Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-836/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Branimiru Roziću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice Dubrovačke biskupije, Poljana Paska Miličevića 4, Dubrovnik, OIB: 01437374693 zastupanog po punomoćniku Antunu Missoniu, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude (ispravno presude i rješenja) Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-262/2020 od 24. travnja 2024., na sjednici vijeća 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-262/2020 od 24. travnja 2024.

II. U nepobijanom rješenju sadržanom u presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-262/2020 od 24. travnja 2024., prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II Dužan je tuženik trpjeti uknjižbu prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na ime i u korist tužitelja."

Rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi pod točkom I. izreke rješenja prihvaćena je preinaka tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 03. svibnja 2023., a pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 EUR-a.

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog svih zakonskih žalbenih razloga, a osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka, predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet ovog postupka, prema konačno postavljenom zahtjevu tužitelja, je zahtjev za utvrđenje prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i trpljenje tuženice da tužitelj uknjiži vlasništvo predmetne čestice na svoje ime, a koji zahtjev temelji na činjenici da je izvanknjižni vlasnik te samostalni, pošteni, zakoniti i istiniti posjednik predmetne čestice osobno i putem svojih prednika dulje od 45 godina.

5. Prvostupanjski sud ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja temelji na slijedećim nespornim i dokaznim postupkom utvrđenim činjenicama:

- da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica kčbr. [katastarska čestica] u površini od 2230 m2,

- da je na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađena dvojna kuća VC i ĐC

OC te OC (tužitelja),

- da iz povijesti promjena Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 16. prosinca 2019. proizlazi da se kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u novoj izmjeri) sastoji od dijela kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), da je u naravi šuma u površini od 3316 m2 i ruševina u površini 104 m2, te da je 1976. kao posjednik bila upisana NC, od 1978. GC, a od 1984. UC,

- da iz prijepisa posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 31.ožujka 2020. proizlazi da je kao posjednica kčbr. [katastarska čestica] groblje i šuma oko kuće površine od 2551 m2, k. o. [katastarska općina] upisana UC,

- da je pravomoćnom presudom zbog ogluhe istog suda P-646/12 od 29. svibnja 2013., između ostalog, utvrđeno da su tužitelji VC i ĐC dosjelošću stekli nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] pašnjak površine 280 m2 zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] svaki za ½ dijela i da je tuženik Dubrovačka biskupija dužna trpjeti da se tužitelji uknjiže kao vlasnici na predmetnoj nekretnini svaki za 1/2 uz istodobno brisanje vlasništva sa imena tuženika,

- da je tužitelj OC na temelju pravomoćne i ovršne presude poslovni broj P-708/2014 od 17. siječnja 2018. uknjižen kao samovlasnik kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 31. ožujka 2020. proizlazi da su kao suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] bili upisani ZC u 7585369/15175699 dijela i

Dubrovačka biskupija u 5818218/15175699 dijela,

- da su ugovorom o razvrgnuću suvlasničke zajednice od 11. ožujka 2019. ovjerenim pred javnim bilježnikom Lucijom Bronzan iz Dubrovnika pod OV-2407/2019 suvlasnici Dubrovačka biskupija, ZC i RC razvrgnuli suvlasničku zajednicu nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] geometrijskom diobom prema preglednom nacrtu dipl. ing. geodezije JC iz ožujka 2018., prema kojoj je dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen u preglednoj skici crvenom šrafurom površine 1631 m2 i površine 135 m2 označen običnom šrafurom pripao Dubrovačkoj biskupiji -Diocesis Ragusini u cijelosti, dio označen u preglednoj skici zelenom šrafurom površine 1029 m2 pripao je RC u cijelosti, a dio označen u preglednoj skici sivom šrafurom površine 1130 m2 i dio puta koji prolazi česticom 209/1 površine 372 m2 pripao je ZC u cijelosti, te su ujedno stranke u čl. 5. suglasno utvrdile da su već u isključivom posjedu fizičkih dijelova predmetne nekretnine,

- da je tužitelj dana 28. lipnja 2013. podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu do 400 m2 u k. o. [katastarska općina] izgrađenu na čestici stare izmjere 209/3 (po novoj izmjeri kčbr. [katastarska čestica]),

- da iz kupoprodajnog ugovora od 26. kolovoza 1976. proizlazi da je EC kao prodavatelj prodao VC i ĐC kao kupcima nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pašnjak u površini 280 m2, te da su kupci odmah na dan sklapanja ugovora stupili u posjed iste,

- da se otac tužitelja VC dopisima od 5. svibnja 1984. i od 20. veljače 2011. obratio Biskupskom ordinarijatu sa zamolbom za omogućavanje uknjižbe prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] površine 280 m2 i kčbr. [katastarska čestica]. površine 400 m2 sve k. o. [katastarska općina], koje je kupio od EC (koji mu je garantirao da su te parcele njegovo vlasništvo odnosno da su više od 80 godina u posjedu njegove obitelji) i na istima sagradio kuću, te da je nakon posvjedočenja o crkvenom zemljištu Župe Mandaljena broj 33/11 od 19. veljače 2011. u kojem je župnik [adresa] OCŽ izvijestio Dubrovačku biskupiju da je VC u k. o. [katastarska općina] kupio dio zemlje, na tom dijelu sagradio obiteljsku kuću te da su on i njegov sin već nekoliko desetljeća na tom prostoru, a o čemu postoji uredna dokumentacija, Ekonomsko vijeće Dubrovačke biskupije na sjednici 06. listopada 2011. pozitivno je odgovorilo na zamolbu BC od 20. veljače 2011. za priznanje valjanosti kupoprodajnog ugovora i uknjižbu prava vlasništva na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da iz dopisa od 18. kolovoza 1976. kojega je prema naznaci pisao odvjetnik dr. Mato Podić Biskupskom Ordinarijatu proizlazi da je EC pok. O stvarni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica](?),209/4 i 209/3, a koje je kupio od ŠC pok. V, da je geometar na licu mjesta utvrdio da su te nekretnine uknjižene na "Trpeza dubrovačke biskupije", da se uz ove parcele nalaze i druge parcele na kojima se nalazi napušten grob u kom su pokopani umrli od kuge, te da taj grob i zemljište do starog puta za [adresa] svi mještani smatraju za vlasnost Biskupske trpeze i tu vlasnost poštuju, dok su za spomenute parcele svi mještani sigurni da su vlasnost ČC, a ranije njegovih prednika,

- da je uviđajem na licu mjesta, a što je fotografirano i prikazano u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za goedeziju Ilije Margetića od 18. veljače 2023., utvrđeno da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] najvećim dijelom šuma s visokim stablima, te se na njoj nalaze kavez za pse, metalna nadstrešnica, natkriveni objekt, staro kužno groblje s ruševnim zidom, izdvojeni stari grob, uređeno parkiralište na kojem se nalazi metalna nadstrešnica i parkiralište između stabala na kojem su parkirana vozila u nevoznom stanju,

- da iz dopune i nalaza geodetskog vještaka od 16. listopada 2023. proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] u površini prikazanoj na položajnoj skici izrađenoj na uviđaju (list 105. prvostupanjskog spisa) formirana geodetskim elaboratom RN-47/2020 izrađenim od ovlaštenog inženjera KC **.**.2021., ovjerenim od strane Područnog ureda za katastar, Klasa: 932-06/21-02/476, UR broj: 541-30-01/3-21-5 od 04. lipnja 2021., te da su istim elaboratom od kčbr. [katastarska čestica] još formirane čestice 209/12, 209/13, 209/11, 209/10, 209/9, 209/8 k.o. [adresa]

- da iz iskaza svjedoka PC (polusestra tužitelja – opaska ovog suda), RC (ranija suvlasnica kčbr. [katastarska čestica] koja je 11. ožujka 2019. sklopila sa Dubrovačkom biskupijom i ZC ugovor o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnine kčbr. [katastarska čestica]) i SC proizlazi da im nije poznato da li je tužitelj kupio još kakvu zemlju na tom dijelu, da sa parcelama koje je kupio VC od EC sa zapadne strane graniči nekretnina u vlasništvu Dubrovačka biskupije na kojoj se nalazi staro groblje iz 14. st. na kojem su pokopani od kuge,

zaključuje da je tužitelj od prije Domovinskog rata u svom posjedu držao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dio na kojem se nalazi kavez za pse, parkirana vozila i dio nadstrešnice, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ĐC, RC, PC i SC, te utvrđenja sa uviđaja na licu mjesta, dok tužitelj nije dokazao da je bio u samostalnom posjedu cjelokupne kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako to traži postavljenim tužbenim zahtjevom. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da tužitelj nije dokazao da su na njegovoj strani ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva propisane odredbom čl. 159. st. 1. do 3. u vezi čl. 160. st. 1. do 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV), jer, čak i u slučaju da se prihvati tvrdnja tužitelja da je u posjedu tog prostora od 1986., niti do podnošenja tužbe 2020. niti do donošenja prvostupanjske presude 24. travnja 2024. nije proteklo vrijeme od 40 godina potrebnih za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kada je posjed samo pošten, time da ističe da dosjelost ne može nastupiti ako posjednik nije pošten, a iz iskaza samog tužitelja proizlazi da 2007. nije htio graditi kuću jer je u zemljišnim knjigama bila upisana prednica tuženice Đ, što upućuje na zaključak da je tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, slijedom čega je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. Tužitelj u žalbi u cijelosti osporava zaključak prvostupanjskog suda da nije proteklo vrijeme za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, te navodi da je prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZV-a propustio uračunati posjed poštenih pravnih prednika tužitelja. Navodi da je veći dio svjedoka potvrdio da je tužitelj bio u posjedu dijela predmetne čestice, odnosno cijele novoformirane kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je utvrđeno i na uviđaju, jer i iz spisa proizlazi da je pored ''biskupske zemlje'' na području [adresa] postojalo više nekretnina koje nisu bile u vlasništvu tuženice, iako je tuženica bila upisana kao vlasnik i da su osobe kupovale predmetnu zemlju prema stanju u katastru te da im takve kupoprodaje nitko nije osporavao. Tužitelj osporava utvrđeno činjenično stanje tvrdnjom da je pregledom kopije katastra i položajne skice geodetskog vještaka Margetića razvidno da je stari grob i staro kužno groblje po svom obliku i prostornoj orijentaciji identično sa kčbr. [katastarska čestica], pa navodi točke 28. obrazloženja prvostupanjske presude (''...uz ove parcele nalaze se i druge parcele na kojima se nalazi napušten grob u kom su pokopani u ono vrijeme navodno umrli od kuge, da taj grob i zemljište do starog puta za [adresa] svi mještani smatraju za vlasnost Biskupske trpeze i tu vlasnost poštuju, dok za spomenute parcele svi mještani sigurni da su vlasnost ČC, a ranije njegovih prednika...'') govore u prilog navodima tužitelja, a ne tuženika, kako to pogrešno utvrđuje prvostupanjski sud. Tužitelj navodi da nije točan niti prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije držao u posjedu cjelokupnu utuženu nekretninu jer posjed predstavlja faktičnu vlast na stvari, te za posjed nije nužno da je svaki pedalj zemljišta obrađen i/ili održavan, pa obzirom da u postupku nije utvrđeno da bi itko drugi imao faktični posjed preostalog dijela predmetne nekretnine, to je zaključak da tužitelj nije u posjedu cijele novoformirane kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u najmanju ruku preuranjen. Zaključno navodi da je novoformiranu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio od upisane katastarske posjednice UC te ju je posjedovao osobno i putem svojih pravnih prednika na način kvalificiran za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te mu to pravo do podnošenja tužbe nitko nije osporavao.

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih navoda, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a, a na koju povredu upućuje sadržaj žalbe tužitelja, jer je prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio prema slobodnom uvjerenju, a svoje stečeno uvjerenje opravdao je uvjerljivim i logičnim razlozima koji ovom sudu omogućavaju provjeru ima li uvjerenje prvostupanjskog suda pravnu i činjeničnu osnovu. Žalbenim navodima kojima tužitelj preocjenjuje izvedene dokaze na način kako mu to odgovara nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke obzirom da je ocjena dokaza u nadležnosti suda, a ne stranaka. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

8.1. Prema odredbama čl. 159. i čl. 160. ZV dosjelošću se pravo vlasništva na nekretnini stječe neprekidnim i samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, time da je prema odredbama tog Zakona za stjecanje na temelju dosjelosti potrebno da posjed bude barem pošten, dakle da posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali mu poštenje prestaje čim sazna da mu pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV).

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a pravilno zaključio da nisu bile ispunjenje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jer je i prema stavu ovog suda, tužitelj nepošteni posjednik obzirom da je sam tužitelj u svom iskazu jasno naveo da ugovor o kupoprodaji sklopljen sa UC (prema navodima samog tužitelja isti je sklopljen 1986., kada je i ušao u posjed sporne nekretnine, ali ga nije priložio u spis jer ga nije uspio pronaći) nije ovjeren jer je predmetno zemljište bilo upisano kao vlasništvo Biskupske trpeze, a isto tako je naveo da ga je 2007. prilikom nadogradnje kuće bilo strah graditi na takvom zemljištu obzirom je i dalje zemljišnoknjižno stanje bilo upisano na Biskupsku trpezu, te kao nepošteni posjednik ne može dosjelošću steći pravo vlasništva sporne čestice bez obzira na to koliko je trajao njegov posjed, dok vezano za posjed UC uopće ne navodi kada je ista stupila u posjed sporne čestice, te kakve je bio kvalitete i koliko je dugo trajao njezin posjed na spornoj čestici.

9.1. Također, valja navesti da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom i sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud na prvoj sjednici Građanskog odjela održanoj 14. veljače 2019.), dakle tužitelj je i u vrijeme podnošenja tužbe trebao biti pošten (savjestan posjednik), a što evidentno nije bio obzirom da je znao da je vlasnik predmetne sporne čestice tuženica, a kako je to obrazloženo u prethodnoj točki.

10. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava utvrđeno činjenično stanje proturječni su stanju spisa obzirom da iz položajne skice geodetskog vještaka Margetića sačinjene na uviđaju jasno proizlazi da se stari grob (na skici označen slovima A-B-C-D) i staro kužno groblje omeđeno ruševnim zidom (na skici označeno slovima E-F-G-H) nalaze na kčbr. [katastarska čestica]. Također, protivno žalbenim navodima tužitelja, a imajući u vidu da je u korespondenciji dr. Podića i Biskupskog ordinarijata od 18. kolovoza 1976. navedeno da je EC stvarni vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], te čest. zem [katastarska čestica]/? k. o. [katastarska općina], te da se neposredno uz te parcele nalaze druge parcele na kojima se nalazi napušten jedan grob u kom su pokopani u ono vrijeme navodno umrli od kuge i da taj grob i zemljište do starog puta za [adresa] svi mještani smatraju za vlasnost Biskupske trpeze i tu vlasnost poštuju, dok čestice spomenute u tom dopisu mještani smatraju vlasništvom EC, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sporna kčbr. [katastarska čestica] nije bila vlasništvo EC (kasnije UC), jer se iz provedenih dokaza može zaključiti da opis zemljišta koje su mještani 1976. smatrali vlasništvom prednice tuženice odgovara spornoj kčbr. [katastarska čestica], a uz koju se neposredno nalazi i kčbr. [katastarska čestica] (spomenuta u dopisu od 18. kolovoza 1976. kao vlasništvo EC) koja je sada u vlasništvu tužitelja, a u naravi je njegova obiteljska kuća). Pogrešno smatra tužitelj da je time što je držao u posjedu dio kčbr. [katastarska čestica] na kojem je imao natkriveni objekt, kavez za pse, ograđeni dio za pse, metalnu nadstrešnicu i parkirana vozila bio u samostalnom posjedu i preostalog dijela kčbr. [katastarska čestica] (dakle cijele kčbr. [katastarska čestica]), jer iz rezultata provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj i na preostalom dijelu kčbr. [katastarska čestica] vršio ikakvu faktičnu vlast odnosno obavljao ikakve posjedovne radnje, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, te isto prihvaća i ovaj sud.

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti.

12. U nepobijanom rješenju sadržanom u presudi Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-262/2020 od 24. travnja 2024., a kojim je pod točkom I. prihvaćena preinaka tužbe, a pod točkom II. naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka, prvostupanjska odluka nije bila predmetom ispitivanja u žalbenom postupku, pa u tom dijelu ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun