Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1084/2024-6

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja NJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćnici Ines Bilandžić-Arbutina, odvjetnici u Garešnici, protiv tuženika EOS RELATUM d.o.o., Horvatova ulica 82, Zagreb, OIB: 62630566206, zastupan po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar j.t.d., Zagreb, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv rješenja i presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-789/2022-14 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužitelja NJ i 2. tužiteljice AJ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-789/2022-14 od 19. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-789/2022-14 od 19. lipnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužitelja NJ i 2. tužiteljice AJ za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 569,25 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika EOS RELATUM d.o.o. za naknadom troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:

"Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja EOS RELATUM d.o.o., Horvatova ul. 82., Zagreb, OIB 62630566206 protiv ovršenika NJ, N [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i AJ, [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj] određena na nekretninama ovršenika na temelju ovršne isprave rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Ovr- 996/2022 od 28.travnja 2022."

II Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja se obračunava od dana donošenja presude tj. dana 19.06.2024. pa do isplate.''

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga da očitovanje od 28.08.2008. na osnovu kojega je kao ovršne isprave određena predmetna ovrha, ne bi predstavljalo ovršnu ispravu, te da ugovor o jednokratnom kreditu broj 542.241 od 19. kolovoza 2008. nije ovršna isprava, kao nedopušten u tom dijelu.''

2. Navedeno rješenje i presudu žalbom pobijaju 1. i 2. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ističe kako Zakon o parničnom postupku ne poznaje procesni institut odbačaja tužbe te je u tom dijelu zahtjev bio postavljen sukladno rješenju o upućivanju u parnicu iz razloga navedenih u žalbi od 16. svibnja 2022. Osporavaju primjenu austrijskog prava jer ga sud nije pribavio službenim putem od nadležnog tijela. Smatraju i da je prvostupanjski sud propustio primijeniti Rimsku konvenciju o mjerodavnom pravu za ugovorne odnose i Direktivu 93/13. Predlaže pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje i trošak žalbenog postupka od 569,25 eur.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje i presudu uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.

4. Žalba protiv presude nije osnovana, dok je žalba protiv rješenja osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za utvrđenje nedopustivosti ovrhe koju parnicu su upućeni pokrenuti protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-996/2022-16 od 17. kolovoza 2022. iz razloga navedenih u žalbi od 16. 5. 2022. koju su tužitelji izjavili protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-996/2022 od 28. travnja 2022. U navedenoj žalbi ovršenici (tužitelji u ovome postupku) kao žalbene razloge naveli su one koji su propisani odredbom čl. 50. st.1. toč. 1. i čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - u daljnjem tekstu: OZ).

U odnosu na prvostupanjsko rješenje

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud odbacuje tužbu (iako u izreci rješenja navodi da odbacuje tužbeni zahtjev) u odnosu na žalbeni razlog zbog kojeg su tužitelji upućeni u ovu parnicu odnosno da očitovanje od 28. 8. 2008. na osnovu kojega je kao ovršne isprave određena predmetna ovrha, ne bi predstavljalo ovršnu ispravu, kao i da ugovor o jednokratnom kreditu broj 542.241 od 19. kolovoza 2008. nije ovršna isprava.

6.1. No, iako osnovano tužitelji tvrde kako je o tom razlogu prvostupanjski sud trebao odlučiti presudom s obzirom na sadržaj rješenja kojim su upućeni u ovu parnicu (a ne na način kao u pobijanom rješenju) prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da o žalbenom razlogu, da očitovanje od 28. 8. 2008. na osnovu kojega je kao ovršne isprave određena predmetna ovrha, ne bi predstavljao ovršnu ispravu, kao i da ugovor o jednokratnom kreditu broj 542.241 od 19. kolovoza 2008. ne može biti ovršna isprava u smislu odredbe čl. 50. st. 1. točke 1., a u svezi čl. 51. st. 4. i čl. 52. st. 1. OZ ne odlučuje sud u parničnom postupku, odnosno da se za navedeni žalbeni razlog ne upućuje stranka u parnicu, već o istome treba odlučiti nadležan sud za odlučivanje o žalbi u drugom stupnju.

7. U parnicu se može u smislu odredbe čl. 52. st. 1. i 3. OZ uputiti ovršenika samo ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ te je stoga, ukoliko je ovršenik pogrešno pravomoćnim rješenjem o upućivanju u paricu upućen iz razloga koji je u suprotnosti s odredbom čl. 52. st. 1. OZ (kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud) navedeno ne predstavlja razlog za odbačaj tužbe ili tužbenog zahtjeva kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud, već je to razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva u ovoj parnici.

8. Kako je prvostupanjski sud presudom odlučio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određena na nekretninama ovršenika (1. i 2. tužitelja u ovom postupku) na temelju ovršne isprave rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Ovr-996/2022 od 28. travnja 2022. (dakle o svim razlozima zbog kojih su ovršenici upućeni u parnicu pravomoćnim rješenjem), to je pobijano rješenje valjalo ukinuti bez vraćanja na ponovni postupak temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) jer je presudom na navedeni način odlučeno o predmetu spora u ovome postupku.

U odnosu na prvostupanjsku presudu

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda 1. i 2. tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upiru tužitelji. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju sadržajno upiru 1. i 2. tužitelji jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

10. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava što paušalnim žalbenim navodima s ovog osnova nije dovedeno u sumnju.

11. Na žalbene navode kojima se osporava način pribave stranog prava valja odgovoriti kako isti nisu osnovani. Iz stanja spisa (list 367) proizlazi kako su tužitelji primili podnesak tuženika od 27. prosinca 2023. kojim im je i dostavljeno mjerodavno austrijsko pravo s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik. Nadalje, iz stanja spisa proizlazi kako 1. i 2. tužitelji nisu osporavali sadržaj dostavljenog mjerodavnog prava, već su na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava tražili pribavu istoga službenim putem ne obrazlažući takvo svoje traženje, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan u smislu odredbe čl. 10. st. 1. ZPP. Dostavom mjerodavnog prava s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik u postupku, 1. i 2. tužiteljima je u smislu odredbe čl. 5. st. 1. i 2. ZPP dana mogućnost da se izjasne o navodima protivne stranke i o pravnim pitanjima spora. Stoga su kao neosnovani odbijeni navodi 1. i 2. tužitelja u navedenom dijelu.

12. U odnosu na žalbeni razlog u iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika, jer da bi sporazum o reguliranju međusobnih odnosa od 30. studenoga 2021. prikrivao Ugovor o faktoringu iz članka 13. Zakona o faktoringu („Narodne novine“, broj 94/14, 85/15 i 41/16), a sam tuženik ne ispunjava uvjete za obavljanje poslova faktoringa, pa bi se radilo o ništetnom pravnom poslu, jer bi isto bilo zaključeno protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno je cijenio neosnovanim.

12.1. Pri tome prvostupanjski sud pravilno cijeni sadržaj sporazuma o reguliranju međusobnih odnosa od 30. studenoga 2021., utvrđujući da isti predstavlja ugovor o cesiji, te se istim ne prikriva ugovor o faktoringu kako to neosnovano tvrde tužitelji jer su navedenim sporazumom sa cedenta na cesionara prenesena dospjela potraživanja, dok su predmetnom faktoringa u smislu čl. 2. st. 1. toč. 13. Zakona o faktoringu nedospjele novčane tražbine, a prema podacima iz sudskog registra za tuženika proizlazi kako tuženik nije niti osnovan kao faktoring društvo, pa se na njega niti ne primjenjuju odredbe Zakona o faktoringu. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan pravni stav tužitelja da tuženik ne bi bio ovlašten protiv tužitelja pokrenuti predmetnu ovrhu, jer nije utvrđeno da bi sporazum o reguliranju međusobnih odnosa od 30. studenoga 2021. koji je zaključen između tuženika kao cesionara i Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolsfsberg eGen kao cedenta bio ništetan.

13. Neosnovani su žalbeni navodi i u dijelu u kojem tužitelji osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i da se na sporni pravni odnos iz kojeg je nastalo sporno potraživanje primjenjuje austrijsko pravo. Među strankama nije sporno kako je ugovor o kreditu sklopljenim između tužitelja u ovome postupku NJ i AJ, oboje iz [adresa], N [adresa], kao zajmoprimca i Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolsfsberg eGen kao zajmodavca, 19. kolovoza 2008. u Republici Austriji, gdje je i izvršena isplata kredita, a kojim ugovorom i pripadajućim Općim uvjetima je ugovorena i primjena austrijskog prava, slijedom čega za rješavanje svih spornih pitanja nisu mjerodavne odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske, kao niti Rimske konvencije o mjerodavnom pravu i Direktive 93/13.

13.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je na rješavanje pravnog odnosa između stranaka (tužitelja kao ovršenika te pravnog prednika tuženika kao ovrhovoditelja, Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolsfsberg eGen) primijenio mjerodavno pravo Republike Austrije i sukladno odredbama paragrafa 1478. i 1479. Austrijskog građanskog zakonika utvrdio da je za tražbine iz predmetnog ugovora o kreditu propisan tridesetogodišnji zastarni rok, slijedom čega je, obzirom da se radi o ugovornom odnosu iz 2008. a predmetna ovrha je pokrenuta 2022., istaknuti prigovor zastare pravilno odbijen kao neosnovan.

14. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud pravilno je odbio kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja u ovome postupku jer je utvrdio kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ zbog čega bi ovrha određena na nekretninama 1. i 2. tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici broj Ovr-996/2022 od 28.travnja 2022., bila nedopuštena.

15. Žalbu u pogledu odluke o trošku 1. i 2. tužitelji posebno ne obrazlažu, već očito smatraju da je s obzirom na pogrešnu odluku o glavnoj stvari pogrešna i odluka o parničnom trošku. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

16. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

17. Kako su 1. i 2. tužitelji uspjeli s žalbom samo u razmjerno neznatnom djelu u odnosu na pobijano rješenje, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, to je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 5. ZPP odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

18. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos