Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

Poslovni broj: 12 Gž-393/2023-2

 

 

                               

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU                                             

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                 Sv. Florijana 2, Požega     

 

                                                                                                  Poslovni broj: 12 Gž-393/2023-2

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branimiru Miljeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz S. M., OIB…, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva O., P. & partneri iz Z., protiv tuženika R. sindikat radnika H., Z., OIB…, zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 65 P-2485/12-16, od 13. travnja 2023.,  dana 14. rujna 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Žalba tuženika R. sindikat radnika H. Z., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 65 P-2485/12-16, od 13. travnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja A. M. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 65 P-2485/12-16, od 13. travnja 2023., presuđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 915,79 EUR / 6.900,00 kn1 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2020. g. pa do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022.g. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 619,64 EUR / 4.668,70 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženiku cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

2.2. U sadržaju žalbe tuženik u bitnom navodi da tužitelj nije u tužbi dostavio adekvatne dokaze za svoje tvrdnje, pa nije mogao nadopunjavati dokazne prijedloge tijekom postupka. Tuženik osporava da je visina tužbenog zahtjeva dokazana iz isplatnih lista tužitelja, a da je osnovanost dokazana Pravilnikom KUP-A, jer pravilnik nije donesen u mandatu ranijeg vodstva, i nije nikad niti stupio na snagu, jer ga nije donijelo nadležno tijelo sindikata (SO RSRH).

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da je prvostupanjski sud proveo parnični postupak bez da je učinio bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku i da je valjano utvrdio činjenično stanje te primijenio materijalno pravo, kada je temeljem dokumentacije u spisu pravilno utvrdio kako je tužitelj bio član tuženika i kako je na ime KUP-a putem ustega na plaći uplatio ukupni iznos od 915,79 eur / 6.900,00 kn, a koji novčani iznos predstavlja njegovu vlastitu imovinu koju ima pravo potraživati od tuženika, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

5.1. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

6.1. Neosnovan je i prigovor tuženika da je prvostupanjski sud koristio dokaze koji su pribavljeni nakon zaključenja pripremnog ročišta, jer je tužitelj  već u tužbi zatražio da se pribavi dokumentacija od poslodavca, a i uz tužbu je dostavio platnu listu za listopad 2020., iz koje je utvrđeno da je njegov ulog u kasi uzajamne pomoći iznosio ukupno 6.900,00 kuna.

 

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi isplate novčanog iznosa od 6.900,00 kn koji je kao član tuženika uplaćivao u kasu uzajamne pomoći, a u postupku nije sporno da je tužitelj bio član sindikata (tuženika), a sporno je da li je uplaćivao ulog u kasu uzajamne pomoći i ako je u kojem iznosu, te postoji li obveza tuženika isplatiti tužitelju utuženi iznos.

 

8. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je:

 

- iz isplatne liste plaće tužitelja za razdoblje od 1. do 31. listopada 2020.g. (plaća za listopad 2020.g.) proizlazi da je tužiteljev ulog kod tuženika u KUP-u iznosio ukupno 6.900,00 kn.

 

- iz dokumentacije dostavljene tijekom postupka po tužiteljevom poslodavcu H. pošta d.d. i to platnih lista za razdoblje od studenog 2016. do studenog 2020. proizlazi da je tužiteljev ulog kod tuženika u KUP-u iznosio ukupno 6.900,00 kn, a platna lista za listopad 2020.g. dostavljena od tužiteljevog poslodavca je identična onoj priloženoj uz tužbu i potvrđuje navode tužitelja o ukupno plaćenom ulogu u KUP od 6.900,00 kn.

- iz uvida u tužiteljeve platne liste utvrđeno je da je obustave u iznosu od po 100,00 kn mjesečno vršio tužiteljev poslodavac H. pošta d.d. u vidu uloga u Kasu uzajamne pomoći.

 

9. Pravni okvir spora prvostupanjski sud pravilno je postavi pozvavši se na odredbe Pravilnika kase uzajamne pomoći, koji je donio S. odbor RSRH na sjednici održanoj 25. studenog 2017. i to:

 

- odredbu članka 3. Pravilnika, prema kojoj sredstva KUP-a čine članski ulozi i uložena sredstva RSRH-a, a  članski ulozi pohranjuju se na žiro-račun KUP-a, i za članske uloge članova KUP-a jamči Republički sindikat radnika Hrvatske (tuženik).

 

- odredbu članka 10. Pravilnika kojom je propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, koji zahtjev se podnosi u pisanom obliku te se ulog isplaćuje odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu.

- odredbu članka 11. Pravilnika kojom je propisano da se po prestanku članstva u KUP-u članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl. 10. Pravilnika.

 

10. Budući je u postupku utvrđeno da je tužitelj član sindikata mjesečno uplaćivao 100,00 kn putem poslodavca direktno sa plaće za KUP i da ukupna visina uloga u KUP sa listopadom 2020.g. iznosila upravo utuženi iznos od 6.900,00 kuna, pravilno je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

 

11. Prema odredbi članka 10. Pravilnika Kase uzajamne pomoći članova RSRH od 25. studenog 2017. (dalje: Pravilnik), članski ulog služi kao jamstvo za pokriće prema Sindikatu i svaki član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz kase uzajamne pomoći, a člankom 11. Pravilnika propisano je da se po prestanku članstva u kasi uzajamne pomoći, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl.10. Pravilnika.

 

12. Tuženik neosnovano prigovara da Pravilnik nije stupio na snagu budući da je donesen od strane nenadležnog tijela, međutim, činjenica je da je temeljem toga Pravilnika redovno uplaćivan određeni novčani iznos u korist KUP-a, pa je očito taj Pravilnik, bio u primjeni, a ukoliko bi bio ništetan, i u tom slučaju tuženik bi bio dužan vratiti tužitelju uplaćeni iznos, samo po drugoj osnovi.

 

13. Zatezna kamata pravilno je određena temeljem odredbe članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22).

 

14. Nije osnovana žalba tuženika ni glede odluke o troškovima postupka o kojima je prvostupanjski sud odlučio primjenom  odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, – dalje OT), a prema vrijednosti predmeta spora.

 

14.1. Troškovi se odnose na trošak za sastav tužbe, podneska od 26.05.2021.g. i pristup na ročište 14.09.2022.g. po 99,54 EUR za svaku radnju (Tbr. 7/1, 8/1 i 9/1) te za pristup ročištu 02.03.2022.g. 149,31 EUR (Tbr. 9/1), odnosno ukupno 447,93 EUR, što uvećano za 25 % na ime PDV-a iznosi 559,91 EUR. Navedeni trošak uvećan za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i na presudu u iznosu od 39,82 EUR, iznosi ukupno 619,64 EUR.

 

15. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer po ocijeni drugostupanjskog suda navodi iz odgovora nisu bili relevantni za odluku o žalbi.

 

16. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

 

U Požegi 14. rujna 2023.

                                                                                         Sudac

 

                                                                            Branimir Miljević, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu