REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Splitu

Gundulićeva 29 a, Split

Poslovni broj Gž-2129/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., [adresa], OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1578/2020-43 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1578/2020-43 od 13. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz [adresa], OIB: 22694857747 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 iznos od 3.754,65 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 1.964,38 eur teče od podnošenja tužbe pa do isplate a na iznos od 1.790,27 eur od podnošenja tužbe pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi od 2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i troška ovog postupka.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, isplatiti tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, trošak parničnog postupka u iznosu od 2.148,17 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koju je isplatio u razdoblju od 1. ožujka 2016 do 30. travnja 2020. u iznosu od 3.754,65 eura osiguraniku PA, koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. rujna 2007., a koja ozljeda se tretira kao ozljeda izvan rada.

6. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je PA ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 30. rujna 2007. te da je vozilo koje je uzrokovalo predmetnu prometnu nesreću, a kojim je upravljao osiguranik tuženika JA, u trenutku prometne nezgode bilo osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske od odgovornosti kod tuženika.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost osiguranika tuženika te uzročna veza između predmetnog štetnog događaja te invalidske mirovine osiguranika tužitelja DA.

8. Po stavu prvostupanjskog suda invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada uvijek je manja od one na radu, jer se ona zbog ozljede izvan rada određuje temeljem stvarno ostvarenog mirovinskog staža, a ona zbog ozljede na radu temeljem 40 godina mirovinskog staža, koji u praksi osiguranici rijetko ostvare. Međutim, da tužitelj nije predložio financijsko vještačenje na okolnost razlike između mirovine određene rješenjem i one koja bi bila određena u slučaju ozljede na radu. Isto tako, tuženik da je podneskom od 14. ožujka 2025. naveo da odustaje od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja.

9. U takvoj situaciji, kada tužitelj ne predlaže financijsko vještačenje, a niti tuženik na okolnost pozitivne razlike ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, o tome je odlučeno primjenom pravila o teretu dokazivanja. Naime, prvostupanjski sud je smatra da je glede dokazivanja navedene razlike teret dokaza na tužitelju, koji je trebao dokazati da ta razlika postoji i njenu visinu.

10. Slijedom navedenog, sud je utvrdio (primjenom pravila o teretu dokazivanja čl. 221.a ZPP-a), da je za utuženo razdoblje iznos isplaćene invalidske mirovine niži od iznosa invalidske mirovine kada bi bila obračunata zbog ozljede na radu, slijedom čega je zaključio da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva, te je stoga u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

11. S obzirom da tužitelju nije nastala šteta, sud nije razmatrao preostale navode tuženika, odnosno nije utvrđivao postoji li odgovornost osiguranika tuženika za predmetni štetni događaj, je li mirovina pravilno obračunata i plaćena te prigovor zastare i prekluzije prava.

12. Slijedom svega navedenog, sud je na temelju čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, je odbio tužbeni zahtjev i sudio kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, a u svezi važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 138/23 – dalje: Tarifa).

14. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključak prvostupanjskog suda kao isprava prihvaća i ovaj sud.

15. Naime, i po stavu ovog žalbenog suda, u konkretnom slučaju, potrebno je primijeniti odredbe ZOOP-a polazeći od članka 27. ZOOP-a, koji propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti tog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.), time da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugim nužnim troškovima učinjenim sukladno propisima u zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.), pri čemu se razmjerni iznosi mirovine određuju prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.) te sadržaja odredbe članka 161. HZMO-a.

16. U konkretnom slučaju ZOOP predstavlja lex specialis koji među ostalim, regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja a ne Zakon o mirovinskom osiguranju, kako to pogrešno tvrdi žalitelj.

17. Sukladno odredbi članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju zavodi trpe, bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi u okviru djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih ugovora o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

19. No, kada je riječ o izdacima učinjene na ime obiteljske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

18. Dakle, obveza tuženika kao društvo za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koje se isplaćuje osiguranika bio veći od razmjernog iznosa mirovine kojim se isplaćuje obitelji osiguranika tužitelja, pri čemu je postojanje te razlike dužan dokazati tužitelj. U konkretnom slučaju tužitelj, slijedom gore iznesenog, nije dokazao da je pretrpio štetu odnosno iznos štete. Za naprijed navedena odlučna činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud naveo valjane i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pa zbog toga ta utvrđenja prihvaća kao pravilna i ovaj drugostupanjski sud. Naime, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu sa odredbom članka 8. ZPP-a.

19. Slijedom pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 27. ZOOP-a i odredbe o teretu dokazivanja u smislu članka 219. ZPP-a u svezi članka 221.a ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

20. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a.

21. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavak 2. ZPP- a, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić