REPUBLIKA HRVATSKA
P-2606/2021
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Stalna služba u Starom Gradu
21 460 Stari Grad
Novo Riva 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja VK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženice OTP Banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873883, koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Anić & Anić d.o.o. Split, Lovretska 14, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 24. rujna 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, na ročištu za objavu odluke dana 25. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 15486/06 , od 1. ožujka 2006. godine, sklopljenog između tužiteljice, kao korisnice kredita : Marija HURE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika, kao kreditora : HVB SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, MBS : 060000488, danas : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, i to odredba :
- članka 4. - u dijelu : ''je promjenljiva, a na dan zaključenja Ugovora'' ; članka 9. stavak 1.- u cijelosti ;
-članka 10. točka a) stavak 1. - u dijelu : ''u iznosu od 260,78 CHF (slovima : dvijestotinešezdesetšvicarskihfranakasedamdesetiosamcentima'' i u dijelu ''u iznosu od
259,74
CHF
(slovima
:
dvijestotinepedesetidevet-
švicarskihfranakasedamdesetičetiricentima'' ;
-članka 10. točka d) - u cijelosti.
-članka 15. točka 1. - u cijelosti.
odnosno u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa ili valutna klauzula.
II. Nalaže se tuženiku : OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB : 52508873833, tužiteljici : VK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 15486/06, od 1. ožujka 2006. godine, ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplatiti iznos od 2.432,89 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom :
na iznos od dana do
od - EUR dospijeća
10.04.06. 4,53
isplate
10.05.06. 5,09
isplate
12.06.06. 4,87
isplate
11.07.06. 3,81
isplate
10.08.06. 3,52
isplate
11.09.06. 4,35
isplate
10.10.06. 5,09
isplate
10.11.06. 2,61
isplate
11.12.06. 3,42
isplate
10.01.07. 1,50
isplate
12.02.07. 1,01
isplate
12.03.07. 0,51
isplate
11.02.08. 0,99
isplate
10.03.08. 4,07
isplate
10.04.08. 1,41
isplate
10.10.08. 3,20
isplate
10.11.08. 7,22
isplate
10.12.08. 5,72
isplate
12.01.09. 14,25 isplate
26.02.09. 17,66 isplate
10.03.09. 21,48 isplate
10.04.09. 14,49 isplate
13.05.09. 13,12 isplate
10.06.09. 12,54 isplate
14.07.09. 13,77 isplate
13.08.09. 11,16 isplate
10.09.09. 12,41 isplate
12.10.09. 10,22 isplate
09.12.09. 11,88 isplate
21.12.09. 11,50 isplate
12.07.10. 78,02 isplate
12.08.10. 65,86 isplate
10.09.10. 46,16 isplate
12.10.10. 37,77 isplate
10.11.10. 39,12 isplate
10.12.10. 46,35 isplate
09.08.11. 132,09 isplate
08.09.11. 81,01 isplate
13.10.11. 63,25 isplate
10.11.11. 29,24 isplate
07.12.11. 13,17 isplate
09.01.12. 17,14 isplate
16.01.12. 22,29 isplate
10.02.12. 24,70 isplate
13.02.12. 28,53 isplate
13.03.12. 29,48 isplate
12.04.12. 64,68 isplate
14.05.12. 59,99 isplate
14.06.12. 180,98 Isplate
13.07.12. 172,35 isplate
14.08.12. 174,99 isplate
13.09.12. 184,31 isplate
05.10.12. 82,95 isplate
16.11.12. 69,08 isplate
16.01.13. 65,63 isplate
14.02.13. 64,45 isplate
08.03.13. 65,29 isplate
17.05.13. 64,38 isplate
11.09.14. 18,13 isplate
13.10.14. 51,83 isplate
15.10.14. 72,20 isplate
11.11.14. 60,07 isplate
i to:
za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ;
za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.967,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Predmetni parnični postupak pokrenut je 26. svibnja 2021. godine zaprimanjem tužbe tužitelja ĐK, protiv tuženica OTP banke d.d., radi utvrđenja ništetnim pojedinih odredi ugovora o kreditu koji je sklopljen između parničnih stranaka 2006 godine., te povrat više isplaćenih novčanih sredstava tužitelju.
2. Naime, tužitelj navodi da su dana 01. ožujka 2006 godine stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 15486/096 (kreditor je u to vrijeme bila Splitska banka d.d.). Predmetnim ugovorom da je kreditor odobrio ovdje tužitelju uplatu iznosa od 17.200,00 CHF, s rokom otplate od 84 (7 godina). Uplata je ugovorena u kunskoj protuvrijednosti, odnosno, po prodajnom tečaju kreditora na dan korištenja, odnosno, primijenjena je valutna klauzula. Odredbom 4 i 9. Ugovora da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 6,99 % dok je odredbom članka 9. stavka 1. određeno da se ista utvrđuje aktom kreditora. Nadalje, odredbom članka 10.stavak 1. Ugovora da je ugovorena otplata kredita u 83 jednaka anuiteta u iznosima od po 260,78 CHF i jednog preostalog u iznosu od 259,74 CHF. Tužitelj da je započeo s otplatom kredita 10. travnja 2006. godine. Tijekom daljnjeg razdoblja otplate kredita, tuženik da je jednostrano mijenjao izvorno ugovorenu kamatnu stopu, bez unaprijed ugovorenih određenih kriterija, a o kojima se nikada nije pregovaralo sa tužiteljem. Iz priloženog otplatnog plana da neprijeporno proizlazi kako je tužitelj dana 12. prosinca 2014. godine izvršio konačnu otplatu glavnice utuženog kredita.
3. Tužitelj se u tužbi poziva na recentnu praksu sudova u Republici Hrvatskoj, pa tako, između ostalog, i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. Ovom odlukom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. u dijelu odluke o ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima, što je ovdje slučaj. Predmetnom odlukom je zauzet stav da se odredbe temeljem kojih je donesena jednostrana odluka tuženika o mijenjanju ugovorene redovne kamatne stope, imaju smatrati nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, odnosno, imaju se smatrati ništetnim odredbama. Iste da su bile nerazumljive i neodređene, potrošači da nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, te posljedično, da su takve ugovorne odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku, što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, oznake U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. potvrđena je ova odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
4. Dakle, tužitelj tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, temeljem ništetne odredbe tužitelju obračunavala kamatnu stopu veću od ugovorene. Na ovaj način da je tuženica povrijedila odredbu članka 3. Zakona o obveznim odnosima, te je posljedično stekla bez osnove određeni novčani iznos (članak 1111. Zakona o obveznim odnosima).
5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 donio presudu (tzv. slučaj Franak), kojom presudom je utvrđeno da su tamo tuženici (ukupno sedam banaka) u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti
informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kredit, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
6. Dakle, tužitelj tvrdi da je zaključak kako je tuženica u razdoblju otplate kredita, osim nezakonitom promjenom kamatne stope, tužitelju obračunavala i mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute.
7. Tužitelj je uz tužbu dostavio sve dokaze na koje se poziva, kao i sudsku praksu gore navedenu.
8. U nastavku postupka, nakon izvedenih dokaza i financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev u pogledu visine, pa je tako podneskom od 07. srpnja 2025. godine postavljen konačni tužbeni zahtjev, koji glasi onako kako je navedeno u izreci ove presude.
9. Tuženica je pozvana dati pisani odgovor na tužbu. Uz to rješenje, istoj je dostavljena tužba sa svim prilozima, te su dana zakonska upozorenja o posljedicama davanja, odnosno, ne davanja pisanog odgovora na tužbu tužitelja.
10. U odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže sudu, nakon provedenog dokaznog postupka, odbiti ga. Prvenstveno, tuženica je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tuženica ističe kako je za eventualni povrat preplaćenih iznosa, kako se to traži tužbenim zahtjevom, nastupila zastara. Pored ovoga, tuženica ističe da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa pravno valjana, te da nije u suprotnosti s prisilnim odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Prema tuženici, nepobitna je činjenica da su i tužitelj, ali i tuženica bili izloženi riziku valutne klauzule, odnosno, svim posljedicama promjene tečaja CHF. Okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveze na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništetnosti takve odredbe, već eventualno primjenu drugih pravnih instituta. Stoga da nije ispunjena pretpostavka neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja u konkretnom slučaju.
12. Radi svega navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
13. U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 15486/06 od 01. ožujka 2026. kojega su sklopili Splitska banka d.d. Split i VK kao korisnik kredita, pregledom otplatnog plana, pregledom obavijesti Splitske banke d.d. upućenih tužitelju o promjeni kamatne stope, te je izvedeno financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vješatku Forum revizija d.o.o., sve na okolnost visine tužbenog zahtjeva. U dokazne svrhe je također izvršen uvid u povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženicu, u cilju utvrđivanja pravnog slijeda između Splitske banke d.d. i OTP banke d.d., iz kojeg nedvojbeno proizlazi kako je prigovor tuženika promašene pasivne legitimacije neosnovan.
14. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.
15. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se tiču promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
16. U postupku nije prijeporno da je između parničnih stranaka sklopljen ugovor o kreditu broj 15486/06 dana 01. ožujka 2006. godine na temelju kojeg je odobrena isplata novčanog iznos od 17.200,00 u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate od 84 mjeseca. Također nije prijeporno da je određeno da kamatna stopa iznosi 6,99 % te da je ista promjenjiva. Nije prijeporno ni da je Ugovor o kreditu zatvoren, odnosno, kredit otplaćen 12. prosinca 2014. godine.
17. Među parničnim strankama je prijeporno da li je odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, te da li je odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za isplatom. Isto tako je prijeporno da li je tužitelj prekludiran pozivati se na ništetnost.
18. Prije obrazlaganja merituma spora, potrebno je istaknuti kako je pitanje pasivne legitimacije tuženice kao slijednika kreditora Splitske banke d.d. utvrđeno uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu, koje isprave je tužitelj priložio uz tužbu.
19. Tužitelj se u tužbi poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tamošnji tuženik pod 7) Societe generale – Splitska banka d.d. (prednik ovdje tuženice), u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjanja u skladu s jednostavnom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U tom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a Vrhovni sud Republike Hrvatske je svojom odlukom poslovnog broja Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika kao neosnovane. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda, na stranici 62 se navodi kako se pojedini potrošači, u slučaju postojanja osuđujuće odluke, dakle, kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne zaštite koje pokrenu potrošači obvezuje ostale sudove. Sve navedeno bilo bi u skladu i s odredbama Zakona o zaštiti potrošača.
20. Tužitelj se također poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno kako je ovdje tuženica (tamo tuženik pod 7) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženica pod 7) kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Ovime da je tužena pod 7) postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to članaka 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007) i to članaka 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda da traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora ovdje tuženica (tamo tužena pod 7) kao trgovac s jedne strane, te korisnici kreditnih usluga kao potrošači s druge strane, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tamo tuženice pod 7).
21. U odnosu na prethodno navedene odluke za navesti je da se prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju, sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva ovdje u tužbi.
22. Navedeni postupci pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji su pokrenuti po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača – Potrošač, protiv sedam banaka, a među kojima je i ovdje tuženica, predstavljaju kolektivni sudski postupak, a sve sukladno odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Kao što je prethodno navedeno, prema toj odredbi, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.
23. S obzirom na direktni učinak presude u kolektivnom sporu o nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu švicarski franak, po ocjeni ovog suda nema potrebe izvoditi nikakve daljnje dokaze radi utvrđenja navedenih okolnosti jer bi, imajući u vidu utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite potrošača, drugačije postupanje bilo u suprotnosti s odredbom članka 502.c Zakona o parničnom postupku. O tome se već izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci poslovnog broja Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2018. Dakle, jedina bitna činjenica u pogledu nepoštenosti ugovornih odredbi je ta da li je ugovor o kreditu sklopljen u vremenskom periodu na koje se odnosi odluka u kolektivnom sporu. U konkretnom slučaju, Ugovor o kreditu broj 15486/06 sklopljen je 01. ožujka 2006., odnosno, neprijeporno u onom vremenskom periodu na koji se odnosi odluka u kolektivnom sporu, u kojem sporu je kao jedan od tuženika sudjelovao i prednik tuženice iz ovog postupka. Stoga je po ocjeni ovog suda, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I. tužbenog zahtjeva.
24. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, ista je utvrđena provedenim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku za računovodstvo i financije – Darki Cecić, dipl.oec, pri Forum revizija d.o.o. Split. Vještak je u svojem pisanom nalazu i mišljenju, izrađenog između ostalog na osnovu analize podataka i izračuna prikazanih u tabelama, u vještvu utvrdila da je tužitelj za cijelo vrijeme otplate kredita, odnosno, u razdoblju od 10. ožujka 2006. godine do 12. prosinca 2014. godine uspoređujući iznose dospjelih anuiteta kredita po izvršenom otplatnom planu sa stvarno plaćenim utužene pozitivne naplaćene razlike u kunama uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na tečaj HRK primijenjen na dan isplate kredita iznose ukupno 19.765,46 kuna (2.623,29 eura), negativne razlika uslijed smanjenja tečaja u odnosu na početni iznosi ukupno 1.434,45 kuna (190,40 eura).
25. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu, imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja temeljem odredbe članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, sud smatra kako bi kod povrata stečenog bez osnove tuženica bila dužna tužitelju vratiti upravo onaj iznos kuna kojeg joj je tužitelj platio bez osnove. Kako su ujedno iznosi anuiteta sadržani u utuženom iznosu, te kako je neprijeporno da je tužitelj kredit vraćao u mjesečnim anuitetima, to istome ujedno pripada i zakonska zatezna kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, u kunskom iznosu, sukladno odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju vještaka.
26. U odnosu na prigovor zastare tuženice, valja istaknuti kako članak 215 stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Članak 241. istog Zakona propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, članak 245. stavak 1. Zakona propisuje da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dok stavak 3. istog članka propisuje da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, da zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Podnošenjem tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula, u prethodno navedenom sporu Pž-6632/17, za zaštitu kolektivnih prava, prekinut je tijek zastare, a donošenje presude u tom predmetu od strane Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. zastara je počela teći ispočetka, time da se vrijeme prije prekida ne uračunava u tijek zastare. Tom presudom utvrđuje se ništetnim ugovorna odredba Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzlua uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Kako je predmetna tužba podnesena 10. prosinca 2019., te kako zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, ima se primijeniti članak 225. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi zastarni rok. Stoga je razvidno kako je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, zbog čega se istaknuti prigovor zastare ima smatrati neosnovanim. Posebno se ističe kako bi u odnosu na tzv. negativne razlike nastupila zastara budući da ti iznosi nisu obuhvaćeni kolektivnom presudom već samo pozitivne razlike koje su predmet ovog postupka, pa tuženik u smislu prekida zastarijevanja ne može se pozivati na kolektivnu presudu doneseno protiv istog.
27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu. Visina troška je odmjerena sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući da tužitelja zastupa punomoćnik odvjetnik. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava tužbe od 22. svibnja 2025 godine u visini od 100 bodova; trošak sastava obrazloženih podnesaka 25.01.2024.g. i 23.04.2025. g u visini od po 100 bodova svako, trošak pristupanja na ročišta 16.05.2022.g, 05.03.2025.g. i 24.09.2025.g u visini od po 100 bodova svako. Tužitelju je dakle priznato ukupno 600 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2.00 eura, te uvećano za 25% PDV-a, te uvećano za te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 69.38 eura i uplaćen predujam za vještačenje u iznosu od 398,17 eura ukupno iznosi 1.967,55 eura.
28. Radi svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Starom Gradu,25. rujna 2025.godine
Sudac
Marija Pavlinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
3. u spisu
