Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: Pr-6/2025-6

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu, po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Edvigi Sušenj Janjatović, odvjetnici u Rijeci te odvjetnicima iz O.D. Mišević i Jarić iz Osijeka, protiv tuženika Opća bolnica Gospić, OIB: 7567221336 iz Gospića, Kaniška 111, zastupana po punomoćnici Sonji Vizjak, odvjetnici iz Kostrene, radi isplate, odlučujući o naknadi parničnog troška, izvan ročišta, 25. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.694,86 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,00 eura, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.052,96 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.232,94 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. U predmetu pod gornjim brojem, odlukom drugostupanjskog Suda posl. broj: Gž R-277/2023-2 ukinuta je prvostupanjska Presuda od 19. travnja 2023. godine i to u dijelu odluke o parničnim troškovima pod točkom I. i II. izreke te je u tom dijelu vraćeno Sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2. Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika te je označio vrijednost predmeta spora sa tadašnjih 15.000,00 kn da bi podneskom od 13. studenog 2020. godine označio vrijednost predmeta spora sa tadašnjih 156.386,42 kn, odnosno sada 20.756,04 eura. Konačno, podneskom od 13. travnja 2023. godine (list 472 – 475 spisa) tužitelj smanjuje tužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 10.220,68 eura, a što predstavlja vrijednost predmeta spora.

3. S obzirom da do smanjenja tužbenog zahtjeva nije došlo nakon djelomičnog udovoljenja zahtjevu tužitelja, to tužitelj ima pravo na naknadu troškova, ali prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, dakle, prema VPS-u od 10.220,68 eura. Isto tako, smanjenje tužbenog zahtjeva zapravo predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) slijedom čega o zahtjevu za naknadu troškova valja primijeniti odredbe citiranog Zakona o naknadi troškova u slučaju povlačenja tužbe.

4. S druge pak strane, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu kako to propisuje odredba čl. 154. st. 2. ZPP-a.

5. Budući je tužitelj uspio u cijelosti sa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom odnosno dosuđen mu je iznos od traženih 10.220.68 eura, to proistječe da je tuženik dužan naknaditi tužitelju cjelokupni prouzročeni parnični trošak sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim što tužitelj ima, dakle, pravo na naknadu troškova prema vrijednosti predmeta spora smanjenog zahtjeva, a ne prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzete radnje.

6. Tužitelju su tako priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje sastav podnesaka od 14.10.2019. (kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu) i 13.11.2020. (kojim se tužitelj očituje na nalaz vještaka i uređuje tužbeni zahtjev) u iznosu od po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu od 15.10.2019. također iznos od 200,00 eura, nadalje za zastupanje na ročištima od 27.11.2020. i 23.12.2020. iznos od po 200,00 eura za svako ročište. Nadalje, priznat je trošak za sastav žalbe od 7.1.2021. i to u traženom iznosu od 25,00 eura, za podnesak od 13.4.2023. godine kojim je uređen tužbeni zahtjev priznat je iznos od 200,00 eura, a za zastupanje na ročištu od 17.4.2023. godine priznat je također iznos od 200,00 eura, što daje ukupan iznos od 1.625,00 eura, sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika što sa pripadajućim PDV-om od 406,25 eura daje iznos od 2.031,25 eura.

Također je priznat i trošak uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 663,61 euro koji trošak je bio nužan za vođenje ove parnice. Pri tome valja istaći da unatoč tome što je knjigovodstveno-financijski vještak prvotno sačinio pogrešan izračun, isti je u konačnici napravio korekciju istoga te je na temelju takve dopune vještva i usvojen tužbeni zahtjev tužitelja.

6.1. Proistječe da je ukupni trošak tužitelja kojeg je dužan naknaditi tuženik iznos od 2.694,86 eura.

6.2. Za istaknuti je da sukladno Tbr. 52. t. 3. navedene Tarife kada Sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane tada primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

7. Sud nije priznao zatraženi parnični trošak za zastupanje na ročištu za objavu budući takvo zastupanje nije bilo nužno te je tužitelja valjalo odbiti sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 100,00 eura.

8. S druge pak strane, tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev koje, kako je već rečeno, zapravo predstavlja djelomično povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a vezano za koje djelomično povlačenje tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka kako to propisuje odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a i to razmjerno povučenom dijelu. Tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 10.220.68 eura umjesto ranije potraživanog iznosa od 20.756,04 eura iz čega proistječe da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 10.535,36 eura odnosno smanjio je tužbeni zahtjev za 50,76% što predstavlja njegov neuspjeh u parnici te je stoga tuženiku dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak razmjerno navedenom postotku.

8.1. Sud je stoga priznao tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (imajući u vidu da je prvotna vrijednost predmeta spora bila 15.000,00 kn), nadalje, trošak sastava podnesaka od 24.11.2020. godine i 18.12.2020. godine (kojim se prigovara na Nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od po 500,00 eura za svaki, nadalje, priznat je trošak zastupanja na ročištu od 15.10.2019. u iznosu od 200,00 eura (VPS: 15.000,00 kn), sastav obrazloženog podneska od 21.10.2022. godine u iznosu od 500,00 eura, za sastav žalbe od 12.1.2021. iznos od 625,00 eura, za sastav žalbe od 5.5.2023. u iznosu od 310,94 eura, a sve prema Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Pri tome je Sud kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 20.756,04 eura, kao vrijednost predmeta spora u trenutku poduzete radnje (izuzev troška sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu od 15.10.2019. godine kada je VPS bio naznačen sa 15.000,00 kn, a tužitelj je VPS od 156.386,42 kn/20.756,04 eura označio podneskom od 13.11.2020. – list 274 spisa).

8.2. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 23.12.2020. budući navedenim podneskom punomoćnica tuženika samo opravdava izostanak s ročišta te navodi već iznesene navode te sastav ovog podneska nije nužan za vođenje ove parnice. Isto tako, Sud nije mogao priznati niti sastava podneska od 18.10.2021. godine budući podnesak sa navedenim datumom ne prileži spisu.

8.3. Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tuženika iznos od 2.835,24 eura. Na taj iznos valja priznati i zatraženi PDV od 708,81 eura, a što daje iznos od 3.544,05 eura. Na navedeni iznos valja primijeniti postotak od 50,76%, a razmjerno uspjehu tuženika vezano za povučeni iznos pa proistječe da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak vezano za djelomično povlačenje tužbe odnosno smanjenje tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.798,95 eura. Tom iznosu treba pribrojiti trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 254,01 eura koji trošak je nužan za vođenje parnice te se ne umanjuje sukladno uspjehu u istoj te je konačan iznos kojeg je tužitelj po ovom osnovu dužan isplatiti tuženiku 2.052,96 eura.

8.4. Sud nije priznao tuženiku zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 663,44 eura, a riječ je o vještačenju kojeg je tuženik sam dao sačiniti, odnosno mimo parničnog Suda, koje vještvo je izradila Snežana Sikirić, stalni sudski vještak za financije i računovodstvo. Naime, nesumnjivo je ovo vještvo bilo korisno za tuženika, no, kako je nakon ukidne odluke u ovom postupku i vještak Dario Janković kojeg je imenovao za vještaka ovaj parnični Sud tijekom parnice, sačinio korekciju ranijeg svog pogrešnog Nalaza i mišljenja, to je očito da Nalaz i mišljenje kojeg je dao sačiniti sam tuženik nije bio nužan za vođenje parnice te ovaj trošak ne može pasti na teret protivne strane.

8.5. Stoga je valjalo tuženika odbiti sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 3.232,94 eura, kao neosnovanim.

9. Zatezne kamate na dosuđene parnične troškove presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Otočcu 25. rujna 2025.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu rješenja za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud. O tom obavijest

1. Edviga Sušenj Janjatović, odvjetnica u Rijeci

2. Goran Jarić, odvjetnik u Osijeku

3. Sonja Vizjak, odvjetnica u Kostreni