1           Poslovni broj: Kž-208/2023-5

                    

           Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

 

              Poslovni broj: Kž-208/2023-5

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zorislava Kaleba predsjednika vijeća te Melite Avedić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ivančice Cvitanović članice vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice -  specijalistice Marije Jurić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. K., zbog kaznenih djela iz članka 132. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 84/21.- dalje u tekstu: KZ/11), i članka 279. stavka 2. KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenog D. K., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku poslovnog broja Kov-114/2023 od 9. kolovoza 2023., u sjednici vijeća održanoj ­­­­14. rujna 2023.

 

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba okrivljenog D. K., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovnog broja Kov-114/2023 od 9. kolovoza 2023. na temelju članka 351. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22.; dalje u tekstu- ZKP/08) odbijeni su kao neosnovani prijedlozi branitelja okrivljenog D. K. da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o ispitivanju svjedoka R. M., nalaz i mišljenje D. T., sudskog vještaka za rukopise od 23. rujna 2019. (list spisa 86-98) te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od 10. kolovoza 2020. (list spisa 111-116).

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno 21. kolovoza 2023. podnio okrivljenik putem branitelja D. P., odvjetnika u P., a kojom pobija rješenje u cijelosti zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08, ne navodeći o kojim konkretno povredama je riječ. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se usvoji kao osnovan prijedlog za izdvajanjem kao nezakonitih dokaza zapisnik o ispitivanju svjedoka R. M., nalaz i mišljenje D. T., sudskog vještaka za rukopise od 23. rujna 2019. te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od 10. kolovoza 2020. ili rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovno raspravljanje optužnom vijeću.

 

3. Sukladno odredbi članka 495. u svezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku nakon čega je isti vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-223/2023 od 4. rujna 2023.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da su dokazi čije je izdvajanje predloženo pribavljeni povredom Ustava Republike Hrvatske i međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane te povredom odredaba ZKP/08 i Zakona o državnom odvjetništvu.

 

6. Prije svega treba navesti da je državno odvjetništvo, sukladno članku 121.a Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) samostalno i neovisno pravosudno tijelo koje je ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela. Stoga je državni odvjetnik, temeljem odredbe članka 38. stavka 2. ZKP/08, u predmetima kaznenih djela za koja se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti, ovlašten i dužan, između ostalog, poduzimati potrebne radnje radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja, poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje pojedinih izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, odlučivati o odbacivanju kaznene prijave, odgodi i odustajanju od kaznenog progona, pokrenuti i voditi istragu, te provoditi i nadzirati provođenje dokaznih radnji. Iz stanja spisa utvrđeno je da je provodeći prethodni postupak u ovom predmetu, državni odvjetnik postupio u cijelosti sukladno ustavnim i zakonskim odredbama o položaju, ovlastima i dužnostima državnog odvjetnika u hrvatskom kaznenom postupku.

 

7. Budući da niti jednom od odredaba ZKP/08 nije propisana obveza državnog odvjetnika da u prethodnom postupku obavještava okrivljenika o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka ili da ga poziva da prisustvuje provođenju tih dokaznih radnji, i to bez obzira da li svjedoke ispituje državni odvjetnik ili po njegovom nalogu policijski istražitelj, kao što je to u ovom predmetu slučaj, to je neosnovan žalbeni navod okrivljenika da bi zapisnik o ispitivanju svjedoka R. M. bio nezakonit dokaz.

7.1. Također, neosnovan je navod kako je ispitivanjem svjedoka bez nazočnosti obrane onemogućeno okrivljeniku aktivno ispitivanje svjedoka čime je povrijeđeno načelo kontradiktornosti odnosno konfrontacije. Naime, tek u stadiju rasprave okrivljenik će imati na raspolaganju sredstva ispitivanja svjedoka koja ima i državni odvjetnik jer se tada mora poštivati načelo "ravnopravnosti oružja". Međutim, u stadiju istraživanja pa do optuženja dominira tzv. "inkvizitorno načelo" a "ravnopravnost oružja" u toj fazi još ne egzistira.

7.2. Nije sporno da odredba članka 29. stavka 2. alineje 6. Ustava Republike Hrvatske izrijekom navodi da u slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela, osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, a istu odredbu sadrži i odredba članka 6. stavka 3. točke d/ Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17- dalje u tekstu: Konvencija), ali treba imati u vidu da odredbe ZKP/08 koje se odnose na prikupljanje dokaza i provođenje dokaznih radnji od strane državnog odvjetnika i policije u prethodnom postupku, ne propisuju obvezu državnog odvjetnika da o istima obavještava okrivljenika i njegovog branitelja, osim u slučaju iz odredbe članka 234. stavka 3. ZKP/08, što ovdje nije slučaj. Predmetna odredba ne znači da u svakom stadiju postupka, pa tako i u istraživanju, mora postojati potpuna jednakost, već se ostvarenje jednakosti oružja u smislu članka 29. Ustava Republike Hrvatske i članka 6. Konvencije promatra kroz kazneni postupak u cjelini, a istraživanje je stadij tijekom kojeg državni odvjetnik pribavlja dokaze kako bi ih u kasnijem stadiju izveo pred sudom. Dakle, državni odvjetnik može, ali nije dužan, o provođenju dokaznih radnji provedenih na vlastitu inicijativu obavijestiti okrivljenika i branitelja, a što je pojedinačna procjena državnog odvjetnika ovisno o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga je pozivanje na bilo kakvu vrst diskriminacije vezano za opisano postupanje državnog odvjetnika u cijelosti neosnovano.

7.3. U odnosu na žalbeni navod kojim se žalitelj poziva na presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP), za istaknuti je da ESLJP nije nadležan ocjenjivati zakonitost i upotrebljivost dokaza pred kaznenim sudova već putem kriterija "pravičnog postupka" procjenjuje da li se u svakom pojedinom nacionalnom postupku način pribavljanja i/ili izvođenja dokaza odrazio na "pravičnost postupka" i to u cjelini, ili je time povrijeđeno neko drugo konvencijsko pravo. S tim u vezi, napominje se kako Konvencija ne sadrži pravila kada je način pribavljanja ili upotrebe nekog dokaza nezakonit već je to isključiva domena nacionalnog zakonodavstva država stranaka Konvencije. Stoga su za procjenu zakonitosti ili nezakonitosti dokaza primarno nadležni domaći sudovi. Međutim, nije sporno da ESLJP ima u određenoj mjeri utjecaj na zakonitost ili nezakonitost dokaza ali u tom smislu da u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje da li je u nekom nacionalnom postupku u stadiju pribavljanja ili uporabe došlo do povrede nekog konvencijskog prava, a pri čemu je opseg ocjene vrlo restriktivan, upravo iz već navedenog razloga, odnosno zbog pravila da je za procjenu zakonitosti dokaza primarno nadležan domaći sud, time da takvu procjenu ESLJP ne može nadomjestiti svojom odlukom. Zato ESLJP pitanje pravne dopuštenosti pribave i uporabe nekog dokaza rješava primjenom već navedenog kriterija "pravičnosti" prema kojem državu može osuditi zbog povrede općih ili posebnih elemenata načela "pravičnog postupka", procjenjujući utjecaj te povrede na postupak u cjelini, a iz čega zapravo proizlazi sankcioniranje nezakonitosti dokaza. Pored navedenog, a vezano za pozivanje žalitelja na sudsku praksu ESLJP, nije sporno da tijela kaznenog progona kao i kazneni sudovi moraju slijediti pravne standarde koje je ESLJP izgradio u svojoj praksi, budući se samo na taj način osigurava izvršenje međunarodnih obveza koje je Republika Hrvatska prihvatila ratifikacijom Konvencije. Međutim, takva obveza tijela kaznenog progona i kaznenih sudova odnosi se samo na primjenu pravnih standarda koji su opće prirode te su kao takvi, neovisno o konkretnom slučaju i nacionalnim zakonodavstvima, primjenjivi u svim državama potpisnicama Konvencije. Stoga je i navod žalitelja, u dijelu u kojem se poziva na predmetnu presudu, neosnovan.

 

8. Nije u pravu žalitelj kada navodi da su nalaz i mišljenje D. T., sudskog vještaka za rukopise od 23. rujna 2019. i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od 10. kolovoza 2020. nezakoniti dokazi jer se radi o dokazima iz građanske parnice. Obrazlažući svoj stav kako se radi o nezakonitim dokazima žalitelj čak ulazi u procjenu vjerodostojnosti sadržaja dokaza. Međutim, zakonitost nekog dokaza, temeljem odredbe članka 10. stavka 2. ZKP/08, procjenjuje se s aspekta načina pribavljanja tog dokaza. Kako su predmetni nalazi i mišljenja pribavljeni sukladno odredbi članka 191. stavka 1. ZKP/08, odnosno temeljem zahtjeva ovlaštenog tužitelja, Općinskog državno odvjetništva u Sisku, za dostavom spisa predmeta Pr-67/2018, a radi postupanja po kaznenoj prijavi, to se niti po jednoj točki članka 10. stavka 2. ZKP/08 ne mogu smatrati nezakonito pribavljenim dokazima.

 

9. Slijedom svega navedenog, ovo vijeće je utvrdilo da je pravilan i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su zapisnik o ispitivanju svjedoka R. M., nalaz i mišljenje D. T., sudskog vještaka za rukopise od 23. rujna 2019. te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke od 10. kolovoza 2020. zakoniti dokazi.

 

10. Stoga je, temeljem odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Sisku 14. rujna 2023.