/2020- 33 od 18. prosinca 2023., u sjednici održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P- 489/2020-33 od 18. prosinca 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.410,00 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice i preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima poslovni broj P-489/2020-33 od 18. prosinca 2023., u točci II. izreke, u dijelu kojim je naloženo tužiteljici da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka za iznos od 889,82 eura, tako da se zahtjev tuženika za naknadom troška u ovom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se utvrdi da je zemljišnoknjižni upis u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kat. česticu br. [katastarska čestica] šuma [adresa] u [adresa] od 1 jutro i 530 čhv pogrešan pa da se naloži ispraviti zemljišnoknjižno stanje upisano rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima posl. br. Z-1827/2019 od 8. svibnja 2019. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se tužiteljica uknjiži na temelju presude, a nakon pravomoćnosti kao samovlasnica predmetne nekretnine u cijelosti uz istovremeni upis brisanja suvlasničkog prava od ½ dijela s imena tuženika, kao i da se naloži tuženiku da joj naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Nadalje je tom presudom obvezana tužiteljica da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 2.299,82 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe same sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4. U ovoj pravnoj stvari radi se o zahtjevu tužiteljice kojim ona traži ispravak upisa koji je zemljišnoknjižni sud dopustio nakon što je proveo pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu tužiteljice i tuženika u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je na predmetnoj nekretnini kao suvlasnik u ½ dijela upisana tužiteljica, a u drugoj polovini dijela tuženik,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Križevcima poslovni broj O- 71/94-4 od 3. veljače 1994. kao nasljednica između ostalih utvrđena i ERA, a koja je unuka ostaviteljice ŠR i proglašena njenom nasljednicom u ½ dijela između ostalog i nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kojih je ŠR bila suvlasnica u 6/18 dijela,

- da je rješenjem tog suda poslovni broj Z-509/94 od 26. travnja 1994. provedeno rješenje o nasljeđivanju te da je ERA upisana kao suvlasnik u 2/4 dijela naslijeđenih nekretnina, a TR u ¼ dijela naslijeđenih nekretnina te E

Mušlek u ¼ dijela naslijeđenih nekretnina,

- da je svjedok ŽR u svom iskazu naveo da ne može točno pokazati gdje je međa između šuma, ali da zna koju je šumu prodao te je pokazao otprilike kuda su dolazili do te šume; nadalje da su on i brat sjekli u toj šumi koju su prodali tuženiku i to hrastove, ali da nisu sjekli do međe, jer da su se bojali da ne dođu u sukob s ocem tužiteljice; ugovor s tuženikom da je sklapao doma, da nisu išli na identifikaciju šume koju mu je prodao; on da je imao pola šume, a pola tužiteljica, odnosno prema jugu da su imali svaki pola; da je šuma bila još od djeda tužiteljice, a ona da je naslijedila djeda i baku,

- da je svjedokinja DR navela da se ta šuma, koja je identificirana na uviđaju tijekom ispravnog postupka, a koja je sada sporna, uživala u dva dijela, jer je jedna presjeka, a sukladno prijedlogu predlagatelja da je sjeverna polovica pripada tužiteljici, dok je južni dio pripadao tuženiku koji je kupio šumu od ŽR i to ½ dijela; u katastarskom operatu taj prodavatelj da je bio upisan u ½ dijela na čk.br. [katastarska čestica] i to na šumi [adresa], a u drugoj polovici da je bila ERA; na tom uviđaju da je tužiteljica navela da bi njena strana bila sjeverna, a tuženikova južna; od te polovice sporne šume da je tuženikova čestica br. [katastarska čestica], a još dalje južnije od te da je šuma [katastarska čestica] koja da je tužiteljičino vlasništvo,

- da je svjedokinja HR, koja je bila prisutna očevidu 24. ožujka 2023., navela kako se sjeća da su tužiteljica i tuženik na početku nešto raspravljali, ali nakon što su preslušani svjedoci da spora nije bilo, pa da je njihov prijedlog bio da se upišu svaki u ½ dijela, odnosno da upišu svaki svoj dio koji je njihov i koji su uživali,

- da je saslušani svjedok ZR naveo da bi svaki puta kad bi došao doma išao do te šume, jer u blizini je i njegova šuma, a da su rušili drva u šumi još za života tužiteljičinog djeda i bake te da zna da je tuženik kupio šumu od NR, i to baš šumu koja je do šume tužiteljice jer su međaši; ta šuma da je nanovo devastirana i posječena, ali da ne zna tko je to posjekao tužiteljičinu šumu, a tuženikova šuma da je posječena prije 15,16 godina i tu da nije bilo više hrastova,

- da je svjedokinja RR navela da je tužiteljica tu šumu naslijedila od djeda i bake, dok su se ostali zakonski nasljednici odrekli te šume u njezinu korist; šuma tužiteljice da je bila puna hrastova, graba i ogrjevnog drva jer je bila dosta gusta šuma, a šuma koju je kupio tuženik od ŽR da je bila posječena, a poslije da je naraslo drveće;

- da je svjedokinja JR u svom iskazu navela da je šuma tužiteljice u blizini šume od tuženika odnosno da zna da je šuma od tuženika bila posječena, a u šumi tužiteljice da je bila hrastovina koju šumu je ona naslijedila od svojih djeda i bake i da nije bilo spora između njih oko međe, jer je to bila prije šuma od ŽR;

- da je u predmet poslovni broj Z-1827/2019 vođen zemljišnoknjižni ispravni postupak u kojem su tužiteljica i tuženik bili predlagatelj, kojim prijedlogom su tražili upis na toj spornoj šumi svaki u ½ dijela te šume, a sukladno tome da je proveden zemljišnoknjižni ispravni postupak u kojem je održan očevid 19. travnja 2019., na kojem su očevidu bili prisutni i predlagatelji i njihovi punomoćnici, mjernički vještak i svjedoci; iz iskaza svih preslušanih svjedoka u tom postupku, kao i samih predlagatelja proizlazi da njima nije bilo sporno da su oni suvlasnici svaki u ½ dijela na šumi označenoj kao [katastarska čestica] šuma u [adresa] u k. o. [katastarska općina]; taj zapisnik da je potpisala i tužiteljica,

- da je rješenjem katastarskog operata prikazano dosadašnje stanje gdje je posjednik upisan SR na dijelu čk.br. [katastarska čestica], a po novom stanju da je upisana ERA i to upravo za česticu [katastarska čestica] i to za dio te čestice pa prema tome proizlazi da su i prednici tužiteljice bili upisani u ½ dijela čk.br. [katastarska čestica].

6. Na temelju prednjih utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da su tvrdnje tužiteljice da nije nikad rekla da bi se slagala da se njezina šuma podijeli na pola i da zapisnik s uviđaja u zemljišnoknjižnom postupku nije bio isprintan, u suprotnosti sa svim provedenim dokazima, a naročito da to proizlazi iz iskaza preslušanih svjedoka DR i HR. Isto tako, da ni njene tvrdnje da je bila u zabludi u tom postupku nisu istinite jer su i ti navodi u suprotnosti s činjenicom da su ona i tuženik podnijeli zajednički prijedlog da se upišu na čk.br. [katastarska čestica] kao suvlasnici svaki u ½ dijela, tim više što tužiteljica ni u tom postupku nije iznosila nikakav prigovor niti prijedlog, niti je bilo čim osporavala tijek tog postupka, zbog čega je taj sud smatrao da su njezine tvrdnje u suprotnosti s utvrđenjima do kojih je sud došao u predmetu poslovni broj Z-1827/2019.

6.1. Nadalje je prvostupanjski sud smatrao da i iz rezultata ovog provedenog postupka proizlazi da je tužiteljica bila suvlasnik na predmetnoj čestici za ½ dijela, pa tako da njene tvrdnje da je sada njezina čestica podijeljena na pola nemaju nikakvog temelja niti podloge u dokumentaciji koja proizlazi iz katastarskog operata kao niti u utvrđenjima do kojih je sud došao, zbog čega je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbio kao neosnovan.

7. Odredbom članka 208. stavku 1. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19. i 128/22., dalje: ZZK) pojedinačni ispravni postupak se provodi kad za to postoji opravdani razlog glede određenoga zemljišnoknjižnog uloška, dok prema stavku 3. istog članka, opravdani razlog postoji kada je nekom ispravom učinjeno vjerojatnim da nekoj osobi pripada pravo koje nije u njezinu korist upisano i zbog čijeg bi upisa trebalo ispraviti određene zemljišnoknjižne upise, a radi se o pravu koje prema odredbama ovoga Zakona može biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

7.1. Parnični sud je ovlašten u postupku koji se provodi povodom tužbe za ispravak, nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka, utvrđivati ima li osoba, u čiju je korist u pojedinačnom ispravnom postupku izvršen upis nekog prava u zemljišnoj knjizi, doista to pravo te nije ograničen tužbenim zahtjevom na ispitivanje valjanosti prijašnjeg upisa tužitelja i valjanosti odluke zemljišnoknjižnog suda.

8. Pravilno je prvostupanjski sud u ovom postupku zaključio da dokazi koje su predlagatelji upisa, sada stranke u ovom postupku, u pojedinačnom ispravnom postupku dostavili i na temelju kojih je pokrenut pojedinačni ispravni postupak, predstavljaju opravdane razloge za pokretanjem tog postupka te je pravilo utvrdio i da u ovom parničnom postupku nije bilo razloga za promjenom zemljišnoknjižnog stanja s obzirom na to da je pojedinačni ispravni postupak predstavljao usklađivanje stvarnog i katastarskog sa zemljišnoknjižnim stanjem, na temelju isprava koje su ukazivale na opravdanost takvog postupanja, pri čemu ni stranke nisu podnosile nikakve prigovore i prijave tijekom zemljišnoknjižnog postupka.

8.1. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud u ovom postupku utvrdio da, tužiteljica u čiju je korist u pojedinačnom ispravnom postupku izvršen upis prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini za ½ dijela, doista ima pravo vlasništva nekretnine za ½ dijela, pri čemu iz rezultata provedenoga parničnog postupka nije dovedeno u pitanje valjanosti upisa predlagatelja i valjanosti odluke zemljišnoknjižnog suda, ali ni osnovanost tužbenog zahtjeva. Naime, iz rezultata provedenog postupka ne proizlazi da bi upravo tužiteljica bila vlasnica za cijelo predmetne nekretnine, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

9. Sadržaj pravne zaštite određen je činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi i tijekom postupka. Iz sadržaja tužbe i činjenica koje tužiteljica ističe tijekom postupka proizlazi kako tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je nevaljan upis prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini na osnovi ugovora kojeg je sklopio s ŽR budući je upravo tužiteljica posjednica predmetne nekretnine u cijelosti, a koji posjed je naslijedila od svoje prednice pok. ŠR. To u konkretnom slučaju znači da tužiteljica zahtijeva uspostavu prava vlasništva u svoju korist za ½ dijela na kojem dijelu se tuženik uknjižio.

10. Po ocjeni ovog suda riječ je o tužbi za ispravak radi upisa prava vlasništva, koji se zahtjev temelji na utvrđenju stjecanja tog prava dosjelošću, što znači da je tužiteljica u ovom parničnom postupku morala dokazati postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to samostalnost posjeda određene kakvoće, zakonom predviđeno vrijeme trajanja takvog posjeda (točan početak i završetak dosjedanja) sposobnost posjednika da bude vlasnik određene stvari i sposobnost same stvari, a što tužiteljica, i po stavu ovog suda, nije dokazala u provedenom postupku. Naime, iz dokaza izvedenih u prvostupanjskom postupku ne može se zaključiti do kuda se prostirao posjed tužiteljičine nekretnine, kako ga ona opisuje, a niti da je tužiteljica bila u posjedu spornog dijela predmetne nekretnine, odnosno da bi samostalne posjedovne čine na tome dijelu vršila ona ili njena prednica, i to upravo u površini koja je sada upisana u zemljišnu knjigu. Stoga, prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, osnovano zaključio da se ni iskazima svjedoka, niti tužiteljice, kao ni očevidom i mjerničkim vještačenjima nisu utvrdile granice posjeda tužiteljice, što je odlučna činjenica u ovoj vrsti spora zbog čega taj sud nije sa sigurnošću utvrdio odlučnu činjenicu o posjedu predmetnog dijela čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kojeg zahtjeva ovom tužbom.

11. Žalbeni navodi tužiteljice u pretežnom dijelu se odnose na preocjenjivanje dokaza i iznošenja vlastitih stavova i razmišljanja, na što žaliteljica nije ovlašten jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

12. Isto tako, neosnovano tužiteljica ističe kako prvostupanjski sud nije postupio po njenim prigovorima na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je sudski vještak identificirao predmetnu nekretninu i prikazao predmet spora, a što je i njegov zadatak, pa prigovori tužiteljice da se kat. čest. [katastarska čestica] ne bi nalazila na mjestu kako je to označeno na skici uz navod da skica točno označava šumu, ne predstavljaju prigovore o kojima bi trebalo raspraviti jer u biti ne predstavljaju konkretna pitanja na koja vještak treba odgovoriti. Prema tome, žalbenim navodima tužiteljice, koji se u bitnome svode na ponavljanje ranije istaknutih prigovora nalazu i mišljenju vještaka, nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, pa propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese i usmeno na ročištu ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke, a u okolnostima kada je tužbeni zahtjev odbijen jer nije utvrđeno postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

13. Naime, tužiteljica u svojoj žalbi opetovano ukazuje na nedostatke provedenoga zemljišnoknjižnog postupka, pri čemu iz tih okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da bi se radilo o njenom stjecanju prava vlasništva, jer to ne proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, što se ponovno ističe, te je s pravom prvostupanjski sud pobijanom presudom odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u situaciji kada tužiteljica nije dokazala pretpostavke iz odredbe članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV).

14. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da tužiteljica takve zaključke nije uspjela dovesti u ozbiljnu dvojbu ni svojom žalbom, prvostupanjski je sud, i po pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, pravilno raspravio i utvrdio odlučne činjenice prema dokazima koje su stranke tijekom postupka predložile, što ukazuje da je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

15. Ostali žalbeni navodi tužiteljice predstavljaju iznošenje vlastite ocjene predmeta spora suprotnih pravilnim zaključcima prvostupanjskog suda, pa nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

16. Međutim, glede odluke o troškovima postupka, osnovano tužiteljica tvrdi da je prvostupanjski sud, donoseći pobijanu odluku, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) time što za tu odluku nije dao obrazloženje. Prvostupanjski sud je, u točki 19. obrazloženja presude, pravilno naveo da odluku temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a (slijedom toga što je tuženik u potpunosti uspio u ovome postupku), ali nije jasno i određeno obrazložio svaki pojedini trošak i po osnovi i po visini, pa je ovaj sud primjenom ovlaštenja iz odredbe članka 373.a ZPP-a, otklonio takvu povredu i odlučio o troškovima postupka.

16.1. Shodno odredbi članka 155. ZPP-a tuženiku su priznate kao opravdane radnje njegovog punomoćnika u ovom postupku primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa), i to: sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanje na ročištima održanim 22. listopada 2020., 16. rujna 2021., 24. ožujka 2023., 4. listopada 2023. i 7. prosinca 2023. po 100 bodova, trošak sastava podneska od 14.. lipnja 2021. u iznosu od 25 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova, te trošak izbivanja iz pisarnice od 25 bodova, što je sveukupno 700 bodova a uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 1.400,00 eura. To trošku trebalo je dodati i zatraženi trošak od 10,00 eura na ime troška korištenja vlastitog automobila na relaciji Križevci-Raven- Križevci u svezi održanog uviđaja, pa ukupni trošak iznosi 1.410,00 eura.

16.2. Zatraženi trošak sastava podnesaka od 5. studenog 2020., 25. kolovoza 2021.i 24. kolovoza 2023. nije dosuđen tuženiku jer se po ocjeni ovog suda radi o podnescima koji nisu bili nužni za raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, dok trošak podneska od 2. kolovoza 2023. nije priznat jer iz stanja spisa proizlazi da tuženik nije sudu dostavio podnesak tog dana. Isto tako, tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu jer tuženiku taj trošak nije ni nastao.

17. Shodno navedenom ukupni opravdani, od zahtijevanih, troškovi tuženika nastali vođenjem ovog postupka iznose 1.410,00 eura pa je u tom iznosu trebalo tuženiku dosuditi parnični trošak, dok su više zatraženi troškovi ovog postupka neosnovani, i riješiti kao pod točkama I. i II. izreke, ove odluke.

18. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 2. i 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove odluke.

Split, 25. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras-Ivanišević