REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3779/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Štefanu, odvjetniku iz Čakovca, O. Keršovanija 1, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & partneri d.o.o. iz Zagreba, Ilica 1/A, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, isplatiti tužitelju, ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.802,12 eura sa zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 6,91 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,

- iznos od 17,02 eura od 28. veljače 2009. do isplate,

- iznos od 14,82 eura od 31. ožujka 2009. do isplate,

- iznos od 15,24 eura od 30. travnja 2009. do isplate,

- iznos od 11,88 eura od 31. svibnja 2009. do isplate,

- iznos od 9,41 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,

- iznos od 10,06 eura od 31. srpnja 2009. do isplate,

- iznos od 11,37 eura od 31. kolovoza 2009. do isplate,

- iznos od 11,25 eura od 30. rujna 2009. do isplate,

- iznos od 9,94 eura od 31. listopada 2009. do isplate,

- iznos od 12,41 eura od 30. studenoga 2009. do isplate,

- iznos od 14,40 eura od 31. prosinca 2009. do isplate,

- iznos od 17,22 eura od 31. siječnja 2010. do isplate,

- iznos od 16,57 eura od 28. veljače 2010. do isplate,

- iznos od 20,40 eura od 31. ožujka 2010. do isplate,

- iznos od 19,67 eura od 30. travnja 2010. do isplate,

- iznos od 21,09 eura od 31. svibnja 2010. do isplate,

- iznos od 33,35 eura od 30. lipnja 2010. do isplate,

- iznos od 30,82 eura od 31. srpnja 2010. do isplate,

- iznos od 38,53 eura od 31. kolovoza 2010. do isplate,

- iznos od 35,87 eura od 30. rujna 2010. do isplate,

- iznos od 31,58 eura od 31. listopada 2010. do isplate,

- iznos od 40,62 eura od 30. studenoga 2010. do isplate,

- iznos od 52,12 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,

- iznos od 43,98 eura od 31. siječnja 2011. do isplate,

- iznos od 46,83 eura od 28. veljače 2011. do isplate,

- iznos od 43,20 eura od 31. ožujka 2011. do isplate,

- iznos od 43,85 eura od 30. travnja 2011. do isplate,

- iznos od 59,27 eura od 31. svibnja 2011. do isplate,

- iznos od 60,77 eura od 30. lipnja 2011. do isplate,

- iznos od 73,65 eura od 31. srpnja 2011. do isplate,

- iznos od 67,03 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- iznos od 59,79 eura od 30. rujna 2011. do isplate,

- iznos od 59,01 eura od 31. listopada 2011. do isplate,

- iznos od 58,46 eura od 30. studeni 2011. do isplate,

- iznos od 61,91 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,

- iznos od 64,92 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,

- iznos od 65,32 eura od 29. veljače 2012. do isplate,

- iznos od 63,24 eura od 31. ožujka 2012. do isplate,

- iznos od 64,65 eura od 30. travnja 2012. do isplate,

- iznos od 65,61 eura od 31. svibnja 2012. do isplate,

- iznos od 63,99 eura od 30. lipnja 2012. do isplate,

- iznos od 64,42 eura od 31. srpnja 2012. do isplate,

- iznos od 63,20 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- iznos od 60,58 eura od 30. rujna 2012. do isplate,

- iznos od 63,38 eura od 31. listopada 2012. do isplate,

- iznos od 64,27 eura od 30. studenoga 2012. do isplate,

- iznos od 63,78 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,

- iznos od 58,50 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,

- iznos od 62,98 eura od 28. veljače 2013. do isplate,

- iznos od 63,38 eura od 31. ožujka 2013. do isplate,

- iznos od 61,62 eura od 30. travnja 2013. do isplate,

- iznos od 56,16 eura od 31. svibnja 2013. do isplate,

- iznos od 56,02 eura od 30. lipnja 2013. do isplate,

- iznos od 57,36 eura od 31. srpnja 2013. do isplate,

- iznos od 59,51 eura od 31. kolovoza 2013. do isplate,

- iznos od 62,49 eura od 30. rujna 2013. do isplate,

- iznos od 60,95 eura od 31. listopada 2013. do isplate,

- iznos od 62,04 eura od 30. studenoga 2013. do isplate,

- iznos od 63,28 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,

- iznos od 64,04 eura od 31. siječnja 2014. do isplate,

- iznos od 65,66 eura od 28. veljače 2014. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 nadoknaditi tužitelju ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove postupka u iznosu od 2.250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535 za naknadom troškova ovog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 21. veljače 2007. sa tuženikom, kao davateljem kredita, sklopio Ugovor o kreditu broj 029-50-3931584, solemniziran po javnom bilježniku Ivi Hanžeković Živković iz Zagreba dana 21. veljače 2007.g. pod brojem OV-2557/07. Ističe da je čl. 2. predmetnog ugovora ugovorena redovna kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, te nadalje da je u čl. 1. i čl. 7. ugovora ugovorena valutna klauzula, nastavno na koje ugovorne odredbe se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013., i to pozivom na odredbu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku. Pored činjenice vezanosti suda za utvrđenja iz postupka vođenog kod Trgovačkog suda u Zagrebu, ističe da tuženik ništa drugačije nije postupao prilikom sklapanja i predmetnog ugovora o kreditu, da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak sastavni dio unaprijed formuliranog i standardnog ugovora tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a niti je mogućnost pojedinačnih pregovora postojala, niti su tužitelju dana ikakva pojašnjenja o tome temeljem čega tuženik donosi odluku o promjenama kamatnih stopa niti pak koja je pritom referentna kamatna stopa, niti je tuženik tužitelja upozorio o značenju iste ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i rizicima koji su uz te odredbe vezani, slijedom čega smatra da su predmetne ugovorne odredbe nerazumljive te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te se stoga smatraju nepoštenim odnosno ništetnim u smislu čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te u smislu čl. 269. st. 2. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Obzirom na ništetnost spomenutih ugovornih odredbi, tužitelj koji je predmetni kredit otplatio, smatra da ima pravo na restitucijski zahtjev u visini iznosa koje je preplatio tuženiku, a tuženik ga stekao bez osnove.

1.2. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 22. listopada 2020. tužitelj predlaže obvezati tuženika da mu isplati preplaćeni iznos kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te na ime razlike u valutnom tečaju ukupni iznos od 3.780,67 eura (28.485,48 kn), sve sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini mjesečni iznos preplaćenih iznosa koji je specificirao tužbenim zahtjevom teku od prvog dana nakon izvršene uplate pojedinih anuiteta, te zahtijeva naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan. Prvenstveno ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 226. ZOO-a. Nadalje u bitnom ističe da tužitelj nije naveo nijednu relevantnu tvrdnju niti predložio ijedan dokaz kojim bi dokazao svoje tvrdnje o ništetnosti spornih odredbi predmetnog ugovora, već osnovanost zahtjeva temelji na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12, presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14, u pogledu čega tuženik smatra kako ovaj sud nije vezan za utvrđenja iz spomenutih presuda, a poglavito stoga što tužitelj potražuje povrat stečenog bez osnove, a ne naknadu štete. Ukazuje da je odredba predmetnog ugovora koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva, jasna i lako razumljiva i da stoga nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača, a uostalom da je institut valutne klauzule uveden u RH još 1994.g. i od tada u svakodnevnoj primjeni te općeprihvaćen od svih subjekata u društvu pa je neprihvatljiva argumentacija da bi korisnicima kredita kao potrošačima, koji su sklapali ugovore o kreditu s valutnom klauzulom bio nerazumljiv njezin sadržaj i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača. Navodi da je zaposlenik tuženika koji je sudjelovao u obradi kredita tužitelju prilikom sklapanja ugovora priopćio moguće rizike ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom u CHF, a da su i guverneri HNB-a u više navrata u svojim javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u CHF. Nadalje ističe da je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta i da nije razumno očekivati da tuženik isključivo snosi valutni rizik niti njemu nametati nemoguću činidbu da predvidi tečaja CHF za cijelo vrijeme trajanja ugovora o kreditu i da nitko nije mogao predvidjeti kretanje tečaja pa da stoga nije postojala značajna neravnoteža na štetu potrošača odnosno tužitelja. U pogledu odredbi o promjenjivosti kamatne stope ističe da odredbe predmetnog ugovora u tom dijelu nisu ništetne i da tužitelj svoje tvrdnje o ništetnosti tog dijela ugovora temelji na općenitim tvrdnjama bez obrazlaganja i dokazivanja konkretnog činjeničnog stanja. Smatra da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva i lako razumljiva i da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi s obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa. Smatra da tužitelj pokušava konstruirati da je kamatna stopa iz ugovora o kreditu fiksna, a što naprosto nije točno, jer je ugovorena promjenjiva stopa i na koju je tužitelj pristao, a koje ugovaranje promjenjive kamatne stope je bilo dozvoljeno i u skladu sa zakonom. Nadalje zaključno ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stjecanja bez osnove te stoga osporava i visinu tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata te predlaže odbiti zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Nakon što je tužitelj po provedenom financijskom vještačenju podneskom od 22. listopada 2020.g. specificirao tužbeni zahtjev uskladivši ga sa utvrđenjima iz nalaza vještaka na način da potražuje isplatu iznosa od 3.780,67 eura (28.485,48 kuna) sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 651-653), tuženik je podneskom od 09. studenog 2020.g. naveo da je tužitelj podneskom od 22. listopada 2020.g. preinačio zahtjev, a kojoj preinaci se tuženik protivi. Osim toga tuženik je prigovorio izračunu i nalazu vještaka osobito u dijelu koji se odnosi na period od 30. travnja 2007. do 29. veljače 2008., od 30. travnja do 31. svibnja 2008. te od 31. srpnja do 30. rujna 2008. kada je tečaj CHF bio niži od početnog te je tužitelj plaćao manji iznos od početno ugovorenog, što vještak nije izračunavao.

4. U daljnjem tijeku postupka ovaj sud je 22. rujna 2021. donio presudu poslovni broj P-6237/2019 kojom je usvojio tužbeni zahtjev na način da je tuženiku naložio da isplati tužitelju iznos od 3.780,67 eura (28.485,48 kuna) sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 675-676 spisa), te da tužitelju nadoknadi trošak postupka u iznosu od 1.470,10 eura (11.076,50 kuna) sa zateznim kamatama od 22. rujna 2021. do isplate. Također iz obrazloženja navedene presude razvidno je kako je sud temeljem čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku ocijenio kako je tužitelj navedenih podneskom preinačio tužbu, ali je riječ o preinaci kojoj se tuženik ne može protiviti obzirom je do iste došlo nakon što je provedeno financijsko vještačenje upravo na okolnost utvrđivanja preplaćenog iznosa.

5. Odlučujući povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Bjelovaru je Presudom i rješenjem poslovni broj Gž-1513/2021 od 17. svibnja 2022. djelomično uvažio, te djelomično odbio kao neosnovanu žalbu tuženika na način da je točku I. izreke pobijane Presude poslovni broj P-6237/21 od 22. rujna 2021. potvrdio u dijelu u kojem je tuženiku naložena isplata iznosa od 934,88 eura (7.043,91 kune) s zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 725-727. spisa), a ukinuto u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.845,78 eura (21.441,57 kune) sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 727-728 spisa), te je također ukinuo točku II. izreke u odnosu na trošak postupka. U odnosu na ukinute dijelove pobijane presude poslovni broj P-2367/21 predmet je vraćen ovom sudu na ponovno postupanje. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi kako činjenično stanje nije u potpunosti pravilno utvrđeno u odnosu na preplate po osnovi ništetnih odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u CHF, na što je tuženik ukazivao tijekom postupka te je predlagao da se vještak glede tog dijela preplate dopunski očituje te sačini dopunu nalaza i mišljenja, što prvostupanjski sud neutemeljeno nije učinio.

6. Slijedom drugostupanjske odluke u ponovljenom postupku sud je odlučivao samo o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva u pogledu ugovornih odredbi vezanih za valutnu klauzulu, te iznose koji su po njoj preplaćeni, kao i o trošku postupka.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu (list 6-8 spisa), otplatni plan (list 13-16 spisa), kontrolni ispis unosa korištenja od 22.02.2007.g. (list 17 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 06.05.2019.g. (list 18-20 spisa), obavijesti o promjeni kamatnih stopa (list 21-26 spisa), te odluke o promjeni kamatnih stopa po kreditima građana (list 630-634 spisa), izvadak iz Biltena po bankama iz kolovoza 2006.g. (list 47-52 spisa), mišljenje nezavisnog odvjetnika od 27.04.2019.g. (list 53-56 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope 23.10.2013.g. (list 73 spisa), te je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 639-646 spisa). U ponovljenom postupku sud je rješenjem od 26. srpnja 2022. odredio dopunu financijskog vještačenja na način da sudski vještak izračuna preplatu koja je posljedica primjene ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli CHF, uzimajući u obzir i negativnu razliku koja je rezultat tečaja CHF nižeg od onog početnog prema kojem je kredit isplaćen, te je saslušan tužitelj.

8. Nakon dopunskog očitovanja sudskog vještaka, tužitelj je podneskom od 17. veljače 2023. uredio tužbeni zahtjev u odnosu na ugovorne odredbe vezane za valutnu klauzulu, te iznose koji su po njoj preplaćeni na način da potražuje isplatu iznosa od 2.802,12 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose od dana plaćanja do isplate (list 759-761 spisa), kao i troškove postupka.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev sukladno podnesku tužitelja od 17. veljače 2023. osnovan.

10. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu kao relevantno je utvrđeno da je sklopljen između ovdje stranaka 21. veljače 2007. u iznosu kunske protuvrijednosti od 19.575,56 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. iznos kredita), da je ugovorena godišnja kamatna stopa od 5,20% koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora (čl. 2. ugovora), da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta (čl. 4.), plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita, a koji anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7. Ugovora), da se kredit odobrava za kupnju novih vozila (čl. 6. namjena kredita), a što među strankama nije sporno. Nadalje, nesporno je da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je u razdoblju otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. Među strankama nije sporno da je kredit otplaćen prije utuženja.

11. Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je od kada teku rokovi zastare i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara, tijek zateznih kamata, tzv. negativne razlike i status potrošača tužitelja.

12. U odnosu na navode tuženika vezano za postupak kolektivne zaštite valja istaći da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženik (u tom se pravcu upućuje i na odluku Vrhovnog suda Rev-3142/2018) pa kako iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti - to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

13. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice, to se ukazuje izlišnim izvođenje personalnih dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

14. Međutim, iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. proizlazi da su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

15. Na navedene okolnosti sud je saslušao tužitelja. Iz iskaza tužitelja, prihvaćenog kao neposredno uvjerljiv i iskren, kao bitno proizlazi da je predmetni kredit podigao u poslovnici banke. Tužitelj je naveo da se ne sjeća da je i o čemu pregovarao sa tuženikom, a ugovor je bio unaprijed sastavljen. Prilikom zaključenja ugovora ponuđen mu je ugovor u švicarcima, kao najpovoljniji te mu nije objašnjeno što je valutna klauzula, te nije bio upozoren na rizike koji su za nju vezani. Tužitelj je naveo kako prilikom sklapanja ugovora nije mogao utjecati na odredbe ugovora kojeg je prije potpisivanja pročitao, ali ga je djelomično razumio.

16. U odnosu na svojstvo potrošača tužitelju treba istaknuti kako je čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07) propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U svom iskazu tužitelj je naveo kako mu je predmetni kredit bio potreban radi kupnje vozila, što proizlazi i iz odredba Ugovora o kreditu, kojeg je koristio za osobne svrhe; da u trenutku podizanja kredita nije imao registrirani obrt, niti udjele u trgovačkom društvu, a bio je zapolen u HEP-u. Nadalje, iz sadržaja Ugovora o kreditu, koji je tužitelj zaključio kao fizička osoba, ne proizlazi bi kredit bio vezan za neku gospodarsku djelatnost, poslovne svrhe i sl., niti bilo koji drugi dokaz upućuje na takav zaključak, slijedom čega se pretpostavlja se da se radi o potrošačkom ugovoru.

17. Obzirom je za prosudbu svojstva potrošača mjerodavan kriteriji svrhe za koju je fizička osoba sklopila predmetni ugovor o kreditu (objektivni kriteriji), dok iz dokumentacije priložene spisu i iskaza tužitelja ne proizlazi da bi svrha kupnje vozila bila obavljanje poslovne djelatnosti ili da bi se predmetno vozilo koristilo za obavljanje djelatnosti, dok tuženik nije naveo niti jednu činjenicu koja bi dovela u sumnju svojstvo potrošača tužitelja, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) zaključio da je predmetni ugovor potrošački ugovor, a tužitelj potrošač. Osim toga, bitno je uzeti u obzir i okolnost da je tužitelj, kao korisnik kredita i fizička osoba, u svakom slučaju u slabijem položaju u odnosu na tuženika, kao kreditora, pa je upravo na tuženiku teret dokaza da tužitelj eventualno ne bi bio prosječni potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev 18/2018. od 26. svibnja 2020.), što tuženik tijekom postupka nije uspio dokazati.

18. Slijedom navedenog, sud nalazi da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja, kao korisnika kredita, u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi. Stoga je za zaključiti da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog među strankama 21. veljače 2007. u istom dijelu, sve temeljem Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96/03; dalje:ZZP), čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07,125/07,79/09, 89/09, 78/12, 56/13), čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14,110/15,14/19), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 3-4., 269., čl.272. i 323. ZOO-a te čl.502.a i c ZPP-a.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sa zadatkom da utvrdi izračun preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i to između početno ugovorene kamatne stope od 5,20% i svih kasnijih povećanja kamatne stope, kao i izračun preplaćenog iznosa s osnova tečajne razlike i to između tečaja CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita i svih kasnijih povećanja tečaja, za sve vrijeme trajanja predmetnog ugovora o kreditu.

20. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 01. listopada 2020.g. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita vezanog za valutu CHF nisu mogli mijenjati kamatna stopa i tečaj u odnosu na kamatnu stopu navedenu u ugovoru, te tečaj CHF na dan isplate kredita na štetu tužitelja, visina razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici anuiteta koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, iznosi ukupno 21.441,57 kn, a koje visine specificirano po mjesecima otplate kredita su razvidne iz stupca 18-og Tabele 1. nalaza (list 642-645 spisa).

21. Obzirom na prigovore tuženika na izrađeni nalaz i mišljenja vještaka, provedena je dopuna istog iz kojeg kao relevantno proizlazi da ukupna razlika s osnove valutne klauzule za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 21.112,61 kuna (tablica 1a, stupac 18, list 746-748 spisa), a koji iznos predstavlja iznos preplata s osnova valutne klauzule umanjeno za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos 328,96 kuna (tablica 2. stupac 8, list 749-750 spisa).

22. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je isti dat stručno, jasno i obrazloženo te u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom vještačenja kako ga je odredio sud rješenjem od 26. srpnja 2022., a na koju dopunu stranke nisu imale primjedbi. Slijedom navedenog, upravo temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka te njegove dopune sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev sukladno podnesku od 17. veljače 2023. osnovan.

23. U odnosu pak na pitanje zastare napominje se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. odnosno 31. siječnja 2022.). S tim u svezi ističe se da je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, pa kako je tužitelj tužbu podnio 11. lipnja 2019. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.225. ZOO-a.

24. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka i njegove dopune proizlazi da razlika između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan dospijeća anuiteta i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do kraja utuženog razdoblja, umenjano za iznos tzv. negativnih razlika iznosi ukupno 2.802,12 eura, pri čemu su pojedini iznosi i datum dospijeća/plaćanja vidljivi u tablici na l. 746-748 spisa, to je tužbeni zahtjevi valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.323.st.1., čl.1111.st.1., čl.1115. i čl.29. ZOO-a.

25. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT). Potrebno je naglasiti kako je pri odlučivanju o troškovima sud uzeo u obzir iznos cjelokupnog tužbenog zahtjeva o kojem je odlučivao i sve troškove koji su nastali kako u dijelu postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-6237/19 tako i u ovom ponovljenom postupku.

26. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), sastav podnesaka od 22. travnja 2020., 13. srpnja 2020., 22. listopada 2020. i 17. veljače 2023. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1. OT), pristup na ročište 14. srpnja 2020., 14. srpnja 2021. i 11. rujna 2025. svaki u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), sastav žalbe od 7. listopada 2021. (Tbr. 10. 4. OT) u vrijednosti 50 bodova kao i trošak ročišta za objavu presude. u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 9.3. OT) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 2.250,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 265,45 EUR, sudske pristojbe za tužbu 83.48 eura, sudsku pristojbu za presudu u iznosu 84,28 eura i sudsku pristojbu za žalbu u iznosu 6,64 eura odnosno sveukupno 2.689,85 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1.

ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

27. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16. srpnja 2020. i 16. studenog 2020.g. kao ni trošak preliminarnog vještačenja u iznosu od 58,07 eura budući isti po mišljenju ovoga suda nisu bili neophodni za vođenje ovoga postupka,.

28. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl. 154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke

Zagreb, 25. rujna 2025.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. spis