REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1667/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Biočić, odvjetnik u OD Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, svotu od 5.778,57 eura sa pripadajućom kamatom koja teče od od podnošenja tužbe pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita pdpbrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st.2. i 8. ZOO-a, u roku 8 dana"."
II. Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 da tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, nadoknadi parnični trošak u iznosu 500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 25. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 4. svibnja 2022. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tuženika TP stradao u prometnoj nesreći kao pješak koja se dogodila 13. veljače 2007. Prometnu nesreću je skrivila JP upravljajući vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je bilo obvezno osigurano kod tuženika. Osiguraniku tužitelja ĐP tuženik je nadoknadio štetu nagodbom u izvansudskom postupku čime je priznao svoju odgovornost za predmetni štetni događaj. Konačnim rješenjem tužitelja broj 649910 od 17. veljače 2011. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja- ozljede izvan rada (70%) i bolesti (30%). Isplatom mirovine tužitelj trpi štetu, te temeljem odredbi članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju traži naknadu štete. Za tužitelja je nastala šteta isplatom invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 30. rujna 2021 u iznosu od 54.111,13 kuna od čega 70% s osnove uzroka prometne nesreće iznosi 37.877,79 kuna. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti, dinamiku nastanka štetnog događaja te ističući prigovor isključive odgovornosti osiguranika tužitelja. Tuženik smatra kako je za odluku u sporu mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu obzirom da tuženik činjeničnu osnovu tužbe nalazi u prometnoj nesreći, osporava da bi umirovljenje osiguranika tuženika bilo uzrokovano predmetnim štetnim događajem, a posebno u omjeru 70%. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao u spis dostavljenu dokumentaciju: zapisnik o očevidu (list 5-8), sporazum o izvansudskoj nagodbi (list 9), rješenje tužitelja klasa: 141-02/10-01 OB: 03321322730 (list 11-13), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti (list 15-17, 19-20), dopis tuženika od 14. prosinca 2021. (list 21), obračun isplata (list 23-36), analiza alkohola u krvi i mokraći (list 62) foto-elaborat PPP Krapina (list 65-70), nalaz i mišljenje u predmetu Kir-1222/07 te dopuna istog (list 71-79, 89- 92), dijelove sudskog spisa Kr-144/07 (list 80-88, 93-102).
4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale nakon isplatom invalidske mirovine u iznosu 5.027,25 eura zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, koja mirovina je priznata osiguraniku tužitelja kao posljedica ozljede izvan rada (70%) i bolesti (30%), s tim da utuženi iznos predstavlja 70% priznate invalidske mirovine.
6. Među stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 161. - 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.
8. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu; novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja; troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.
9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).
11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12. Temeljem rješenja tužitelja KLASA: 141-02/10-01 OB: 03321322730 od 17. veljače 2011. (list 11-13 spisa), sud je utvrdio da osiguraniku tužitelja, TP, priznato pravo na invalidsku mirovinu i to 70% zbog ozljede izvan rada i 30% zbog bolesti.
13. U ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a sud smatra da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje postojala samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, te je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. S obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a koje bi mu davale pravo tražiti naknadu štete od tuženika pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
15. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (5.027,25 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).
16. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8.1.) i pristup na ročište 3. rujna 202. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 500,00 EUR. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Sudac:
Ana Ćosić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku po pun.
3. spis
