REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-579/2025-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025., u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ivana Filkovića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika MO, odvjetničkog vježbenika, 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su nedopuštene Obavijest (Odluka) o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021., te odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 1. rujna 2021. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 st. 3 i 4 Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017., koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Ugovorom o radu od 29. kolovoza 2017. sklopljenim između tužitelja i pravnog prednika tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj, tužitelj kod tuženika obavljao poslove „Pomoćnik Voditelja podružnice", Ured Uprave na određeno vrijeme od četiri godine. Člankom 4. st. 3. navedenog Ugovora o radu ugovoreno je da je u slučaju isteka roka iz čl. 1. st. 2. tog Ugovora (mandatnog razdoblja od 4 godine) tuženik bio dužan tužitelju ponuditi sklapanje ugovora o radu u skladu s odlukom Voditelja podružnice. Obaviješću (Odlukom) tuženika od 19. kolovoza 2021. utvrđuje se kako tužitelju prestaje Ugovor o radu 29. kolovoza 2021. Protiv te Obavijesti (Odluke) tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava 25. kolovoza 2021. Tuženik je svojom Odlukom od 1. rujna 2021., a koju je tužitelj primio 2. rujna 2021. odbacio zahtjev za zaštitu prava kao nedopušten. Obavijest, u stvari odluka tuženika o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelju je nezakonita jer s obzirom na odredbe Ugovora o radu (čl.4. st.3.) ugovor o radu tužitelju nije mogao prestati prije nego što tuženik ispuni obveze iz tog ugovora, to znači ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu. Također je nezakonita odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava uz stav kako je radni odnos tužitelja prestao istekom ugovorenog roka na koji je sklopljen ugovor o radu pa tužitelj ne može zahtijevati zaštitu prava protiv takve obavijesti (odluke) poslodavca jer je ta obavijest deklaratornog značenja. Poslodavčeva obavijest radniku o prestanku radnog odnosa zasnovanog na određeno vrijeme ima deklaratorno značenje. To ne isključuje radnikovo pravo da protiv takve obavijesti zahtjeva sudsku zaštitu. Tuženik je postupio protivno odredbama Ugovora koji je sklopio s tužiteljem te je bio dužan prije prestanka Ugovora od 29. kolovoza 2017. tužitelju ponuditi odgovarajući ugovor u skladu s odredbom čl. 4. st. 3. Ugovora. Kako to nije učinio nisu bili ispunjeni niti uvjeti za donošenje odluke o prestanku ugovora o radu. Naime, ugovor o radu mora se izvršavati u cijelosti i od strane poslodavca i od strane radnika. To znači da poslodavca ne može primjenjivati samo one odredbe ugovora koje govore o prestanku ugovora o radu, a da istovremeno ne ispunjava i onaj dio ugovora o radu koji mu nalaže nastavak radnog odnosa s radnikom, ponudom novog ugovora. Tužitelj tužbom predlaže utvrditi da su nedopuštene Obavijest (Odluka) o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021. te Odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 1. rujna 2021., utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 .st. 3. i 4. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017., kao i da mu naknadi parnični trošak. Tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te za slučaj da sud odbije prvopostavljeni tužbeni zahtjev predlaže da mu sud dosudi naknadu štete zbog povrede i neizvršavanja ugovora o radu koja se sastoji u gubitku neisplaćene plaće zbog neosnovanog prestanka Ugovora o radu te predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju, zbog povrede ugovorne obveze ponude ugovora o radu u smislu čl. 4. st. 3. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2021., naknadi štetu u visini koja odgovara iznosu plaće koju bi tužitelj svakomjesečno primao da nije bilo nezakonite odluke, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da je Ugovorom o radu tužitelja od 29. kolovoza 2017. u čl. 1. st. 2. propisano kako se Ugovor o radu sklapa na određeno vrijeme, na mandatno razdoblje od 4 godine. Također, tužitelj i tuženik su u čl. 4. st. 1. Ugovora o radu jasno i nedvosmisleno ugovorili: «Radnik prema ovom Ugovoru otpočinje s radom dana 30.8.2017. godine, a Ugovor prestaje istekom mandatnog razdoblja iz čl.1. ovog Ugovora od 4 godine.». Prema tome, Ugovor o radu tužitelja od 29. kolovoza 2017. je po svojoj pravnoj prirodi ugovor o radu na određeno vrijeme (i to na četiri godine). S time u vezi, odredbom čl. 112. st.1. toč. 3. Zakona o radu propisano je kako ugovor o radu prestaje istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme. Iz navedenog slijedi kako je tužiteljev Ugovor o radu od 29. kolovoza 2017. prestao istekom vremena na koji je sklopljen odnosno s 29. kolovoza 2021. U tome smislu, tuženik je tužitelju poslao Obavijest od 19. kolovoza 2021. kojim ga samo obavještava da njegov Ugovor o radu od 29. kolovoza 2017. prestaje istekom vremena na koji je sklopljen odnosno 29. kolovoza 2021. Dakle, Obavijest tuženika od 19. kolovoza 2021. samo predstavlja deklarativnu prethodnu obavijest o isteku ugovora o radu na određeno vrijeme, a ne odluku o prestanku ugovora o radu kako tužitelj pogrešno navodi. Naime, tužitelj u historijatu tužbe opetovano izjednačava Obavijest deklaratorne naravi s odlukom o prestanku ugovora o radu koja bi bila konstitutivne naravi, a što je u potpunosti pogrešno i pravno promašeno. U tome smislu, tuženik ukazuje kako je ugovor o radu tužitelja prestao istekom vremena, odnosno roka od 4 godine i to 29. kolovoza 2021., a ne nikakvom odlukom tuženika. Stoga, neosnovan je u cijelosti zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenost Obavijesti obzirom da ista nije konstitutivne naravi niti proizvodi bilo kakve pravne učinke niti je istom povrijeđeno bilo kakvo pravo tužitelja. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik bio dužan ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu, tuženik ističe da je u čl. 4. st. 3. Ugovora o radu određeno da će se u slučaju isteka roka na koji je Ugovor o radu sklopljen tužitelju kao zaposleniku ponuditi sklapanje novog Ugovora o radu, prema odluci Voditelja podružnice. Dakle, o ponudi za sklapanje novog ugovora o radu odlučuje Voditeljica podružnice, odnosno Predsjednica Uprave kao odgovorna osoba tuženika iz čega nedvojbeno proizlazi da se radi o pravu tuženika da ponudi sklapanje novog ugovora radniku, konkretno tužitelju, a ne o bilo kakvom obliku obveze. Takva odluka predstavlja isključivo autonomnu odluku tuženika kao poslodavca. Tužitelj je 19. srpnja 2021. uputio tuženiku molbu za rješenje radnopravnog statusa na način da mu se ponudi sklapanje novog ugovora o radu. Nastavno na zamolbu tužitelja, tuženik je radi ocjene rada tužitelja u svrhu donošenja odluke o tome hoće li mu ponuditi sklapanje novog ugovora od istog 26. srpnja 2021. zatražio dostavu izvješća o konkretnim poslovima i zadacima koje je obavljao te prijedloge, analize, aktivnosti, mjere, upute i druge radnje koje je obavljao i poduzimao u svom radu. Međutim, tužitelj se na predmetni dopis tuženika nije očitovao niti je dostavio traženu dokumentaciju koja bi predstavljala temelj po kojem bi se odlučivalo o ponudi za sklapanje novog ugovora. Također, tužitelj u svom radu kod tuženika nije iskazao produktivnost i uspješnost u radu, nije dostavio Predsjednici Uprave niti jedan prijedlog unapređenja poslovnih procesa društva i kreativnosti u radu, aktivnosti, inicijativu u smislu upravljanja, postizanja veće učinkovitosti i uspješnosti poslovanja niti određeni interes, brigu za učinkovitost u radu određenih organizacijskih jedinica poslodavca, planove ili upute za djelotvorniji i kvalitetniji rad, a što je spada u opis poslova radnog mjesta za koje je imao sklopljen Ugovor o radu. U vezi sa svim navedenim, tuženik ukazuje kako je gradonačelnik Grada Zagreba tuženiku uputio Naputak o postupku zapošljavanja Klasa: 100-01/21-01/43, Ur.broj: 251-02-01-21-1 od 23. srpnja 2021. prema kojem je za svaku potrebu za zapošljavanjem nužno izraditi pisani i obrazloženi zahtjev za davanjem suglasnosti koji mora biti opravdan i usklađen s Planom poslovanja i poslovnom politikom provedbe racionalizacije poslovanja. Nastavno na to, Gradski ured za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša daje mišljenje o usklađenosti zahtjeva s navedenim Planom te upućuje zahtjev s pripadajućim mišljenjem Stručnoj službi gradonačelnika, Sektoru za centralni registar ljudskih resursa Grada koje izrađuje mišljenje o opravdanosti zapošljavanja te isto upućuje gradonačelniku na suglasnost. Iz navedenog slijedi kako je za sklapanje novog ugovora o radu s tužiteljem bila potrebna suglasnost gradonačelnika, odnosno da se isti nije mogao sklopiti bez poštivanja prethodne procedure. Obzirom da tužitelj tuženiku nije dostavio traženu dokumentaciju, to niti zahtjev za izdavanje suglasnosti za zapošljavanje nije mogao biti izrađen sukladno Naputku pa se nije niti mogla zatražiti suglasnost, odnosno ista nije mogla niti biti dana. Iz svega navedenog nedvojbeno slijedi kako tuženik nije niti bio obvezan ponuditi tužitelju za sklapanjem novog ugovora o radu, a niti su postojali opravdani razlozi za isto. Tuženik nadalje navodi da su tvrdnje tužitelja kontradiktorne obzirom da isti izjednačava odluku s obavijesti te opetovano ističe da je riječ o odluci iako sam potvrđuje da je istom tužitelj obaviješten, a ne da mu je temeljem iste prestao ugovor o radu. Obzirom se u konkretnom slučaju radi o Obavijesti koja je isključivo deklaratorne naravi tužitelju nije povrijeđeno nikakvo pravo iz radnog odnosa pa isti nije niti bio ovlašten podnijeti zahtjev za zaštitu prava protiv navedene Obavijesti. Obzirom da je Obavijest tuženika isključivo obavijest i kao takva deklaratorne naravi te da istom ni na koji način nisu povrijeđena prava tužitelja, to za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava nisu bile ostvarene zakonske pretpostavke pa se i odluka tuženika kojom se takav zahtjev odbacuje ukazuje u cijelosti zakonitom, a tužbeni zahtjev i u ovom dijelu u cijelosti neosnovan. Kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u vidu isplate izgubljene zarade je u cijelosti neosnovan. Naime, tužitelju je radni odnos prestao s 29. kolovoza 2021. kada je istekao Ugovor o radu sklopljen na razdoblje od 4 godine. U čl. 4. Ugovora o radu ugovoreno je kako će se tužitelju ponuditi sklapanje novog ugovora o radu, ali po odluci Voditelja podružnice. Dakle, o ponudi za sklapanje novog ugovora o radu odlučuje Voditelj podružnice čija odluka je u konkretnom slučaju uvjetovana suglasnošću gradonačelnika Grada Zagreba iz čega proizlazi da se radi o pravu tuženika, a ne njegovoj obvezi da ponudi sklapanje novog ugovora tužitelju. Obzirom na to, razvidno je kako sklapanje novog ugovora tužitelju tuženik nije bio u obvezi ponuditi niti bi to bilo opravdano obzirom na doprinos tužitelja na radu, a niti moguće u konkretnom slučaju budući da je za ishođenje suglasnosti gradonačelnika nužno izraditi obrazloženi zahtjev, a tužitelj po pozivu tuženika nije dostavio dokumentaciju potrebnu za sastav obrazloženog zahtjeva. Uzimajući u obzir sve navedeno, proizlazi kako je tuženik ispunio sve ugovorne obveze iz Ugovora o radu pa tužitelju nije niti nastala šteta. Predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška tuženiku.

3. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr- 16254/2021-15 od 9. prosinca 2024. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud u Varaždinu svojom odlukom pod Poslovnim brojem: Gž R-19/2025-2 od 20. veljače 2025. prihvatio žalbu tužitelja, ukinuo presudu ovog suda pod Poslovnim brojem: Pr- 16254/2021-15 od 9. prosinca 2024. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje sa uputom da se u ponovljenom postupku ocijeni (ne)određenost tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem tužitelj traži vraćanje na rad, a ako ocjeni potrebnom, da postupi po odredbi čl. 109. u svezi s čl. 186. st. 1. ZPP-a, da utvrdi je li ponuda za sklapanje novog Ugovora o radu bila ugovorna obveza tuženika ili je samo predstavljala ugovorenu mogućnost jer od toga utvrđenja ovisi i (ne)dopuštenost sporne Obavijesti o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021.

4. U ponovljenom postupku tužitelj, sukladno uputi drugostupanjskog suda, podneskom od 1. rujna 2025. precizira tuženi zahtjev te predlaže da se utvrditi da su nedopuštene Obavijest (Odluka) o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021. te Odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 1. rujna 2021., utvrditi da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 .st. 3. i 4. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017., koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima, kao da mu naknadi parnični trošak. Dalje navodi da eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kako je postavljen u tužbi, ostaje neizmijenjen.

5. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Među strankama nije sporno:

- da su pravni prednik tuženika, Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj, kao poslodavac i tužitelj, kao radnik sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. kolovoza 2017., na mandatno razdoblje od četiri godine, kojim je ugovoreno da će radnik obavljati poslove radnog mjesta "Pomoćnik Voditelja podružnice", Ured Uprave,

- da je tuženik svojom Obavijesti o prestanku radnog odnosa na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021. obavijestio tužitelja da Ugovor o radu na određeno vrijeme, na mandatno razdoblje od četiri godine, sklopljen 29. kolovoza 2017. , radi obavljanja poslova Pomoćnik Voditelja podružnice, Ured Uprave, prestaje istekom vremena na koje je sklopljen te da tužitelju prestaje radni odnos 29. kolovoza 2021.,

- da je tužitelj 25. kolovoza 2021. protiv Odluke (Obavijesti) o prestanku ugovora o radu od 19. kolovoza 2021. podnio zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 27. kolovoza 2021.,

- da je tuženik dopisom od 1. rujna 2021. odgovorio na zaprimljeni zahtjev tužitelja za zaštitom prava i isti odbacio te

- da je tužitelj 15. rujna 2021., u roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) zatražio zaštitu svojih prava podnošenjem ove tužbe.

8. Među strankama je sporno je li tuženik bio dužan po isteku mandatnog razdoblja na koji je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. kolovoza 2017. ponuditi tužitelju sklapanje novog Ugovora o radu kao i predstavlja li Obavijest tuženika od 19. kolovoza 2021. odluku o prestanku Ugovora o radu budući da tuženik smatra da je Ugovor o radu na određeno vrijeme od 29. kolovoza 2017. prestao istekom vremena na koji je sklopljen a da predmetna Obavijest ima samo deklaratoran učinak.

9. Uvidom u Ugovor o radu od 29. kolovoza 2017. sklopljen između pravnog prednika tuženika, Zagrebačkog Holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebački električni tramvaj, kao poslodavca i tužitelja, kao radnika utvrđeno je da je čl. 1. st. 2. ugovoreno da se ugovor o radu sklapa na mandatno razdoblje od četiri godine, da je čl. 2. st. 1. ugovoreno da će radnik obavljati poslove radnog mjesta "Pomoćnik Voditelja podružnice", Ured Uprave te da je odredbom čl. 4. st. 1. ugovoreno da će radnik otpočeti sa radom 30. kolovoza 2017., a da Ugovor prestaje istekom mandatnog razdoblja od četiri godine. Odredbom čl. 4. st. 3. navedenog Ugovora ugovoreno je da u slučaju isteka roka iz čl. 1. st. 2., u kojem je zaposlenik na mandatno razdoblje zaposlen na radnom mjestu "Pomoćnik Voditelja podružnice", zaposleniku će se ponuditi sklapanje novog Ugovora o radu, prema odluci Voditelja podružnice, dok je stavkom 4. ugovoreno da radno mjesto i poslovi koji se ponude zaposleniku po prestanku privremenog rasporeda moraju odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

10. Uvidom u Obavijest tuženika o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021. utvrđeno je da istom tuženik obavještava tužitelja da Ugovor o radu na određeno vrijeme, na mandatno razdoblje od četiri godine, sklopljen 29. kolovoza 2017., radi obavljanja poslova Pomoćnik Voditelja podružnice, Ured Uprave, prestaje istekom vremena na koji je sklopljen te da tužitelju radni odnos prestaje 29. kolovoza 2021. Dalje je navedeno da tužitelj ostvaruje pravo na 21 dan godišnjeg odmora za 2021. – razmjerni dio i da će mu se isplatiti naknada za neiskorišteni dio godišnjeg odmora zajedno sa pripadajućom plaćom.

11. Među strankama nije sporno da je tužitelj protiv navedene obavijesti podnio zahtjev za zaštitu prava i da je tuženik isti odbacio kao nedopušten svojim dopisom od 1. rujna 2021. Uvidom u odgovor tuženika na zaprimljeni zahtjev tužitelja za zaštitu prava od 1. rujna 2021. utvrđeno je da je tuženik stava da je tužitelju radni odnos prestao na temelju zakona, istekom ugovorenog roka, kao načinom prestanka ugovora o radu po sili zakona, propisan čl. 112. st. 3. Zakona o radu, kojim ugovor o radu prestaje - istekom vremena na koje je sklopljen ugovor na određeno vrijeme pa kako je tužitelju radni odnos prestao na temelju zakona, a ne odlukom poslodavca, tuženik smatra da tužitelj ne može zahtijevati zaštitu prava protiv obavijesti poslodavca obzirom da je obavijest deklaratornog značenja. Tuženik tvrdi da sama obavijest niti sadržajno niti formalno ne predstavlja odluku poslodavca o pravima i obvezama iz radnog odnosa te stoga ne uživa pravnu zaštitu.

12. Međutim, valja navesti da je radni odnos dobrovoljni odnos između poslodavca i radnika koji se zasniva ugovorom o radu. Među strankama nije sporno da je čl. 4. st. 1. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017. ugovoreno da će radnik otpočeti sa radom 30. kolovoza 2017., a da Ugovor prestaje istekom mandatnog razdoblja od četiri godine, dok je odredbom čl. 4. st. 3. ugovoreno je da u slučaju isteka roka iz čl. 1. st. 2., u kojem je zaposlenik na mandatno razdoblje zaposlen na radnom mjestu "Pomoćnik Voditelja podružnice", zaposleniku će se ponuditi sklapanje novog Ugovora o radu, prema odluci Voditelja podružnice, a st. 4. je ugovoreno da radno mjesto i poslovi koji se ponude zaposleniku po prestanku privremenog rasporeda moraju odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima.

13. Ovaj sud je stava da iz stipulacije odredbe 4. st. 3 Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017. prema kojem je imperativno navedeno da "… zaposleniku će se ponuditi sklapanje novog ugovora o radu“ proizlazi obveza tuženika da tužitelju ponudi novi ugovor o radu po isteku mandatnog razdoblja od četiri godine, dok iz nastavka citirane odredbe prema kojoj je ugovoreno "prema odluci Voditelja Podružnice", proizlazi da je voditelj podružnice trebao samo odlučiti za koje će radno mjesto tužitelju ponuditi sklapanje novog ugovora o radu.

14. Naime, sukladno sklopljenom Ugovoru o radu mandat Pomoćnika Voditelja podružnice bio je ugovoren u trajanju od četiri godine i radilo se o privremenom rasporedu tužitelja na mandatnu funkciju, nakon čega je tužitelj trebao nastaviti s radom na drugom radnom mjestu kod tuženika, sklapanjem novog Ugovora o radu za radno mjesto o kojem treba odlučiti Voditelj podružnice, s tim da je isto mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znanju, iskustvu i sposobnostima. To je jasno vidljivo iz odredbe čl. 4. st. 4. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017. kojom je ugovoreno da „Radno mjesto i poslovi koji se ponude Zaposleniku po prestanku privremenog rasporeda moraju odgovarati njegovoj stručnoj spremi…". Iz svega navedenog jasno proizlazi da ugovor o radu tužitelja kod tuženika nije mogao prestati prije nego što je tuženik tužitelju ponudio novi Ugovor o radu za odgovarajuće radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4. st. 4 Ugovora o radu.

15. Također, iz sklopljenog ugovora o radu 29. kolovoza 2017. ne proizlazi da je istim ugovoreno da Voditelj podružnice može svojevoljno odlučiti hoće li ili neće ponuditi zaposleniku novi ugovor o radu nakon isteka mandatnog razdoblja, niti je istim ugovoreno da radnik mora dokazivati i dostavljati poslodavcu dokumentaciju da se vidi što je radio u mandatnom razdoblju, kako to pogrešno tvrdi tuženik. Naime, niti jednom odredbom ugovora o radu nije regulirano da se ispunjenje obveza iz ugovora o radu od strane tuženika veže uz naputke gradonačelnika. Odredbe ugovora o radu mogu se mijenjati samo ukoliko na to pristanu obje stranke koje su sklopile ugovor, a ne mogu se mijenjati naputcima ili bilo kojim internim aktima poslodavca ili gradonačelnika. Stoga je neosnovan drži tuženik da je imao pravo tužitelju ne ponuditi novi ugovor jer tužitelj nije dostavio dokumentaciju kojom bi dokazao što je radio prethodne četiri godine radeći na radnom mjestu Pomoćnika Voditelja podružnice.

16. Odredbom čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), propisano da u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju, ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, nejasne odredbe tumačit će se u korist druge strane.

17. Među strankama nije sporno da je predmetni Ugovor o radu od 29. kolovoza 2017. pripremio tuženik i isti dao na potpis tužitelju. Stoga se odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017. kojom je ugovoreno da će se zaposleniku u slučaju isteka roka u kojem je zaposlenik zaposlen na mandatno razdoblje na radnom mjestu "Pomoćnik Voditelja podružnice", ponuditi sklapanje novog Ugovora o radu, valja tumačiti u korist zaposlenika. Naime, tuženik je svaku dvojbu vezano uz navedeno mogao izbjeći jasnim navođenjem da isključivo Voditelj podružnice ima pravo odlučiti hoće li se u slučaju isteka roka u kojem je zaposlenik zaposlen na mandatno razdoblje ponuditi zaposleniku novi Ugovor o radu ili ne, a što u konkretnom slučaju nije ugovoreno.

18. Odredbom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, 73/2013, 93/2014, 130/2023, dalje ZR), propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugim novčanim potraživanjima iz radnog odnosa.

19. Uvidom u Obavijest tuženika o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021. utvrđeno je da je tuženik istom obavijestio tužitelja da Ugovor o radu na određeno vrijeme, na mandatno razdoblje od četiri godine, sklopljen 29. kolovoza 2017., radi obavljanja poslova Pomoćnik Voditelja podružnice, Ured Uprave, prestaje istekom vremena na koji je sklopljen te da tužitelju radni odnos prestaje 29. kolovoza 2021. Stoga tužitelj ispravno sadržaj navedene Obavijesti dovodi u korelaciju sa sadržajem Ugovora o radu a kojim se tužitelj obvezao da će kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta "Pomoćnik Voditelja podružnice" u mandatnom razdoblju od četiri godine, ali se isto tako tuženik obvezao da će ponuditi tužitelju sklapanje novog ugovora o radu po isteku mandatnog razdoblja od četiri godine. Stoga ugovor o radu nije mogao prestati prije nego što je tuženik tužitelju ponudio odgovarajuće radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 st. 4 Ugovora o radu. S obzirom da tuženik nije postupio u skladu s ugovornom odredbom, jer nije ponudio tužitelju novi Ugovor o radu po isteku mandatnog razdoblja, već mu je dostavio Obavijest od 19. kolovoza 2021. kojom ga je obavijestio da Ugovor o radu na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, to je tuženik svojom Obavijesti od 19. kolovoza 2021. povrijedio tužiteljeva prava iz radnog odnosa jer je upravo tom Obavijesti tuženik dao do znanja tužitelju da mu neće produžiti radni odnos već da mu istekom mandatnog razdoblja prestaje radni odnos kod tuženika. Stoga je tužitelj imao pravo protiv takve Obavijesti zatražiti zaštitu svojih prava, sukladno odredbi čl. 133. ZR.

20. Slijedom navedenog kako nedvojbeno iz sklopljenog Ugovora o radu od 29. kolovoza 2017. proizlazi da je tuženik bio u obvezi ponuditi tužitelju sklapanje novog Ugovora o radu po prestanku ugovora u radu na određeno vrijeme, te kako tuženik nije postupio u skladu s tom ugovornom odredbom, već je tužitelju dostavio Obavijest kojom je obavijestio tužitelja da mu istekom mandatnog razdoblja prestaje radni odnos kod tuženika, time je tuženik povrijedio je tužiteljeva prava iz radnog odnosa. Stoga je sud prihvatio prvo postavljeni tužbeni zahtjev i utvrdio da je nedopuštena Obavijest (Odluka) tuženika o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. kolovoza 2021., a slijedom toga da je nedopuštena i odluka tuženika o odbacivanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 1. rujna 2021. Budući da je utvrđeno da Obavijest od 19. kolovoza 2021. nije dopuštena, sukladno odredbi čl. 124. st. 1. ZR-a, naloženo je tuženiku tužitelja vratiti na rad i to na radno mjesto u skladu s odredbom čl. 4 st. 4 Ugovora o radu od 29. kolovoza 2024., koje mora odgovarati njegovoj stručnoj spremi, znaju, iskustvu i sposobnosti.

21. Radi navedenog sud nije odlučivao o eventualno postavljenom kumuliranom tužbenom zahtjevu za kojeg je tužitelj naveo da ga postavlja ako sud odbije prvopostavljeni tužbeni zahtjev.

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka.

23. Tužitelju je u ovom postupku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22,), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT) iznosi 500,00 eura.

24. Nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u daljnjem zatraženom iznosu, budući da se sukladno odredbi Tbr. 52/4 sada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika za postupke iz Tbr. 7. toč. 2. i 3. OT, u što spada konkretni postupak, primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, bez obzira kada je postupak okončan.

25. Tuženik je izgubio u sporu, pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u cijelosti odbijen njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 25. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika