1                        Poslovni broj: Gž-177/2022-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Košir Skračić, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. R., OIB …, iz Z., …, zastupanog po punomoćnici G. G., odvjetnici u O. društvu G. i Partneri, Z., protiv tuženice B. R., OIB …, iz K., …, zastupane po punomoćniku N. B. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 20 P-3190/2021-77 od 3. siječnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. rujna 2023. 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B. R. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 20 P-3190/21-77 od 3. siječnja 2022. pod točkama I. i II. izreke.

 

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

 

                                                               Obrazloženje

 

1.Presudom prvostupanjskog suda označenoj u izreci suđeno je:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženici B. R. iz K., …, OIB: … da isplati tužitelju za period od 15.12.2015. godine pa do 15.11.2016. godine iznos od 80.792,76 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od:

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.12.2015.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.01.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.02.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.03.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.04.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.05.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.06.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.07.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.08.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.09.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.10.2016.g. pa do isplate

- Na iznos od 6.732,73 kn od 16.11.2016.g. pa do isplate

 

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena.

 

Tuženik je dužan podmiriti tužitelju prouzročen trošak parničnog postupka uz odgovarajuću zakonsku zateznu kamatu po prethodno navedenoj stopi, a sve ovo gore navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 12.187,50 kn.

 

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.987,50 kn."

 

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu, iz sadržaja koje, unatoč navodu da je pobija u cijelosti, dakle i u dijelu u kojem je uspio u sporu (točka III. izreke), je razvidno da je zapravo pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (u kojem dijelu jedino i ima pravni interes pobijati prvostupanjsku presudu), a iz „svih zakonom dopuštenih razloga“, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali je, odlučujući o glavnoj stvari, pogrešno primijenio materijalno pravo, no i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je o zahtjevu tužitelja presuditi kao pobijanom presudom.

 

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tužitelj u žalbi. Presuda ima jasne, neproturječne i dostatne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, a izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, koji nisu protivni izvedenim dokazima.

 

7. Budući da je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju usmene, neposredne i javne rasprave, kako to nedvojbeno proizlazi iz stanja spisa, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članka 4. ZPP, na što se neosnovano ukazuje žalbom.

 

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud tijekom postupka u dovoljnoj mjeri i na pravilan način utvrdio sve pravno odlučne činjenice, a činjenični supstrat u odnosu na pravno odlučne činjenice na kojem je temeljena prvostupanjska presuda nije doveden u sumnju niti žalbenim navodima tužitelja kojim zapravo ocjenjuju izvedene dokaze drugačije nego ih je ocijenio prvostupanjski sud kojemu i pripada pravo ocjenjivati izvedene dokaze, a ne strankama (članak 8. ZPP).

 

9. Tijekom parničnog postupka umro je prvotni tuženik M. R., a postupak je nastavljen s B. R., njegovom pravnom slijednicom, kao tuženicom, u svezi čega je prvostupanjski sud i donio odgovarajuće odluke.

 

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koja žalbom nisu dovedena u sumnju, proizlazi: da je tužitelj B. R. u utuženom razdoblju bio suvlasnik u 30/360 dijela nekretnine na koju se odnosi zahtjev za isplatom; da tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju nije bio u posjedu predmetne nekretnine; da je prednik tuženice, sada pok. M. R., kao suvlasnik u 180/360 dijela, bio u posjedu predmetne nekretnine od 15. prosinca 2015., koji suvlasnički udio je ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 29. studenoga 2016. prodao S. o. d.o.o.; da su 8. svibnja 2013. ovrhovoditelji M. R. i M. R. kod prvostupanjskog suda podnijeli prijedlog za ovrhu protiv ovršenika K. d.o.o., radi iseljenja i predaje u posjed poslovnog prostora u prizemlju i podrumu zgrade orijentiran na … u Z., koji se sastoji od više prostorija, ukupne površine 428,87 čm, 7. etaža 0/0, upisan u podulošku br. 7, zk. ul. br. 4071 k.o. G. Z. na zkč. br. 3435, dvije kuće popisni broj 1402, gospodarske zgrade, dvorišta i vrt na … i … površine 1398 m2 odnosno 388,7 čhv, te predajom opisane nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed M. R., M. R., S. R. i G. M., a sve temeljem pravomoćne i ovršne presude poslovni broj: Ps-421/10 od 19. svibnja 2011. te je doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj: Ovrs-173/13 od 11. lipnja 2013. kojim je određena predložena ovrha i da je u tom postupku 15. prosinca 2015. navedena nekretnina predana u posjed ovrhovoditelju; da je B. R. 12. rujna 2016. podnio tužbu protiv M. R. radi predaje nekretnine u suposjed i to poslovnog prostora u Z., … i to poslovnog prostora u prizemlju i podrumu zgrade orijentiran na …, koji se sastoji od više prostorija, ukupne površine 428,87 m2, 7. etaža 0/0, upisan u podulošku br. 7, zk. ul. br. 4071 k.o. G. Z. na zkč. br. 3435 dvije kuće popisni broj 1402, gospodarske zgrade, dvorišta i vrt na … i u … na način da mu preda ključ predmetnog poslovnog prostora, ali je tužba u toj pravnoj stvari povučena; da predmetni poslovni prostor u utuženom vremenskom razdoblju nije bio u uporabljivom stanju radi težih oštećenja zidova, stropova i instalacija, a od 16. ožujka 2015. do 1. veljače 2016. te od 19. rujna 2016. do 9. prosinca 2016. u tom je prostoru bila i obustavljena isporuka električne energije; da iz razloga što predmetni poslovni prostor nije bio u stanju uporabljivosti nisu mogli biti ishođeni niti minimalni tehnički uvjeti nužni za rad lokala i da ukupna tržišna vrijednost zakupnine za predmetni poslovni prostor u utuženom razdoblju iznosi 0,00 kn. Temeljem tih utvrđenja prvostupanjski sud, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja, zaključuje o neosnovanosti zahtjeva tužitelja te ga odbija pozivom na odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude).

 

11. Na žalbene navode tužitelja valja navesti da u smislu odredbe članka 220. stavka 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

12. U smislu članka 261. stavka 3. ZPP samo ako u mišljenju jednog vještaka (ili više vještaka) ima proturječnosti, nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a koji nedostaci se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, postoje pretpostavke za određivanje izvođenja dokaza vještačenjem po drugom vještaku.

 

13. Iz stanja spisa je vidljivo da je tužitelj stavio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka A. B., a koje u bitnome ponavlja i u žalbi, te da je vještak odgovorio na postavljene primjedbe stranke u odnosu na svoj nalaz i mišljenje, koje je i razjasnio kao i činjenično stanje, te da je ocjena prvostupanjskog suda da nije potrebno provoditi novo vještačenje u ovom predmetu po prijedlogu tužitelja, a radi utvrđenja odlučnih činjenica u odnosu na koje je izveden dokaz vještačenjem po naprijed navedenom vještaku. Kako je nalaz i mišljenje navedenog vještaka jasan i razumljiv te u njemu nema nedostataka niti proturječnosti, a žalitelj žalbenim navodima pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja navedenog vještaka u odnosu na pravno odlučne činjenice nije objektivno doveo u sumnju, to i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije bilo potrebno po prijedlogu tužitelja određivati novo građevinsko vještačenje u smislu članka 261. ZPP, a pogotovo novo vještačenje sud nije dužan odrediti samo iz razloga što je jedna od parničnih stranaka nezadovoljna nalazom i mišljenjem vještaka.

 

14. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 8., 220. i 261. ZPP, na što se neosnovano ukazuje prema sadržaju žalbe.

 

15. Imajući u vidu činjenicu da su stranke bili suvlasnici predmetne nekretnine, valja radi ocjene osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva navesti da su prema članku 36. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst i 94/17. – ispr., dalje: ZV) ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi (pri čemu pravo vlasništva nije podijeljeno po sadržaju, nego po obujmu).

 

16. ZV u članku 37. određuje da se, kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova (stavak 1.), time da je idealni dio stvari neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje (stavak 2.), a u pravnom se prometu uzima da je idealni dio stvari samostalna stvar pa sve što je određeno za stvari vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano (stavak 3.). Prema stavku 4. ZV svaki suvlasnik je vlasnik onoga idealnoga dijela stvari koji odgovara njegovu suvlasničkom dijelu, pa glede njega ima sve ovlasti kakve pripadaju vlasniku, ako ih može izvršavati s obzirom na narav idealnoga dijela.

 

17. Odredbom članka 38. stavka 1. ZV propisano je da ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika, dok, prema članku 42. stavku 1. ZV, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

 

18. Nije sporno da se prednik tuženice nalazio u posjedu predmetne nekretnine, no tužitelj smatra, i u skladu s time postavlja tužbeni zahtjev, da mu, kao suvlasniku koji nije bio u posjedu te nekretnine u utuženom razdoblju, pripada pravo na naknadu zbog korištenja njegova suvlasničkog dijela od strane prednika tuženice (prvotnog tuženika).

 

19. Na žalbene navode tužitelja kako ga je prednik tuženice onemogućio u utuženom razdoblju u suposjedu predmetne nekretnine valja odgovoriti da u postupku nije utvrđeno da bi tužitelj od prednika tuženice kao posjednika predmetne nekretnine zahtijevao predaju u suposjed nekretnine putem suda, a u kojem bi postupku i uspio.

 

20. Odredbom članka 1120. ZOO propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

 

21. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. glede pitanja primjene i tumačenja odredbe članka 1120. ZOO (uporaba tuđe stvari u svoju korist) te pitanje primjene i tumačenja odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV (pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika) zauzeto je pravno shvaćanje: „Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje.“

 

22. Dakle, kada neka osoba posjeduje tuđu stvar ili tuđi suvlasnički dio stvari, plaćanje vrijednosti postignute koristi u smislu odredbe članka 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar uporabljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari, dok u situaciji kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed, naknada koristi prosuđuje se prema odredbama članka 164. i članka 165. ZV.

 

23. Odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZV propisuju pravni položaj poštenog i nepoštenog posjednika.

 

24. Prema odredbi članka 164. stavka 1. ZV pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

 

25. Odredbom članka 165. stavka 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario, dok je stavkom 6. tog članka propisano da od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika, isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada.

 

26. Međutim, iz činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu nema osnove za zaključak da je prednik tuženice u utuženom razdoblju od svojeg posjedovanja predmetne nekretnine, pa i u odnosu na suvlasnički udio tužitelja, imao bilo kakvu korist niti da ju je objektivno mogao imati, pa tako niti u iznosu predmet zahtjeva, a suprotno tužitelj nije dokazao, radi čega je, sve da je prednik tuženice i bio nepošten posjednik (jer je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari) i pravilnom primjenom materijalnog prava navedenih odredbi ZV zahtjev tužitelja valjalo odbiti, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.             

 

27. Tužitelj nije uspio u sporu pa je pravilno primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP njegov zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

 

28. Odluka o troškovima parničnog postupka nadoknada kojih je priznata tuženici donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

 

              29. Odlučujući o nadoknadi troškova parničnog postupka za zastupanje tuženice po punomoćniku koji je odvjetnik, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada joj je priznao troškove po osnovi i u visini kao u pobijanoj odluci, a što određenim žalbenim navodima tužitelj niti ne osporava.

 

30. Iz svih naprijed navedenih razloga temeljem odredbe članka 368. ZPP žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i pobijana odluka potvrđena, a sve kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

 

31. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada niti pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke presude ovog suda (članak ZPP).

 

32. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III. izreke jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

 

U Sisku, 14. rujna 2023.                                                      

 

 

   Predsjednica vijeća

 

                                                                                                                      Renata Košir Skračić, v. r.