P-2353/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F. Kennedya 11

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja ČV, vl. [obrt], obrt za usluge, trgovinu i prijevoz, Soblinec, Krapinska ulica 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik u Zagrebu, Ivana Šibla 15, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnca Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate iznosa od 69,00 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 24. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti iznos od 69,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 29. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 119,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 25. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u prometnoj nezgodi 8. travnja 2024. oštećeno motorno vozilo marke i tip Mercedes E klasa, registarske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu MV, a koji je izvođenje radova popravka gore navedenog vozila povjerio tužitelju koji je izvršio popravak vozila stručno i kvalitetno u skladu s cjenikom koji je uredno istaknut na javno dostupnom mjestu u radnom prostoru tužitelja, a sve sukladno Pravilniku o načinu isticanja maloprodajne cijene i cijene za jedinicu mjere proizvoda i usluga (Narodne novine broj 66/14 i 16/15). Tužitelj nadalje navodi da je za popravak vozila, sukladno tuženikovom izvidu štete broj 2405 1051 1298/1, oštećeniku izdao račun za popravak broj 138/P1/1 od 24. travnja 2024. na iznos od 386,81 EUR. Tuženik je izvršio isplatu iznosa od 317,81 EUR umjesto iznosa od 386,81 EUR koliko su iznosili troškovi popravka oštećenog vozila, a utuženi iznos od 69,00 EUR koji nije platio predstavlja razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik od one koju naplaćuje tužitelj. Tužitelj ističe da je PV umjesto preostalog ispunjenja svoje obveze po predmetnom računu tužitelju ustupio svoje dospjelo potraživanje prema tuženiku kao odgovornom osiguratelju. Zaključno, tužitelj se u prilog svojih tvrdnji poziva na brojnu sudsku praksu te ukazuje i na nalaze stalnog sudskog vještaka izrađene za potrebe sudskih postupaka vođenih povodom iste pravne stvari.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, osporava nastanak predmetnog štetnog događaja, odgovornost za štetu i visinu utuženog potraživanja navodeći u bitnome da oštećenik nije poduzeo sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više ovlaštenih i neovlaštenih servisera po znatno jeftinijoj cijeni rada od cijene koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na navedeno oštećenik odabrao opciju popravka vozila po skupljoj cijeni rada.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod početnih tvrdnji i stajališta izraženih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu.

5. Valja naglasiti da je sud tuženikov prijedlog za izvođenjem dokaza prometnim vještačenjem ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tog dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedeni dokazni prijedlog na pripremnom ročištu održanom 24. rujna 2025., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 69,00 EUR koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj (33,20 EUR) što uvećano za 25% PDV-a iznosi 41,50 EUR i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete (16,00 EUR).

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 317,81 EUR povodom predmetnog štetnog događaja.

9. Između stranaka su sporne aktivna i pasivna legitimacija, činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja, odgovornost i visina utuženog potraživanja.

10. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupu tražbine od 24. travnja 2024. (list 15. – 16. spisa) razvidno, između ostaloga, da je PV kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoju tražbinu prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 138/P1/1 prema izvidu štete broj 240510511298/1 u iznosu od 386,81 EUR.

11. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 240510511298/1 (list 7. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa broj 138/P1/1 (list 8. spisa) odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 240510511298/1.

12. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika MV prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženika ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

13. Nadalje, sud je tuženikov prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji obrazlaže time što tužitelj nije dostavio predmetnu policu osiguranja, ocijenio paušalnim, nelogičnim i usmjerenim na odugovlačenje predmetnog postupka. Naime, tuženik zasigurno ne bi odlučivao o odštetnom zahtjevu povodom predmetne prometne nezgode niti bi posljedično isti usvojio kao pravno osnovan, a da se prethodno nije uvjerio o postojanju osigurateljske police. Isto vrijedi i za osporavanje nastanka predmetnog štetnog događaja pri čemu je sam tuženik datum nastanka istog naznačio u obrazloženim ponudama od 27. ožujka 2024. i 24. travnja 2024. (list 11. i 12. spisa). Pri tome valja naglasiti i da je, budući da je tuženik u mirnom postupku koji je prethodio podnošenju ove tužbe podmirio dugovanje prema tužitelju u većem dijelu, a preostalu (ovdje utuženu) razliku odbio platiti, smatrajući cijenu sata rada tužitelja previsokom, tuženik i time priznao svoju pasivnu legitimaciju.

14. U odnosu na osporenu odgovornost valja naglasiti da je tuženik u obrazloženoj ponudi od 24. travnja 2024. (list 12. spisa) izrijekom naveo da njegova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna. Isto tako, imajući u vidu i da je tuženik u izvidu štete određeno naveo nastala oštećenja na predmetnom vozilu, ovaj sud ocijenio je tuženikovo osporavanje odgovornosti paušalnim i neosnovanim.

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u računu tužitelja broj 138/P1/1 (list 8. spisa) odnosno po cijeni radnog sata od 33,20 EUR bez obračunatog PDV-a) već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, odnosno iznosi 16,00 EUR, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz tužiteljevog računa broj 138/P1/1 (list 8. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 309,45 EUR što uvećano za 25% PDV-a (77,36 EUR) ukupno iznosi 386,81 EUR, da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 240510511298/1 te da je naznačeno da je za rad na vozilu utrošeno 6 sati, dok je u tuženikom izvidu štete broj (list 7. spisa) navedeno da je za limarske radove potrebno 2,50 sati, a za lakirerske sati 3,50 radnih sati.

17. U tužiteljevom računu obračunata je cijena radnog sata od 33,20 EUR, što uvećano za PDV iznosi 41,50 EUR, dok je u izvidu štete tuženik procijenio cijenu radnog sata na iznos od 16,00 EUR, što uvećano za PDV iznosi 20,00 EUR.

18. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja (list 14. spisa) razvidno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao sat rada na vozilu (M 1) po cijeni od 33,20 EUR što uvećano za 25% PDV-a iznosi 41,50 EUR, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a kako to pogrešno tumači tuženik. Tim više što je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovačk i sud u presudi Pž-3526/2023).

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Imajući u vidu da je iz obrazloženja ponude tuženika od 24. travnja 2024. (list 12. spisa) razvidno, između ostaloga, da je odštetni zahtjev podnesen 11. ožujka 2024., dok tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana to jest od 29. travnja 2024., o tijeku zatezne kamate odlučeno je u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, dok se odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose s obzirom da je predmet ovog spora izvanugovorna odgovornost za naknadu štete.

23. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

24. Odluka o troškovima postupka iz t. II. i III. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

25. Tužitelju je priznat trošak odmjeren sukladno Tbr. 7. t. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT) u iznosu od 100,00 EUR na ime jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak te mu je priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine broj: 37/23 dalje: Uredba), kao i trošak sudske pristojbe na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 13,27 EUR. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 119,91 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

26. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

29. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu, 25. rujna 2025.

SUDAC :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.