Posl. broj: P Ob-45/2025-25
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
Posl. broj: P Ob-45/2025-25
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A NA T E M E LJ U O D R I C A NJ A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Jasmini Drageljević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima, protiv I. tužene mlljt. EĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnom skrbniku ĐĆ, dipl.iur. iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, te II. tužene ČĆ, [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Ščetar i Vesna Rajić sa sjedištem u [adresa], radi osporavanja očinstva, dana 25. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„1.Utvrđuje se da tužitelj HĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije naravni otac I. tužene mldb. EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju je dana 12. travnja 2023. godine u Koprivnici rodila II. tužena ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sa boravištem u [adresa], a upis činjenice rođenja izvršen je u maticu rođenih matičnog područja Koprivnica za godinu 2023. pod rednim brojem 00219 dana 21.4.2023. godine.
2. Tužene su dužne tužitelju nadoknaditi prouzročen parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 29. st.2. ZOO-a zajedno u roku od 15 dana od dana donošenja presude.„
II. Nalaže se tužitelju LĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi II. tuženoj ČĆ, [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu radi osporavanja očinstva u kojoj navodi kako je dana 12.04.2023. godine II. tužena ČĆ rođena H u [adresa] rodila I. tuženu EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Kao otac I. tužene upisan je HĆ, ovdje tužitelj budući je sa II. tuženom sklopio brak dana 30. prosinca 2023. godine. Upis činjenice rođenja mldb. EĆ izvršen je dana 21.4.2023. godine u maticu rođenih matičnog područje [adresa] za godinu 2023. pod rednim brojem 00219. Kako su odnosi u braku bili poremećeni to je II. tužiteljica odselila iz zajedničkog prebivališta i sobom uzela mldb. I. tuženu. Tužitelj je bio suglasan da se brak razvede te da mldb. EĆ živi sa majkom kod njenih roditelja te su dogovorili i potpisali Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i to dana 23.10.2024. godine. Tužitelj je i ranije bio u sumnji da li je doista otac mldb. EĆ i to iz razloga što su tužitelj i II. tužena bili u vezi od 8. mjeseca 2020. godine do travnja 2022. godine nakon čega su prekinuli sve odnose te nisu održavali ni intimne odnose. Nakon toga su obnovili vezu negdje pred kraj mjeseca srpnja 2022. godine i II. tužena ga je uvjeravala da nije imala drugih veza. Nakon što su se pomirili i obnovili vezu II. tužena mu je priznala da je imala ljubavnu vezu sa jednom drugom muškom osobom s kojom je održavala intimne odnose. Tužitelj je vjerovao II. tuženoj da je trudna upravo sa njime i II. tužena se je doselila mjesec dana prije rođenja djeteta u njegovo domaćinstvo gdje živi sa roditeljima i bakom. Nakon rođenja djeteta ista je bila nezadovoljna životom u domaćinstvu njegovih roditelja koje nije prihvaćala. Usprkos svemu odlučili su se vjenčati te su zaključili brak dana 30.12.2023. godine, nakon rođenja mldb. EĆ. Kako je II. tužena bila nezadovoljna u domaćinstvu gdje su živjeli odlučili su da će ići raditi, a o djetetu će brinuti majka II. tužiteljice. Nakon toga II. tužiteljica je ostajala po dan, dva ili dulje kod svojih roditelja i odnosi u braku su bili neodrživi, tako da je ista odselila za stalno iz [adresa] kod svojih u [adresa] i to početkom srpnja 2024. godine. Tužitelj se složio sa razvodom braka kao i da mldb. EĆ bude povjerena majci na odgoj i čuvanje te da s istom živi, dok redovito održava odnose s ocem koji je obavezao se na plaćanje alimentacije u visini od 200,00 eura mjesečno. Nakon toga tužitelj koji je i od ranije imao neke sumnje o vjernosti supruge, doznao je da je pored njega održavala u kritično vrijeme koncepcije djeteta intimne odnose sa drugom muškom osobom te doista više ne može biti siguran da je I. tužena njegovo biološko dijete. O tome je razgovarao sa II. tuženoj i predložio da bez suda provedu vještačenje DNK metodom kako bi bio siguran jer ima određene sumnje. II. tužena na to nije pristala stoga je tužitelj primoran podnijeti ovu tužbu i putem suda zatražiti da se provede na njegov teret medicinsko vještačenja kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da li je tužitelj doista otac I. tužene koju je rodila II. tužiteljica dana 12. travnja 2023. godine u [adresa]. U interesu je mldb. djeteta da ima upisano očinstvo od naravnog oca, a ukoliko se utvrdi da je tužitelj njen naravni otac on se ne protivi potvrdi Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi.
S obzirom na sve naprijed iznijeto tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da tužitelj nije naravno otac I. tužene, koju je dana 12.04.2023. u [adresa] rodila II. tužena, a upis činjenice rođenja izvršen je u maticu rođenih matičnog područja [adresa] za godinu 2023. pod rednim brojem 00219 dana 21.4.2023. godine.
2. II. tužena je u odgovoru na tužbu navela kako tužitelj netočno navodi da je on sa 2. tuženom obnovio vezu tek krajem srpnja 2022. godine, jer su oni obnovili svoju vezi početkom srpnja 2022, kada je tužitelj došao na more na Krk, gdje je 2. tužena bila na ljetovanju. Tužitelj u svojoj tužbi navodi da je 2. tužena nakon što su se pomirili i obnovili vezu, priznala da je imala ljubavnu vezu sa jednom drugom muškom osobom, sa kojom je održavala intimne odnose, međutim da je on vjerovao da je tužena trudna upravo sa njim. S obzirom na odredbu čl.402. st.1. Obiteljskog zakona, kojom je propisano „Muškarac koji je u maticu rođenih upisan kao otac djeteta na temelju priznanja očinstva, a poslije je saznao za činjenicu koja isključuje njegovo očinstvo, može tužbom osporavati svoje očinstvo u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za tu činjenicu, ali najkasnije do navršene sedme godine života djeteta“, jasno je da je tužitelj prekludiran u pravu na podnošenje ove tužbe. Naime, sam tužitelj tvrdi da je sumnjao u očinstvo 1. tužene, i prije priznanja očinstva, odnosno prije rođenja 1. tužene, te navodi i tvrdi da mu je čak 2. tužena navodno priznala da je u kritično vrijeme imala intimne odnose sa drugim muškarcem, što sve samo ukazuje na činjenicu, da tužitelj nije saznao za nikakve nove činjenice nakon što je priznao očinstvo 1. tužene, te nakon što se 2. tužena zajedno sa 1. tuženom odselila od njega, već je po svojoj vlastitoj tvrdnji znao da je 2. tužena u vrijeme začeća 1. tužene imala intimne odnose sa drugim muškarcem, pa je dakle potpuno jasno da on nakon priznanja očinstva 1. tužene nije saznao za nikakve nove činjenice, jer ih je znao i prije priznanja očinstva, pa se shodno navedenoj tvrdnji samog tužitelja nisu stekli zakonski uvjeti za daljnje vođenje ovog postupka. Imajući u vidu sve navedeno, tužene predlažu sudu da bez ikakvog daljnjeg vođenja ovog postupka, odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istoga na naknadu troškova postupka, tuženima.
3. Nakon provedenog vještačenja metodom analize DNA, tužitelj je po punomoćniku podneskom od 12.09.2025. naveo kako tužitelj prihvaća nalaz DNA i zaključak iz kojeg proizlazi da je vjerojatnost očinstva veća od 99,99999%, te sukladno tome predlaže da sud donese presudu na temelju odricanja.
4.Posebni skrbnik I. tužene je podneskom od 17.09.2025.naveo kako obzirom da je temeljem provedene analize DNA iz uzoraka krvi i sline ČĆ, mlljt. EĆ i HĆ te izračuna vjerojatnosti očinstva proizašlo da je tužitelj HĆ biološki otac mlljt. EĆ s vjerojatnošću većom od 99,99999 % predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
5.II.tužena je po punomoćniku podneskom od 19.09.2025. navela kako tužitelj ima pravo na donošenje presude na temelju odricanja, ali kako je odricanje uslijedilo tek nakon provedenog dokaznog postupka i tek nakon što je provedeno DNA vještačenje, tužena potražuje troškove postupka i predlaže da sud obveže tužitelja na naknadu troškova postupka i to troška jednokratne nagrrade s uvećanje 10% za II. tuženu u iznosu od 440,00 EUR, uvećano za PDV na taj iznosu u iznosu od 110,00 EUR, odnosno ukupno u iznosu od 550,00 EUR.
6.Obzirom kako se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva valjalo je sukladno čl. 331. a Zakona o parničnom postupku odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude. Obzirom na činjenicu da se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva tek nakon što je proveden dokazni postupak u ovoj pravnoj stvari – izveden je dokaz vještačenjem te saslušanjem stranaka, II.tužena ima pravo na naknadu troškova postupka.
7.II.tuženoj su priznati troškovi parničnog postupka sukladno čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku. Sud je II. tuženoj dosudio trošak jednokratne nagrade u iznosu od 400,00 EUR sukladno Tbr. 7.toč.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, i 138/23 dalje:Tarifa), uvećano za pripadajući PDV na taj iznos u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife, odnosno u sveukupnom iznosu od 500,00 EUR sve kako je odlučeno u toč. II. izreke ove presude. Sud nije priznao tuženoj uvećani trošak za zastupanje I. tužene, obzirom da je istu u ovom postupku zastupao posebni skrbnik.
U Bjelovaru, 25. rujna 2025.
S U D A C :
Jasmina Drageljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.
